VISOKA ŠKOLA ZA TURIZAM I MENADŽMENT KONJIC

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA

STATISTIKA

NAZIV TEME

PARADOKS VJEROVATNOĆE

Kandidat/kinja : Mentor :

Tarik Bećirović Prof.dr Bojan Ristić

Konjic, maj 2020.godine

UVOD :

Statistika je grana matematike koja obuhvaća sakupljanje, analizu, interpretaciju i

prezentaciju podataka te izradu predviđanja koja se temelje na tim podacima.

 Navodno su prve statističke metode korištene čak u 5 stoljeću p.n.e.

 Najstariji zapisi o korištenju statistike potječu iz 9. Stoljeća
 U 14 stoljeću nastaju zapisi Nuova Cronica (povijest Firenze) sadrže niz statističkih
podataka o populaciji, edukaciji i sl.

Jedna od definicija statistike naglašava da je statistika nauka koja se bavi prikupljanjem,

klasifikacijom i interpretacijom kvantitativnih podataka uz primjenu teorije vjerovatnoće za
analizu i procjenu parametara populacije.

Riječ statistika potiče od latinske riječi „statisticus“ što u prijevodu znači državni poslovi. U
početku se statistika odnosila samo na numeričke podatke na osnovu kojih se može steći uvid
u stanje pojava.

Statistika se može podeliti u dve celine :

 Deskriptivna statistika čiji je zadatak sumiranje podataka u lako razumljivu cijelinu.

 Statističko zaključivanje koje podrazumeva izvođenje zaključka o skupu na osnovu
uzorka podataka.
VJEROVATNOĆA :

U svakodnevnom životu često se srećemo sa izjavama koje u sebi sadrže riječ

vjerovatnoća. Umjesto riječi vjerovatnoća koriste se i riječi mogućnost, šansa i sl.
Vjerovatnoća je jedna od nekoliko riječi koje označavaju nesigurne događaje.

Naučna studija o vjerovatnoći datira iz modernijeg doba. Kockanje pokazuje interesovanje za

vjerovatnoću od davnina, ali sama matematička teorija počela je da vjerovatnoću definiše i
opisuje mnogo kasnije.

Vjerovatnoća se bavi procjenama, prognozama, mogućnostima i sl u situacijama kada

nemamo sve potrebne podatke za rješavanje nekog problema. U tom smislu
vjerovatnoća:

 Mjeri mogućnost da li će se neki događaj realizovati ili ne

 Koristiti se da donosimo odluke u uslovima ne potpunih informacija
 Predstavlja osnovu statističkog zaključivanja

Povijesno gledano, koncept vjerojatnosti događaja temelji se na ideji odnosa dijela i cjeline.
Pri tome se odnos dijela i cjeline koristi na dva načina:

• klasičan pristup

• statistički pristup.

U praksi često susrećemo primjere pokusa u kojima je prostor elementarnih događaja konačan
i svaki je pojedini ishod jednako moguć. Veliki broj klasičnih igara na sreću odgovara tim
pretpostavkama. Na primjer: za bacanje pravilno izrađenog novčića (idealan slučaj, tj. nema
varanja!) prostor elementarnih događaja jest Ω = {pismo, glava} i svaki je od tih ishoda
jednako moguć.

Statistički pristup :

Ideja određivanja stupnja vjerovanja u pojavu događaja kao dijela cjeline ili kao omjer dijela
povoljnog za događaj i dijela nepovoljnog za događaj može se iskoristiti i u drugom
kontekstu. Primjer za to jest prognoziranje pobjednika nekog sportskog susreta na temelju
rezultata prethodnih natjecanja istih suparnika.

Npr..,ako je uzajamnim natjecanjima u tenisu igrač A pobijedio igrača B u 9 od 11 susreta,

njegova se šansa za pobjedu u sljedećem susretu najčešće prognozira kao 9 : 2. Princip
primijenjen u tom primjeru temelji se na mogućnosti nezavisnog ponavljanja uvijek istog
pokusa.

PARADOKS VJEROVATNOĆE:

Paradoks se pojavljuje kada skup očigledno nepobitnih premisa daje neprihvatljive ili
protivrječne konkluzije. Rješavanje paradoksa je dovelo do poboljšanja nekih nauka kao što
su filozofija i matematika (na primjer Rusellov paradoks o teoriji skupova doveo je do
poboljšanja teorije skupova u matematici).

Etimologija riječi "paradoks" datira još od rane renesanse. Prvi oblici ove riječi se mogu naći
u latinskom paradoxum i sličnoj grčkoj riječi paradoxon. Riječ je sastavljena od prijedloga
"prema tome" sastavljen na korijen imenice "doxa", što znači "ono što se dobija". 

BERTRAND PARADOKS :

Bertrand paradoks je problem u klasičnoj interpretaciji iz teorije vjerojatnosti . Joseph

Bertrand predstavio ga je u svom djelu Calcul des Probabilités (1889),  kao primjer koji
pokazuje da vjerojatnosti možda nisu dobro definirane ako mehanizam ili metoda koja
proizvodi slučajnu varijablu nisu jasno definirane
BERTRANDOVA FORMULACIJA PROBLEMA :

Bertrandov paradoks općenito je predstavljen kako slijedi:

Razmotrite jednakostranični trokut upisan u krug . Pretpostavimo da je akord kruga odabran

nasumično. Kolika je vjerojatnost da je akord duži od stranice trokuta?

(Nasumični akordi, metoda odabira 1; crvena = duža od stranice trokuta, plava = kraća)

1. Metoda "slučajne krajnje točke": odaberite dvije slučajne točke na obodu kruga i
nacrtajte akord koji ih spaja. Za izračunavanje dotične vjerojatnosti zamislite da je
trokut rotiran tako da se njegova vrhova podudara s jednom od krajnjih točaka
akorda. Primijetite da ako druga krajnja točka akorda leži na luku između krajnjih
točaka stranice trokuta nasuprot prvoj točki, akord je duži od stranice trokuta. Duljina
luka je trećina opsega kruga, pa je vjerojatnost da je slučajni akord duži od stranice
upisanog trokuta1/3.
 (Nasumični akordi, metoda odabira 2 )

2. Metoda "slučajne radijalne točke": odaberite polumjer kruga, odaberite točku na

radijusu i konstruirajte akord kroz ovu točku i okomito na polumjer. Za izračunavanje
dotične vjerojatnosti zamislite da je trokut zakrenut tako da je strana okomita na
polumjer. Akord je duži od stranice trokuta ako je odabrana točka bliža središnjem
dijelu kruga od točke u kojoj strana trokuta presijeca polumjer. Strana trokuta dijeli
polumjer, pa je vjerojatnost da je slučajni akord duži od stranice upisanog trokuta.1/2.
 (Nasumični akordi, metoda odabira 3)

3. Metoda "slučajna srednja točka": odaberite točku bilo gdje u krugu i konstruirajte
akord s izabranom točkom kao sredinom. Akord je duži od stranice upisanog trokuta
ako odabrana točka padne unutar koncentričnog kruga radijusa1/2polumjer većeg
kruga. Područje manjeg kruga je jedna četvrtina područja većeg kruga, pa je
vjerojatnost da je slučajni akord duži od stranice upisanog trokuta.1/4.

Ove se tri metode odabira razlikuju po težini koju dobivaju na akordima promjera . Taj se

problem može izbjeći "regularizacijom" problema na način da se isključe promjeri, a da to ne
utječe na rezultirajuće vjerojatnosti. [2] No kako je predstavljeno gore, u metodi 1 svaki se
akord može odabrati na točno jedan način, bez obzira na to ima li ili nije promjer; u metodi 2
svaki se promjer može odabrati na dva načina, dok svaki drugi akord može biti izabran na
samo jedan način; i u metodi 3, svaki izbor srednje točke odgovara jednom akordu, osim
središnjeg kruga, koji je sredina svih promjera.
ROĐENDANSKI PARADOKS :

Rođendanski paradoks često nazvan i rođendanski problem je primjer pogrešne procjene

u vjerovatnoći, u kojem se intuitivno dolazi do pogrešnog zaključka. Razlozi pogrešne
procjene, objašnavaju se sklonošću ljudskog načina razmišljanja i prihvaćanja linearne
funkcije, te nesposobnosti poimanja eksponencijalne funkcije.

Ukoliko se u jednoj prostoriji nalaze najmanje 23 osobe, vjerovatnoća da dvije ili više osoba
(bez obzira na godinu rođenja) imaju na isti dan rođendan, je veća od 50% .

(Grafik prikazuje funkciju porasta vjerovatnoće da bar dvije osobe imaju isti rođendan, u
odnosu na broj odabranog uzorka osoba. x-osa - Broj osoba; y-osa - Vjerovatnoća;)

Do pogrešne procjene u rođendanskom paradoksu dolazi, jer je postavljeno pitanje, kolika je

vjerovatnoća, da dvije neovisno odabrane osobe iz jedne grupe imaju isti proizvoljno odabrani
rođendan. Često se ovo pitanje tumači, kao - sa kolikom vjerovatnoćom se može tvrditi da
jedna određena osoba iz jedne grupe ima na jedan određeni dan rođendan (npr. u odnosu na
rođendan neke druge osobe), te je ta vjerovatnoća u stvarnosti mnogo niža.

OBJAŠNJENJE:

Pitanje:  Kolika je vjerovatnoća da od 23 osobe najmanje dvije osobe imaju rođendan u isti
dan?
Odgovor:  Odgovor je obično iznenađujući i vodi ka paradoksu. Većina ljudi procjenjuje
vjerovatnoću za deset potencija niže nego što je ustvari. Odgovori se kreću između 1 % und
5 %, dok je prava vjerovatnoća preko 50 %, a kod 50 osoba čak iznad 97 %.

PRAKTIČNI PRISTUP :

U stvarnosti broj rođenih po datumima nije ravnomjeran po danima. Tako je poznato da se

ljeti rađa više djece nego zimi. Time je i vjerovatnoća višlja, da osobe iz tog perioda imaju na
isti dan rođendan. Kako broj rođenih zavisi i takođe od klimatskih, socijalnih i društvenih
prilika, ta je raspodjela uglavnom neravnomjena.

MATEMATIČKO OBJAŠNJENJE :

Slijedeći dokaz je proračun vjerovatnoće, sa zanemarivanjem 29. februara, koji uzima

rođendane neodređenog broja osoba , kao ravnomjerno raspoređenu slučajnu
varijablu iz direktne ravnomjerne raspodjele iz skupa elemenata (D-datum) sa 365
članova D={1. jan., 2. jan., …, 31. dec.} Ovaj dokaz ne vrijedi, ako se u skupu  osoba
nalaze blizanci rođeni istog dana.