1

Interna skripta iz Ope fizike I. (mehanika)

prema knjizi Halliday-Resnick-Walker Fundamentals of
Physics, Wiley, 2003
Prof. dr. sc. Davor Jureti
Zavod za fiziku
Fakultet prirodoslovno-matematikih znanosti i kineziologije
Sveuilite u Splitu
Uvod i poglavlje 1 i 2
Prirodne znanosti i fizika
U usporedbi sa duljinom ivota planeta ili zvijezda na ivot je vrlo kratak,
pa nam izgleda kao da se u prirodi nikad nita ne mijenja. Meutim, mi i sve oko
nas nastalo je u dugom procesu evolucije. ak i atomi naeg tijela dobrim su
dijelom nastali u fantastino jakim eksplozijama supernova. Dakle da bi mi
nastali, zvijezde su morale umrijeti.
Prirodnjaci dre da se i eksplozije zvijezda i bioloka evolucija dogaaju po
odreenim zakonitostima koje je mogue otkriti.
Tako su biolozi otkrili da nae stanice potuju pravila genetskog koda koji
je nastao prije vie od

3 10 godina.
9

Koristei ta pravila ive stanice sintetiziraju bioloke makromolekule,

neusporedivo bre i efikasnije nego to bi to mogao napraviti i najbolji kemiar.
Fiziari su otkrili da se svi ti procesi odvijaju tako da se energija pretvara iz
jednog oblika u drugi, ali se nikad ne moe proizvesti.
Zakon ouvanja energije otkrie je klasine fizike, staro najmanje 100
godina. Meutim, politiari, ekonomisti i pravnici stalno priaju o proizvodnji
energije, dakle ne priznaju taj prirodni zakon. Naravno, prirodnim znanostima se
tee boriti protiv katastrofalnog globalnog zagrijavanja Zemlje, uslijed unitavanja
fosilnih goriva, kada drutvene znanosti proglase taj samounitavajui in
proizvodnjom neophodne energije.
Provalija u nainu razmiljanja nastala je zbog antropocentrizma, koji jo
uvijek vlada svugdje izvan prirodnih znanosti. Dugo je trebalo i fiziarima da
shvate da Zemlja nije centar svemira, da je Sunce beznaajna zvijezda u naoj
galaksiji i da postoje milijarde galaksija poput nae. Visoki standard razvijenih

2
zemalja u dobroj se mjeri osniva na primjenama klasine (mehanika,
elektromagnetizam ) i kvantne fizike, a te primjene postale su mogue tek kada
se fizika dosljedno oslobodila antropocentrizma. Moderni prodor matematike i
fizike u kemiju (fizikalna kemija, kvantna kemija) i biologiju (biofizika ,
bioenergetika, bioinformatika ) omoguio je neslueni razvoj tih znanosti.
Einstein je definirao znanost kao pokuaj da se kaotina raznolikost naih
iskustava uoblii u logini koherentni sustav razmiljanja. Pogledajmo ipak
detaljnije koje su osnove znanstvene metode istraivanja i razmiljanja.
Osnove znanstvene metode
Kako su znanstvenici doli do spoznaja o prirodnim zakonima?
Znanstvenik koristi vrlo intenzivan i svestran nain komunikacije koji rui
barijere izmeu kultura, jezika, nacija, ivih i ve umrlih ljudi, pa ak i izmeu
ivog i neivog svijeta.
Za razgovor sa prirodom znanstvenik koristi eksperimente, matematiku i
i spoznaje znanstvene discipline kojom se bavi.
Eksperimenti se rade na osnovi hipoteza o ponaanju prirode.
Pretpostavljan model ponaanja formalizira se u obliku prorauna, zakljuivanja i
predvianja. Predvianja se usporeuju sa mjerenjima. Statistika obrada
odreuje da li je slaganje dovoljno dobro. Ako nije, model se odbacuje, mjerenja
se ponavljaju i gradi se novi model. Ako je slaganje dobro, gleda se da li postoji
neki oiti drugaiji model. To je najtei dio za manje iskusne znanstvenike, jer i
oni su ljudi, pa se zaljube u svoj model. Ako se izabrani model dobro slae sa
mjerenjima i ako znanstvenik nije u stanju postaviti drugaiji model koji bi
opisivao ista mjerenja, komunikacija sa prirodom prestaje i zapoinje
komunikacija sa ekspertima bilo gdje u svijetu koji su prouavali isti problem. Ako
ni oni ne uspiju nai rupe u metodama mjerenja, u zakljuivanju i u autorovom
modelu, sljedei korak je publikacija znanstvenog lanka u kvalitetnom asopisu
koji je dostupan ekspertima.
Nakon 10-20 godina gleda se koliko su drugi znanstvenici citirali taj rad u
svojim radovima. Velik broj citata ( >100) znai da je to istraivanje postalo dio
planetarne znanstvene batine. Istraivanja u prirodnim znanostima su jedan
planetarni proces usavravanja spoznaje o prirodi.
Osim intenzivne komunikacije ,drugi stup znanstvene metode je
intelektualno potenje.
Znanstvenici su najotriji kritiari vlastitih zamisli, modela i zakljuaka.
Dobro napisan znanstveni rad sadri i precizne upute kako bi se moglo postii da
se autorov model srui. Rad mora biti reproducibilan, to znai da drugi
znanstvenici moraju moi ponoviti eksperimente ili reproducirati autorove

3
rezultate ili ih oboriti. Takoer znanstvenik uvijek poteno spominje i druge
radove (citati radova) koji su vani za njegov problem i koji su mu pomogli u
njegovom radu. Zbog toga je svako kvalitetno istraivanje istodobno i vrlo
konzervativno i vrlo revolucionarno. Konzervativno jer se nastavlja na ranije
radove, a revolucionarno jer opisuje nove, nikad prije spomenute rezultate i ideje.
Zajedniko svim znanostima je potreba uvoenja novih termina i novih definicija
kako znanstvena disciplina napreduje u svom razvoju.
Osim ekonomskih poticaja esto je poticaj za istraivanje radoznalost , pa to
moemo smatrati treim stupom znanstvene metode koji je bitan za formuliranje
problema. Znanstvenicima postaju ljudi koji vole rjeavati probleme , a to je
uvijek bio mali postotak ljudi.
Gdje mladi znanstvenici nalaze znanstvene probleme koji zasluuju da im se
posveti nekoliko godina ivota ili ak itav ivot? Svaki dobro napisan znanstveni
rad obino sugerira na kraju koji jo problemi nisu rijeeni i zasluuju panju
istraivaa. Meutim, jo je vanija uloga mentora, iskusnog istraivaa, koji
moe uputiti svoje studente u sr problema. Pri tom mladi student ima ak bolje
izglede da rijei znanstveni problem nego njegov/njezin stariji iskusni mentor.
On/ona ulae u istraivanje mladenaki entuzijazam i energiju, a mentor im
pomae da te pozitivne osobine to bolje utemelje na oprezu, samokritinosti,
potenju, irokoj komunikaciji i dubokom razumijevanju problema na kojima rade.
Uzbuenje koje istraiva osjeti prilikom otkria jedna je od najveih radosti
koje ljudski ivot moe ponuditi. Znanstvenici su sretni i privilegirani ne po tome
to dobro zarauju nego po tome to im njihov rad daje smisao i zadovoljstvo u
ivotu. Pravom istraivau ivot nikad nije dosadan ili besmislen. Znanost znai
ima dosta zajednikog i sa vjerom i sa umjetnou. Umjetnost znanstvenog
istraivanja itekako koristi intuiciju i ideje koje izviru iz podsvijesti. Kako je to vrlo
individualno moe se rei da specifinih znanstvenih metoda ima toliko koliko i
uspjenih znanstvenika.

Poglavlje 1.
Mjerenje
Radijus Zemlje je 6.37 103 km. Moemo li to provjeriti gledajui kako Sunce
zalazi tako da tone u more? Dok leimo na plai moemo vidjeti dva zalaza
Sunca, prvo iz leeeg poloaja a zatim 10-ak sekundi kasnije i stojeki .Dok
leimo, kada vrh Sunca nestane u moru pritisnemo topericu. Tada skoimo na
noge i zaustavimo topericu kada Sunce ponovo utone u more.

d 2 r 2 (r h) 2

: 360 t : 24sata
t ~ 10s

d 2 2rh h 2

h 1.7m

d 2 2rh

360 t
= 0.004167 t
24 60 60

d r tg

r 2 tg 2 2rh

r=

2h
tg 2

r=

2 1.7m
tg 0.04167
2

r = 6.43 10 6 m

Da li je ovako dobar rezultat sluajan? Kako bi mogli poveati tonost

ovakvog mjerenja?

5
Fizika se temelji na mjerenjima. Kako mjeriti duinu, vrijeme, masu,
temperaturu, pritisak i eldektrinu struju? Standardna duina je 1 m, pa bilo koju
duinu mjerimo u metrima. Za druge spomenute veliine postoje prikladne
jedinice i dogovoreni standardi. Bitno je da se svi znanstvenici svijeta dogovore o
praktinim jedinicama i standardima.
Mnoge fizikalne veliine mogu se izvesti iz postojeih. Tako brzina nije
nezavisna veliina koja bi traila poseban standard, nego je omjer duine i
vremena. Dakle dovoljno je izabrati mali broj nezavisnih veliina, prikladne
standarde i jedinice, a to se ostvaruje komunikacijom i dogovorom fiziara.
Rezultat takvih meunarodnih dogovora poslije ulazi i u zakone svake zemlje .
Osnovni standardi moraju biti uvijek isti, lako provjerljivi i precizni.
Internacionalni sistem jedinica (SI- kratica na francuskom jeziku) prihvaen
je 1971.godine. U njemu se duina mjeri metrima (m), vrijeme sekundama (s) ,a
masa u kilogramima (kg) .Te su jedinice izabrane prema ljudskim dimenzijama.
Izvedena jedinica recimo za snagu je vat (W), a mjeri se u kgm2 / s 3 .
Za vrlo male i vrlo velike brojeve koriste se eksponenti. Tako je brzina
svjetla u vakuumu :
c = 299 792 458 m/s
ili
c 3 108 m / s
Svjetlo proputuje 1m u vakuumu za : x 3.33 109 s 3.33ns
Jedna nanosekunda je jedan miljarditi dio sekunde ( 10 9 s).
Jedan nanometar je 10 9 m =10
Svaka kultura u prolosti imala je svoj sistem jedinica i standarda. Zato je
dobro znati faktore pretvaranja poput 1min 60 sec .
Brojke koje dobijemo raunom ne mogu biti preciznije nego ulazni podaci.
Ako pretrimo 50 m u 6.5 sekunda to nema smisla izraziti kao brzinu od
7.69230769 m / s nego kao 7.7 m / s !
Ako je ulazni podatak vrlo precizan kao recimo brzina svjetlosti u vakuumu,
tada se put od 1 m moe precizno definirati kao put koji prevali svjetlo u vakuumu
1
s.
za
299792458
To je danas meunarodno prihvaena definicija metra. Tako je dolo do obrata.
Zbog velike preciznosti postignute u mjerenju brzine svjetla u vakuumu u zadnjih
30 godina, metar je postao izvedena jedinica.

6
Aproksimativni proraun do reda veliine
Za brzinu svjetlosti red veliine je 108 m / s . Za radijus Zemlje red veliine je
106 m . Atom vodika ima polumjer reda veliine 10 10 m ili 1 . Proton ima polumjer
reda veliine 10 15 m . Najblie zvijezde su udaljene oko 1017 m .
Primjer aproksimativnog prorauna do reda veliine
1) Najvee klupko konopca na svijetu ima polumjer od 2 m . Kolika je duina
L konca u tom klupku?
Pretpostavke: Radi se o savrenoj kugli s R 2m .Susjedne niti nee biti
savreno priljubljene. Da to kompenziramo, pretpostavimo da konac ima
kvadratni presjek i da mu je jedna strana kvadrata d 4mm . Tada je ukupni
volumen koji zauzima konac jednak V d 2 L . Taj volumen treba biti
4 3
aproksimativno jednak volumenu kugle od R .
3
3
Kako je 3 volumen kugle 4R .
Dakle
d 2 L 4R 3
ili
4R 3
4 (2m) 3
2 10 6 m 10 3 km
L= 2
3
2
d
(4 10 m)
2) Za vjebu otiite u biblioteku. Naite osnovne podatke o ljudskoj DNK.
Izraunajte do reda veliine koliko bi DNK iz jedne ljudske stanice bila dugaka
kada bi se potpuno rastegla? Ako bi se DNK iz svih ljudskih stanica rastegle po
pravcu i nadovezale, kojoj bi to astronomskoj udaljenosti odgovaralo? Definirajte
neki indeks smotavanja pa odgovorite da li je smotavanje u gornjem primjeru
klupka konca bolje ili loije od smotavanja DNK u jezgri neke ljudske stanice ?
3) Izraunajte do reda veliine koliko se izgubi atoma/molekula gume
prilikom jednog okreta automobilske gume dok auto putuje po cesti (Fermijev
problem).
Vremenski standard
U fizici elimo to tonije mjeriti vremenske intervale.Ti se intervali razlikuju
jo vie od prostornih intervala (duina). Nakon Velikog Praska prolo je
10 43 sekunda (Planckovo vrijeme) da vremena kada smo mogli primijeniti
fizikalne zakone. Vrijeme ivota najnestabilnije estice je 10 23 sekunda (koliki
put ta estica moe maksimalno prijei od asa kada je nastala dok se ne
raspadne ?). Svemir je star oko 5 1017 sekunda a predvieno vrijeme ivota
protona je 10 39 sekunde.
6

Rotacija Zemlje oko svoje osi vie se ne koristi kao vremenski standard.
1967.g. standardna sekunda definira se kao 9 192 631 770 oscilacija odreene
valne duljine svjetla koju emitira atom celzija 133Cs . Atomski satovi danas su tako
precizni da grijee samo jednu sekundu u 3 1010 godina.
Standard mase
Masa se takoer pojavljuje u ogromnom rasponu od 10 53 kg mase svemira
do 9 10 31 kg mase elektrona (jo manja je masa neutrina, moete li je nai?).
Prihvaeni SI standard mase je prakilogram od 90% platine i 10% iridija,
koji se uva blizu Pariza (Sevres). Amerika kopija je od 1889. godine dva puta
usporeivana (vaganjem) sa prakilogramom u Francuskoj. Postupak pravljenja
kopija prakilograma i mjerenja mase na osnovu takvog standarda nije jako
precizan.
Mase atoma mogu se meusobno usporeivati preciznije nego da se uvijek
usporeuju sa prakilogramom. Zbog toga je uveden jo jedan standard za masu.
Prema meunarodnom dogovoru atom ugljika 12C ima 12 atomskih jedinica
mase (u) .
1u 1.6605402 10 27 kg
Greka u zadnja 2 decimalna broja je 10 . Oko 5.0188 10 25 atoma 12C imaju
masu od 1 kg .

Dimenzionalna analiza
U fizici kada se postavi neka jednadba to znai da je dimenzija veliina na
lijevoj strani jednadbe jednaka dimenziji na desnoj strani jednadbe.
Primjer:
1) Osciliranje mase na opruzi konstante elastinosti C opisuje se
jednadbom gibanja:
m a Cx
Koju dimenziju ima C ?
2
ma F
C F /x MLT
L
2
C MT
Cx F

2) Koja od jednadba v t

v t LT 1 T L
v2
2 2
LT
2g

F MLT 2

/ L L h
2

T
M m
2
LT a

m
a

v2
2g

nije tona?

-tona
-tona
-nije tona

Argument eksponencijalne i logaritamske funkcije je bez dimenzije dok je radijan

argument trigonometrijskih funkcija.
3) Ako su s i t put i vrijeme, koje su dimenzije konstanti u jednadbama?
1
s c3 sin(c4 t )
s c2 t 2
s c1 t
2
Taktika rjeavanja problema
1) Da li smo razumjeli problem?
Test : da li vam je mogue svojim rijeima objasniti problem? to vam je
zadano, a to nepoznato? Nacrtajmo shemu dogaaja. Odluimo se za simbole
koje elimo koristiti za poznate i nepoznate veliine.
2) Da li su jedinice u redu? Za proraune neophodno je da sve jedinice budu
izraene u istom sustavu jedinica (SI). Ako to nije tako moramo napraviti
konverziju da se to postigne.
3) Da li rjeenje problema izgleda razumno? Ima li smisla? Je li preveliko ili
premaleno? Da li predznak odgovara? Moemo li aproksimativno ( do reda
veliine) izraunati rezultat ?
4) Ako je grafikon dio zadatka, vano je o njemu razmisliti to znai koja os?
Kakvo gibanje grafikon opisuje?
5) Pogledati da li je problem mogue rijeiti na jo neki nain. Vjerojatnost da
smo dobili tono rjeenje poveava se ako nam dva ili vie naina rjeavanja
daju isti rezultat.

Poglavlje 2
Gibanje po pravcu
ak i ono to nam izgleda nepomino, zapravo se kree. Autostrada se vrti
zajedno sa Zemljom. Zemlja se vrti oko Sunca, a Sunce oko centra galaksije. I
kontinenti plivaju . Dvije Amerike i Afrika bile su spojene u superkontinent kada
se u svom kruenju Sunce nalazilo na drugom kraju galaksije.
Promotrimo prvo samo gibanje po pravcu, bilo da se radi o padanju po
vertikali, sputanju po kosini ili horizontalnom gibanju.
Kinematika se bavi klasifikacijom i usporedbom gibanja. Ne zanimaju je
sile koje uzrokuju gibanje. Ne zanima je ni relativno gibanje estica unutar tijela
koje se giba. Kinematiku zanima samo kretanje krutih objekata koji se pri tome
ponaaju kao jedna estica bez dimenzije materijalna toka.
Deko, koji se od straha ne mie na sanjkama dok one klize niz padinu istog
nagiba, moe se smatrati materijalnom tokom za kinematike svrhe, dok se
grana koja se kotrlja niz tu istu padinu ne moe smatrati materijalnom tokom, jer
se njezini razni dijelovi kreu u raznim smjerovima prilikom kotrljanja.
Poloaj i pomak
Lociranje objekta trai da se odredi ishodite.

estica sa lokacijom x = 5 m nalazi se 5 metara daleko od ishodita u

pozitivnom smjeru. Koordinata x = - 5 m manja je od koordinate x = -1 m , a obje
koordinate znae da se estica nalazi lijevo od ishodita u negativnom smjeru .
Pomak je promjena poloaja od poloaja x1 do poloaja x 2 :

x = x 2 - x1 konana vrijednost varijable poetna vrijednost varijable

Pomak u pozitivnom smjeru je uvijek pozitivan.
9

10
Pomak u negativnom smjeru (od desno na lijevo) je uvijek negativan.
Recimo pomak od x =5 m do x =3 m je x =3-5 = -2 m .
Stvarni broj metara koji estica pree uope nije vaan za odreivanje pomaka.
Recimo estica ide od x1 =5 m do x 2 =12 m ,ali onda se vrati do x3 =1 m .
Ukupni pomak je negativan :
x =1-5 = - 4 m
Pomak je na prvi primjer vektora. Vektorska veliina ima i smjer i iznos.
Iznos je apsolutna vrijednost pomaka (bez obzira na smjer) . Smjer se izraava
pomou predznaka kada je gibanje mogue samo po istom pravcu.
Vrlo saet nain opisa gibanja je grafika ovisnost poloaja o vremenu
(grafikon) u kojem se poloaj na y osi nacrta kao funkcija proteklog vremena na
x osi. Recimo da promatramo pravocrtno gibanje pasanca (armadila) koji se
umori pa usporava nakon to prijee ishodite. Sve o pasancima moete nai na
web stranici:
http://www.msu.edu/~nixonjos/armadillo/
Grafikon je puno apstraktniji prikaz kretanja pasanca koji meutim sadri
puno vie informacija.

10

11

Nacrtanom grafikonu odgovara sluaj kada se pasanac giba pravocrtno, te

usporava nakon to prijee ishodite.
Srednja brzina i srednja apsolutna brzina na ukupni prevaljeni put
Grafika ovisnost poloaja o vremenu otkriva koliko brzo pasanac hoda u
istom smjeru otkako je uoen na poloaju x = -5 m (to utjee na brzinu hoda
pasanca? ).
Na pitanje koliko brzo ima vie odgovora . Jedan odgovor je prosjena
brzina v sr koja je omjer pomaka i vremenskog intervala u kojem se pomak
dogodio.
x x 2 x1
(m/ s )

v sr =
t
t 2 t1
Mjerenjima su odreeni poloaji pasanca - konani x2 (t 2 ) i poetni x1 (t1 ) .
Poput pomaka i srednja brzina je vektor.
Na grafikoj ovisnosti poloaja o vremenu srednja brzina je nagib pravca koji
povezuje dvije izabrane toke na krivulji x(t ) .

11

12
x
= tg
t
x (t ) x1 (t1 ) 2 (4) 6
v sr = 2 2

2ms 1
t2 t1
4 1
3

v sr =NAGIB PRAVCA =

Da li na pasanac zaista moe postii brzinu od 2 metra u sekundi? Odgovor

na ovo pitanje moe dati samo eksperiment kada su sportske okolnosti povoljne
za pasanca.
Pri pravocrtnom gibanju smjer brzine odreen je sa x pa se podudara sa
smjerom pomaka.
Pozitivna brzina znai da se krivulja x(t ) uzdie prema desnoj strani grafikona.
Negativna brzina znai da se krivulja x(t ) sputa na desnoj strani grafikona
(pomak moe biti samo na desno, jer se vrijeme ne moe vraati).
Srednja apsolutna brzina za ukupni prevaljeni put (eng. speed) nije vektor .To
je recimo dozvoljena brzina na autoputu. Svejedno je u kojem se smjeru
kreemo, naa brzina vonje na ukupnom putu od recimo 1000 m ne smije biti
vea od 28 ms 1 (100 km/ h ). Sa svim usporavanjima i zaustavljanjima srednja
apsolutna brzina ovisi samo o ukupnoj udaljenosti ( 390 km od Splita do
Zagreba) i o ukupnom trajanju puta (6 sati) :18 ms 1 .
Trenutna brzina
Srednja brzina moe posluiti za usporedbu brzine gibanja, no period
usrednjavanja ne smije biti previe velik. Najbolji rezultati usporedbe postiu se
za najmanje periode usrednjavanja. Kada vremenski period t postaje sve
manji i manji tada i odgovarajui prevaljeni put x postaje sve manji.
U limesu:
x dx
v lim

t 0 t
dt

dx
x kao definiciju trenutne brzine.Trenutna brzina je derivacija
dt
pomaka po vremenu.
Dobili smo v

U danom trenutku brzina je nagib tangente ( za zadanu toku x p (t ) ) na

krivulji x(t ) promjene poloaja estice s vremenom).
Najbra ivotinja u moru (tuna) razvija brzinu od 21.4 ms 1 (77 km/ h ) i lako
moe pobjei dupinu ija maksimalna brzina iznosi oko 8 ms 1 . Najbre kopnene
12

13
ivotinje dostiu brzinu od oko 28 ms 1 (malo vie od 100 km/ h gepard). U
horizontalnom letu najbre ptice dostiu brzinu od 200 km/ h ( 55.6 ms 1 - sokol).
ak i mali kolibrii mogu postii brzinu od 80 km/ h (22 ms 1 ) maui krilima do 78
puta u sekundi! Kolibri od 3 cm proputuje svojih 730 duina tijela u sekundi. U
usporedbi s tim ovjek bi se morao moi kretati skoro 4 puta bre od zvuka.
Ubrzanje
Kada estica mijenja brzinu kae se da doivljava ubrzanje. Za kretanje po
pravcu srednje ubrzanje u intervalu t je :
v v
v
a sr = 2 1
t 2 t1
t
dv
Trenutno ubrzanje je derivacija brzine po vremenu : a =
dt
2
dv d dx d x
2
a=
2
( ms )
dt dt dt dt
I ubrzanje je vektor!!
Derivacija konstante jednaka je nuli. Prema tome konstantna brzina, bez
obzira koliko velika, znai da nema ubrzanja.
iva bia plai ubrzanje, a ne konstantna brzina. Zato u liftu ili u avionu
moemo osjeati nelagodu kada krenu ili kada se zaustavljaju, a ne dok se kreu
najveom konstantnom brzinom. Maka zna preivjeti pad sa vrlo velike visine
,jer se relaksira kada dostigne kritinu konstantnu brzinu padanja (jer vie ne
osjea ubrzanje). Tada rairi noge i rep, povea svoj otpor, pa ak i uspori
padanje. Tako lake preivi ako pada s vee visine nego s manje.
Naa su tijela takva da mjere ubrzanje (jer je ubrzanje povezano sa silom koja na
nas djeluje) a ne konstantnu brzinu.
Brzina estice raste ako brzina i ubrzanje imaju isti predznak, a pada ako
imaju suprotne predznake. Negativno ubrzanje ne znai usporavanje nego samo
da je ubrzanje u negativnom smjeru. Slino, pozitivno ubrzanje ne znai da se
estica ubrzava.
Recimo auto brzine v 25m / s zakoi tako da se u 5s smiri. Tada je

asr =

0 (25)
5ms 2
5

U fizici predznaci su jako vani. Fizikalna situacija moe biti sasvim drugaija
(esto i nemogua) ako se promjeni predznak.

13

14
Jaka ubrzanja esto se mjere pomou standardnog ubrzanja sile tee na
povrini Zemlje :
1g 9.8m / s 2
U zabavnim parkovima ubrzanje ne prelazi oko 3 g , a astronauti doive mnogo
jae ubrzanje pri polijetanju rakete. Jo jae usporavanje doive meteori kada
udare u Zemlju, jer im se brzina mora smanjiti sa oko 30000 ms 1 na 0 ms 1 u
kratkom vremenu. Sile trenja su tada tako velike da se meteor sav zaari i
najee raspadne.
Za vjebu naite za sluaj kretanja estice po zakonu x 4 27t t 3 , kada je
brzina estice jednaka nuli i koliko joj je tada ubrzanje u g jedinicama?

Konstantno ubrzanje
Za konstantno ubrzanje (recimo kada pritisnemo gas nakon to nam se otvori
zeleno svijetlo na semaforu ) krivulje ovisnosti poloaju ,brzini i ubrzanju o
vremenu izgledaju kao na slikama :

x 0 i v 0 su poloaj i brzina u vremenu t 0 .

14

15

Za konstantno ubrzanje srednje ubrzanje jednako je trenutnom ubrzanju :

v v0
t 0
gdje smo uzeli da je t 2 t , v 2 v , t1 0 , v1 v 0 .

a = a sr =

Odatle:

v v0 a t
Za t 0 v v0

dv
=a
dt
Slino :

jo jedna provjera

v sr =

x x0
t 0

x x 0 v sr t

Poto v nije konstantno nismo mogli staviti da je v sr v !!

Kada je brzina linearna funkcija vremena (za a =konst) srednja brzina se
moe nai kao aritmetiki prosjek brzina na poetku ( v 0 ) i na kraju ( v )
vremenskog intervala od t 0 do krajnjeg vremena :
v sr

Kako je x x 0 v sr t

v
v a t
1
1
(v 0 v ) 0 0
v0 a t
2
2
2
2

1
x x0 v0 t a t 2
2

Za provjeru stavimo t 0 x x0 .
Takoer
dx
v v0 a t .
dt
Prema tome x(t ) na prvoj slici je kvadratna funkcija vremena.
Uoimo da za svaki problem s a =konst postoji pet vanih veliina :
x x0 , v, t , a, v 0 .
Obino se jedna od tih veliina ne pojavljuje, pa se problem svodi na odreivanje
nepoznate veliine pomou danih podataka. Osim zaokruenih jednadbi postoje

15

16
jo tri veze (jednadbe) izmeu etri vane veliine. Koju jednadbu upotrebiti
odluit emo tako da uoimo koja veliina nije spomenuta u zadanom problemu.
Recimo u jednadbi v v0 a t ne pojavljuje se pomak x x0 . U jednadbi
1
x x 0 v 0 t a t 2 ne pojavljuje se v .
2
Te dvije jednadbe moemo kombinirati na tri razna naina da dobijemo tri
dodatne jednadbe :
a) Eliminirajmo t :
(v v 0 ) 1 (v v 0 ) 2
v v0
x x0 v0
a
t
a
2
a
a2
2ax x0 2vv0 2v02 v 2 2vv0 v02 v 2 v02
v 2 v02 2a( x x0 )

2a

korisna jednadba ako nas ne zanima vrijeme t

b) Eliminirajmo a :
v v0
v
1 (v v 0 ) 2
v
a
x x0 v0 t
t v0 t t 0 t
t
2
t
2
2

x x 0

1
(v 0 v ) t
2

korisna jednadba ako nas ne zanima ubrzanje

c) Eliminirajmo v 0 :
v0 v a t
x x0 vt

1
1
x x 0 (v a t )t a t 2 vt a t 2
2
2
1
a t2
2

korisna jednadba ako nas ne zanima poetna

brzina

Brzinu i put moemo dobiti integracijom :

Dvije osnovne jednadbe za pravocrtno gibanje pri a = konst moemo dobiti
i integracijom:
a

dv
dv a dt
dt

dv a dt
16

17
Poto je po pretpostavki a = konst moemo izvui a ispred integrala
v a t C .
Da naemo konstantu C stavimo t 0 , kada je
v v0 v0 a 0 C C

Slino : v =

dx
dt

v v0 a t

dx vdt

dx v dt

Openito brzina nije konstantna, pa je ne moemo izvui ispred integrala .

Meutim moemo iskoristiti v v0 a t u sluaju kada nam je stalno ubrzanje.
Tada je :

dx (v

a t )dt v0 dt a t dt

1
2
t 0 , x x0 C I

x v0 t a t 2 C I
Za

1
x x0 v0 t a t 2
2

Ubrzanje slobodnog pada

Kada bi mogli zanemariti trenje zraka objekt koji ispustimo doivio bi uvijek
isto ubrzanje -ubrzanje slobodnog pada = 1g . Masa, gustoa i oblik objekta ne bi
utjecali. Za istu visinu padanja razni objekti bi u isto doba ( nakon istog proteklog
vremena ) udarili u tlo.
Vrijednost 1g 9.8ms 2 koristi se na visini povrine mora na srednjim
geografskim irinama. Na ekvatoru iznosi g 9.78ms 2 , a na polu g 9.83ms 2 .
Izvedene jednadbe za a =konst vrijede i za padanje ili za okomiti let prema
gore bilo kojeg objekta, ako se utjecaj zraka moe zanemariti .
Obino se y -os izabere kao vertikalna os . Tada je ubrzanje sile tee uvijek
negativno (prema dolje), pa se u naim jednadbama umjesto ubrzanja a
pojavljuje g .

a g 9.8m / s 2 ( g je uvijek uzeto kao g 9.8ms 2 )

17

18
Tada je padanje tijela opisano sa:
y y 0 v0 t

1 2
gt
2

Zadaci
1) Kamion se uputi s konstantnim ubrzanjem od 5 ms2 . Nakon 4 sekunde kolika
mu je brzina i koliki je put preao ?
O:

v f v0 a t (5m / s 2 ) (4s) 20m / s

(v 0 0)

1
1
x x 0 v 0 a t 2 5 4 2 40m
2
2
2) Ispustite kamen s mosta da padne u more . Kamen udari u more nakon 5s .
a) Da ste skoili s mosta da li bi ste preivjeli ?
b) Kolikom brzinom kamen udari u more?

O : Treba nai visinu mosta. Osoba nikad ne preivi kada skoi u more sa
Golden Gate mosta u San Francisku, a taj most ima visinu od oko 90 m iznad
mora.
Postavimo ishodite tamo gdje stojimo na mostu i uzmimo da je pozitivni smjer
prema dolje.
v0 0, y 0 0
a g 9.8m / s 2 konst
1
1
y gt 2 (9.8m / s 2 ) (5s)2 122.5m
2
2
Ne bi preivjeli pad s mosta!! Udarili bi u more brzinom od 176 km/ h :
v f gt (v 0 0)

v f (9.8m / s 2 ) (5s ) 49m / s 176.4km / h

3) Da li dolazi do problema sa slikom na tv-u zbog toga to elektroni iz
elektronskog snopa padaju u polju sile tee dok lete prema ekranu ?
Pretpostavite da je brzina elektrona 10 7 m / s ,a da je put do ekrana 30 cm .
O:

x
0.3m
7
3 108 s 30ns
vx 10 m / s

v0 y 0

gt 2 9.8m / s 2

(3 108 s)2 4.4 1015 m

2
2

Pad elektrona po vertikali odgovara polumjeru jezgre atoma.

Dakle nema razmazivanja slike zbog padanja elektrona.
Ako bi sliku pravili pomou kapljica koje lete brzinom od 2 m / s , da li bi tada
dolo do iskrivljenja slike ?
4) Konstruirajte spravicu za mjerenje brzine reakcije
18

19

Va prijatelj dri ovaj kartoni vertikalno ,tako da uhvati gornju (desnu) toku
izmeu palca i kaiprsta. Vi drite svoj palac i kaiprst iznad gornje ( lijeve ) toke
ali tako da je ne dodirujete. Bez upozorenja prijatelj ispusti spravicu. Koliko vam
milisekunda treba da je uhvatite?
Zadatak je u tome da odredite gdje treba namjestiti oznake za 50, 100, 200 i 250
milisekundi i da stvarno izvedete i ponovite pokus dovoljan broj puta da bi ste
mogli odrediti kolika je vaa prosjena brzina reakcije.

19

Poglavlje 3. i 4. Vektori i gibanje u dvije i tri dimenzije (kinematika)

Poglavlje 3. Vektori
Vektori i skalari
Da pridruimo smjer gibanja estici koja se kree po pravcu dovoljno je znati
da li se estica kree u pozitivnom ili negativnom smjeru. To vie nije dovoljno za
esticu koja se moe kretati u sve 3 dimenzije. Tada nam pomau vektori . Vektor je
veliina koja ima iznos i smjer. Ve smo rekli da su vektori pomak, brzina i ubrzanje.
Skalari su veliine poput temperature, pritiska ,energije, mase, vremena, za koje je
dovoljan samo jedan broj da ih se odredi. Za skalare vrijede pravila obine algebre.
Za vektore koristimo vektorsku algebru.
Vektori na slici a) su meusobno jednaki jer imaju isti smjer i iznos.

Sva tri puta na slici b) definiraju isti vektor pomaka AB .

Zbrajanje vektora geometrijskom metodom

= a + b

znai slijedee:

Vektor b postavi se tako da mu je hvatite u vrhu vektora a . Tada se njihov zbroj

vektor

protee od hvatita vektora a do vrha vektora b .

Ako se radi o vektoru pomaka stvarni put estice nije vaan, nego samo pomak
estice od poetne do krajnje toke.

Vektor zbroja moe se dobiti i kao rezultanta vektora a i b koji se zbrajaju po

pravilu paralelograma. Tada vektori a i b izlaze iz istog vrha.

Vektor ( - b ) je vektor istog iznosa kao b ali suprotnog smjera !!

b+(- b)=0

Odbijanje vektora svodi se na zbrajanje.

d=a

a +

(a +

- b= a +(- b)

vektora vrijedi komutativnost i asocijativnost :

Za zbrajanje

b = b + a komutativnost ( redoslijed zbrajanja nije vaan)

b ) + c = a + ( b + c ) asocijativnost (nije vano kako ih grupiramo)

Kao i kod skalara vektor mijenja predznak kada se prebaci s jedne strane
jednadbe na drugu.
Ima smisla zbrajati samo vektore koji predstavljaju iste fizikalne veliine
(zbrajanje pomaka i brzine nema smisla ). Uostalom, isto vrijedi i za skalare nema
smisla zbrajati 10 metara i 20 sekunda.
Vektori su one fizikalne veliine koje imaju i iznos i smjer i zbrajaju se po pravilu
paralelograma. DEFINICIJA
Komponente vektora :
Da bi ih zbrojili, vektore nije potrebno crtati, no moramo znati njihove
komponente u pravokutnom koordinatnom sustavu.
a x = a cos

a y = a sin

Komponenta vektora je projekcija vektora na odreenu os.

Za izabrani vektor a komponente su pozitivne . Za vektor - a imali bi obje

komponente negativne.
U opem sluaju vektor ima tri komponente : x, y i z .
Iz trokuta na slici : a =
Openito: a =

a x2 a 2y

tg =

ay
ax

a x2 a y2 a z2

Vektor a u koord. sustavu x,y potpuno je odreen ili sa a i ili sa a x i a y !!

Kut je pozitivan kut kada se mjeri suprotno kretanju kazaljke na satu od pozitivne
x osi . Isti kut se moe mjeriti u smjeru kretanja kazaljke na satu, no tada je to
negativan kut. Prema toj konvenciji 210 i - 150 su potpuno isti kut.
Pun okret od 360 je 2 radijana.
2
210 : 360 = x : 2
x = 210
= 3.665 rad
360
Jedinini vektori

5
Svaki jedinini vektor ima iznos 1. Jedinini vektor nema dimenzije niti ima
svoje jedinice. Jedina svrha jedininog vektora je da odreuje smjer.

Odgovarajui jedinini vektori u x,y i z smjeru su i , j , k . U nekim knjigama uvode se


kao x , y , z , a esto i samo kao i , j , k ili kao i, j, k . Mi emo koristiti oznake i, j, k .

a a x i a y j

a x i a y su skalarne komponente vektora a .

b bx i b y j


Vektor
r a b moemo dobiti zbrajajui komponente vektora a i b .

U tri dimenzije
rx a x bx

rz a z bz

ry a y b y

Slino sa tri i vie vektora. Njihov zbroj moemo dobiti zbrajanjem njihovih
komponenata po odgovarajuim osima.
Dva vektora su jednaka ako su njihove komponente jednake, no moramo ih
usporeivati u istom koordinatnom sustavu. U razliitom koordinatnom sustavu za isti
vektor dobijemo razliite komponente. To nita ne smeta jer iznos i smjer vektora
ostaju isti.

a=
=

a x2 a y2
(a x, )2 ( a,y )2

= ,

U koordinatnom sustavu zakrenutom za kut nije se promijenio ni iznos ni smjer

vektora, ali su mu komponente razliite. Relacije izmeu vektora ne ovise o izboru
koordinatnog sustava, dakle ne ovise o izboru ishodita niti o izboru koordinatnih osi.
To je takoer istina za veze koje postoje izmeu fizikalnih veliina. To su objektivne
povezanosti koje ne smiju ovisiti o subjektivnom izboru ishodita te vrste i nagiba
koordinatnih osi. Zbog toga se fizikalni zakoni redovito izraavaju u vektorskom
obliku!!
Mnoenje vektora
Tri su naina mnoenja vektora. Pravila za mnoenje vektora razlikuju se od
pravila za mnoenje skalara. Kako su fizikalni zakoni obino izraeni u vektorskom
obliku, zakone vektorskog mnoenja moramo isto tako dobro znati kao recimo to da
jedan sat ima 60 minuta (neophodno znanje da bi se moglo oitati tono vrijeme).

7
Mnoenje sa skalarom

Umnoak vektora a sa skalarom s , novi je vektor s a . Smjer tog vektora je u

smjeru a ako je s>0 , a suprotno smjeru a ako je s<0 . Vektor se moe i podijeliti sa
1
skalarom s tako da se pomnoi s .
s

Mnoenje vektora sa vektorom

Dva su naina da pomnoimo jedan vektor s drugim.
Skalarni umnoak vektora

Skalarni umnoak vektora a i b , oznaava se a b :

a b = a b cos

gdje je a iznos vektora a , b je iznos vektora b , a je kut izmeu a i b .

Zapravo postoje dva kuta i 360 0 - , no to daje isti rezultat za skalarni produkt
vektora jer je cos(360 0 - )= cos .

Uoite da su na lijevoj strani gornje jednadbe vektori, a na desnoj strani skalari.

Kako u jednadbi i lijevo i desno moraju biti matematike veliine istog tipa

zakljuujemo da je skalarni umnoak vektora a b skalar.

Skalarni umnoak vektora je komutativan a b = b a .

8
Skalarni umnoak je zapravo umnoak iznosa prvog vektora sa iznosom projekcije
drugog vektora na prvi (vidi sliku b) na prethodnoj strani):

a b (a cos )(b) (a)(b cos )

a b a a0 b b0 a b a0 b a b0
b cos

a cos

a , b su jedinini vektori u smjeru a odnosno b .

a b cos
U komponentama:

a b (a x i a y j a z k) (bx i b y j bz k) a x bx a y b y a z bz
Ovdje smo upotrijebili najvanije svojstvo skalarnog umnoka vektora:
Skalarni umnoak vektora iezava kada se mnoe okomiti vektori, a
maksimalan je kada se mnoe paralelni vektori.
Zaista, za =0 cos =1 , a za =90 0

cos =0

i i = j j = k k = 1

i j = i k = j k = 0

Projekcija vektora na koordinatnu os je komponenta vektora. To je ujedno i skalarni

umnoak vektora sa jedininim vektorom izabrane osi.

a x = a i = (a x i + a y j + a z k ) i = a x

a y = a j

Slino,

jer

i j = i k = 0

a z = a k

Iznos vektora je:

a=

a a =

(a x i a j j a z k ) (a x i a j j a z k) =

a x2 a y2 a z2

Pokaite da je

2
2
ax a y az
1
a a a

Vektorski produkt vektora

Vektorski produkt vektora a i b oznaava se sa a x b .
c = a b sin ,

To je novi vektor iji je iznos dan sa:

9

gdje je manji od 2 mogua kuta izmeu a i b .

Smjer od c je okomit na ravninu koju definiraju a i b , a dobije se po pravilu

palca desne ruke ili po pravilu desnog vijka.

Savijamo prste u smjeru zakretanja b prema a (slika b).

I
Tada palac pokazuje u smjeru co .

c , = b x a = co , b a sin

Savijamo prste u smjeru zakretanja a prema b (slika a).

Tada palac pokazuje u smjeru c .

o

c = a x b = c0 a b sin
Kako je co , = - c0

a b = b a ,

slijedi

Vektorski produkt nije komutativan!!!

Odredimo komponente vektorskog produkta:

b x a = -a x b

10

a b (a x i a y j a z k) (bx i b y j bz k)

a x i bx i a x bx i i 0
Vektorski produkt vektora iezava kada se mnoe paralelni vektori, a maksimalan je
kada se mnoe okomiti vektori. To je zato to je sin0 = 0, a sin90 = 1 .
Mnoei vektorski sve jedinine vektore dobili bi

a b (a y bz by az ) i (azbx bz a x ) j (a xby bx a y ) k
( a b ) y

( a b ) x

( a b ) z

Jednostavniji nain je da koristimo determinantu :

ax
bx

ay
by

az
bz

= a b i(a ybz azby ) j (a xbz azbx ) k(a xby a ybx )

Geometrijsko znaenje:

Iznos vektorskog produkta je dvostruka povrina trokuta sa stranicama a i b
odnosno povrina paralelograma s tim stranicama.

Zadaci
1) Trka na 100m dri se na krunoj stazi duine 200m. Trkai startaju na sjeveru , idu
sve vie prema istoku i zavre utrku na jugu. Nacrtajte vektor pomaka trkaa i
izraunajte njegov iznos.
O: 2r 200m

d 2r

200

63.7m

2) Vektor pomaka dug 10 m usmjeren je pod kutom od 2100 . Nacrtajte njegove x i y

komponente.
O:

dx = d cos120 = d cos (180 + 30) = d (-cos30)

3
=-d
5 3
2
dy = d sin210 = d sin (180 + 30 ) = d (- sin30) = - d

1
= -5
2

Provjera:
d 2 = dx 2 + dy 2 = 25 3 + 25 = 100 d = 100 = 10
3) Dokaite da dva vektora imaju isti iznos ako je njihova suma okomita na njihovu
razliku.

10

11

O: (a b ) (a b ) = a 2 - b 2 + ab ab = a 2 - b 2 = 0 a 2 = b 2 a = b

4) Naite projekciju vektora A = 20 i + 8 j - 3 k na vektor r = 3 i + 10 j + 20 k

O : Skalarni je produkt upravo produkt iznosa prvog vektora sa komponentom drugog
vektora u smjeru prvog.

r
Ar A r
A r Ar cos Ar r
r

3
10
20

r 3 2 10 2 20 2 22.56
r
i
j
k
22.56
22.56
22.56
Ar 20

3
10
20
8
3
3.546
22.56
22.56
22.56

5) Pokaite da je a (b a ) = 0 za sve vektora a i b .

6) Dokaite da je A ( B C ) B( A C ) C ( A B) i da je




( A B) (C D) ( A C )( B D) ( A D)( B C )

7) Dimenzije sobe su 3
.
.
.
05
66
20
m x 3
m x 3
m . Muica zapoinje let u jednom kutu i

zavri ga u dijametralno suprotnom kutu sobe. Koliko se pomakla ?

O:d=

3.05 2 3.2 2 3.66 2 = 5.74 m

Da li je prevaljeni put mogao biti manji ? Da li je prevaljeni put mogao biti vei ?
Da li je muica odluila hodati a ne letjeti, kolika bi bila duina najkraeg puta ?
O:

7.23 m

11

12

Poglavlje 4. Gibanje u dvije i tri dimenzije, kosi hitac, kruno

gibanje
Odaberimo ishodite pravokutnog koordinatnog sustava s koordinatnim osima
x, y i z. Definirajmo poloaj estice pomou vektora poloaja ( radijvektora )

r xi yj zk

r2 r1 r

r r2 r1

Kako se estica kree po nekoj putanji dolazi do pomaka r .

U komponentama:

r ( x 2 x1 )i ( y 2 y1 ) j ( z 2 z1 )k xi yj zk

Srednja i trenutna brzina

r x y z
=
v sr
i
j
k
t t
t
t

Srednja brzina za vrijeme pomaka r dobije se dijeljenjem ukupnog pomaka s

odgovarajuim vremenskim intervalom.
Trenutnu brzinu dobijemo kada pomak i vremenski interval pomaka postaju sve
manji:

dr
v
dt
Uoimo da se smanjivanjem pomaka smjer srednje brzine sve vie pribliava smjeru

tangente na krivulju putanje estice kod poloaja odreenog sa r1 .

12

13

Dakle, trenutna brzina ima smjer tangente na krivulju kretanja estice.

U komponentama :

dy dz
d
dx
v
xi yj zk i
j k v x i v y j v z k
dt
dt
dt
dt
vx

dx
dt

vy

dy
dt

vz

dz
dt

Srednje i trenutno ubrzanje

v 2 v1 v

a sr

t
t

dv
a
dt

im se brzina estice promjeni bilo po iznosu ili po smjeru, kaemo da estica

doivljava ubrzanje !
U komponentama :

dv y
dv
d
j dv z k a x i a y j a z k
a
v x i v y j v z k x i
dt
dt
dt
dt

ax =

dv x d 2 x
2
dt
dt

ay

dv y
dt

d2y
dt 2

az

13

dv z d 2 z
2
dt
dt

14

Primjer : estica ima brzinu v 0 = -2 i + 4 j ( m/s). U t = 0 doivi konstantno

ubrzanje a iznosa a = 3 m/s 2 pod kutom 130 0 u odnosu na pozitivni smjer x

osi. Kolika je brzina estice v u t = 5 s izraena pomou jedininih vektora, iznosa i

kuta?
O : Uoite prvo da se gibanje odvija u 2 dimenzije, x i y. Dvije su kljune ideje
potrebne da se ovaj zadatak rijei. Prva, da se moe primijeniti jednadba
v = v 0 + a t , sa promjenom brzine pri konstantnim ubrzanjem. Druga ideja je da
moramo odvojeno gledati pravocrtno gibanje paralelno x osi i pravocrtno gibanje
paralelno y osi, jer jednadba v = v 0 + a t , vrijedi za pravocrtno gibanje. Dakle
trebamo rjeavati dvije jednadbe :
vx = v 0 x + a x t
Zadani su nam
Takoer znamo:

vy = v o y + a y t

v 0 x = -2 m/s i v o y = 4 m/s .

a x = a cos = 3 (m/s 2 ) cos130 = -1.93 m/s 2

a y = a sin = 3 (m/s 2 ) sin130 = 2.30 m/s 2

Dakle za t = 5 s v x = -2 m/s + (-1.93 m/s 2 )5 s = - 11.65 m/s

v y = 4 m/s + ( 2.30 m/s 2 ) 5s = 15.5 m/s

v ( -12m/s ) i + (16 m/s ) j

= Arctg

vy
vx

v v x2 v y2 19.4 19m / s

= 127 0

(Raunalo daje = -53 0 , ali tg (-53)= - tg 53 = tg (180-53) = tg127 = -1.33 )

14

15
Gibanje projektila u dvije dimenzije
Promatramo gibanje kod kojeg se tijelo giba u ravnini. To moe biti neki
projektil (metak, granata) kojem treba previdjeti putanju i domet o ovisnosti o kutu
ispaljivanja.
estica (metak) giba se u vertikalnoj ravnini s nekom poetnom brzinom, a
ubrzanje joj potjee samo od ubrzanja slobodnog pada u smjeru vertikalno prema
dolje. To moe takoer biti lopta za golf, teniska ili nogometna lopta, kojoj moemo
zanemariti okretanje oko svoje osi i trenje sa molekulama zraka.

Poetna brzina v 0 moe se rastaviti u komponente :

v 0 = v 0 x i + v o y j gdje su : v 0 x = v 0 cos 0
v o y = v 0 sin 0

Kako je ubrzanje uvijek isto i usmjereno prema -y osi, to znai da se horizontalna

komponenta brzine ne moe promijeniti .
Nadalje, iz eksperimenta se vidi da su horizontalna i vertikalna komponenta gibanja
meusobno nezavisne. Ta injenica nam pomae da ovaj problem gibanja u dvije
dimenzije svedemo na dva nezavisna gibanja, svako u jednoj dimenziji.
Eksperiment u kojem se to vidi je recimo promatranje gibanja dviju isputenih loptica
za golf od kojih je jedna prilikom isputanja dobila odreeni horizontalni impuls.
Bez obzira na to, obje loptice preu istu vertikalnu udaljenost u istim vremenskim
razmacima.

15

16

Analizirajmo prvo jednostavnije horizontalno gibanje.

Kako nema ubrzanja u x smjeru u jednadbi
moemo staviti a = 0. Tada je x x

x - x 0 = v0 t +

= v 0 x t = (v 0 cos 0 ) t .

Za vertikalno gibanje treba uzeti u obzir da je:

1
at 2
2

( poglavlje 2. ) ,

a=-g

Tada iz iste jednadbe izlazi (poglavlje 2.):

yy

= vo y t -

1
g t2
2

= (v 0 sin 0 ) t -

1
g t2
2

Slino iz jednadbe v = v 0 + a t , proizlazi:

v y = v o y - gt = v 0 sin 0 - g t
Moemo iskoristiti i jednadbu iz koje je eliminirano vrijeme t (Poglavlje 2.) :
v 2 = v 02 + 2a (x x 0 )
Za vertikalno gibanje ta jednadba postaje:
v 2y = (v 0 sin 0 ) 2 - 2g ( y y 0 )
Bez obzira da li se radi o kosom hicu ili smo lopticu ( metak ) ispalili vertikalno uvis,
vertikalna komponenta brzine ponaa se tono na isti nain :
u poetku je usmjerena prema gore, pa se smanjuje dok na najvioj toki putanje ne
postane jednaka 0, a nakon toga potpuno promjeni smjer i s vremenom se sve vie
poveava !
Jednadba gibanja
Pretpostavimo da se gibanje odvija u jednolikom gravitacijskom polju u kojem
je a = -g = konstantno i da trenje moemo zanemariti. Tada iz gore izvedenih
jednadbi moemo nai putanju y(x) tako da eliminiramo vrijeme t :

Za

x x0
v 0 cos 0

y y 0 (v 0 sin 0 )

x0 = 0 , y 0= 0

x x0
( x x0 ) 2
1
g
v 0 cos 0 2 (v 0 cos 0 ) 2

gx 2
y xtg 0
2(v 0 cos 0 ) 2

Ta je jednadba oblika y = ax + bx 2 gdje su a i b konstante.

To je jednadba parabole pa je putanja parabola.

16

17

Horizontalni domet
Naimo horizontalnu udaljenost R (domet) do koje estica moe najdalje stii prije
nego to se vrati na poetnu visinu (visina ispaljivanja projektila) .
x x 0= R = ( v

cos

y y 0= 0 = ( v

sin

t=

R
v o cos o

)t

1
g t2
2
v 0 sin 0 R 1
R2
g
0
v 0 cos 0 2 (v 0 cos 0 ) 2

)t

sin 0

jer

gR
2v 02 cos 0

/ cosR

2v 0
v
sin0 cos0 0 sin 20
g
g

sin2 = 2 sin cos

Za 2 0 =90 0 ili
maksimalan.

= 45 0 je sin2

= 1, pa je za kut od 45 0 domet R

Efekt trenja zraka

Do sada smo prouavali karakteristike putanje su za zamiljeni let estice
(loptice, projektila) u vakuumu. Meutim domet, maksimalna visina i vremenski
interval (trajanje) leta sasvim su drugaiji za loptu koja leti kroz zrak.
Pretpostavimo da smo lopticu za bejzbol udarili tako da je izbaena pod kutom od
60 0 sa poetnom brzinom od 44.7 m/s. U priloenoj tablici usporedili smo domet,
maksimalnu visinu i trajanje leta loptice u zraku i u vakuumu.

Domet
Maksimalna visina
Trajanje leta

Putanja u zraku
98.5m
53.0m
6.6s

Putanja u vakuumu
177m
76.8m
7.9s

Primjer: Bombardiranje utopljenika

ovjeka koji se utapa na puini najbre se moe spasiti tako da ga se iz zraka
bombardira sa kapsulom za spaavanje. Recimo da spasilaki avion leti brzinom
od 198 km/h na konstantnoj visini od 500m iznad povrine mora. Pilot eli ispustiti
kapsulu tako da ona pogodi more to blie utopljeniku. U odnosu na vertikalu pod

17

18
kojim kutom pilot treba gledati utopljenika u asu kada ispusti kapsulu-amac za
spaavanje?

O: Jednom isputena kapsula leti kao projektil tako da moemo odvojeno prouavati
horizontalnu i vertikalnu komponentu leta kapsule.

Arctg

x
h

x x0 R (v0 cos 0 )t

Izaberemo x0 0 . Kapsula je isputena a ne izbaena iz aviona. To znai da

njena poetna brzina mora biti jednaka brzini aviona iznosa v0 198km / h 55m / s a
kuta nagiba 0 0 ( u odnosu na horizontalnu os).
U jednadbi x R (v0 cos 0 ) t ne znamo vrijeme t leta kapsule do povrine
mora. Da bi nali to vrijeme prouimo i vertikalno gibanje kapsule (padanje), koje
mora zadovoljavati jednadbu:
1
y y 0 (v0 sin 0 ) t gt 2
2
Lijeva strana ovog izraza mora biti: 0 500m 500m .
500m ((55m / s ) sin 0 ) t

t2

1000m
102s 2
2
9.8m / s

1 2
gt
2

t 10.1s

x 55(m / s)(cos0 ) 10.1s 555.5m .

Sada moemo nai
Odatle :
555.5
Arctg
48
500

Za vjebu izraunajte kolika e biti brzina kapsule u asu kada udari u vodu i ocijenite
da li bi utopljenik mogao preivjeti izravan pogodak kapsule u glavu?
(O: 113m / s 407km / h . Zbog trenja zraka to bi bila dosta manja brzina, no ipak
dovoljno velika da uzrokuje ozljede) .

18

19

Jednoliko kruno gibanje:

Kod jednolikog krunog gibanja estica putuje po krunici ili po krunom luku
konstantnom brzinom. Ubrzanje je ipak razliito od nule. Kako je to mogue? To se
deava zbog toga to je brzina vektor, a ne skalar. Kod jednolikog krunog gibanja
brzina ostaje ista (konst) po iznosu, ali ne i po smjeru. Da bi estica kruila smjer
brzine mora se stalno mijenjati.

19

20

Promjena brzine v ili ubrzanje a takoer stalno mijenja smjer, ali tako da je uvijek
usmjereno prema sreditu kruga. Zbog toga je to ubrzanje nazvano centripetalnim
ubrzanjem (ubrzanje prema centru).
Pokazat emo da je iznos centripetalnog ubrzanja jednak:

v2
r

estica napravi jedan puni krug u vremenu :

T

2 r
v

period kretanja (s)

v2
Izvod jednadbe a
:
r

Brzina v uvijek je tangenta na krunicu i prema tome uvijek je okomita na

radijus. Naimo skalarne komponente brzine v :

v v x i v y j (v sin )i (v cos ) j

vy p
v
r

vx p
i
r

Ubrzanje a nalazimo tako da deriviramo brzinu v po vremenu :

dv v dy p
a

dt r dt

v dx p
i
r dt

Uzeli smo u obzir da se radijus r i iznos brzine v ne mijenjaju s vremenom.

Uoimo da je:
dx p
dy p
vx
vy
dt
dt
i takoer

v x v sin

v y v cos

Odatle:

v2

v2
a
cos i sin j
r
r

a a x i a y j
Kako je
i

a a x2 a y2

dobijemo:
2

v2

v2

a cos sin
r

20

21

v2
r

cos 2 sin 2

v2
r

Naimo i kut koji smjer ubrzanja zatvara sa osi x .

(v 2 / r ) sin
tg

tg
a x (v 2 / r ) cos
ay

Dakle, to znai da je ubrzanje usmjereno prema centru krunice tj. u

suprotnom smjeru od radijvektora.

v2
r0
r

r0 - jedinini vektor u smjeru radijvektora .

Zadatak:
Brzinom od 7m / s vrtimo masu od 0.5kg na 1m dugakom konopu. Kolika je sila
napetosti konopa i u kojem smjeru djeluje?
O: Sila napetosti konopca je tono jednaka centripetalnoj sili i djeluje prema centru
vrtnje.
v 2 72 m 2 / s 2
a

49m / s 2
T m a (0.5kg ) (49m / s2 ) 24.5N
r
1m
Relativno gibanje u jednoj dimenziji
Gledamo patke kako lete u formaciji brzinom od recimo 30km/ h .Svakoj patki iz
formacije susjedne patke izgledaju nepomine, odnosno uvijek na istoj udaljenosti .
Iz ovog primjera vidimo da brzina estice nije fiksna nego ovisi o referentnom sustavu
iz kojeg promatramo esticu. esto se podrazumijeva da je referentni sustav vrsto
nepomino tlo. Tako kada vas policija kazni zbog prebrze vonje na podatku o
prekraju brzina je izraena u odnosu na tlo, a ne u odnosu na policijsko auto u
kretanju.
Recimo da je naa estica auto (P) koje putuje po ravnoj cesti. Neka opaa A
(Ante) stoji pokraj ceste a opaa B (Bepo) neka vozi u autu konstantnom brzinom po
istoj cesti. Ante i Bepo promatraju auto (P) i mjere mu brzinu.
Iz slike se vidi : x PA x PB x BA
i
x PA x PB x BA
Koordinata x PA koju mjeri Ante moe se dobiti kao zbroj koordinate x PB koju mjeri
Bepo i koordinate x BA samog Bepa koju mjeri Ante.
d ( x PA ) d
d
v PA v PB v BA
ili
( x PB ) ( x BA )
dt
dt
dx

21

22
Brzina toke P (auta) koju mjeri opaa A jednaka je brzini koju mjeri opaa B plus
relativna brzina B u odnosu na A.
d
d
d
(v PA ) (v PB ) (v BA )
dt
dt
dt

Naimo ubrzanja:

a PA a PB

jer je

v BA konst

Opaai iz razliitih referentnih sustava mjere isto ubrzanje estice a P .

Meutim, opaene brzine razlikovat e se za konstantnu relativnu brzinu V vBA .
Vektorski:
aPA aPB
v A vB V
Relativno gibanje u dvije dimenzije

Iz slike :

rPA rPB rBA

Tada :
vPA vPB vBA

aPA aPB

Za referentne sustave koji se gibaju konstantnom brzinom jedan u odnosu na

drugoga vrijedi da opaai iz tih sustava mjere isto ubrzanje estice i istu ukupnu silu
koja djeluje na esticu.

22

Poglavlje 5. SILA I GIBANJE I

TO JE UZROK UBRZANJA?
Kada vidimo da tijelo-estica mijenja brzinu bilo po iznosu ili po smjeru
normalno je da se zapitamo to je uzrokovalo tu promjenu. Iz iskustva znamo da je
uzrok promjene brzine interakcija izmeu tijela i njegove okoline. Recimo kada
bacimo plosnati ljunak tako da nekoliko puta odskoi od povrine mora pri
svakom odskoku mijenja se smjer brzine ljunka zbog sudara sa povrinom mora.
Svaka promjena brzine je ubrzanje. Svako ubrzanje izaziva odreena sila koja
djeluje na tijelo. Vezu izmeu sile i ubrzanja prvi je shvatio Isaac Newton
( 1642.- 1727.).
To mu je omoguilo da konstruira Newtonovu mehaniku, koja je izvrsno
predviala gibanje tijela. Danas ipak znamo da postoje i situacije kada se
Newtonova mehanika ne moe primijeniti. Kada su brzine tijela usporedive s
brzinom svijetlosti primjenjuje se Einsteinova specijalna teorija relativnosti, a ne
Newtonova mehanika. Ako nas zanimaju dogaaju unutar atoma relevantna je
kvantna mehanika. Za nelinearne pojave za koje je krajnji rezultat jako ovisan o
poetnim uvjetime relevantna je teorija kaosa.
NEWTONOV PRVI ZAKON
Prije Newtona smatralo se da neka sila mora stalno djelovati kako bi se tijelo
kretalo konstantnom brzinom. Stanje mirovanja tijela ( v=0) smatralo se jednim
prirodnim stanjem tijela. Te su ideje odgovarale svakodnevnom iskustvu da se
nakon poetnog impulsa tijela uvijek usporavaju zbog trenja. Trenje se meutim
moe smanjivati sve vie ( u mislima i na nulto trenje ili ak i u stvarnosti izvan
Zemljine atmosfere) dok se ne dogodi da tijelo vie ne mijenja svoju poetnu
brzinu. To je pravo prirodno stanje tijela opisano u I. zakonu:

'' Ako nijedna sila ne djeluje na tijelo tada se brzina tijela ne moe
promjeniti, to jest tijelo ne moe doivjeti ubrzanje! ''
Drugim rijeima tijelo koje miruje ostat e u mirovanju, a tijelo u gibanju nee
mijenjati brzinu ni po iznosu ni po smjeru. Samo sila moe uzrokovati ubrzanje i
promijeniti brzinu tijela.
Uzmimo da nae standardno tijelo ima masu od 1 kg. Kada doivi ubrzanje od
1 m/s2 smatramo da je na tijelo djelovala standardna ( jedinina) sila od jednog
njutna ( 1 N ). Dakle sila se mjeri u njutnima ( Newton- N ).

2
Sila je vektor poput brzine i ubrzanja. Ako 2 ili vie sila djeluje na isto tijelo,
rezultantnu silu dobit emo vektorskim zbrajanjem svih sila. To se zove princip
superpozicije za sile.
Prvi Newtonov zakon moe se izraziti koristei pojam sile:

'' Ako je vektorska suma svih sila koje djeluju na tijelo jednaka nula

a
v
( F =0 ), brzina tijela nee se mijenjati ( =0 =konst.). ''
INERCIJALNI REFERENTNI SUSTAVI

Postoje referentni sustavi ( ubrzani ) u kojima Newtonov I. zakon ne vrijedi, no

uvijek je mogue nai referentne sustave u kojima e i Newtonov I. zakon i cijela
Newtonova mehanika vrijediti. Takvi referentni sustavi zovu se INERCIJALNI.
Recimo, ako zanemarimo rotaciju Zemlje moemo tlo smatrati inercijalnim
referentnim sustavom (neubrzanim sustavom). Za kratke pomake tijela ta je
aproksimacija sasvim dobra. Za vrlo dugi pomak na primjer od sjevera prema
jugu vidjeli bi da put tijela postaje malo zakrivljen prema zapadu. Te je zbog toga
Zemlja okree prema istoku ( obrnuto od kretanja kazaljke na satu) dok tijelo
putuje prema jugu.

3
MASA:
Ista sila uzrokuje razliita ubrzanja na razna tijela. Tijelo manje mase dobit e
vee ubrzanje. Recimo da mjerimo ubrzanje tijela nepoznate mase i da je
usporeujemo s ubrzanjem koje dobije tijelo poznate mase kada djeluje ista sila F
po osi x: moemo postaviti razumnu pretpostavku da je omjer masa jednak
inverznom omjeru pripadnih ubrzanja:
mx a0

m0 a x

mx m0

a0
ax

Mnoga mjerenja potvrdila su ispravnost ove jednadbe: vee ubrzanje pri istoj sili
znai da se radi o manjoj masi i obrnuto.
Uoimo da masa kao fizikalni pojam ne odgovara rijei masa iz svakodnevnog
ivota kada masa moe znaiti teina, gustoa ili veliina.
Fizikalna masa pridruuje se jedinici ubrzanja koje je rezultat djelovanja
odreene sile.
DRUGI NEWTONOV ZAKON

'' Pri konstantnoj masi tijela ukupna sila koja djeluje na tijelo jednaka
je produktu njegove mase i njegovog ubrzanja. ''

F ma
Kako je masa pozitivna skalarna veliina ubrzanje je uvijek u smjeru sile.
Ova vektorska jednadba daje tri skalarne jednadbe u koordinatnom sustavu s
osima x, y, z:

Fx = max

Fy = may

Fz = maz

Vidimo da je komponenta ubrzanja uzdu neke osi uzrokovana samo zbrojem svih
komponentnih sila uzdu te osi, a ne komponentama sila uzdu drugih osi.
Ako je ukupna sila jednaka nuli tada je i ubrzanje jednako nuli. Tijelo u
mirovanju ostat e u mirovanju, a tijelo u gibanju nastavit e se gibati istom
konstantnom brzinom.
Jednadba F= ma kae nam da je :

1 N = ( 1 kg ) ( 1 m/ s2 ) = 1 kg m/s2
U CGS sustavu jedinica za silu je 1 din.

1 din je sila koja masi od 1kg daje akceleraciju od 1 cm/s2 , a 1 njutn je sila koja
masi od 1 kg daje akceleraciju od 1m/s2.
IMPULS
Impuls ima precizno znaenje u fizici.
Prema Newtonu impuls se naziva i koliina gibanja i difinira se kao:

p mv
Kako je m pozitivna skalarna veliina, brzina i impuls imaju uvijek isti smjer.
Newton je izrazio svoj drugi zakon koristei impuls:

'' Promjena impulsa tijela jednaka je ukupnoj sili koja djeluje na tijelo
i u smjeru je pravca u kojem djeluje sila. ''
MATEMATIKI:

dp d
(mv )
dt dt

Kada je masa m konstantna:

d
dv
(mv ) m
ma
dt
dt

Kada masa m nije konstantna ( recimo pri uzlijetanju rakete masa rakete se brzo
mijenja ) tada jo uvijek vrijedi opreznija Newtonova formulacija
(F

dp d
(mv )
dt dt

) njegovog drugog zakona.

Takoer je vano uoiti da je F zapravo vektorska suma

djeluju na tijelo.

F
svih sila koje

SUSTAV
Dva ili vie tijela u fizici nazivamo sustavom.
Svaku silu na tijela unutar sustava, koja potjee od tijela izvan sustava zovemo
vanjskom silom.
Unutranje sile su sile izmeu tijela koji prave sistem.
Ba kao i za samo jedno tijelo moemo povezati ukupnu vanjsku silu na sustav sa
ubrzanjem koje sustav doivljava koristei drugi Newtonov zakon:

Fukupno ma
gdje je m ukupna ( konstantna ) masa sustava.

NEKE POSEBNE SILE

GRAVITACIJSKA SILA
Gravitacijska sila je sila privlaenja izmeu dva tijela. Za sada smatramo da je
drugo tijelo Zemlja i da gravitacijska sila privlai svako tijelo na povrinu Zemlje
ravno prema centru Zemlje. Dakle ta sila djeluje po vertikali prema tlu.
Pretpostavit emo da je tlo inercijalni referentni sustav ( neubrzani ).
Znamo da tijelo mase m pada s ubrzanjem slobodnog pada g. Tada je
gravitacijska sila

Fg

jedina sila koja djeluje. Postavimo vertikalno y-os.

Newtonov drugi zakon tada kae da je : -Fg = m (-g)

ili
Fg = mg
Ista sila djeluje i na tijelo na miru koje stoji recimo na stolu.
VEKTORSKI:

Fg Fg y mgy mg
TEINA
Teina tijela W je po iznosu jednaka gravitacijskoj sili koja djeluje na tijelo:

W= mg
Teina se moe mjeriti samo ako se tijelo ne ubrzava u odnosu na tlo. Recimo tijelo
se postavi na vagu tako da su na drugoj zdjelici vage standardni utezi. Teina tijela
se oita tek kada se vaga umiri.

6
Uoimo da su teina i masa razliite fizikalne veliine. Teina je iznos gravitacijske
sile, pa se stoga mijenja kada se ubrzanje g promijeni, dok masa tijela ostaje ista
jer je to unutranje svojstvo tijela.
Recimo lopta za kuglanje mase 7.2 kg ima teinu 71 N na Zemlji, ali joj je teina
samo 12 N na Mjesecu ( ubrzanje slobodnog pada na Mjesecu svega je 1.7 m/s2 ).
Masa kugle je meutim ista i na Zemlji i na Mjesecu.
SILA REAKCIJE PODLOGE
Poloeno na neku podlogu tijelo ostaje na miru makar ga Zemlja privlai
gravitacijskom silom. To je zbog toga to se povrina pod tijelom deformira i

pritie na tijelo u smjeru pozitivne y osi silom reakcije podloge N .

Primijenimo drugi Newtonov zakon na taj sluaj:

N- Fg = may

ili

N- mg = may

ili

N= m ( g + ay )

Ako nema ubrzanja tijela, ay = 0,

pa je N= mg

TRENJE
Kada horizontalno pomiemo tijelo po povrini doivljavamo otpor zbog trenja
izmeu tijela i povrine. Smatramo da otpor uzrokuje sila trenja

f.

Sila trenja f djeluje u smjeru suprotnom od smjera sile F koja uzrokuje gibanje.

Ponekad se pretpostavi da se sila trenja moe zanemariti.

NAPETOST
Kada tijelo povlaimo preko nekog konopca ili kabla razvija se sila napetosti.

T
Nategnuti konopac potee oba tijela s istom silom napetosti
.

Za konopac se obino pretpostavi da nema mase. Sila napetosti T je jednaka po

iznosu na oba tijela ak i kada konopac ide preko neke koloture bez trenja i
zanemarive mase, i ak kada se oba tijela kreu ubrzano. U zadnjoj slici na desno
ukupna sila na koloturu je 2T po iznosu.
NEWTONOV TREI ZAKON
Dva tijela meudjeluju kada sila koju uzrokuje jedno tijelo djeluje na drugo.

Newtonov trei zakon kae da je sila kojom prvo tijelo djeluje na drugo uvijek
jednaka po iznosu, a suprotna po smjeru sili kojom drugo tijelo djeluje na prvo.
VEKTORSKI:

FAB FBA

Sila FBC kojom sanduk djeluje na naslonjenu knjigu jednaka je po iznosu, ali
suprotna po smjeru sili FCB kojom knjiga djeluje na sanduk.

8
Kada god dva tijela meudjeluju pojavljuje se prvo sila iz Newtonova treeg
zakona. Trei zakon ostaje nepromijenjen i ako se tijela koja meudjeluju kreu ili
ak ubrzavaju.
PRIMJERI PRIMJENE NEWTONOVIH ZAKONA

Primjer 1.
Klizajue tijelo mase M = 3.3 kg kree se po horizontalnoj povrini bez trenja. To je tijelo
povezano preko konopca i preko koloture bez trenja s drugim tijelom mase m = 2.1 kg, koje
visi na koloturi. Pretpostavimo da konopac i kolotura nemaju mase. Naite: a) ubrzanje
klizajueg tijela, b) napetost konopca.

O: Ovo je zapravo problem meudjelovanja tri tijela, tijela mase M, tijela mase m i Zemlje
koja ih privlai tako da dolazi do klizanja tijela M.
Ukupno djeluje 5 sila (vidi sliku):

FgS , N, T na M,

T na m

FgH.

Konopac povlai silom napetosti T i tijelo mase M i tijelo mase m. Ta je sila ista po iznosu.
Pretpostavljamo da sa konopac ne rastee prilikom pomicanja povezanih tijela, tako da gornje
tijelo klizi tono za istu udaljenost za koju donje tijelo padne na nii poloaj. To znai da oba
tijela prave jedan sustav koji se kree sa istim ubrzanjem a. Poto imamo posla sa silama,
masama i ubrzanjem normalno je da emo primijeniti drugi Newtonov zakon. Drugi
Newtonov zakon se moe primijeniti posebno na svako od dva tijela i posebno na x-os i na yos.
Uzmimo da je x-os paralelna stolu po kojem klizi tujelo mase M. Poto je
FUKUPNO Ma vektorska jednadba moemo je napisati kao tri skalarne jedndbe:

FUKUPNO, x = Max

FUKUPNO, y = May

FUKUPNO, y = May

9
Neka vertikalna y-os ima pozitivan smjer prema gore. Tada je:

N - FgS = 0

N = FgS

ili

jer nema gibanja po vertikalnom smjeru za tijelo mase M (sile koje djeluju po vertikali na to
tijelo su uravnoteene, tako da njihova suma iezava).
Kako je z smijer okomit na nacrtanu shemu, oigledno je da nema ni sila ni gibanja u z
smijeru.
U x-smijeru postoji samo samo sila T koja djeluje na M:

T = Ma
Za visee tijelo postoji gibanje u y smijeru, pa Newtonov drugi zakon daje:

T - FgH = may
Gibanje prema dolje je u negativnom y smijeru. Znai, ubrzanje ay mora biti po iznosu
jednako ubrzanju a klizajueg tijela, ali budue se tijelo mase m giba u negativnom y smjeru
vrijedi : a y a y .
Takoer je

FgH = mg

Tada je za visee tijelo jednadba gibanja:

T - mg = - ma
Iskoristimo T = Ma

da se rijeimo sile napetosti T.

Ostaje:

(M + m)a mg = 0

ili:

m
2.1kg
g
9.8ms 2 3.8ms 2
M m
3.3kg 2.1kg

Mm
g 12.6 N
M m

Ubrzanje je uvijek manje od g kao i to mora biti jer se ne radi o slobodnom padu
manjeg tijela. Takoer, uvijek je T < mg. Kada bi bilo T > mg visee bi se tijelo ubrzavalo
prema gore. Dakle rezultati koje smo dobili imaju smisla (to treba uvijek provjeriti). Jo je
dobro provjeriti i da li specijalni sluajevi daju smislen rezultat. Zbog toga provjerite to nam
kau gornje formule za g = 0, ili za M = 0 ili za m .

10
Primjer 2.

U primjeru na slici tijelo mase M = 15 kg objeeno je na vor K koji je privezan na strop

pomou dva konopca. Pretpostavite da konopci imaju zanemarljivu masu. Kolike su napetosti
u svakom pojedinom konopcu?
O: Za masu M vrijedi:

T3 Fg = May

T3 Mg = 0

T = Mg = 147 N

jer je masa M u statikoj ravnotei, pa joj je ubrzanje u y smijeru jednako nuli.

vor K takoer je u ravnotei, pa vektorski zbroj triju sila napetosti koje djeluju na taj vor
mora iezavati:
T1 T2 T3 mK aK 0
Za x-komponente:

T1x + T2x + T3x = - T1 cos280 + T2 cos470 = 0

Prvi sumand smo mogli dobiti i kao

cos(1800 -) = - cos.

T1 cos(1800-280) uzimajui u obzir da je

11
Slino za y-komponente:

T1y + T2y + T3y = T1 sin280 + T2 sin470 - 147 N = 0

Lako je rijeiti ove dvije jednadbe po nepoznanicama T1 i T2:

T1 = 104 N

T2 = 134 N

Primjer 3. Osoba u liftu mase m = 72.2 kg stoji na vazi.

a) Naite ope rjeenje za podatke vaganja bez obzira da li se lift giba gore ili dolje.

O: Teina osobe i podatak koji vaga oitava je zapravo iznos sile reakcije podloge N kojom
vaga djeluje na osobu.
Jedina dodatna sila je Fg kao na slici.

Druga kljuna ideja je da Newtonov zakon FUKUPNO ma vrijedi samo u inercijalnom

sustavu. Kada se kabina lifta ubrzava to nije inercijalni sustav. Dakle ubrzanje putnika u liftu
treba mjeriti u odnosu na prizemni nivo zgrade, a ne u odnosu na podnoje kabine lifta.
Sve se odvija po vertikali (y os), pa je dovoljno raunati samo s vertikalnim silama.
Jednadba gibanja po vertikali e za putnika u liftu biti:

N Fg = ma

ili

N = Fg + ma = m(g + a)

b) Koji je podatak o teini osobe na vagi za sluaj kada se kabina lifta ubrzava prema:
b1) gore za 3.2 m/s2 ,
b2) dolje za 3.2 m/s2 .
O: b1) a = 3.2 m/s2

N = (72.2kg)(9.8 m/s2 + 3.2 m/s2 ) = 938.6 N

12
O: b2) a = -3.2 m/s2

N = (72.2kg)(9.8 m/s2 - 3.2 m/s2 ) = 476.5 N

c) to vaga oitava ako kabina lifta miruje ili se giba prema gore konstantnom brzinom
od 0.5 m/s?
O: Za bilo koju konstantnu brzinu ubrzanje putnika a jednako je nuli, pa je.
N = (72.2kg)(9.8m/s2 + 0) = 707.6 N

Znaenje Newtonovih zakona

Zakon F ma sam je po sebi nekompletan. To je u stvari samo definicija sile kao
produkta mase i ubrzanja (kada je masa konstantna). Da bi razumjeli Newtonove
zakone moramo ih primijeniti u praksi na sluajeve specifinih sustava i specifinih
sila F. Tek kada uvrstimo konkretan izraz za silu F u zakon F ma imamo
jednadbu gibanja.
Integracijom dobivamo brzinu i poloaj estice (tijela) kao funkciju vremena. Tako
moemo vrlo tono predvidjeti budue stanje gibanja estice (tijela).
Newtonovi zakoni kau: Obratite panju na sile!! Primjetimo li da neko tijelo
mijenja brzinu, neto djeluje na njega, pa je na problem da to naemo.
Newton je zapoeo sa programom istraivanja dinamike gibanja tijela koji se moe
formulirati vrlo jednostavno: treba nai zakone za djelovanje sila. Bilo koji
problem u mehanici moe se u principu rijeiti koritenjem drugog Newtonovog
zakona.

1
Poglavlje 6. SILA I GIBANJE II
TRENJE
U svakodnevnom ivotu nije mogue izbjei trenje. I ne mislei trenje uzimamo u
obzir i upotrebljavamo sile koje su dovoljne da pobjede trenje. Kada to ne bi radili
svako bi gibanje prestalo i svaki bi se rotor prestao vrtjeti. Oko 20% potroenog
benzina ( oko 50 kuna za jedno punjenje rezervoara) potroi se upravo na
savlaivanja trenja dijelova motora i trenja guma sa cestom.
S druge strane kada trenje ne bi postojalo automobili se ne bi mogli kretati,
vorovi ne bi stajali vezani, nai prsti ne bi mogli drati olovku, a olovka ne bi
mogla pisati po papiru. Ne bi mogli ni hodati ni voziti bicikl.
Uvedimo sile trenja koje djeluju izmeu suhih vrstih povrina, koje su
nepomine ili se kreu malom brzinom. Pogledajmo to nam Newtonovi zakoni
kau za tri primjera trenja - kakve moraju biti sile trenja.
1.) Gurnimo knjigu na horizontalnom stolu. Knjiga klizi sve sporije dok se ne
umiri. To znai da je postojalo ubrzanje paralelno povrini stola, a po smjeru
suprotno brzini knjige. U skladu s drugim Newtonovim zakonom morala je
postojati i sila po smjeru suprotna brzini knjige. Ta sila je sila trenja.
2.) Ne poputajmo poetni pritisak na knjigu nego je stalno gurajmo tako da
klizi konstantnom brzinom. Prvi Newtonov zakon nam kae da na tijelo
konstantne brzine ili ne djeluju sile ili se djelovanje svih sila ponitava. Tijelo
bi se moralo ubrzavati da je naa sila guranja jedina sila koja djeluje na
tijelo. Mora postojati druga sila izravno suprotstavljena naoj sili guranja ali
istog iznosa tako da je uravnoteuje. Ta druga sila je sila trenja.
3.) Pokuajmo gurnuti teak sanduk. Sanduk se ne mie. Primijenimo jo jau
silu. Sanduk se jo ne mie. Gurnimo svom snagom. Sanduk konano pone
kliziti. Da ga odrimo u stanju klizanja ne moramo vie djelovati tako jakom
silom.
TUMAENJE POMOU SILA TRENJA I NEWTONOVIH ZAKONA
Kako mi pojaavamo djelujuu silu tako se i sila trenja pojaava iz suprotnog
smjera tako da stalno uravnoteava nau silu. No sila trenja ima svoju maksimalnu
vrijednost. Kada postignemo taj maksimum sanduk pone klizati. Ovisnost sile
trenja o vremenu u stvarnom eksperimentu prikazana je slici (slika na slijedeoj
strani).
Dinamika sila trenja manja je od maksimalne statike sile trenja.
Sila trenja nastaje kao rezultantna sila ogromnog broja mikroskopskih sila koje
djeluju izmeu atoma jednog i drugog tijela. Kada bi povrine ta dva tijela bile
savreno ispolirane i pritisnute jedna na drugu u vakuumu ( da ostanu savreno
iste) ne bi ih mogli vie razdvojiti.

2
To se ne dogaa sa tijelima sa kojima smo u svakodnevnom dodiru jer povrine
( metala) imaju na sebi tanki sloj oksida i jo mnoge druge neistoe i
nepravilnosti.

3
Samo uzdignute toke jedne i druge povrine dolaze u meusobni dodir. Tako
stvarna mikroskopska povrina dodira moe biti manja od vidljive makroskopske
povrine ak za faktor 10 000 ( 0.01% je povrina dodira). Ipak, povrine dodira se
zatale ( '' cold- weld together''), pa je to razlog da nastaje statika sila trenja kada
neka vanjska sila pokua da povue povrine jednu u odnosu na drugu. Kod
klizanja stalno se prekidaju stare spojene toke dodira i spajaju nove. Ti sluajno
nastali novi kontakti nemaju vremena da se uvrste prije nego to ih klizanje
razdvoji. Kod jae pritisnutih povrina ( tijela vee teine ) vei je broj slijepljenih
izdignutih povrina dodira. Tada f s ima veu maksimalnu vrijednost.

Klizanje je esto skokovito jer se povrine as priljube as razdvoje. To se uje

kao kripanje ili cviljenje kao kod jakog koenja automobila, ili '' gricula '' kada
noktima grebemo po tabli. U rukama majstora trenje gudala po strunama violine
pretvara se u prekrasnu melodiju. Bez trenja ne bi bilo klasine glazbe gudakih
instrumenata.
SVOJSTVA TRENJA
1.) Ako se tijelo ne giba tada sila statikog trenja f s tono uravnoteuje
horizontalnu komponentu primijenjene sile ( suprotnog je smjera a istog
iznosa)
2.) Iznos f s ima maksimalnu vrijednost

f s ,max s N
gdje je s koeficijent statikog trenja, a N je iznos sile reakcije
podloge. Tijelo poinje klizati kada horizontalna komponenta sile F postane po
f s ,max .
iznosu vea od
3.) im tijelo zapone klizati iznos sile trenja smanji se na
f k k N
gdje je k koeficijent dinamikog trenja. Pri konstnoj brzini klizanja sila trenja
f k tono uravnoteuje horizontalnu komponentu primijenjene sile.
U skladu sa treim Newtonovim zakonom kada tijelo pritisne jae na podlogu i sila
reakcije podloge N se povea, pa se i sila trenja povea.
Uoimo da jednadbe za sile trenja: f s ,max s N i f k k N nisu vektorske
jednadbe. Sila trenja uvijek je paralelna podlozi, a po smjeru suprotna
horizontalnoj komponenti rezultante primijenjenih sila.

4
Koeficijenti s i k nemaju dimenzije, a mogu se odrediti samo u
eksperimentima. Pretpostavlja se da k ne ovisi o brzini klizanja i da su povrine
koje kliu '' normalne '' (prljave i/ili oksidirane ) povrine.
ZADACI:
1. Zadatak
Ako se kotai automobila zablokiraju kod naglog koenja tada auto klizi po cesti
i ostavlja tragove koenja. Najdue takve tragove napravio je Jaguar na M1
autostradi u Engleskoj 1960. Tragovi koenja po ravnoj cesti bili su dugaki ak
290 m . Pretpostavite da je koeficijent dinamikog trenja bio k =0.6 i da je
ubrzanje ( usporavanje) Jaguara bilo konstantno. Kolika je bila brzina Jaguara u
asu blokiranja kotaa?

Prva kljuna ideja za rjeavanje ovog problema je da moemo iskoristiti

jednadbu iz Poglavlja 2. : v2= vo2 + 2a (x-xo) da odredimo vo ( a=konst.).
Pretpostavimo da se auto giba u pozitivnom smjeru x osi i da mu je konana
brzina v=0.
Tada je:
vo2= -2a (x-xo)= -2a (290m)
Jo treba odrediti a.

Druga kljuna ideja je da moemo pojednostaviti problem tako da zanemarimo

otpor zraka. Tada je jedina sila koja djeluje sila trenja kotaa sa cestom:
ma=- fk (drugi Newtonov zakon)

5
Negativni predznak dolazi otuda to sila trenja djeluje suprotno od smjera
gibanja Jaguara tj. u negativnom smjeru x osi.
Znamo da je f k k N , gdje je N iznos sile reakcije ceste na auto. Iznos N mora
biti jednak gravitacijskoj sili ( teini): N=mg.
Dakle:

fk
mg
k
k g
m
m

Negativni predznak znai da je ubrzanje zapravo usporavanje. Tada je:

vo 2 k g (290m)
2

v0 2(0.60)(9.8m / s 2 )(290m) 58m / s 210km / h

Poetna brzina bila je i vea jer je Jaguar mogao imati brzinu v 0 kada je prestao
nostavljati za sobom tragove koenja i jer je trebalo uzeti u obzir i trenje zraka.
Zadatak 2:
Novi na slici upravo e skliznuti ako se nagib knjige povea iznad = 13 .
Koliki je koeficijent statikog trenja izmeu novia i knjige?

Da je podloga (knjiga) bez trenja novi bi odmah skliznuo. Dakle na mjestu ga

dri sila trenja f s . Kako je novi upravo pred klizanjem sila trenja mora biti
maksimalna fs,max i usmjerena po kosini (knjizi) prema vrhu kosine.

Znamo da je: f s f s ,max s N

pa je

fs
.
N

Kako nai fs i N?

Kljuna ideja je da mora biti a 0 jer je novi stacionaran i sve se sile na novi
moraju ponitavati.
f s N Fg 0
Postavimo x i y os kao na slici. Tada je u komponentama
f s 0 mg sin 0 ,
0 N mg cos 0 ,

x-os
y-os

f s mg sin

Odatle:
pa je:

N mg cos

mg sin
tg
mg cos

s tg130 0.23
Nije potrebno mjeriti kut da izraunamo s jer je tg = h/d ( slika na
prethodnoj stranici).

SILA OTPORA PRI KRETANJU KROZ FLUID I KONANA BRZINA

Fluid je bilo to to moe tei, bilo da se radi o plinu ili o tekuini. Kada se tijelo
giba u odnosu na fluid, ili se fluid giba u odnosu na tijelo tada na tijelo djeluje sila

otpora D koja se suprotstavlja kretanju tijela ( sila D ima smjer gibanja fluida u
odnosu na tijelo).
Neka je fluid zrak, a tijelo okruglo. Neka je nadalje relativno gibanje tijela i
fluida dovoljno brzo da se radi o turbulentnom gibanju fluida ( stvaraju se vrtlozi
fluida odmah iza tijela u gibanju). Tada je iznos sile otpora proporcionalan
kvadratu relativne brzine:

1
D C Av 2
2

7
gdje je gustoa zraka (m/ V= za koliinu zraka mase m i volumena V), a A
je efektivni udarni presjek tijela ( presjek tijela gdje je ''najdeblje'' okomito na
brzinu

v ). Koeficijent otpora C ima tipine vrijednosti od 0.4 do 1.0.

Skijai koji se natjee u slalomu znaju dobro da D ovisi o A i o v2. Da bi to vie

reducirali D skijaju u ''poziciji jaja'' jer tako najvie smanjuju A.
Kada oblo tijelo pada sila otpora D je u poetku mala no brzo se poveava ~ v2.
Prema drugom Newtonovom zakonu:

D FG ma

m= masa tijela

jer se sila otpora suprotstavlja gravitacijskoj sili.

Ako tijelo dovoljno dugo pada na kraju se D izjednai s FG. Tada je a=0 i v=vt

Fg

ili

vt

1
C Avt 2
2

2 Fg
C A

konana maksimalna brzina padanja

U slijedeoj tablici naveli smo nekoliko primjera za konanu maksimalnu brzinu

padanja:
OBJEKT

PADOBRANAC
KINA KAP
PING-PONG LOPTICA
LOPTA ZA KOARKU
TENISKA LOPTA
PADOBRANAC BEZ
PADOBRANA

KONANA BRZINA
( m/s )
5
7
9
20
31
60

UDALJENOST 95% (m)

(broj metara koliko tijelo iz mira
pada dok ne dosegne 95% vt )
3
6
10
47
115
430

8
Kako nam fizika pomae da shvatimo zato maka moe ostati iva i malo
ozlijeena i nakon to padne sa velike visine?

Na slici su a) tijelo koje je opravo poelo padati (v=0), b) shema sila za slobodni
pad tijela na kojeg je poela djelovati sila trenja (a 0) i c) shema sila kada se
trenje toliko povea da je tijelo dostiglo konanu konstantnu brzinu padanja (a=0,
v=vt).
Maka mora padati 6 katova da bi dostigla konanu brzinu. Dok se to ne desi
Fg > D i maka se ubrzava prema dolje. Tijelo sisavaca mjeri ubrzanje a ne brzinu.
Stoga je maka uplaena, te dri savijenu glavu i sve etri noge pod sobom. Tada je
A maleno, a vt veliko i vea je vjerojatnost da e moda doivjeti ozbiljnu povredu.
Meutim kada maka dosegne vt prestane se ubrzavati (ako pada sa dovoljno
visokog mjesta) te se malo relaksira irei noge, izduujui vrat i ispravljajui lea
( maka tada lii na leteu vjevericu). Sve te radnje poveavaju A i D. Zbog toga se
maka pone usporavati jer je postalo D > Fg. Maka tako dostigne novu konanu
brzinu koja je manja od prethodne. Manja vt smanji opasnost od povrede pri
doskoku. Usto, kada vidi da je blizu tla maka skupi svoje noge ispod tijela. Tako
se dogodi da padajue make doive manje povrede kada padnu sa vee visine.
Zabiljeen je sluaj make koja je doivjela sasvim sitne povrede nakon pada sa
32-og kata.
Zadatak:
Neka je maka padala skupljena i tako dostigla prvu konanu brzinu od 95 km/h.
Maka tada rairi noge, izdui vrat i tako povea svoj efektivni udarni presjek na
dvostruku vrijednost. Da li je tako maka uspjela smanjiti svoju konanu brzinu za
vie od 20%?

vt nova

vt stara

2 Fg / CAn
2 Fg / CAs

As

An

As
0.5 0.7
2 As

Maka je smanjila konanu brzinu za ak 30%.

9
Poglavlje 6. i 7. Sila i gibanje II (nastavak), kinetika energija i rad
Jednoliko kruno gibanje
Tijelo je u jednolikom krunom gibanju kada se giba po krunici konstantnom brzinom v.
Centripetalno ubrzanje je tada a

v2
. Pogledajmo tri primjera takvog gibanja:
R

1) Auto se giba po dijelu krunog luka pravei lijevi zavoj. Putnika na stranjem sjedalu
neka sila baci na desna vrata gdje ostaje priljubljen. Auto se giba konstantnom
brzinom, no zbog kruenja postoji centripetalna sila. Centripetalna sila je u ovom
sluaju sila trenja guma po cesti. Ta sila djeluje i na putnika na stranjem sjedalu, no
njegovo trenje s podlogom nije dovoljno jako. Tek desni zid auta daje putniku
dovoljno jaku centripetalnu silu da se i putnik pridrui jednolikom kretanju auta po
krunici.
2) Kruenje oko Zemlje u svemirskom brodu ili satelitu. Putnik nema teine. Zato?
Centripetalna sila u ovom sluaju moe biti samo gravitacijska prema sreditu Zemlje.
Za razliku od situacije u autu, gravitacijska sila djeluje na svaki atom tijela, pa ne
postoji razliiti pritisak na razne dijelove tijela.
3) Kamen privezan na konopac. Kada kamen vrtimo oko glave centripetalna sila je sila
napetosti konopca.
Centripetalna sila nije nova vrsta sile. To moe biti sila trenja, gravitacijska sila ili sila
napetosti konopca. Bitno je da je smjer te sile uvijek prema sreditu vrtnje.
Definicija:
Centripetalna sila ubrzava tijelo tako da mu mijenja smjer brzine bez da mijenja iznos brzine.

mv 2
R

Pri jednolikom kruenju iznos centripetalne sile uvijek je isti ali se smjer stalno mijenja tako
da uvijek pokazuje prema centru kruga.

mv 2
F
R0
R

10

Primjer 1.:
Rus Igor nalazi se na meunarodnoj svemirskoj stanici koja krui oko Zemlje na visini od 520
km s konstantnom brzinom v = 7.6 km/s. Igor ima masu od 79kg.
a) Koliko je njegovo ubrzanje?

v2
R

R RE h 6.37 10 6 m 5.2 10 5 m
2

3 m
7.6 10

m
m
s

a
8.38 2 8.4 2
6
6.37 0.52 10 m
s
s

To je upravo ubrzanje slobodnog pada na Igorovoj visini. Igor se nalazi u stanju

slobodnog pada ali krui oko Zemlje zato to ima veliku brzinu kruenja tako da se
njegovo padanje postranice pretvara u kruenje.
b) Kojom silom Zemlja djeluje na Igora?
Kako Igor stalno krui, na njega mora djelovati centripetalna sila. U Igorovom sluaju to
moe biti samo gravitacijska sila kojom ga Zemlja privlai. Kako smo ve izraunali
centripetalno ubrzanje Igora, moemo tu vrijednost uvrstiti u drugi Newtonov zakon:
m

Fg ma 79kg 8.38 2 662 N

s

Igor ne osjea da ima teinu od 662N jer se nalazi u stanju slobodnog pada. Da stane na
vagu, kazaljka mjerila teine ostala bi na nuli jer se i vaga u svemirskoj stanici nalazi u
stanju slobodnog pada.
Primjer 2.:
1901.g. Diavolo je uveo cirkuski akt vonje bicikla po vertikalnoj petlji tako da je gornjim
dijelom petlje vozio okrenut naglavce. Ako je petlja pravila krug polumjera R = 2.7m, koju bi
minimalnu brzinu v Diavolo morao imati da na vrhu petlje ostane u kontaktu sa petljom?
O: Osnovna ideja u analizi ovog cirkuskog akta je da maksimalno pojednostavnimo stvarnu
situaciju tako da drimo da je Diavolo zajedno s njegovim biciklom materijalna estica koja
jednoliko krui. Na vrhu petlje na Diavola i biciklu djeluju dvije sile prema dolje

gravitacijska sila i reakcijska sila zida petlje N . Prema drugom Newtonovom zakonu:

11

v2
N Fg m a m
R
mv 2
N mg
R

Diavolo i bicikl e izgubiti kontakt sa zidom petlje (pasti) kada je N = 0.

2
m
v
R

Tada je

m
g

Za

R 2.7m

ili

v gR

m
m

v 9.8 2 2.7m 5.1

s
s

Diavolo je lako mogao postii da mu brzina na vrhu petlje bude vea od 5.1 m/s kada bi uzeo
dovoljno dugaki zalet.

12

Primjer 3:
Auto mase 1600kg juri po krunoj stazi radijusa R = 190m brzinom v = 20m/s. Koliko mora
biti statiko trenje s izmeu guma auta i krunog puta da auto izbjegne klizanje?
O: Iskoristimo etiri kljune ideje da naemo statiko trenje.
1) Poto se auto giba po krunoj putanji na njega mora djelovati centripetalna sila koja
ima smjer prema centru kruga.
2) Jedina horizontalna sila koja djeluje na auto je sila trenja guma po cesti. Dakle
centripetalna sila mora biti sila trenja.
3) Budui da auto ne klizi, sila trenja je statika sila trenja kao na prethodnoj slici
4) Kada je auto na granici da pone kliziti, iznos centripetalne sile

fs

f s ,max s N

postaje

gdje je N iznos sile reakcije podloge (u vertikalnom smjeru) zbog teine auta.
Zakljuujemo da mora biti:

v2
f s m
R

gdje su negativni predznaci, jer se po konvenciji bira da je smjer radijvektora r pozitivan

(od centra prema vani).

13
Uvrstimo

mv 2
mv 2
s N
s
R
NR
2

m
20
2
2
m
v
s
v

N mg s
s

0.21
m
m
gR
gR
9.8 2 190m
s

Za s 0.21 auto e klizati i moda e se prevrnuti. Da se to sprijei bitno je smanjiti brzinu i

uoiti probleme na cesti koji bi mogli smanjiti statiko trenje (voda, ulje, ljunak).
Primjer 4:
Popularni rotor u zabavnim parkovima u SAD je uplji cilindar koji se brzo vrti oko osi
simetrije. Kada u njega uete, kau vam da se naslonite na zid cilindra. Cilindar se pone sve
bre vrtjeti i odjednom se pod ispod vas otvori i pokae se duboka rupa. Kako su stijenke
glatke, nemate se za to uhvatiti. Ako je radijus rotora R = 2.1m i koeficijent trenja vae robe
sa stijenkom rotora s 0.4 izraunajte koliko se brzo rotor mora okretati da ne biste pali u
rupu. Koliko je centripetalno ubrzanje?

14

O: Tri su kljune ideje.

1) Gravitacijska sila Fg eli da putnik u rotoru klie vertikalno prema dolje ali putnik se
ne mie jer sila trenja djeluje tono u suprotnom smjeru.
2) Ako je putnik upravo na granici da pone klizati, na njega tada djeluje statina sila
trenja fs u maksimalnom iznosu sN, gdje je N reakcija podloge na putnika.
3) Reakcija podloge usmjerena je horizontalno prema osi simetrije cilindra. To je upravo
centripetalna sila koja putniku daje ubrzanje a

v2
.
R

Izaberemo koordinatni sustav. Postavimo vertikalno os kroz putnika s pozitivnim smjerom

prema gore. Tada drugi Newtonov zakon daje
f s mg m 0 0

mg

s N mg 0, N
s

Neka je radijvektor druga okomita os koja izlazi iz osi simetrije valjka i probija
putnika. Drugi Newtonov zakon za komponente sile uzdu te osi glasi

v2
N m
R

Dakle

mv 2 mg

R
s

ili

v
1

2R 2

gR
1

2
2
s R

v2

gR

gR

Frekvencija okretanja je tada

1
2

g
s R

9.81 2
s

0.54 okreta u sek. 33 okreta u min.

0.40 2.1m

Centripetalno ubrzanje je tada a

g
g
v2

2.5 g
R s 0.4

To je malo jae od ubrzanja koje osjetite kada se avion uputi (1.5g). Vea teina u
smjeru stijenke rotora (2.5 puta vea od teine putnika) dri putnika uz stijenku i
sprijeava padanje u rupu. Putnik to osjea kao centrifugalnu silu koja ga pritie uz
stijenku rotora.

Poglavlje 7. Kinetika energija i rad

Energija
esto ne znamo sve detalje o gibanju estica (mase, sile, poetni poloaji i poetne
brzine) da bismo mogli upotrijebiti Newtonove zakone gibanja. Inenjeri i znanstvenici
postupno su poslije Newtona shvatili da postoji monija tehnika analize gibanja koja uz ne
zahtijeva toliko poetnih detalja. Ta se tehnika zasniva na primjeni razliitih vrsta energija.
Energija je broj (skalar) koji moemo pridruiti jednom ili vie objekata. Kinetika energija K
pridruuje se stanju gibanja objekta. to se bre objekt giba, vea mu je kinetika energija.
K

1
mv 2
2

Ova formula vrijedi za brzine v koje su dosta manje od brzine svijetlosti.

Recimo ako iznad nas leti patka od 3kg brzinom od 2m/s, ona ima kinetiku energiju 6kg
m2/s2.
U SI sustavu energija se mjeri u dulima (J) jedinici koja je dobila ime po
James Prescott Jouleu (1818-1889) britanskom fiziaru
1J = 1 kg m2/s2.
Primjer 1:
1896. u gradiu Waco u Teksasu, SAD, William Crush je parkirao 2 parne lokomotive na
suprotnim krajevima ravne tranice duge 6.4km. Zapalio je vatru punom snagom, stavio
papuice gasa u maksimalan poloaj i dozvolio im da se sudare pred 30 000 gledaoca koji su
uredno platili ulaznice za tu predstavu.
Stotine ljudi bilo je lake ili tee ranjeno leteim komadima metala, a nekoliko je ubijeno.
Slubeni fotograf uredno je ovjekovjeio taj povijesni trenutak. Pretpostavljajui da je svaka
lokomotiva teila 12 10 6 N i da je svaka lokomotiva imala isto jednoliko ubrzanje od 0.26
m/s2, koja je bila ukupna kinetika energija dvije lokomotive u trenutku prije sraza?
O: Masu svake lokomotive je lako izraunati:
1.2 10 6 N
m
1.22 10 5 kg
m
9.8 2
s

2
Meutim, trebamo poznavati i brzinu v neposredno prije sraza da bi izraunali kinetiku
energiju.
Iskoristimo ve izvedenu formulu za brzinu (Poglavlje 2), koja vrijedi za konstantno ubrzanje:
v 2 v02 2ax x0

Kako je v0 0 , x x0 3.2 10 3 m (pola poetne udaljenosti)

m

v 2 2 0.26 2 3.2 103 m

s

m
v 40.8
s

Tada

je

kinetika

energija

dvije

lokomotive

upravo

prije

sraza

jednaka

m
1

K 2 mv 2 1.22 10 5 kg 40.8 2 10 8 J
s
2

To je ogromna kinetika energija kao kod eksplozije bombe, pa su oito naivni gledaoci
odluili stajati posvuda okolo mjesta gdje e se dogoditi eksplozija bombe.

Rad
Ako primijenimo silu na objekt koji se moe slobodno pomicati, poveat emo mu
kinetiku energiju. Slino moemo objektu smanjiti brzinu i kinetiku energiju ako na njega
djelujemo silom koja se po smjeru suprotstavlja smjeru brzine objekta. U oba sluaja dolo je
do prenoenja energije od nas na objekt ili od objekta na nas.
Kaemo da smo izvrili rad W na objektu.
Definicija:
Rad W je energija prenesena na objekt ili s objekta pomou sile koja djeluje na objekt.
Pozitivni rad W 0 je za sluaj kada se energija prenese na objekt. Negativan rad W 0 je za
sluaj kada se energija prenese sa objekta na okolinu.
Dakle u fizici rad je prenesena energija. To je skalar koji se takoer mjeri u dulima.
Energija nije poput tekuine koja uvire u objekt ili istjee iz njega. Proces prenoenja energije
vie odgovara elektronikom prijenosu novca izmeu dva razliita bankovna rauna. Iznos na
jednom raunu se povea a na drugom se smanji za isti iznos, a da nije dolo do stvarnog
putovanja novanica izmeu dvije banke.

3
Uoite takoer da je svakodnevno znaenje rijei rad drukije. U svakodnevnom
govoru rad je bilo koji rad miia ili ak umni rad. Ako pritiemo na zid i to je rad. No pri
takvom radu ne dolazi do prijenosa energije na zid ili sa zida na vas.
Rad i kinetika energija

Neka imamo probuenu kuglicu koja klizi po ici bez trenja. Konstantna sila F

djeluje na kuglicu pod kutom i daje joj ubrzanje po ici u pozizivnom smjeru x osi.

Drugi Newtonov zakon daje Fx ma x .

Primijenimo istu jednadbu za brzinu: v 2 v0 2a x d
2

v 2 v0

Dakle
Ili

Fx
d
m

m
2

1 2 1
2
mv mv0 Fx d
2
2

gdje je prvi sumand konana kinetika energija Kf , a drugi sumand je poetna kinetika
energija Ki .
Lijeva strana ove jednadbe kae nam da je sila promijenila kinetiku energiju, a desna strana
nam kae da je ta promjena jednaka Fxd. Dakle rad koji je sila izvrila je
W = Fxd 0

4
Komponentu sile Fx mogli smo zapisati i kao Fx=Fcos, pa bi tada rad bio
W=Fd cos,

..............................................................

Prepoznajemo da je to skalarni produkt W F d

a)

rad konstantne sile

Obratimo panju na to da ova jednadba vrijedi uz dva ogranienja.

F k onst .

b)

Objekt je sav vrst pa se moe smatrati esticom.

U primjeru koji smo gledali (klizanje kuglice po horizontalnoj ici) rad je mogao biti

nula ili negativan uz isti iznos konstantne sile koja stalno djeluje. Kako je to mogue? Sila
okomita na kuglicu ( 90 ) nee pomaknuti kuglicu jer se kuglica moe pomicati samo
horizontalno po x osi. Sila pod kutom izmeu 90 i 180 (usmjerena lijevo u odnosu na
vertikalu) vriti e negativan rad jer e njena komponenta imati suprotan smjer od pomaka
estice d.
Rad W je pozitivan (W 0) kada komponenta djelujue sile i pomak tijela imaju isti
smjer (kada sila ubrzava tijelo i poveava mu kinetiku energiju).
Rad W je negativan (W 0) kada komponenta sile i pomak tijela imaju suprotan smjer
(kada sila usporava tijelo i smanjuje mu kinetiku energiju). Kao to smo ve rekli, negativan
rad znai da se energija prenosi sa objekta na okolinu. Kada bi nakon poetnog impulsa sile
jedina djelujua sila bila trenje izmeu kuglice i ice, to bi bio sluaj negativnog rada W < 0,
kada se kinetika energija kuglice djelomino pretvorila u toplinsku energiju zagrijavanja ice
i kuglice. Opaa to zagrijavanje najee ne vidi, ali zato vidi da se kuglica usporava pa je
oito da je moralo doi do prijenosa energije izmeu kuglice i njene okoline.
Rad se takoer mjeri u dulima: 1J = kg/m2/s2 = 1 Nm. Zadnji izraz proizlazi iz W = Fxd kada
znamo da silu mjerimo u N.
Kada djeluje vie sila na isti objekt, moemo izraunati radove svake sile i zbrojiti te
vrijednosti. Druga je mogunost da naemo rezultantnu silu i izraunamo rad koji ona vri.
Rezultati se moraju podudarati.
Openito vrijedi:
K K f K i W

Promjena kinetike energije estice jednaka je radu izvrenom na esticu.

5
Dakle mora biti:

K f Ki W

Konana kinetika dobije se zbrajanjem poetne kinetike energije i rada. Ove dvije
jednadbe poznate su kao teorem rada i kinetike energije. Vrijede bilo za pozitivni ili
negativni rad.
Primjer 2
BMW od 1840kg ubrza za 5 sekundi do brzine od 35 m/s (126 km/h). Za to vrijeme po ravnoj
cesti prevali put od 80m.
a) Kolika je konana kinetika energija automobila?
2

1
m
O: W K 1840kg 35 1.13 10 6 J
2
s
b) Voza je uoio pjeaka na cesti na udaljenosti od 80m. Pjeak je upravo zakoraio da
prijee cestu i ne gleda u smjeru BMW-a. Ako je sila trenja izmeu kotaa i ceste 6000N,
koliko e jo dugo BMW ii pravocrtno prije nego se zaustavi? Ima li anse da se zaustavi
pred pjeakom?
O:

W K 0

1 2
mv 1.13 10 6 J
2

W Ftr x 6 10 3 N x 1.13 10 6 J

Za x se dobije x=188m.
Snani automobili su tako napravljeni da im je krai put potreban za ubrzanje nego za
zaustavljanje. U ovom sluaju auto se sigurno nee zaustaviti na vrijeme, pa se pjeak moe
spasiti, samo tako da se skloni sa ceste.
Rad koji vri gravitacijska sila
Recimo da smo bacili rajicu vertikalno uvis s poetnom brzinom v0 i gledamo to e se

dogoditi. Gravitacijska sila Fg izvodi rad na toj estici i usporava je. Izvreni rad te sile e
biti:

Wg mgd cos

= 180
jer gravitacijska sila i pomak imaju tono suprotan smjer.

6
Dakle Wg mgd

(cos180 = -1)

Dok se objekt podie, gravitacijska sila mu oduzima energiju mgd.

Kada objekt (rajica) dosegne maksimalnu visinu za tren se zaustavi tako da mu je tada
kinetika energija jednaka nuli. im pone padati, smjer pomaka i smjer gravitacijske sile se
podudaraju tako da mu gravitacijska sila tada dodaje energiju mgd.
Wg mgd cos 0 mgd 1 mgd

Kako mu se stalno dodaje energija, objekt ubrzava dok pada.

Zadatak 1:
Kutija od 20kg klie niz kosinu dugu 6m koja je nagnuta 35. Sila trenja od 80N protivi se
gibanju kutije.

a) Koliko je ubrzanje kutije?

7
O: Izaberimo pozitivnu x os u ravnini kosine prema dnu kosine. Primijenimo drugi Newtonov
zakon za tu os

max

mg sin 35 f k max

20kg 9.8 m2 sin 35 80 N 20kg a x

a x 1.62ms 2

b) Koliko vremena treba kutiji da stigne do dna kosine?

Poto poetna vrijednost brzine nije zadana, moemo pretpostaviti da je jednaka nuli. Nadalje
ishodite x osi postavimo u sanduku za koji pretpostavimo da je u t = 0 mirovao u ishoditu.
Tada se formula za jednoliko ubrzano gibanje s ubrzanjem
x

1
a x t 2 6m
2

t2

2.6m
7.4s 2
m
1.62 2
s

ax (poglavlje 2) svodi na:

t 2.72s

Sanduk e stii do dna kosine za malo manje od tri sekunde.

c) Ako bi se sila trenja poveala za 30%, da li bi se trajanje klizanja isto tako povealo
za 30%?
O: 30% od 80N je 24N, pa je nova jaa sila trenja jednaka 104N. Tada je
ax

112.4 104
0.42ms 2
20

i odatle

t = 5.35s.

Trenje nelinearno utjee na vrijeme klizanja.

Zadatak 2:
Kabina lifta mase m = 500kg sputa se brzinom vi = 4m/s kada kablovi koji dre kabinu

g
ponu klizati tako da kabina dobije konstantno ubrzanje a
5

a) Koliki je rad Wg izvrila gravitacijska sila Fg na kabini pri takvom padanju kroz d =
12m razmaka?

O: Kljuna ideja je da itavu kabinu smatramo esticom tako da moemo raunati rad
prema jednadbi Wg mgd cos
Kako su pomak i sila u istom smjeru, biti e = 0, pa je
m

Wg 500kg 9.8 2 12m 5.88 104 J 59kJ

s

b) Koliki je rad izvrila sila napetosti kabla T na tom putu pada od 12m?

O: Moemo poi od jednadbe W Fd cos za rad konstantne sile, no moramo uzeti u

obzir da je sada = 180 (sila napetosti djeluje prema gore a kabina pada prema dolje) i
da silu F treba odrediti primjenom Newtonovog zakona gibanja za gibanje po vertikali (y
os), kada je F = T.
T F g ma

ili

WT ma g d cos 180
Za

g
5

T mg ma

WT m g d cos 180
5

4
m

WT 500kg 9.8 2 12m cos 180

5
s

WT 4.7 10 4 J 47kJ
Dakle,

ukupni

rad

kojeg

izvre

sve

sile

na

kabinu

lifta

biti

W Wg WT 59kJ 47kJ 12kJ

c) Kolika je kinetika energija kabine na kraju pada od 12m?

O:

K f Ki W
Kf

1 2
mvi W
2

1
2
500kg 4m / s 1.2 104 J 1.6 104 J 16kJ
2
Rad koji vri elastina sila

Razmotrimo situaciju u kojoj o uvijek smatramo da se na objekt ponaa poput

estice, ali sad dozvoljavamo da sila ovisi o poloaju. Kao prvi takav primjer promotrimo
elastinu silu. Takvu silu daje opruga kada je rastegnemo ili stisnemo.
Mnoge sile u prirodni imaju matematiku formu elastine sile. Neka su opruga i kocka na
kraju opruge prvo u ravnotenom poloaju (slika a). Zanemarimo trenje kocke sa podlogom.
Kada se opruga rastegne iz ravnotenog poloaja (slika b) elastina sila je nastoji vratiti u
ravnoteni poloaj (gdje smo stavili ishodite osi x).
Ako kocku pritisnemo tako da se opruga sabije, elastina sila je takoer nastoji vratiti u
ravnoteni poloaj, ali tada djelujui prema pozitivnom smjeru x osi (slika c). Tako dolazi do
oscilacija koje bi trajalo vjeno da nema trenja.
U eksperimentima se vidi da je iznos elastine sile proporcionalan pomaku iz poloaja
ravnotee.
Vektorski :

F kd

Ovaj izraz poznat je kao Hookeov zakon.

10

Robert Hooke (1635-1703) bio je engleski znanstvenik suvremenik Newtona. Taj nam zakon
kae da je elastina sila po smjeru uvijek suprotna pomaku objekta na kraju opruge u odnosu
na ravnoteni poloaj i da je za male pomake u dobroj aproksimaciji proporcionalna iznosu
pomaka. Konstanta k je konstanta opruge (elastina konstanta, Hookeova konstanta). Ta je
konstanta to vea to je oprugu tee rastegnuti.
Kako se sve odvija u jednoj dimenziji (na x osi) vrijedi : F kx

x 0, F 0

x 0, F 0

F je sila ovisna o poloaju:

F = F(x).
Hookeov zakon je linearna veza izmeu sile F i pomaka x.
Rad elastine sile
Pojednostavimo situaciju jo vie.
a)

Smatrat emo da opruga nema mase, odnosno da joj je masa zanemariva u usporedbi s

masom objekta privrenog na opruzi.

11
b)

Nadalje smatrat emo da imamo posla s idealnom oprugom koja se ponaa tono

prema Hookeovom zakonu.

c)

Nema trenja izmeu kocke vezane na opruzi i podloge po kojoj klizi.

d)

Kocka je kruta. Ponaa se kao estica.

Dajmo kocki impuls prema desno kao na slici b) (prethodna stranica). Tada elastina sila vri
rad na kocki smanjujui joj kinetiku energiju. Taj rad nije mogue izraunati koristei
jednadbu W Fd cos , jer ta jednadba vrijedi samo za konstantnu silu, a iznos elastine
sile stalno se mijenja s promjenom poloaja. Da bi odredili taj rad moramo upotrijebiti
matematiku analizu.
Neka kocka ima poetni poloaj xi i konani poloaj xf. Podijelimo razmak xi do xf u
mnogo malih duina x. Smatramo da je duina x toliko malena da se elastina sila ne
mijenja kada se x promijeni od x na x + x. Oznaimo svaki segment x i pripadnu elastinu
silu sa indeksom j. Tada se moe izraunati rad elastine sile. Recimo za prvi segment x taj
rad je F1x, za drugi segment rad je F2x i tako dalje. Ukupni rad je tada suma svih
pojedinanih radova za pomicanje objekta od xi do xf.
N

Ws F j x
j 1

U limesu kada je x 0
xf

Ws Fdx
xi

Uvrstimo F = - kx:

Ws

xf

xi

kxdx k x

xf
i

1
1
1
x
xdx kx2 | xif kxi2 kx 2f
2
2
2

Rad elastine sile je pozitivan ako kocka zavri blie ravnotenom poloaju nego to je bila na
poetku:
W>0

za

xi > xf

x=0

je ravnotean poloaj.

Ako je poetni poloaj bio ba ravnoteni poloaj (x = 0), tada xf moemo oznaiti kao x pa je
1
Ws kx 2
2

12
Rad koji vri primijenjena sila
Tijelo na opruzi moemo polako rastegnuti iz nekog poetnog poloaja do odabranog
konanog poloaja. Pri tom primijenjena sila vri rad Wa na tom tijelu, a elastina sila vri rad
Ws.
Promjena kinetike energije tijela mora biti:
K K f K i Wa Ws

Ako tijelo miruje na poetku i na kraju pomaka tada i poetna Ki i konana Kf kinetika
energija iezavaju. Tada je:

Wa Ws
Rad primijenjene sile tada je po iznosu jednak radu elastine sile, ali je suprotan po
predznaku.
Rad to ga vri bilo koja sila ovisna o udaljenosti
Gibanje u jednoj dimenziji
Za taj sluaj ve smo nali
xf

W F x dx
xi

Grafika interpretacija ove relacije prikazana je na slijedeoj stranici

Rad je jednak povrini izmeu krivlje F(x) i x osi od poetne koordinate x i do konane
koordinate xf. im znamo analitiki oblik funkcije F(x), moemo u principu rijeiti gornji
integral i odrediti rad.
Gibanje u tri dimenzije
U tri dimenzije sila ima oblik F Fxi Fy j Fz k
Komponente Fx , Fy , Fz mogu ovisiti o poloaju estice!

13

Napravimo nekoliko pojednostavljenja:

Fx moe ovisiti o x, ali ne o y ili z.

F y moe ovisiti o y, ali ne o x ili z.

Fz moe ovisiti o z, ali ne o x ili y.

14
Mali pomak u tri dimenzije je:

dr dxi dyj dzk .

Tada je rad sile F na estici za vrijeme pomaka estice za dr jednak:

dW F dr Fx dx Fy dy Fz dz

Ako se estica pomie od poetnog poloaja ri do konanog poloaja r f x f , y f , z f

rad e

biti:
rf

xf

yf

zf

ri

xi

yi

zi

W dW Fx dx Fy dy Fz dz

Teorem rada i kinetike energije za sluaj sile ovisne o poloaju:

Provjerimo da integral s prethodne stranice doista daje promjenu kinetike energije.
Neka se masa m moe micati uzdu x osi i neka na nju djeluje rezultantna sila F(x) takoer
du x osi. Kada se estica kree od xi do xf, rad te sile je:
W F x dx madx m
xf

xf

xf

xi

xi

xi

Promjena brzine po vremenu moe se napisati u obliku

dv
dx
dt

dv dv dx dv

v
dt dx dt dx

Tada je rad:
W m

xf

xi

vf
dv
vdx m vdv
vi
dx

1 2 1 2
mv f mvi K f K i K
2
2

Masu smo mogli izvui ispred integrala jer je po pretpostavci konstantna. U integralu smo
promijenili varijablu pa su se morale promijeniti i granice integracije.
Snaga
esto je vano znati koliko se brzo neki rad moe obaviti. Recimo nije svejedno za
naruitelja posla da li e mu radnik biti u stanju dignuti tonu cigli na vrh zgrade (pomou
dizalice) za 10 minuta ili za 24 sata.

15
Ako je poznat vremenski period i srednji iznos rada, u tom periodu srednja snaga se rauna
kao:
Psr

W
t

dW
dt

Trenutna snaga je:

Recimo da znamo rad W(t) sile koja se mijenja s vremenom. Da bi dobili trenutnu snagu P
recimo u trenutku t = 3.0s za vrijeme obavljanja rada, prvo treba izraunati derivaciju od W
po vremenu, pa tek onda uvrstiti t = 3s u dobiveni rezultat.
SI jedinica za snagu je dul po sekundi (J/s). Ta je jedinica dobila i posebno ime vat (W) po
Jamesu Wattu (1736-1819) britanskom inenjeru, koji je usavrio parne maine.
Rad se oito moe izraziti i kao snaga pomnoena sa vremenom. Izraunajmo koliko je dula
jedan kilovatsat

1kWh 10 3 W 3600s 3.6 10 6 J 3.6MJ

Snaga se moe prepoznati i kao skalarni produkt sile i brzine. Recimo da se pod djelovanjem

konstantne sile F pod kutom u odnosu na x os estica giba u pozitivnom smjeru x osi.
Tada je:

dW F cos dx
dx

F cos
dt
dt
dt

P Fv cos

P F v

Na osnovu ove jednadbe moemo rei da je snaga brzina kojom primijenjena sila vri rad.

8. POTENCIJALNA ENERGIJA i OUVANJE ENERGIJE

Potencijalna energija U je energija koju moemo pridruiti konfiguraciji
sistema objekata koji meudjeluju. Jedna vrsta potencijalne energije je gravitacijska
potencijalna energija pridruena odreenom rasporedu objekata koji se privlae
gravitacijskom silom. Recimo, kada je na bugarin N. Pealov osvojio bronanu
medalju u dizanju utega na olimpijskim igrama u Grkoj 2004., on je poveao
udaljenost izmeu utega i povrine Zemlje. Silom svojih miia izvrio je rad u
podizanju utega i tako promijenio gravitacijsku potencijalnu energiju sustava
utezi-Zemlja.

Druga vrsta potencijalne energije je elastina potencijalna energija

pridruena stanju kompresije ili istezanja opruge. I tu je potrebno izvriti rad da se
masa na kraju opruge pomakne iz ravnotenog poloaja. Zbog izvrenog rada
potencijalna energija opruge naraste. Ideja potencijalne energije vrlo je znaajan
alat u svim poljima fizike kada se prouava gibanje, bilo da se radi o gibanju
elementarnih estica ili zvijezda.
RAD I POTENCIJALNA ENERGIJA
Ponovimo isti ( zamiljeni ) pokus koji smo izveli kod prouavanja kinetike
energije. Bacimo rajicu vertikalno uvis. Ve znamo da je rad gravitacijske sile
negativan za vrijeme dok se rajica podie jer gravitacijska sila smanjuje kinetiku
energiju rajice.

2
Zbog djelovanja gravitacijske sile rajica se uspori, zaustavi u zraku na trenutak, i
pone sve bre padati. Kod padanja prijenos energije ide u suprotnom smjeru. Rad
Wg koji vri gravitacijska sila na rajici tada je pozitivan. Ta sila prenosi energiju iz
sustava rajica-Zemlja u kinetiku energiju rajice.
Bilo da se radi o podizanju ili o padanju objekta promjena gravitacijske
potencijalne energije U definira se tako da je upravo jednaka negativnom radu
izvrenom na objektu zbog djelovanja gravitacijske sile.

U W
Ista jednadba primjenjuje se i na sistem mase na opruzi. Ako naglo
udarimo kocku na opruzi da se pomakne na desno i tako sabije oprugu, elastina
sila vri negativan rad na kocki, prenosei energiju iz kinetike energije kocke u
elastinu potencijalnu energiju opruge.

Kocka se uspori, na trenutak stane i tada se pone sve bre pomicati na lijevo, jer
elastina sila stalno djeluje na lijevo dok je kocka pomaknuta lijevo od poloaja
ravnotee O (vidi priloenu sliku). Prenos energije tada ima suprotni smjer. Iz
potencijalne energije sustava opruga-kocka energija se prenosi u kinetiku energiju
kocke.
KONZERVATIVNE I NEKONZERVATIVNE SILE
Nabrojimo kljune elemente ovih dviju situacija koje smo upravo opisali:
1. Sistem se sastoji od dva ili vie objekata
2. Sila djeluje izmeu objekta-estice u sistemu i ostatka sistema
3. Kada se konfiguracija sistema mijenja sila pri tom vri rad ( W1 ) na objektu,
prenosei energiju izmeu kinetike energije K objekta i nekog drugog oblika
energije sistema.
4. Pri povratu u prvobitnu konfiguraciju sistema sila djeluje tako da se prijenos
energije dogaa u suprotnom smjeru. Sila pri tom vri rad ( W2 ).

3
U situaciji kada je uvijek W1 = - W2 taj drugi oblik energije nazivamo
potencijalna energija, a za silu kaemo da je konzervativna sila. I gravitacijska i
elastina sila su konzervativne sile.
Sila trenja nije konzervativna sila. Recimo da poaljemo drveni sanduk da klizi
preko drvenog poda. Sila trenja izmeu poda i sanduka vrit e negativni rad na
sanduku, usporavajui klizanje sanduka, zbog prijenosa energije iz kinetike
energije tog objekta u toplinsku energiju ( koju povezujemo sa sluajnim kretanjem
atoma i molekula ). Iz iskustva znamo da se takav prijenos energije ne moe
dogoditi u suprotnom smjeru. Dakle ne moe se dogoditi da se dodatna toplinska
energija poda i sanduka, nastala zbog trenja, prenese natrag u kinetiku energiju
sanduka. Odatle zakljuujemo da toplinska energija nije potencijalna energija, a
sila koja uzrokuje prijenos energije u toplinski oblik ( sila trenja ) ne moe biti
konzervativna sila.
Kada djeluju samo konzervativne sile ( na objekte-estice ) tada su mogua
znatna pojednostavljenja pri prouavanju gibanja tijela.
GIBANJE ESTICE PO ZATVORENOM PUTU
Postoji jednostavan test za provjeru da li je sila konzervativna ili ne konzervativna. Neka sila koju promatramo djeluje na esticu koja se giba po bilo
kojem zatvorenom putu tj. tako da se vrati u poetni poloaj. Sila je konzervativna
ako iezava ukupna energija koja se prenosi na esticu i sa estice tijekom njenog
gibanja po zatvorenoj krivulji.
Ako je ukupna prenesena energija jednaka nuli to znai da je i ukupan rad
koji izvri konzervativna sila po zatvorenom putu jednak nuli.
Vratimo se ponovno na primjer bacanja rajice vertikalno uvis da
provjerimo u praksi da li je gravitacijska sila konzervativna. U asu kada izbacimo
1
2
rajicu vertikalno uvis, ona ima poetnu brzinu v0 i kinetiku energiju mv0 .
2
Kada se rajica vrati na mjesto odakle smo je bacili uvis imat e istu brzinu v0 i istu
1
2
kinetiku energiju mv0 . Dakle, gravitacijska sila prenosi isto toliko energije iz
2
rajice ( pretvarajui njenu kinetiku u potencijalnu energiju), tijekom leta rajice
prema gore, koliko i vrati energije rajici ( pretvarajui njenu potencijalnu u
kinetiku energiju) tijekom padanja rajice.
Recimo da estica ima izbor da se giba izmeu toke a i b ili po stazi 1 ili po
stazi 2 (slika na slijedeoj stranici). Ako samo konzervativna sila djeluje na esticu
tada je izvreni rad isti za obje staze:

Wab, 1 = Wab, 2
Ovaj rezultat omoguava da izaberemo laku stazu za proraun prijenosa energije
( rada ) kada se radi o konzervativnoj sili.

Wab, 1 = Wab, 2

Prvo dokaimo da je zaista:

Slika b) na ovoj stranici prikazuje proizvoljni kruni put estice na koju djeluje
odreena sila. Ne moramo znati na kojoj stazi 1 ili 2 sila izvri pozitivan odnosno
negativan rad. Ako je ta sila konzervativna ukupni rad na krunom putu mora biti
jednak nuli:

Wab,1 Wba, 2 0

Wab,1 Wba ,2

Pri povratku estice po stazi 2 rad je tono isti samo negativnog predznaka u odnosu
na rad pri odlasku estice po stazi 1.
Razmotrimo sada koliki je rad sile ako se estica pomie po stazi 2 od toke a do
toke b. Ako je sila konzervativna tada mora biti

Wab,2 Wba ,2
Uvrtavanjem ovog rezultata u gornju jednadu (zaokruenu) zaista dobijemo:

Wab, 1 = Wab, 2
ZADATAK:

Neka sapun od 0.5 kg klizi bez trenja po neravnom terenu kao na slici. Ukupna
duina koju sapun prevali je 2m i pri tom izgubi visinu h=0.8 m. Koliki ukupni rad
izvri gravitacijska sila na sapunu pri klizanju od a do b?
- Prva kljuna ideja je da nije mogue upotrijebiti formulu Wg mgd cos za
proraun rada koji vri gravitacijska sila ( poglavlje 7. ), jer se prilikom

klizanja kut stalno mijenja. tovie, promjene kuta nisu poznate jer
staza klizanja nije neka poznata analitika funkcija.
Druga kljuna ideja je da moemo izabrati jednostavniji ( pravilniji ) put od
a do b za proraun rada s obzirom da se radi o konzervativnoj sili.
Po horizontalnoj crtkanoj liniji kut izmeu sile i pomaka uvijek je = 90o
pa je cos = 0 i doprinos radu po horizontalnom putu ne postoji:

Whor mgd cos90o 0

Po vertikalnom segmentu pomak iznosi d= 0.8 m a kut je uvijek =0o jer i

sila Fg i pomak gledaju vertikalno prema dolje. Tada je:

2

Wver mgd cos0 mgd (0.5kg )(9.8 m s )(0.8m) 3.9 J

Tada je ukupni rad gravitacijske sile na sapunu:

W Whor Wver 0 3.92 J 3.92 J 3.9 J

To je ujedno i rad gravitacijske sile izvren na sapunu dok se klizao po pravoj
stazi od a do b.
PRORAUNI POTENCIJALNE ENERGIJE
Postoji ili openiti odnos izmeu konzervativne sile i pripadne potencijalne
energije?
Neka opet imamo objekt poput estice u sustavu u kojem djeluje
konzervativna sila. Kada ta sila vri na objektu rad W, promjena potencijalne
energije sustava U jednaka je negativnoj vrijednosti rada. Jednostavnosti radi
uzmimo da se promjene konfiguracije zbivaju samo po jednoj osi ( x os kao os
simetrije opruge ili y os kao vertikala za gravitacijsku silu ). Sila ovisi o poloaju
i kada se radi o gibanju samo po jednoj osi. Tada je rad sile (Poglavlje 7.):
xf

W F ( x)dx
xi

Ta jednadba daje rad sile kada se objekt pomie od poetne toke xi do konane
toke xf , pri emu se mijenja raspored tijela u sustavu.
Uvrstimo ovaj izraz za rad u U W
xf

U F ( x)dx
xi

To je openito veza sile i potencijalne energije koju smo traili.

GRAVITACIJSKA POTENCIJALNA ENERGIJA

Kao i prije pretpostavljamo da smo blizu povrine Zemlje tako da je
gravitacijska sila konstantna u vrlo dobroj aproksimaciji.
Prvo prouimo sluaj estice mase m koja se giba vertikalno uzdu y osi
( pozitivan smjer y osi je prema gore). Kako se estica giba od toke yi do toke

yf gravitacijska sila Fg vri rad na estici. Iskoristimo sada jednadbu za

proraun promjene potencijalne energije sa prethodne stranice uzimajui u
obzir da se gibanje odvija po y a ne po x osi:
yf

yf

yi

yi

U (mg )dy mg dy mg ( y f yi ) mgy

Samo promjene potencijalne energije imaju fizikalnog smisla. Meutim, da
pojednostavimo proraune moemo smatrati da je odreena vrijednost
potencijalne energije U pridruena odreenoj konfiguraciji sustava
estica-Zemlja kada se estica nalazi na odreenoj visini y. Obino se uzme da je
za yi= 0 Ui = 0.
Prethodna jednadba ( U mgy ) moe se napisati kao:
U-Ui= mg ( y- yi )
gdje smo, jednostavnosti radi, ispustili indeks f za konane vrijednosti.
Za yi=Ui=0

U=mgy

Gravitacijska potencijalna energija blizu povrine Zemlje ovisi samo o visini

objekta-estice ( iju potencijalnu energiju raunamo ) iznad referentnog
poloaja y=0 gdje smo postavili nultoku za potencijalnu energiju. Poloaj
nultoke za potencijalnu energiju je proizvoljan ba zato to samo promjene
potencijalne energije imaju fizikalnog smisla.
POTENCIJALNA ENERGIJA OPRUGE
Sila opruge F= - kx ( Poglavlje 7. ) vri rad na masi koja je privrena na kraju
opruge. Kolika je pri tom promjena potencijalne energije?
Uvrstimo ovaj izraz za elastinu silu u na openiti izraz za U sa prethodne
stranice:
xf

xf

1
U ( kx ) k xdx kx 2
2
xi
xi

xf
xi

1 2 1 2
kx f kxi
2
2

Izaberimo standardnu konfiguraciju ovog sustava tako da je xi =0 i Ui =0 za

1
ravnoteni poloaj tijela na opruzi. Tada je: U 0 kx 2 0 to daje:
2

U ( x)

1 2
kx
2

ZAKON OUVANJA MEHANIKE ENERGIJE

Mehanika energija sustava je zbroj potencijalne energije U i kinetike
energije K objekta u sustavu.
Emeh= K + U
Pogledajmo to se dogodi sa Emeh kada samo konzervativne sile uzrokuju
prijenos energije unutar sustava. Dakle zanemarujemo sile trenja ili otpora pri
kretanju u fluidu. Nadalje pretpostavljamo da je uoeni sustav izoliran od
njegove okoline, to jest nema vanjske sile koja bi poticala od nekog objekta izvan
sustava koja bi uzrokovala promjene energije u sustavu.
Za konzervativnu silu koja vri rad W na objektu unutar sustava vrijedi da
postoji potpun prijenos energije izmeu kinetike energije K objekta i
potencijalne energije U sustava.
Nali smo da je promjena kinetike energije jednaka radu (Poglavlje 7.):

K W
i da je promjena potencijalne energije jednaka negativnom radu:

U W
Kombinirajui ove 2 jednadbe dobijemo:

ili
ili

K U
K 2 K1 (U 2 U1 )
K 2 U 2 K1 U 1

Suma potencijalne i kinetike energije za bilo koje stanje sustava jednaka je

sumi kinetike i potencijalne energije za bilo koje drugo stanje sustava.
To se moe rei i ovako:

8
U izoliranom sustavu u kojem djeluju samo konzervativne sile, kinetika i
potencijalna energija mogu se promijeniti ali njihova suma- mehanika energija
sustava- se ne moe promijeniti.

Emeh K U 0 princip ouvanja mehanike energije

Ovaj princip omoguava nam da rijeimo probleme koje bi bilo vrlo teko
rijeiti koristei samo Newtonove zakone.
Kada je mehanika energija sustava ouvana, moemo u bilo kojem trenutku
nai vezu izmeu kinetike i potencijalne energije, bez da raunamo rad sila
koje djeluju i bez da uzimamo u obzir gibanje koje je dovelo do takve
konfiguracije K+U.
PRIMJER: NJIHALO
Kako kuglica njihala njie ( bez trenja ) energija sustava njihalo-Zemlja
stalno se prenosi izmeu kinetike energije K i potencijalne energije U kuglice, s
time da je zbroj K+U konstantan. Ako znamo gravitacijsku potencijalnu
energiju kuglice njihala kada se ona nae na najvioj toki tada nam posljednja
jednadba sa prethodne straneice daje kinetiku energiju kuglice kada se ona
nae na najnioj toki.
Uzmimo recimo da je najnia toka kuglice njihala nultoka potencijalne
energije njihala kada je U2=0 (vidi sliku na slijedeoj stranici). Pretpostavimo
da je potencijalna energija najvie toke U1= 20J ( s obzirom na nultoku ).
Poto kuglica za trenutak stane na najvioj toki, tada je K1=0. Tada zakon
sauvanja mehanike energije daje:

K 2 0 0 20 J

ili

K 2 20 J

Ovaj smo rezultat dobili bez razmatranja gibanja izmeu najvie i najnie toke
i bez raunanja rada koje vre sile prilikom gibanja kuglice.

ZADACI:
1. Masa jednostavnog njihala dugog 1m izvue se iz ravnotenog poloaja za
kut od 350 . Izraunajte brzinu s kojom e masa proi kroz
ravnoteeni poloaj.
-

Zanemarimo trenje i izaberemo

nultoku potencijalne energije
u ravnoteenom poloaju.

10
Odranje energije:

mgh

1 2
mv
2
h l l cos

v 2 gh

v 2 gl (1 cos ) 2(9.8 m s 2 )(1m)(1 cos35 ) 1.88 m s

2. Tijelo mase 200g privreno je na objeenu zavojnicu elastine konstante
10 N m . Tijelo se podigne dok zavojnica ne doe u ravnoteeno nerastegnuto
stanje. 20 cm ispod zavojnice je stoli. Kada se masa ispusti ( ali tako da je
i dalje privrena na zavojnicu ) kojom e brzinom udariti u stoli?
-

Odravanje energije:
Kf + Uf = Ki + Ui
Potencijalna energija zavojnice
+ mase potie i od gravitacijske
i od elastine sile.

1
U mgh ks 2
2
U asu kada se masa ispusti:
h= hi = 0.20 m
s= si = 0 v= vi =0
Kada objekt udari u stoli:
h= hf =0
s= hi = 0.20 m

v=vf

k= 10 N/ m

1
1
mv f 2 khi 2 0 mghi
2
2

mv f 2 2mghi khi 2
v f 2 ghi

khi 2
m

v f 2 9.8 0.2

10(0.2) 2
1.39 m s
0.2

3. Dijete se otpusti na vrhu tobogana u obliku zavojnice koji '' podmazuje ''
voda. Ako je visina tobogana 8.5m kolika je brzina djeteta u asu kada
bune u vodu bazena?

11

Dvije sile djeluju na dijete: gravitacijska sila i reakcija podloge. Reakcija podloge ne
vri rad jer je u svakom trenutku okomita na pomake djeteta dok klizi. Poto je
tada gravitacijska sila jedina relevantna pri prijenosu energije moemo izabrati
sustav dijete- Zemlja kao na sustav. Tada imamo konzervativnu silu koja djeluje u
izoliranom sustavu pa moemo upotrijebiti zakon ouvanja mehanike
energije za poetno ( i ) i konano ( f ) stanje. Neka je poetno stanje kada je dijete
na vrhu tobogana a konano kada upravo bune u vodu:

K f U f Ki U i
1
1
2
2
mv f mgy f mvi mgyi
2
2
2
2
v f vi 2 g ( y i y f )
Kako je vi=0 i

2
m

yi yf = h =8.5m

vb 2 gh 2(9.8 m s 2 )(8.5m) 13 m s

To je ista brzina koju bi dijete postiglo da je vertikalno padalo 8.5m

( usporedi jednadbu v2= v02 + 2a ( x-x0 ) za a=g i x-x0=h, iz Poglavlja 2. ). U
stvarnosti sile trenja postoje i usporavaju dijete pa mu je brzina pri udaru u
vodu manja.
4. Djevojka skae povezana elastinom vrpcom sa mosta koji se nalazi 45m iznad
povrine mora. U ravnoteenom stanju vrpca je duga L=25m. Pretpostavimo
da vrpca potuje Hookov zakon sa konstantom elastinosti 160 N m.
Odredite na kojoj se visini h nalaze stopala djevojke iznad mora kada se
djevojka trenutno zaustavi visei naglavake jer je vrpca maksimalno
rastegnuta.

12

Ako odredimo razmak d za koji se vrpca maksimalno rastegla znati emo i

koliki je h.
Kljuna ideja je da provjerimo moemo li d odrediti koristei zakon
sauvanja energije. Gravitacijska sila vri rad na djevojci dok god ona pada
prenosei energiju u kinetiku energiju djevojke i u potencijalnu energiju
elastine vrpce.

Vrpca potee most koji je uvren na Zemlji. I gravitacijska i elastina

sila su konzervativne sile, a sistem djevojka-Zemlja-vrpca ukljuuju sve sile i
prenose energije pa se moe smatrati izoliranim sustavom. Dakle moemo
primijeniti zakon sauvanja energije:

K U e U g 0
promjena kinetike
energije

promjena
pot. energije
elastine vrpce

promjena gravitacijske
energije djevojke

Na poetku skoka djevojka miruje, a isto tako i na najnioj toki skoka pa

mora biti K 0 .
Promjena y njene visine je: y ( L d ) pa je

U g mg( L d )

13

Vrpca je rastegnuta za d U e
Jednadba

1 2
kd
2

K U e U g 0 nam tada daje:

1
0 kd 2 mg ( L d ) 0
2

ili
ili

1 2
kd mgL mgd 0
2
2mg
2mgL
d2
d
0
k
k

2
k

Ova kvadratna jednadba se rijei po d:

d= 17.9m
Tada je h=45m ( 25+ 17.9)m = 2.1m
Prema ovom predviaju djevojci e glava biti na manje od pola metra od
povrine mora.
FUNKCIJA U(x) I VEZA SA SILOM F(x)
Pretpostavimo da u sustavu djeluju samo konzervativne sile a uoeni objektestica moe se kretati samo po x osi. Mnogo se moe saznati o gibanju estice samo
iz izgleda ( profila ) potencijalne funkcije U(x).
Kada je poznata sila F(x) nalazimo promjenu potencijalne energije U kao
U F ( x)dx
Sada elimo rijeiti obrnuti problem: kako odrediti silu F(x) ako je poznata funkcija
U(x).
Ako estica prijee malu udaljenost x tada je rad sile F(x) jednak F ( x)x . U
skladu sa vezom izmeu rada i promjene potencijalne energije U W nalazimo:

U ( x) W F ( x)x

ili
Tada je:

F ( x)

U ( x)
x

lim F ( x)
x 0

dU ( x)
dx

Dakle sila za bilo koji poloaj x moe se nai kao:

F ( x)

dU ( x )
dx

14
Provjerimo ovu relaciju za sluaj potencijalne energije opruge ili elastine vrpce

U ( x)

1 2
kx . Tada derivacija potencijalne energije po pomaku x daje prema
2

gornjoj formuli: F(x)= - kx , kao to mora i biti u skladu s Hookovim zakonom.

Slino za U(x)=mgx (gravitacijska potencijalna energija blizu povrine Zemlje po
vertikalnoj koordinati x ).
F ( x) mg toan izraz za gravitacijsku silu
PRIMJER:
Sila se dobije proraunom negativnog nagiba ( derivacije ) za svaki x (vidi sliku na
slijedeoj strani).
Mehanika energija ovog sustava je:

Emeh U ( x) K ( x)
K ( x) Emeh U ( x)

ili
Recimo da je Emeh = 5J. Na slici za U(x) to je horizontalna linija na visini 5. Iz gornje
jednadbe za K(x) moemo odmah iz slike odrediti kolika je kinetika energija za
bilo koji odabrani x. Recimo za x5 je U( x5 )= 4J pa mora biti: K( x5 )= 5J 4J = 1J
Najveu kinetiku energiju estica e oito imati u poloaju x2 ( 5J ), a najmanju e
imati u poloaju x1 ( 0J ). Kako uvijek mora biti K>0 estica se nikad ne moe gibati
lijevo od x1 gdje bi Emeh U(x) postalo negativno. Znai za Emeh=5J estica prema
lijevo moe ii najdalje do x1, a onda se mora zaokrenuti i dalje gibati prema desno.
Dakle x1 je toka prekida pri gibanju estice po pravcu x jer je to maksimalna
udaljenost na lijevo do koje estica moe stii sa danom ukupnom energijom od 5J.
Tada je K=0 i U=E, sva je energija potencijalna i estica se moe gibati do
beskonane udaljenosti u pozitivnom smjeru x osi , jer je uvijek zadovoljen uvjet
K>0.

15

Na Slici c) prikazano je mogue gibanje estice za tri razliite ukupne energije (4, 3 i
1 J).
TOKE RAVNOTEE
Zamislimo sada da estica ima ukupnu energiju od 4J. Tada e se toka
prekida gibanja prema lijevo pomaknuti od x1 na toku izmeu x1 i x2. Takoer za
bilo koju toku desno od x5 estica vie nema kinetike energije, pa mora mirovati u
ravnotei.
Za Emeh =3J postoje dvije toke prekida gibanja, jedna toka je izmeu x1 i x2 , a
druga izmeu x4 i x5. Osim toga postoji toka x3 za koju je takoer K=0. Za toku x3
nagib tangente u toj toki jednak je nuli pa je i sila jednaka nuli. Dakle, estica
miruje u toki x3. Ako se iz te toke estica malo pomakne u bilo kojem smjeru sila
e djelovati tako da e je udaljavati od toke x3. To moemo vidjeti tako da
pogledamo kojeg je predznaka sila. Prema Slici b) na ovoj strani sila je pozitivna
malo na desno od x3 , pa e dakle udaljavati esticu prema pozitivnom smjeru osi x.
Malo na lijevo od x3 sila je negativna, pa e isto udaljavati esticu od x3 ali tada u
negativnom smjeru x osi. Dakle, toka x3 je toka nestabilne ravnotee.
Promotrimo dalje ponaanje estice ako je Emeh = 1J. Postavimo li esticu u poloaj
x4 tu e i ostati. Naime, kinetika bi joj energija postala manja od nule im bi se

16
malo pomakla lijevo ili desno od x4. Ako joj damo malo kinetike energije tako da je
lagano gurnemo izvan toke x4 , tada e djelovati negativna povratna sila ako smo je
gurnuli malo desno i pozitivna povratna sila ako smo je gurnuli malo lijevo. U oba
sluaja smjer sile e biti takav da e vraati esticu u poloaj minimuma
potencijalne energije. Moemo zakljuiti da je minimum funkcije U(x) poloaj
stabilne ravnotee za esticu.
Isto vrijedi i za esticu u poloaju x2. Postavljena u poloaj x2 estica e tu i ostati
ako joj je kinetika energija jednaka nuli ( tada K=U=Emeh=0 ). Dakle ako stavimo
esticu male ukupne energije u potencijalnu jamu koja ima dno kod koordinate x2,
estica e se moi gibati samo u okolini te toke do '' zidova '' jame koju definira
funkcija potencijalne energije U(x).
RAD VANJSKE SILE NA SUSTAV OBJEKATA
Definicija:
'' Rad je energija prenesena na ili iz sustava pomou vanjske sile koja
djeluje na taj sustav. ''

Kada je sustav samo jedna estica ili objekt poput estice tada vanjska sila moe
promijeniti samo kinetiku energiju sustava: K W
Slobodna estica ima samo jednu vrst energije: kinetiku energiju.
U sustavu koji se sastoji od vie estica-objekata vanjska sila moe promijeniti i
druge oblike energije kao to je potencijalna energija.
Kada nema trenja uloeni rad vanjske sile moe promijeniti samo mehaniku
energiju sustava:

W Emeh K U

( jer Emeh = K + U )
nema trenja

17

Prilikom natjecanja u kuglanju kuglu treba podignuti (promijeniti potencijalnu

energiju kugle) i dati joj neku poetnu brzinu (promijeniti joj kinetiku energiju).
To je sluaj kada je rad vanjskih sila (rad naih miia) uloen u promjenu
konfiguracije sustava kugla-Zemlja.
SLUAJ KADA POSTOJI TRENJE

Primijenimo konstantnu horizontalnu silu koja djeluje du x osi i pomie kvadratni

objekt ( blok ) za razmak d poveavajui mu brzinu od v0 do v . Za vrijeme
kretanja bloka u suprotnom smjeru od sile djeluje i konstantna sila trenja f k zbog
postojanja dinamikog koeficijenta trenja k izmeu bloka i podloge. Tada je u
skladu s drugim Newtonovim zakonom:

F f k ma
Poto su sile konstantne i ubrzanje mora biti konstantno ubrzanje a . Dakle, da
naemo konanu brzinu v moemo upotrijebiti formulu: v 2 v0 2 2a( x x0 )
( Poglavlje 2.). U naem sluaju: v2 v02 2ad

18
Uvrstimo ovaj izraz za ubrzanje u jednadbu:

F f k ma

1 2
(v v0 2 )
d
2d
1
1
Fd mv 2 mv02 f k d
2
2
F fk m

ili

Fd K f k d
Da se blok gibao po kosini trebali bi ukljuiti i promjenu potencijalne energije U ,
pa bi gornju jednadbu pisali kao:

Fd Emeh f k d
Lijeva strana ove jednadbe je naravno rad vanjske sile. Meutim to je sumand
fkd na desnoj strani jednadbe? Znamo da se zbog trenja i blok i podloga moraju
malo zagrijati. To znai da mora doi do poveanja toplinske energije Eth bloka i
poda. Poveanje toplinske energije znai da sluajno kretanje atoma i molekula oba
tijela ( bloka i podloge ) postane malo bre. Atomi bloka i podloge neprestano se
spajaju i razdvajaju to usporava kretanje bloka i poveava kinetiku energiju tih

Eth f k d
Fd Emeh Eth

atoma. Dakle mora biti:

pa je
ili

W Emeh Eth
Ovo je oblik zakona ouvanja energije kada sile trenja postoje.
ZADATAK
1. Ogromne kamene glave na Uskrnjem otoku vukli su domoroci na drvenim
balvanima od mjesta izrezivanja iz stijene do mjesta odreenih za podizanje
glava. U modernom eksperimentu testiranja te tehnike, 25 ljudi bilo je u
stanju da pomakne jednu palu kamenu glavu teku 9000 kg na udaljenost od
45 m po ravnom terenu u svega 2 min.
a) Izraunajte rad ukupne sile koju su ljudi primijenili (aproksimativno).
-

Pretpostavljajui da je '' ljudska sila '' bila ista tijekom itavog pomaka rad
moemo izraunati po formuli W Fd cos , gdje je d=45m a kut 0 .
No kolika je bila '' ljudska sila ''? Pretpostavimo da svaki ovjek moe

19
povui sa silom koja je dvostruko vea od njegove teine i da svaki ovjek
ima istu masu m=80kg. Tada je ukupna sila:

F 25(2mg ) 50mg
F 50(80kg )(9.8 m s 2 )
W (50)(80kg )(9.8 m s 2 )(45m) cos 0 1.8 106 J 2MJ
b) Koliki je porast termike energije sustava pri pomaku kamene glave na
putu od 45m?
Prvo treba odgovoriti na pitanje to je sustav. Kamena glava se postavi na
neku vrstu velikih drvenih saonica. Sigurno je da postoji dosta trenja izmeu
saonica, balvana po kojima glava klie i zemlje, pa je dakle sistem sve skupa:
glava, saonice, balvani i tlo. Tada e uloeni ljudski rad biti jednak promjeni
mehanike i termike energije:

W Emeh Eth
Po ravnom putu nema promijene gravitacijske potencijalne energije, a
poto glava miruje na poetku i na kraju puta nema ni promjene kinetike
energije.

Emeh 0 W Eth
Kako znamo rad W iz a), znamo i Eth

Eth W 1.8 106 J 2MJ

OUVANJE ENERGIJE
Do sada smo u svim primjerima pretvorbe energije pretpostavljali da se energija ne
moe na udesan nain pojaviti ili nestati. Poopavajui tu empirijsku injenicu
moemo pretpostaviti da priroda potuje zakon ouvanja energije E sustava
( injenica je da znanstvenici i inenjeri nisu nikad naili na izuzetak od pravila da
je uvijek mogue nai oigledan uzorak zato se energija sustava mijenja):
'' Ukupna energija E sustava moe se promijeniti samo zbog energije koja
se unosi u sustav ili koja se iznosi iz sustava ''

20
Do sada smo uoili rad kao jedini oblik prijenosa energije iz ili u sustav, pa je
matematiki iskaz ovog zakona:

W E Emeh Eth Eint

K+U

promjena
termike
energije (topline)

promjena
unutranje
energije sustava

Kada se nau promjene mehanike i termike energije tada je Eint suma svih
preostalih promjena unutranje energije sustava.
Za izoliran sustav nema nikakvih promjena u ukupnoj energiji sustava: E=konst.
ili

Emeh Eth Eint 0

to znai da je W = 0.
Ako izaberemo dva razliita trenutka vremena u izoliranom sustavu jo uvijek su
mogui prenosi energije izmeu kinetike i potencijalne energije sustava, izmeu
kinetike i termike energije sustava i tako dalje, no zbroj svih oblika energije u
sustavu ne moe se promijeniti.
Recimo da je u trenutku 1: Emeh=Emeh,1 a u trenutku 2: Emeh=Emeh,2. Tada je u
izoliranom sustavu:

Emeh,2 Emeh,1 Eth Eint

Dakle u izoliranom sustavu zakon odranja energije omoguuje da poveemo
ukupnu energiju sustava u jednom trenutku sa ukupnom energijom sustava u bilo
kojem drugom trenutku.
Kada nema trenja niti drugih nekonzervativnih sila gornja jednadba postaje:

Emeh K U 0
PROIRENA DEFINICIJA SNAGE
Openito snaga je brzina kojom sila prenosi energiju iz jednog u drugi oblik.

Psr

E
t

Ptrenutna

dE
dt

9. Sustavi estica
Fiziari vole da prouavanjem komplicirane pojave nau u njoj neto jednostavno
i poznato. Evo jednog primjera.
Bacimo palicu za bejzbol u zrak i gledamo kako se giba.

Svaki dio palice giba se na svoj nain, pa se palica oito ne moe predstaviti kao
baena estica. Meutim ako paljivo gledamo vidimo da postoji jedna specijalna
toka u palici koja se giba po jednostavnoj parabolinoj putanji.
Ta toka giba se kao da je sva masa palice u njoj koncentrirana i kao da gravitacijska
sila na palicu djeluje samo na tu toku. Tu toku zovemo centar mase palice.
Centar mase tijela ili sustava od vie tijela je toka koja se giba kao da je u njoj
koncentrirana sva masa sustava i kao da sve vanjske sile djeluju ba na tu toku.
U primjeru palice za bejzbol centar mase se nalazi na osi simetrije neto blie
njenom debljem kraju. Tu toku moemo nai tako da uravnoteimo palicu na jednom
prstu. Centar mase se tada nalazi tono iznad prsta .
Odreivanje centra mase
Neka imamo samo dvije estice mase m1 i m 2 koje se nalaze na udaljenosti d .
Moemo postaviti ishodite koordinatnog sustava u centru prve estice-kuglice .
Poloaj centra mase xT tada nalazimo kao:

xT

m2
d
m1 m2

Koliko je razumna ova jednadba sa xT ?

Za m2 0 xT 0
OK
Za m1 0 xT d
OK
d
Za m1 m 2 xT
OK
2

xT se moe nalaziti samo negdje izmeu dvije estice :

0 xT d

U openitijem sluaju, kada se nijedna estica ne nalazi u ishoditu:

ili

xT

m1 x1 m 2 x 2
m1 m 2

xT

m1 x1 m 2 x 2
M

gdje je M ukupna masa sustava.

To se moe poopiti:
xT

m1 x1 m2 x 2 mn x n
1

M
M

m x
i 1

gdje indeks i broji sve estice, njihove mase i poloaje ako ima ukupno n estica.

3
U 3 dimenzije:
xT

Vektorski :

1
M

m x
i

yT

1
M

m y
i

zT

1
M

m z
i

rT xT i yT j z T k

ili

1
rT
M

gdje je

m r
i 1

i i

ri xi i y i j z i k

Jednadbu moemo provjeriti tako da u nju uvrstimo izraze za ri i rT . Dobiju se

gornje skalarne jednadbe sa xT , yT i z T .
vrsta tijela
Jedno obino tijelo ima mnogo estica (atoma) ( 10 23 ) tako da ih nema ni smisla
prebrojavati nego je bolje smatrati da se radi o kontinuiranoj raspodjeli materije.
Tada gornje sume postaju integrali :
xT

1
M

xdm

yT

1
M

ydm

zT

1
M

zdm

gdje je sada M masa itavog tijela.

Ove integrale ne bi bilo lako izraunati ako se gustoa tijela mijenja u raznim
dijelovima tijela. Zbog toga pretpostavimo da prouavamo samo sa tijelima kod kojih
je masa jednoliko rasporeena, tj. tijela koja imaju stalnu gustou :
dm M

dV V
gdje je V volumen tijela.
M
Dakle dm dV , pa gornji integrali postaju integrali po volumenu :
V
1
1
1
y T ydV
z T zdV
xT xdV
V
V
V
Puno je lake izraunati ove integrale za ona tijela koja imaju toku, pravac ili ravninu
simetrije.
Zadatak: Tri estice mase m1 1.2kg , m2 2.5kg i m3 3.4kg ine istostranini
trokut duine stranica a 140cm . Gdje je centar mase ovog sustava od 3 estice?
O: Zadani sustav su tri estice, a ne vrsto tijelo. Nadalje, tri toke definiraju recimo
xy ravninu, pa je dovoljno koristiti jednadbe :

xT

1
M

mi x i
i 1

yT

1
M

m y
i 1

Moemo izabrati ishodite tako da se podudara sa poloajem jedne mase, recimo

mase m1 . Tada 3 estice imaju sljedee koordinate :
estica
1
2
3

masa(kg)
1.2
2.5
3.4

x(cm)
0
140
70

y(cm)
0
0
121

Ukupna masa M 7.1kg .

xT

1
M

y 2 702 1402

Iz Pitagorinog pouka naemo y koordinatu

y 1402 702
y 121cm

tree estice

m x
i 1

(1.2kg) 0 (2.5kg) (140cm) (3.4kg) (70cm)

7.1kg

xT 82.8cm 83cm
yT

1
M

m y
i 1

yT 58cm

(1.2kg) 0 (2.5kg) 0 (3.4kg) (121cm)

7.1kg

5
Dakle, centar mase danog sustava od tri estice jest toka u xy ravnini ije su
koordinate xT 83cm i yT 58cm .
Newtonov drugi zakon za sustav estica
Kod boanja kada pogodite mirnu bou sa svojom boom oekujete da e se
obje kretati prema naprijed. Bili biste jako iznenaeni kad bi se poele vraati prema
natrag ili kada bi se obje poele skretati lijevo ili desno.
Ono to se nastavlja kretati prema naprijed je centar mase dviju boa. Kako
boe imaju iste mase, centar mase je tono na pola puta meu njima. Fokusiramo li
se na tu zamiljenu toku (centar mase) primijetit emo da je sasvim svejedno kakav
je sudar bio, frontalni ili postrani: Centar mase e se kretati ravno naprijed kao da do
sudara nije ni dolo. To opaanje moemo jo bolje provjeriti na biljarskom stolu sa
dvije biljarske kugle.
Vektorska jednadba koja odreuje kretanje centra mase je :

Fukupno Ma sustava

Centru mase moemo pridruiti poloaj, brzinu i ubrzanje a sustava ba kao da se

radi o jednoj estici. Fukupno je vektorska suma svih vanjskih sila. Unutranje sile
izmeu n estica sustava ne ulaze u gornju jednadbu. M je ukupna masa sustava
za koju se pretpostavlja da ostaje uvijek ista.

Sustave s tim svojstvom zovemo zatvorenim sustavima. a sustava je ubrzanje

centra mase sustava.
asustava aT
Ubrzanja pojedinih tijela iz sustava ne ulaze u jednadbu .
Primjer: Prilikom vatrometa raketa eksplodira i puno svijetleih dijelova u raznim
bojama padaju na sve strane no centar mase nastavlja se gibati po paraboli kao da
se nita nije dogodilo.

Sad pogledajmo ponovo to se dogodilo sa boama ili biljarskom kuglama

nakon sraza. Jednom kada se kugla pone kotrljati vanjska ukupna sila koja na nju

djeluje jednaka je nuli (zanemarujui trenje) . Iz toga slijedi da za Fukupno 0 mora biti i

a sustava 0 . Kako je ubrzanje promjena brzine to a sustava 0 znai da se brzina centra

mase ne mijenja nakon sraza. Sile koje djeluju izmeu kugli prilikom samog sraza su

unutranje sile, koje ne mogu promijeniti Fukupno 0 . Centar mase se giba nakon
sraza po istom pravcu (naprijed) i istom brzinom kao i prije sraza.
Jednadba moe se primijeniti i na vrsto tijelo proizvoljnog oblika, a ne samo
na sustav estica.

U primjeru bacanja palice za bejzbol M je masa palice, a Fukupno je gravitacijska sila

koja djeluje na palicu. Tada je a sustava g .

Drugim rijeima centar mase palice giba se kao da joj je sva masa M u centru mase

(kao da se radi o estici iji je poloaj u centru mase) na koji djeluje sila Fg .

Kada balerina skoi na pozornici skokom zvanim grand jet ,ona na pola
skoka die ruke i iri noge gotovo horizontalno. Tako postie da joj se centar mase
podigne prema glavi. Na taj nain dok centar mase njenog tijela posluno slijedi
uobiajenu parabolinu putanju u gravitacijskom polju, dotle glava i torzo prolaze kroz
gotovo horizontalni let davajui iluziju lebdenja.
Izvod jednadbe
Za sustav od n estica centar mase se moe nai prema jednadbi pa je:
M rT m1r1 m2r2 mn rn

Deriviranjem po vremenu dobijemo:

M vT m1v1 m2 v 2 mn v n

M aT m1 a1 m2 a 2 mn a n

vT

ai

ili

M aT Ma sustava F1 F2 Fn

dri
dt

drT

dt

dv i

dt

dv T

dt

vi

aT

Svaka sila Fi moe se razloiti na dio koji potie od vanjskih utjecaja na i tu esticu
i na dio koji potie od njenog meudjelovanja s ostalim esticama sustava. Prema
treem Newtonovom zakonu sve unutranje sile meudjelovanja mogu se skupiti u
parove sila akcija-reakcija u kojima su sile iste po iznosu ali suprotne po smjeru.
Sumiranjem takvih parova sila unutranje sile nestaju iz suma sila .
Ostaje samo vektorska suma svih vanjskih sila koje djeluju na sustav. Dakle
jednadba zaista se reducira na jednadbu , a to smo i eljeli dokazati.
Impuls
Rije impuls ima razna znaenja u svakodnevnom ivotu, a u fizici postoji samo
jedno precizno znaenje. Impuls estice je vektor koji se definira kao :

p mv

m masa estice

v brzina estice

Jo jedan fizikalni naziv koji se koristi za istu vektorsku veliinu je koliina gibanja.
Kako je masa pozitivna skalarna veliina, impuls i brzina uvijek imaju isti smjer.
SI sustav jedinica za impuls je kilogram metar po sekundi.

Koristei impuls drugi Newtonov zakon moe se napisati u jednostavnom i

openitom obliku:

dp

Fukupno
dt
Za konstantnu masu m to se svodi na poznati oblik :

dp d

dv
Fukupno
mv m
ma
dt dt
dt

Kada se radi o estici ove dvije jednadbe posve su ekvivalentni oblici drugog
Newtonog zakona jer je masa estice uvijek konstantna.
Impuls sustava estica
Promotrimo sustav od n estica koje mogu meudjelovati i na koje mogu
djelovati vanjske sile. Svaka estica ima svoju masu, brzinu i impuls. Tada ukupni
impuls sustava definiramo kao vektorsku sumu individualnih impulsa estica.
P p1 p2 pn m1v1 m2v2 mnvn

Usporedimo ovu jednadbu s izrazom M vT m1v1 m2 v 2 mn v n na prethodnoj

stranici

P MvT

8
Ukupni impuls sustava estica jednak je produktu ukupne mase M i brzine centra
mase sustava.
Izraunajmo vremensku derivaciju ukupnog impulsa:

dP
dv
M T MaT
dt
dt

Usporedimo ovu jednadbu s jednadbom Fukupno Ma sustava

Vidimo da je
dP
++
Fukupno
dt

gdje je Fukupno ukupna vanjska sila koja djeluje na sustav. Ova je jednadba
poopenje Newtonovog zakona za esticu za sluaj sustava sa mnogo estica.
Primjer prorauna promjene impulsa
Auto igraaka od 2kg pravi nagli okret od 90 . Njegova je brzina bila 0.5m / s
prije okreta i 0.40m / s nakon okreta kao na slici na slijedeoj strani. Kolika je
promjena impulsa auta?

P Pf Pi
O: Brzine prije i poslije okreta su:

v p (0.50m / s) j

v k (0.40m / s)i
pa su odgovarajui impulsi:

Pp Mv p (2.0kg ) (0.50m / s) j

Pk Mvk (0.2kg ) (0.40m / s)i

Poto Pi i Pf nisu na istom pravcu, ukupnu promjenu impulsa moemo nai samo
kao razliku vektora:

P Pf Pi (0.8kgm / s)i ( 1.0kgm / s) j

P (0.8i 1.0 j )kgm / s

Zakon ouvanja impulsa

Neka je ukupna vanjska sila koja djeluje na sustav estica jednaka nuli. Tada je

dP
sustav izoliran . Uvrtavajui Fukupno 0 u jednadbu Fukupno
na prethodnoj
dt
stranici dobijemo:

dP
0
dt

ili

P konst

Ukupni moment sustava ne moe se promijeniti ni po iznosu ni po smjeru (ouvan je)

ako ukupna vanjska sila na sustav estica iezava. Ovaj iznos poznat je kao zakon
ouvanja impulsa . Moe se izraziti matematiki i kao:

Pi Pf
IZOLIRAN _ SUSTAV

Pi ukupni poetni moment

Pf ukupni konani moment

10

Ova vektorska jednadba moe se rastaviti na tri skalarne jednadbe za tri

komponente impulsa u tri meusobno okomita smjera.
Recimo da imamo zatvoreni a ne izolirani sustav, takav da komponenta ukupne
vanjske sile iezava uzdu neke osi . Tada se komponenta impulsa uzdu te osi ne
moe promijeniti ak i kada se ukupni impuls mijenja. Recimo ako balotu bacimo u
vis umjesto da je kotrljamo ,tada e gravitacijska sila promijeniti vertikalnu
komponentu impulsa balote, ali nee biti promjene horizontalne komponente impulsa
balote (ako zanemarimo trenje zraka).
Primjer: Blok mase m 6.0 kg klizi brzinom v 4m / s po podu bez trenja u
pozitivnom smjeru x osi. Iznenada se raspadne u dva nejednaka dijela od kojih manji
mase m1 2kg nastavlja klizati po istom pravcu brzinom v1 8m / s . U kojem smjeru i
kojom brzinom se kree masa m2 4 kg ?
O: Brzinu mase m2 doznat emo ako izraunamo njen impuls. Njega moemo
izraunati koristei zakon ouvanja impulsa.
Na referentni sustav je horizontalni pod po kojem se odvija klizanje tih masa . Na
sustav estica je zatvoren ,ali nije izoliran jer svaka masa trpi djelovanje
gravitacijske sile i normalne sile koja je reakcija podloge. Te su sile vertikalne i ne
mogu promijeniti horizontalne komponente impulsa sustava. Sile koje su nastale
raspadom bloka u 2 dijela (moda zbog eksplozije) su unutranje sile u sustavu, pa
ne mogu mijenjati komponente impulsa sustava. Dakle, za horizontalne komponente
impulsa moemo izjednaiti poetne i konane impulse.
Neka su:
Pf 2 m2v2
Pf 1 m1v1
Pi mv
Tada mora biti :

Pf Pf 1 Pf 2 m1v1 m2v2 mv Pi
Kako je poetni impuls bio u pozitivnom smjeru x osi, zbog ouvanja impulsa
(horizontalnog) i ostali impulsi moraju biti u istom smjeru pa moemo izostaviti
vektore.
Tada je:
mv m1v1 m2 v 2
ili
mv m1v1 (6kg) (4m / s) (2kg) (8m / s)
v2

2m / s
m2
m2
4.0kg
Dakle i druga, vea masa giba se (sporije) u pozitivnom smjeru x osi.

11
Kako rjeavati probleme u vezi zakona ouvanja impulsa ?:
Prvo provjerimo kakav je na sustav, zatvoren ili izoliran. Zatvoren sustav ne
dozvoljava esticama da prou kroz topoloki zatvorenu graninu plohu sustava.
Izoliran sustav je takav u kojem je ukupna vanjska sila koja djeluje na sustav jednaka
nuli. Zakon ouvanja impulsa vrijedi i u zatvorenom sustavu za one komponente
impulsa koje su u smjeru u kojem ukupna vanjska sila (njena komponenta) iezava.
Na dalje , treba izabrati odgovarajua stanja sustava (koje moemo nazvati poetnim
i konanim stanjem) i napisati izraze za impulse svih dijelova sustava u svakom od ta
dva stanja . Tada moramo znati u kojem inercijalnom referentnom sustavu radimo
(gdje e nam biti ishodite i koordinatne osi) i da bismo ukljuili sve objekte iz
sustava i iskljuili objekte koji ne spadaju u sustav.
Na kraju izjednaimo Pi sa Pf i rijeimo tu jednadbu po onoj veliini koju traimo.

Sustavi sa promjenjivom masom. Rakete

Do sada smo uvijek pretpostavljali da ukupna masa sustava ostaje konstantna.
Meutim kod rakete to nije tako. Gorivo je najvei dio mase rakete pri lansiranju
rakete, a vrlo brzo se troi dok raketa leti.
Ubrzanje rakete
Pretpostavimo da mirujemo u inercijalnom sustavu i da gledamo raketu kako se
ubrzano giba u svemiru gdje nema jakih gravitacijskih sila ili sila trenja u atmosferi
(dakle pretpostavimo da te vanjske sile moemo zanemariti). Ako raketa leti po
pravcu tada prouavamo jednodimenzionalni problem. Neka je M (t ) masa, a v(t )
brzina rakete u proizvoljnom trenutku vremena t .

12

U vremenskom intervalu dt raketa je dobila dodatnu brzinu dv , ali joj se i masa

promijenila sa dM 0 .
Tada produkti izgaranja imaju masu dM i brzinu U u odnosu na na inercijalni
referentni sustav.
Na sustav su raketa i izbaeni plinovi . Taj sustav je i zatvoren i izoliran , pa
impuls sustava mora biti ouvan kroz vrijeme dt :

Pi Pf

t f t dt

U poetnom trenutku t impuls rakete je Mv . Tada moemo zakon ouvanja impulsa

zapisati na slijedei nain:
Mv dM U (M dM ) (v dv)

dM U impuls izbaenih plinova

(M dM ) (v dv) impuls rakete na kraju intervala dt .

Da pojednostavnimo ovu jednadbu definirajmo relativnu brzinu v rel izmeu rakete i

izbaenih plinova:
v dv vrel U

vrel brzina rakete u odnosu na brzinu izbaenih plinova

U brzina izbaenih plinova u odnosu na referentni sustav
pa je:

U v dv v rel

Uvrstimo ovaj rezultat u izraz na ovoj stranici:

Mv dM (v dv v rel ) M (v dv) dM (v dv)
Mv v rel dM Mv Mdv
dMv rel Mdv
/1
dt
ili
dM
dv

v rel M
dt
dt

XX

Oznaimo brzinu smanjivanja mase rakete s :

dM
R 0
dt

gdje je R 0 brzina potronje goriva rakete.

13
Tada je :

Rv rel M a

PRVA JEDNADBA RAKETE

Izraz Rv rel ima dimenziju sile , a zovemo ga potisak rakete . Potisak rakete ovisi o
konstrukciji motora rakete.
Ako uvedemo oznaku T za potisak:
T M a

jasno je da prva jednadba rakete nije nita drugo nego drugi Newtonov zakon za
raketu.
Brzina rakete
Iz jednadbe XX na prethodnoj stranici :
dv v rel

dM
M

vf

Integracija daje:

Mf

dv v
rel

vi

Mi

dM
M

M
v f v i v rel ln i
M
f

Ili

DRUGA JEDNADBA RAKETE

Gdje je ln oznaka za prirodni logaritam .

Konana masa M f moe se smanjiti i tako da se odbaci onaj dio rakete koji je ostao
prazan jer je potroio itavo gorivo. Naravno tada je vea konana brzina rakete.
Primjer :
Raketa poetne mase M i 850kg troi gorivo brzinom R 2.3kg / s . Brzina
izbaenih plinova u odnosu na motor rakete je v rel 2800m / s .
a) Izraunajte potisak koji e imati ova raketa .
T R v rel (2.3kg / s) (2800m / s) 6440 N

b) Izraunajte poetno ubrzanje rakete.

a

T
6440 N

7.6m / s 2
M i 850kg

14
Ovakvo poetno ubrzanje nije dovoljno da se raketa odlijepi od povrine Zemlje. Da
se raketa pone dizati njeno minimalno ubrzanje mora biti barem malo vee od
ubrzanja sile tee g 9.8m / s 2 . Drugim rijeima, potisak rakete T mora postati vei
od gravitacijske sile (teine) rakete, a to u ovom sluaju nije ispunjeno jer je
M i g (850kg) (9.8m / s 2 ) 8330 N to je vee od potiska T 6440 N .
c) Pretpostavite da raketa nije lansirana sa povrine Zemlje , nego u svemiru ,gdje
moemo zanemariti gravitacijske sile koje djeluju na raketu. Kada raketa potroi svo
gorivo teina e joj se smanjiti na 180kg . U tom trenutku kolika e biti brzina rakete u
odnosu na svemirski brod s kojeg smo je lansirali. Pretpostavimo da je svemirski
brod tako velik da mu lansiranje rakete nee promijeniti brzinu.
O: Iskoritavamo drugu jednadbu rakete uz pretpostavku da je poetna brzina
rakete bila jednaka nuli:
M
v f v i v rel ln i
M
f
850
Tada je v f (2800m / s) ln
4350m / s .
180
Dakle, konana brzina rakete moe biti vea od brzine ispunih (izbaenih) plinova.

10. Srazovi
Sraz je dogaaj pri kojem dva ili vie tijela doivljavaju jako meudjelovanje u kratkom
vremenu.
Primjeri: udar meteora u Zemlju, sraz jezgra atoma, udar teniske loptice u reket.
Sraz se moe dogoditi i bez fizikog kontakta tijela. Svemirska sonda dobije na brzini kada
napravi krug oko veeg planeta. I to je sraz, a sila sraza je gravitacijska sila. Alfa estice se
jako otklone kada prolete blizu neke atomske jezgre. I to je sraz, a sila sraza je Coulombova
sila. Analizom srazova elementarnih estica moe se doznati neto o nepoznatim silama koje
su sudjelovale za vrijeme sraza. Pri tom se koriste zakoni ouvanja impulsa i energije.
Pojedinani frontalni sraz

Za vrijeme sraza tijelo L djeluje silom F (t ) na tijelo R, a tijelo R djeluje silom F (t )

na tijelo L. Te sile moraju biti iste po iznosu, a suprotne po smjeru u skladu s treim
Newtonovim zakonom. To vrijedi za bilo koji vremenski trenutak makar se iznos tih sila
stalno mijenja s vremenom. Te sile mijenjaju impuls oba tijela. Kolika e biti ta promjena
ovisi o vremenu t koliko te sile djeluju. Da bi se u to uvjerili primjenimo drugi Newtonov na
desno tijelo R.
dp
F
dp F (t )dt
dt
Izraunajmo integral jednadbe za vrijeme vremenskog intervala t, dakle od ti (upravo
prije sraza) do vremena tf (upravo poslije sraza):
pf

tf

pi

ti

dp F (t )dt

ili
tf

p f pi J F (t )dt
ti

gdje je J impuls sraza. Vidimo da je J sa jedne strane promjena impulsa tijela R prilikom
sraza, a sa druge strane je integral preko sile F (t ) koja djeluje na tijelo R. Taj integral se
moe nai kao povrina ispod funkcije F(t).
p f pi p J

Iznos impulsa J najlake je izraunati kao J Fsr t , gdje je Fsr srednja vrijednost sile F(t),
a t je trajanje sraza (na priloenoj slici indeks sr za srednju vrijednost postao je avg prema
engleskoj rijei average)
Primjer lopte za bejzbol:
Baca bejzbol lopte od 140g da joj horizontalnu putanju s brzinom vi = 39.0m/s. Udarac
bejzbol palice da joj tono istu brzinu vf =39.0m/s u suprotnom smjeru. Sraz palice i lopte
traje 1.2 ms. Naite impuls koji djeluje na loptu dok je u kontaktu s palicom i srednju silu
koja djeluje na loptu.
O: Impuls moemo izraunati iz promjene impulsa
J p f pi mv f mvi (0.140kg ) (39.0m / s) (0.140kg )(39.0m / s) 10.9kgm / s
gdje smo pretpostavili da je poetna brzina u negativnom i konana u pozitivnom smjeru.
Impuls je pozitivan to nam kae da je u smjeru zamaha palice za bejzbol prema lopti.
Srednju silu moemo nai kao:
J 10.9kgm / s
Fsr

9083N
t
0.0012s
Maksimalna sila moe biti i puno vea.
Impuls i kinetika energija u srazovima
Prilikom sraza, da bi uope dolo do sraza, bar jedno tijelo se mora kretati i imati
odreenu kinetiku energiju. Za vrijeme sraza dolazi do promjene i impulsa i kinetike
energije svakog tijela koje uestvuje u srazu.
Pretpostavimo da je sustav zatvoren (mase ne izlaze niti ulaze u sustav) i izoliran (suma
vanjskih sila iezava ili nema vanjskih sila koje djeluju na sustav).

3
Ukupna kinetika energija tijela u srazu moe ostati nepromijenjena, sauvana, nakon sraza.
Takve srazove zovemo elastinim srazovima. U realnim primjerima srazova dva automobila
ili lopte i palice za bejzbol jedan dio ukupne kinetike energije tijela transformira se u druge
oblike energije kao to je toplinska ili zvuna energija. Tada nije sauvana kinetika energija
sustava, a sraz se naziva neelastinim srazom.
Kada moemo neelastini sraz aproksimirati elastinim srazom? Ako lopticu za golf
ispustimo iznad tvrde podloge, odskoit e do otprilike 60% poetne visine. Loptica od
plastelina ostati e prilijepljena na podu. U oba ova sluaja radi se o oito neelastinom srazu,
ali dogaaj s lopticom od plastelina je primjer savreno neelastinog sraza. Kada dva
automobila u srazu ostanu prilijepljena u zajednikom kru i to je primjer savreno
neelastinog sraza.
Bez obzira na razne mogue sluajeve sraza i razne detalje tijela koji uestvuju u srazu, i bez
obzira na to to se dogodi ukupnoj kinetikoj energiji sustava, ukupni impuls zatvorenog
izoliranog sustava ne moe se promijeniti. Razlog za to je to ukupni impuls P mogu
promijeniti samo vanjske sile (sile izvan sustava), a sve sile koje djeluju prilikom sraza su
unutranje sile.
Zakon ouvanja impulsa
Prilikom sraza tijela u zatvorenom izoliranom sustavu ukupni impuls P sustava ne moe
se promijeniti bez obzira da li je sraz elastini ili neelastni.
Neelastini sraz u jednoj dimenziji

Pretpostavimo da se tijela kreu po pravcu i prije i poslije sraza. Zakon ouvanja impulsa
trai
UKUPNI IMPULS Pi PRIJE SRAZA = UKUPNI IMPULS Pf POSLIJE SRAZA
ili
p1i p2i p1 f p2 f
ili
m1v1i m2v2i m1v1 f m2v2 f
Vektore smo mogli izostaviti, jer se sve dogaa na istom pravcu.
Znai poetne vrijednosti za mase i brzine i jedna poznata konana brzina odredit e nam i
drugu konanu brzinu bez obzira na prirodu objekata i prirodu sraza.

Potpuno neelastini sraz

Kod potpuno neelastinog sraza tijela se slijepe, te se nakon sraza gibaju zajedno.
Pretpostavimo da drugo tijelo miruje prije sraza (v2i = 0). To tijelo je meta koju u frontalnom
srazu pogaamo s tijelom broj jedan, koje moemo smatrati projektilom. Nakon sraza
slijepljena tijela gibaju se brzinom V.
Zakon sauvanja impulsa daje:
m1
m1v1i (m1 m2 )V
*
V
v1i
m1 m2
Vidimo da je uvijek V<v1i. Brzina slijepljenih tijela je to manji dio poetne brzine projektila
to je masa mete vea.
Brzina centra masa
U zatvorenom i izoliranom sustavu brzina vT centra mase sustava ne moe se promijeniti
zbog sraza. Iz prethodnog poglavlja: P MvT (m1 m2 )vT
Kako je P p1i p2i vT

p p2i
P
1i
uvijek konstantno u izoliranom sustavu
m1 m2 m1 m2

Dakle, brzina centra masa (teita) uvijek je konstantna u izoliranom sustavu.

Zakon ouvanja impulsa nam kae da brzina centra mase sustava ostaje ista prije i poslije
sraza.
Na primjeru savreno neelastinog sraza vidimo da je
V vT

m1 v1i
m1 m2

Dakle, za takav sluaj sraza vT prije sraza postaje konana brzina slijepljenih tijela nakon
sraza. Sraz je pretvorio brzinu zamiljene toke u prostoru (centra mase) u brzinu slijepljenih
tijela.
Primjer 1.
U starije doba brzina ispaljenog metka se mjerila tako da bi se metak ispalio u drveni blok
koji bi se zbog toga zaljuljao kao na slici.

5
Neka je masa bloka M = 5.4 kg, a masa metka m = 9.5 g. Neka se sustav blok + metal
pomaknuo do maksimalne visine h = 6.3 cm prije nego to se pone vraati u prvom njihaju.
Kolika je bila brzina metka prije sraza?

Kljuna ideja u rjeavanju ovog problema je da moemo odvojeno razmotriti savreno

neelastini sraz metka i drvenog bloka od kasnijeg podizanja bloka do maksimalne amplitude.
Za vrijeme sraza moemo smatrati da je sustav izoliran jer su sile napetosti konopca i
gravitacijska sila jo uvijek uravnoteene. Budui da je ukupni impuls sauvan, moemo
primijeniti jednadbu * sa prethodne stranice.
m
v = poetna brzina metka
V
v
mM
Metak u dasci i ravna daska sada ine sustav koji se njie tako da mehanika energija ostaje
sauvana. To znai da se u najvioj toki putanje kinetika energija morala potpuno pretvoriti
u potencijalnu energiju gravitacijskog polja.

ili
ili
pa je

1
(m M )V 2 (m M ) gh
2
1
m2
(m M )
v 2 (m M ) gh
2
2
(m M )

(m M )2 2 gh
m2
mM
v
2 gh
m
(0.0095kg 5.4kg )
v
2 (9.8m / s 2 ) (0.063m) 633m / s
(0.0095kg )
v2

Primjer 2.
Limuzina od 2 tone i kamion od 5 tona frontalno se sudare. Limuzina je jurila brzinom od
130km/h, a kamion brzinom od 70km/h u suprotnom (negativnom) smjeru. Kr ostaje
slijepljen i giba se konstantnom brzinom nakon sraza. Kolikog je iznosa ta brzina i u kojem je
smjeru?

O: Savreno neelastini sraz :

m1v1 m2v2 (m1 m2 )V

m1v1 m2v2
m1 m2

v1 36.1m / s

v2 19.4m / s

V 3.6m / s

Smjer gibanja kamiona e prevladati te e se sljepljeni sustav limuzina-kamioni gibati

nakon sraza malom brzinom od oko 13 km/h u istom smjeru u kojem se gibao kamion.
Primjer 3
Recimo da aka karatista mase m1 = 0,7kg razbija dasku mase 0,14kg.
U drugoj demonstraciji karatist razbija ciglu teine 3.2 kg. Konstanta elastinosti k za
savijanje je 4.1104 N / m za dasku i 2.6 106 N / m za ciglu.
Lom se dogaa kada savijanje premai 16 mm za dasku, odnosno 1,1 mm za ciglu.
a) Kolika je energija pohranjena u objektu upravo prije nego to se slomi?

O: Pretpostavimo da se moe primijeniti Hookov zakon elastinosti. Tada je pohranjena

1
potencijalna energija U kd 2 .
2
Za dasku:

7
1
(4.1104 N / m)(0.016m) 2
2
U 5.248 J 5.2 J

Za ciglu:
1
U (2.6 106 N / m)(0.0011m)2
2
U 1.573J 1.6 J

b) Kolika je najmanja brzina ake potrebna da se slomi objekt? Pretpostavite savreno

neelastian sraz ake i objekta i sauvanje mehanike energije do asa dok se objekt ne
prelomi kada se brzina ake i objekta mogu zanemariti.
O: Rastavimo ovaj kompleksni dogaaj u tri faze:
1. Savreno neelastini jednodimenzionalni sraz u kojem aka prenese kinetiku energiju
na sustav aka objekt.
2. Potpun prijenos kinetike energije sustava aka objekt u potencijalnu elastinu
energiju U.
3. Lom objekta kada se dosegnu vrijednosti za U koje smo izraunali na prethodnoj
strani.
O: Za fazu broj 1. koristimo izraz * na etvrtoj stranici za savreno neelastian sraz kada
je meta mirovala.
m1
Vo
vake
m1 m2
U drugom koraku pretpostavili smo da je savijanje maleno tako da se moe zanemariti
promjena gravitacijske potencijalne energije. Tada je
KINETIKA ENERGIJA NA POETKU SAVIJANJA = ELASTINOJ POTENCIJALNOJ ENERGIJI PRIJE LOMA

ili
Uvrstimo
pa je

1
(m1 m2 )Vo2 U
2
1
m12
2
Vo (m1 m2 )
vake
U
2
(m1 m2 )2
1
vake
2U (m1 m2 )
m1

Uvrstimo granine vrijednosti za U sa prethodne strane:

vake 4.24m / s

vake 5.0m / s
Moemo zakljuiti da je lake slomiti dasku.

za dasku
za ciglu

Elastini srazovi u jednoj dimenziji

Stvarni srazovi su neelastini no moemo ih esto aproksimirati kao elastine srazove. Za
kinetiku energiju u elestinom srazu vrijedi:
KINETIKA ENERGIJA Ki (PRIJE SRAZA) = Kf (POSLIJE SRAZA)
Meutim, jednakost kinetikih energija prije i poslije sraza ne znai da se kinetike energije
pojedinih tijela ne mijenjaju.
Pri elastinom srazu mijenja se kinetika energija svakog tijela koji uestvuje u srazu, ali se
ukupna kinetika energija tijela ne mijenja. Recimo kada postignemo frontalni sraz iz zraka
baene boe sa boom na tlu, tada se kinetika energija letee boe skoro potpuno prenese na
bou metu. Da prijenos energije nije 100% svjedoi zvuk sraza barem malo poetne
kinetike energije boe (upravo prije sraza) prenijelo se u energiju zvuka.
Ako je boa meta bila na miru, sraz moemo opisati kao
m1v1i m1v1 f m2v2 f

koristei zakon ouvanja impulsa.

Kod elastinog sraza kinetika energija je takoer sauvana pa vrijedi:
1
1
1
m1v12i m1v12f m2v22 f
2
2
2

gdje indeks i uvijek znai poetnu vrijednost. Ako znamo mase i poetnu brzinu v1i prvog
tijela, moemo rijeiti ove dvije jednadbe po konanim brzinama v1f i v2f .
.
Iz m1 (v1i v1 f ) m2v2 f

Iz

m1 (v12i v12f ) m2v22 f

Iskoristimo identitet a 2 b2 (a b)(a b)

m1 (v1i v1 f )(v1i v1 f ) m2v22 f

Podijelimo sa :
v1i v1 f v2 f

m1

m1v1i m1v1 f m1v2 f

m1v1i m1v1 f m2v2 f

2m1v1i (m1 m2 )v2 f v2 f

2m1
v1i
m1 m2

v1i v1 f v2 f

(m2 )

m2 v1i m2v1 f m2 v2 f

m1v1i m1v1 f m2v2 f

v1i (m1 m2 ) (m1 m2 )v1 f v1 f

m1 m2
v1i
m1 m2

Vidimo da je uvijek v2f 0 , jer boa meta moe odskoiti samo prema naprijed (ako se uzme
da boa projektil definira pozitivni smjer). Moe se dogoditi nakon sraza da boa
projektil potpuno promijeni smjer. To e se dogoditi ako je m1 m2 , jer je tada v1f 0!
Pogledajmo detaljnije nekoliko specijalnih situacija:
1) Jednake mase
Za m1= m2 frontalni sraz je posebno jednostavan. Boa projektil ostane ukopana na
mjestu gdje je bila boa meta (v1f = 0) , a boa meta potpuno preuzme brzinu (v2f = v1i)
i kinetiku energiju boe projektila.
2) Boa meta mnogo je vee mase: m2 m1 . To je recimo sluaj kada ispalimo lopticu
za golf tako da pogodi topovsku kuglu. Tada je:
v1 f v1i

2m
v2 f 1 v1i
m2

U ovom sluaju se malo tijelo vraa istom brzinom po istom pravcu po kojem je i
dolo, a veliko tijelo se pomakne prema naprijed (ako nema trenja) vrlo malom
brzinom.
3) Projektil velike mase m1 m2
Tada je:
v1 f v1i
i

v2 f 2v1i

Zato se mala boa meta giba dvostrukom brzinom boe projektila nakon sraza?
Analogija moe pomoi da to shvatimo. U prethodnom sluaju kada je projektil imao
puno manju masu brzina mu se promijenila za 2v (gdje je v poetna brzina projektila).
Sada meta ima puno manju masu pa mu se brzina promijeni takoer za 2v ali od 0 do
2v.

10
Opi sluaj elastinog sraza
Iskoristimo zakon ouvanja impulsa i energije:

m1v1i m2v2i m1v1 f m2v2 f

1
1
1
1
m1v12i m2v22i m1v12f m2v22 f
2
2
2
2
Napiimo ove jednadbe u drugaijem obliku:
m1 (v1i v1 f ) m2 (v2i v2 f )

m1 (v1i v1 f )(v1i v1 f ) m2 (v2i v2 f )(v2i v2 f )

Dijeljenjem ovih jednadbi dobijemo:

v1i v1 f v2i v2 f

Pomnoimo s m1 i zbrojimo s :
m1v1i m1v1 f v2i m1 v2 f m1

m1v1i m1v1 f v2i m2 v2 f m2

v2i (m1 m2 ) v2 f (m1 m2 ) 2m1v1i

2m1
m2 m1
v2 f
v1i
v2i
m1 m2
m1 m2
Pomnoimo s (-m2) i zbrojimo s :
m2v1i m2v1 f v2i m2 v2 f m2

m1v1i m1v1 f v2i m2 v2 f m2

v1i (m1 m2 ) v1 f (m1 m2 ) 2m2v2i

m m2
2m2
v1 f 1
v1i
v2i
m1 m2
m1 m2
Za v2i = 0 ove se jednadbe svode na ve obraeni sluaj kada je meta nepomina.
Primjer:
Dvije metalne kugle objeene su na niti tako da se dodiruju. Kugla broj 1 mase m 1 = 30g
povue se na lijevo do visine h1 = 8 cm iznad poetnog poloaja, i ispusti se s poetnom
brzinom nula, te se elastino sudari s mirnom kuglom broj 2 mase m2 = 75g. Kolika je brzina
prve kugle v1f upravo nakon sraza?

11

O: Razdvojimo ovaj dogaaj u dva dogaaja:

1) isputanje kuglice 1.
2) sraz dviju kuglica.
Pretpostavimo da u fazi 1) nema trenja (zbog otpora zraka) pa je sauvana mehanika energija
sustava kuglica 1 Zemlja. Rad sile napetosti konopca na kuglicu1 ne moramo raunati jer je
ta sila napetosti uvijek okomita na luk po kojem se kuglica giba. Dakle, taj rad iezava.
Uzmimo da ravnoteni poloaj kuglice odgovara nultoki potencijalne energije. Tada
kinetika energija kuglice 1 na najnioj toki putanje (prije sraza) mora biti jednaka
gravitacijskoj potencijalnoj energiji te kuglice na poetnoj visini h1. Tada je:
1
m1v12i m1 gh1
2
pa je
v1 2 gh1 2(9.8m / s) (0.08m) 1.252m / s
U fazi broj 2 (elastini sraz kuglica) moemo pojednostaviti problem tako da napravimo jo
dvije pretpostavke. Prvo pretpostavimo da je sraz jednodimenzionalan jer su neposredno
nakon sraza gibanja kuglica jo uvijek blizu horizontale. Drugo, poto sraz kratko traje
moemo pretpostaviti da je za to vrijeme sustav od dvije kuglice zatvoren i izoliran. Tada bi
ukupni impuls trebao biti sauvan. Moemo onda upotrijebiti jednadbe izvedene na stranici
8. koje opisuju ba takav sluaj:
m1 m2
0.03 0.075
v1i
(1.252m / s) 0.537m / s
m1 m2
0.03 0.075
v1 f 0.54m / s
v1 f

Negativni predznak nam kae da e se kuglica broj 1. odbiti na lijevo nakon sraza.
Srazovi u dvije dimenzije
Zakon sauvanja impulsa (ukupnog) vrijedi sasvim openito u zatvorenom, izoliranom
sustavu. Kada dva tijela doive sraz, taj zakon glasi:

P1i P2i P1 f P2 f

12
U specijalnom sluaju elastinog sraza ukupna kinetika energija takoer je sauvana:
K1i K2i K1 f K2 f

Ako se sve dogaa u dvije dimenzije (sraz biljarskih kuglica na stolu za biljar je primjer sraza
u dvije dimenzije), korisno je napisati ove jednadbe u xy koordinatnom sustavu.

U opem sluaju sraz nee biti frontalni. Uzmimo da je tijelo broj 2 mirovalo prije sraza. Tada
moemo definirati na slici kutove 1 i 2 pod kojima izlaze kuglice nakon sraza u odnosu na
smjer poetne brzine prve kuglice v1i
Za x komponente impulsa zakon ouvanja impulsa daje:
m1v1i m1v1 f cos1 m2v2 f cos2

Za y komponente impulsa takoer mora vrijediti zakon ouvanja impulsa

0 m1v1 f sin 1 m2v2 f sin 2

Za kinetike energije vrijedi:

1
1
1
m1v12i m1v12f m2v22 f
2
2
2

Ove tri jednadbe sadre 7 varijabli: 2 mase, m1 i m2, 3 brzine, v1f, v2f i v1i. i dva kuta, 1 i
2 . Ako znamo bilo koje 4 varijable, preostale 3 moemo odrediti.
Primjer:
Kliza i klizaica na ledu se sudare i zagrle u potpuno neelastinu srazu, tako da ostanu
prilijepljeni jedno uz drugo nakon sraza. Alfred ima masu m A = 83kg i giba se prije sraza
prema istoku brzinom vA = 6.2 km/h. Barbara ima masu mB = 55kg i giba se prije sraza prema
sjeveru brzinom vB = 7.8 km/h. Kolika je brzina V ovog para nakon sraza?

13

O: Pretpostavimo da se dva klizaa nalaze u zatvorenom, izoliranom sustavu i da

moemo zanemariti sile trenja izmeu njihovih klizaljki i leda. Klizae smatramo
materijalnim tokama kao na gornjoj shemi. Na shemi smo njihov centar mase oznaili s
com.
Tada se moe primijeniti zakon sauvanja ukupnog impulsa: Pi Pf ili

mAvA mB vB (mA mB )V
m v mB vB
pa je traena brzina
V A A
mA mB
Do iznosa brzine moemo doi i tako da odvojeno gledamo sauvanje x i y komponenti
impulsa:
mAvA mB (0) (mA mB )V cos
x komp.
mA (0) mB vB (mA mB )V sin
y komp.
Podijelimo drugu s prvom jednadbom
tg

mB vB (55kg )(7.8km / h)

0.834
mAvA (83kg )(6.2km / h)

39.8 40

pa je
Iz druge jednadbe
V

mB vB
(55kg )(7.8km / h)

(mA mB )sin (138kg )(sin 39.80 )

V 4.86km / h 4.9km / h

b) Kolika je brzina centra mase dva klizaa prije i poslije sraza?

O: Poto su nakon sraza klizali slijepljeni (zagrljeni), njihov centar mase oigledno mora
putovati istom konanom zajednikom brzinom V vT .

14
S druge strane znamo da vT moe promijeniti samo ukupna vanjska sila razliita od nule.
Meutim, pretpostavili smo da je ukupna vanjska sila jednaka nuli. Dakle, idui natrag u
prolost do poetnih poloaja i brzina odvojenih klizaa nita se ne smije promijeniti sa
brzinom centra mase. Drugim rijeima, i prije i poslije sraza vrijedi V vT .

Poglavlje 11. Rotacije

Klizaica na ledu lijepo ilustrira istu translacju (klizanje po pravcu na
jednoj klizaljci) ili istu rotaciju (brzu vrtnju oko svoje osi). Do sada smo se
bavili gibanjem po pravcu ili translacijom (pravocrtnim gibanjem). Rotacija je
gibanje kotaa, rotora u motorima, planeta oko svoje osi, kazaljki sata,
propela helikoptera. Izum rotora i statora u motoru se sve do prije desetak
godina smatrao izumom ljudske civilizacije, jer se mislilo da priroda ne gradi
motore. Danas znamo da je priroda konstruirala nanomotore s rotorom i
statorom, graene od bjelanevina, prije vie od 3 10 9 godina.
Razmotrimo rotaciju krutog tijela oko nepomine osi. Kruto tijelo se
giba (rotira) tako da mu svi dijelovi ostaju uvijek na istim meusobnim
udaljenostima, drugim rijeima, za vrijeme gibanja, ne mijenja mu se oblik.
Neemo razmatrati rotaciju Sunca, jer je Sunce kugla plinova, pa njegovi
djelovi nisu fiksirani na meusobno istim poloajima. Neemo razmatrati ni
kotrljanje kugle u kuglani, jer je takvo gibanje kombinacija translacije i rotacije
os vrtnje kugle nije nepomina.
Uzmimo da tijelo proizvoljnog oblika rotira oko fiksne osi (os rotacije).
Svaka toka tijela tada se giba po krunici iji je centar na osi rotacije.
Takoer, za isti vremenski period svaka toka tijela proe kroz isti kut (isti
kruni luk) rotacije.

Kod pravocrtnog gibanja tijela svaka toka krutog tijela pree istu udaljenost
po pravcu u istom vremenskom intervalu. Tada mjerimo pomak, brzinu i
ubrzanje. Postoje li analogne veliine koje bi opisivale kinetiku rotacije?
Kutni poloaj
Uoimo neku toku u vrstom tijelu i referentni pravac koji prolazi kroz tu
toku tako da je okomit na os rotacije. Referentni pravac rotira zajedno s
krutim tijelom kao na slici na sljedeoj stranici, gdje smo nacrtali rotaciju
presjeka tijela u xy ravnini oko okomite z osi.

Recimo da mjerimo kut rotacije u odnosu na x os. Tada je kutni poloaj

referentnog pravca kut koji taj pravac zatvara sa pozitivnim smjerom x osi u
odabranom trenutku vremena.
Ako se taj kut izrazi u radijanima, znamo iz geometrije da mora biti:
s
(u radijanima)

r
gdje je s duina krunog luka izmeu referentnog pravcai i x osi. Polumjer
uoene krunice je r.
Kao omjer dvije duina (s i r) radijan je broj bez dimenzije. Kako je opseg
krunice 2r to kruenje po itavoj krunici (jedan puni krug) odgovara kutu od
2 radijana.
2r
1 krug = 360
2 radijana
r
360
1
57.3
0.159 dio jednog kruga
pa je
1 radijan=
2
2
dakle 1 radijan je otprilike 16% punog kruga.
Naravno kruenje se nastavlja i nakon to se prijee jedan puni krug.
Tada ne vraamo kutni poloaj na nulu. Recimo ako referentni pravac
opie dva puna kruga poevi od pozitivnog smjera x osi (kada je 0 ), tada
je kutni poloaj
4 radijana.
Kutni poloaj (t) je osnovna fizikalna veliina kod rotacija, jer potpuno
definira rotaciju krutog tijela kao to poloaj x(t) definira translaciju.
Kutni pomak je promjena kutnog poloaja prilikom rotacije (vidi sliku).

2 1
Ova se definicija kutnog pomaka odnosi na svaku toku krutog tijela, a ne
samo na rotaciju krutog tijela kao cjeline.
Kutni pomak moe biti pozitivan ili negativan.
Kutni pomak je po konvenciji pozitivan ako je rotacija u smjeru suprotnom od
gibanja kazaljke na satu, a negativan ako je rotacija u smjeru gibanja kazaljke
na satu.
Kutna brzina
Recimo da je rotirajue tijelo u kutnom poloaju 1 u vremenu t1 i u
kutnom poloaju 2 u vremenu t 2 . Kutni pomak u tom vremenskom intervalu
je 2 1 . Tada definiramo srednju kutnu brzinu u vremenskom intervalu
t kao:

sr

2 1
t 2 t1

Trenutna kutna brzina je brzina koja se dobije kada u ovom izrazu t tei
prema nuli:
d
radijani po sekundi
lim

t 0 t
dt
Oigledno ako znamo (t ) moemo nai i (t ) tako da kutni poloaj (kao
funkciju vremena) deriviramo po vremenu.
Kutna brzina se najee izraava u radijanima po sekundi ili u broju punih
okreta u sekundi.

4
Kao to brzina pravocrtnog gibanja moe biti pozitivna ili negativna, tako i
kutna brzina moe biti pozitivna ili negativan, ovisno o tome da li tijelo rotira u
pozitivnom smjeru(suprotno smjeru gibanja kazaljke na satu) ili u negativnom
smjeru (u smjeru gibanja kazaljke na satu).
Apsolutna vrijednost ili iznos kutne brzine (angular speed) takoer se
oznaava sa .
Kutno ubrzanje
Ako kutna brzina nije konstantna tada tijelo ima kutno ubrzanje. Srednje
kutno ubrzanje u vremenskom periodu t bit e:

sr

2 1
t 2 t1

promjena kutne brzine kroz vrijeme t

Trenutno kutno ubrzanje dobije se u graninom sluaju kada t 0 :

d

t 0 t
dt

lim

I ove jednadbe vrijede za svaku toku rotirajueg krutog tijela, a ne samo za

tijelo kao cjelinu.
Kutno ubrzanje mjeri se u radijanima po s 2 ( rad / s 2 ) ili u broju okreta po s 2
( rev / s 2 ).
Da li su kutni pomak i kutna brzina vektori?
Kutni pomak ne moe se smatrati vektorom. Za dva vektora rezultat
vektorskog zbrajanja je isti bez obzira na redoslijed dodavanja vektora. To nije
tako kod kutnog pomaka. Tada konani rezultat ovisi o redoslijedu kutnih
pomaka kao na lijevoj slici na sljedeoj stranici.
Za vrtnju oko odreene osi kutna brzina je vektor na pravcu vrtnje te osi.
Smjer vektora kutne brzine nalazimo po pravilu palca desne ruke kao na
desnoj slici na sljedeoj stranici.
Uoimo da se nita ne kree u smjeru vektora kutne brzine. Kruto tijelo okree
se oko tog smjera.
Do sada smo se ograniili na rotacije oko vrste osi. Tada nam vektor nije
potreban, jer 0 oznaava da je rotacija u smjeru suprotnom od smjera
gibanja kazaljke na satu, a 0 znai da je rotacija u smjeru gibanja
kazaljke na satu.

6
Rotacije s konstantnim kutnim ubrzanjem
Koristit emo analogiju sa pravocrtnim gibanjem s konstantnim ubrzanjem
(Poglavlje 2.).
Varijabla koja
nedostaje

Pravocrtno gibanje

v v 0 at
1 2
at
2
v 2 v 02 2a( x x 0 )
1
x x 0 (v 0 v)t
2
1
x x 0 vt at 2
2
x x0 v0 t

x x0

v
t

a
v0

Kruno gibanje

0 t

1
2
2
2
0 2 ( 0 )
1
0 ( 0 )t
2
1
0 t t 2
2

0 0 t t 2

Varijabla koja
nedostaje

Jednadbe iz prva dva retka su osnovne jednadbe iz kojih se ostale tri mogu
izvesti kao u Poglavlju 2.
Primjer 1.
Mlinski kamen rotira s konstantnim ubrzanjem 0.35rad / s 2 . U trenutku t=0
ima kutnu brzinu 0 4.6rad / s , a referentni pravac za 0 0 je
horizontalan.

a) U kojem trenutku t e kutni poloaj biti 5 punih okreta?

- U ovom zadatku jedino kutna brzina nije zadana, pa moemo upotrebiti
1
drugu jednadbu: 0 0 t t 2 .
2
Uvrstimo zadane vrijednosti i 5 punih okreta = 10 .

1
10 (rad ) (4.6rad / s 2 )t (0.35rad / s 2 )t 2
2

Dobili smo kvadratnu jednadbu koju emo rijeiti po varijabli t. Openito

kvardatna jednadba ax 2 bx c 0 ima rjeenja: x1, 2

b b 2 4ac
2a

7
Dakle, rjeenje nae jednadbe je:

t1, 2

4.6 4.6 2 4 0.35(10 ) / 2

t 31.9 32s

0.35

b) Opiite gibanje mlinskog kamena izmeu t=0 i t=32s.

- Kamen u poetku rotira u smjeru gibanja kazaljke na satu jer mu je poetna
brzina negativna.
Suprotni predznaci kutne brzine i ubrzanja znae da se kamen usporava u
vrtnji u negativnom smjeru, zastane, pa se vrti u pozitivnom smjeru.
c) Kada kamen na trenutak zastane?
- U ovom problemu kutni poloaj nije zadan pa moemo upotrijebiti prvu
jednadbu:
0 0 (4.6rad / s)
t

13.1s 13s

0.35rad / s 2
Primjer 2.
Vi ste vlasnik popularnog rotora (Poglavlje 6.) u zabavnom parku. Primijetili
ste da se jedan putnik jako prepao, pa ste smanjili kutnu brzinu cilindra sa 3.4
rad/s na 2.0 rad/s kroz 20 okreta koristei konstantno kutno ubrzanje.
a) Koliko je to ubrzanje?
O: Pretpostavimo da je kruenje cilindra suprotno smjeru gibanja kazaljke na
satu, i da je ubrzanje (usporavanje) zapoelo u t=0 za 0 .
0
Nije nam poznato niti t. Upotrijebimo t
i uvrstimo taj izraz u drugu

jednadbu iz nae tablice:

2

2
2
2
0 1 0 0 0 20 0
0 0

2
2

2 0 2 02 2 2 0 02 2 02
0

2
2

Ili

pa je

(2.0rad / s) 2 (3.4rad / s) 2
7.56rad 2 / s 2
rad

0.0301 2
2 20 2rad
251.3rad
s

b) Koliko je dugo trajalo usporavanje?

t

0
2 3.4

46.5s

0.0301

Veza linearnih i kutnih varijabli

Prilikom vrtnje krutog tijela svaka toka tijela napravi puni krug tono za
isto vrijeme. Meutim, dijelovi tijela koji su vie udaljeni od osi vrtnje imaju
vee brzine v, premda im je kutna brzina ista. Postavlja se openiti
problem kako povezati linearne varijable s, v, a s kutnim varijablama , ,

Povezuje ih radijvektor r , vektor okomit na os vrtnje s hvatitem na toj osi,

koji se protee do uoene toke u vrstom tijelu (vidi sliku).

Linearna brzina v je u smjeru tangente na krunici koju opisuje toka

P u vrstom tijelu na koju pokazuje radijvektor r , pa je uvijek okomita na r.

Iznos od r je polumjer krunice koji opisuje uoena toka P.

Uoimo da je:
s r
gdje mora biti izraeno u radijanima.
Za konstantan r derivacija ove jednadbe daje:
ds d

r
dt dt

ili

v r

gdje je kutna brzina izraena u radijanima po sekundi

Kako sve toke krutog tijela imaju istu kutnu brzinu , toke s veim
radijvektorom r (vie udaljene od osi vrtnje) imat e veu linearnu brzinu v.
Za izabrani r, iznos brzine v biti e konstantan ako je kutna brzina
konstantna.

Period punog okreta T bit e isti za svaku uoenu toku kao i za kruto tijelo u
cjelini:
2 r 2
T

Naravno, period mjerimo u sekundama.

Frekvencija kruenja f dobije se pomou relacije

2 f
Odatle vidimo da je period T inverzna frekvencija:

2
1

2 f
f

Frekvencija se mjeri u 1/sekunda.

Vezu izmeu kutnog i linearnog ubrzanja dobijemo tako da jednadbu v r
deriviramo po vremenu, pretpostavljajui da je r konstantno:

at

dv d

r r
dt
dt

Uoimo da je ovo samo tangencijalna komponenta linearnog ubrzanja.

estica koja se giba po krunici ima i radijalnu komponentu linearnog
ubrzanja (Poglavlje 4):

v2
ar
2r
r
Radijalno ubrzanje prisutno je uvijek kada tijelo krui, a tangencijalno ubrzanje
potoji samo kada se kutna brzina mijenja (tada je 0 ).
Problem
a) Koju konstantnu brzinu treba dati centrifugi u kojoj se treniraju astronauti da
bi oni iskusili linearno ubrzanje od 11g? Radijus centrifuge je r =15m.
O: Pri konst je 0 , pa nema tangencijalne komponente ubrzanja.
Prema tome iz a r 2 r nalazimo:

ar
11 (9.8m / s 2 )
okreta

2.68rad / s 25.6
r
15m
min

10
gdje smo uzeli u obzir da je 1 rad=15.9% okreta.
b) Kolika je tangencijalna komponenta ubrzanja ako centrifuga doivljava
konstantno ubrzanje od 0 do 11g kroz 120 sekunda?
O:Za konstantno ubrzanje 0 t
Iz
at r
0
2.68rad / s 0
at
r
(15m) 0.335m / s 2 0.34m / s 2 0.034 g
t
120s
Konano veliko (teko podnoljivo) radijalno ubrzanje dobije se zbog malog
tangencijalnog ubrzanja.
UPUTA: Kada jednadbe sadre i kutne i linearne varijable tada se kutne
varijable moraju izraziti u radijanima, u rad / s ili u rad / s 2 (za respektivno
kutni pomak, kutnu brzinu i kutno ubrzanje).
Kinetika energija tijela koje se vrti
Za vrtnju kotaa oko osi simetrije sigurni smo da toj vrtnji moemo pridruiti
kinetiku energiju.
1
Poznatu formulu K mv 2 moemo upotrijebiti i za kruta tijela.
2
To je formula za proraun kinetike energije estice, ali ako znamo poloaj
centra mase tijela moemo smatrati da je itavo tijelo estica kojoj je masa
koncentrirana u poloaju centra mase.
Za proraun translacijske kinetike energije takav pristup je sasvim u redu,
1
meutim formula K mv 2 dala bi rezultat K=0 za kinetiku energiju rotacije.
2
To je zbog toga to je centar mase na osi rotacije pa je r = 0 u izrazu v r ,
kojeg treba uvrstiti u izraz za kinetiku energiju.
Jedino to nam ostaje je da odustanemo od pretvaranja tijela u esticu i da u
disku ili prstenu (kotau) koji se vrti oko svoje osi simetrije uzmemo u obzir
raspodjelu masa. Tada dozvoljavamo da se svaka estica tijela vrti sa svojom
(razliitom) brzinom. Ukupnu kinetiku energiju zbog rotacije tijela dobit emo
kao sumu kinetikih energija svih N estica od kojih se tijelo sastoji:
1
1
1
1 N
2
2
2
K m1 v1 m1 v 2 m3 v 3 mi v i2
2
2
2
2 i 1

Pretpostavimo da se radi o tijelu kojem je raspored masa u xy ravnini okomito

na os simetrije i na os vrtnje z, tako da je v i okomito na ri za svaku esticu i.

11
Tada moemo uvrstiti u gornji izraz vi ri , gdje smo uzeli u obzir da je
kutna brzina ista za sve estice tijela

Izraz

1 N
1 N

2
m
(

r
)

mi ri 2 2

i
i
2 i 1
2 i 1

I mi ri 2

kae nam kako su mase tijela rasporeene oko osi rotacije.

Veliina I naziva se moment tromosti za vrtnju tijela oko osi okomite na to
tijelo.

N
I m r2
i 1 i i

MOMENT TROMOSTI

Definicija momenta tromosti ima smisla samo kada smo specificirali oko koje
osi se tijelo vrti. Samo tada se mogu izraunati sve udaljenosti ri raznih
dijelova tijela od osi vrtnje.
Tada je kinetika energija rotacije:

K 1 I2
2

mora biti izraeno u rad / s

Ova jednadba je oito kutni ekvivalent jednadbe K

1
MvT2 koja daje
2

kinetiku energiju tijela za isto translacijsko kretanje.

Vidimo da se kod istih rotacija moment tromosti I pojavljuje kao analogija
mase M, a kutna brzina se pojavljuje kao analogija linearne brzine v.
Oba izraza su ispravna za kinetiku energiju samo to u jednom sluaju
imamo translaciju tijela, a u drugom rotaciju tijela.
Ve smo spomenuli da inercija tijela koje se vrti ovisi ne samo o ukupnoj masi
tijela nego i o tome kako je ta masa raspodijeljena. To se moemo lako uvjeriti
ako rotiramo okrugli tap oko njegove osi simetrije ili ako ga rotiramo oko osi
koja probija tap okomito kroz njegovu sredinu.

12

Ista masa ulazi u oba naina rotacije, ali je prvi nain rotacije (oko osi
simetrije tapa) puno laki od drugog. Dakle rotacijska inercija koju opisuje
moment tromosti I trebala bi biti mnogo manja u sluaju rotacije a) nego u
sluaju rotacije b).
Definicija momenta tromosti (prethodna stranica) vrijedi za bilo koju os
vrtnje tijela proizvoljnog oblika. Prorauni I jednostavniji su za pravilna tijela.
Prorauni momenta tromosti:
Definicija momenta tromosti (prethodna stranica) moe se izravno
primijeniti kada se tijelo sastoji od malog broja estica.
Nera je r okomita udaljenost tri estice od zadane osi vrtnje (vidi sliku).
Izraunajte pripadne momente tromosti.

Kada se kruto tijelo sastoji od vrlo velikog broja estica nije ih mogue
ni brojiti ni odrediti udaljenost svake estice od osi rotacije. Tada je u izrazu
za moment tromosti praktino upotrijebiti integral umjesto sume:
I r 2 dm

Za kolut ili prsten nije potrebna nikakva integracija ako je rotacija oko osi
simetrije, jer su tada sve mase udaljene za radijus R od osi rotacije.

I MR 2

13
Isto vrijedi i za cilindar tanke stijenke koji rotira oko osi simetrije.
Za cilindar debele stijenke treba uzeti u obzir koliki je vanjski radijus R 2 i
unutranji radijus R1 .
Tada je:
1
I M R12 R22
2

Za kruni disk i za puni valjak (koji moemo shvatiti kao naslagu diskova)
dobije se isti izraz za moment tromosti.
I

1
MR 2
2

U sljedeoj tablici prikazali smo devet pavilnih tijela i pripadne izraze za

momente tromosti.

Pokaimo u sluaju diska kako bi izraunali moment tromosti

integriranjem. Moemo zamisliti da se disk sastoji od prstenastih elemenata
polumjera r i irine r .
Masa jednog takvog elementa je:

14
r r

r2 m

2
R
2

Kako je r malen r 2 moemo zanemariti pa je:

m

2rr
m
R2

Doprinos tog elementa momentu tromosti oko okomite osi biti e:

I mr 2

2rr
2m
m r 2 2 r 3 r
2
R
R

Zbrojimo sve doprinose pomou integrala:

R
2m
2m r 4 R
1
I 2 r 3dr 2
mR 2
R o
R 4 0
2
Kada ukupnu masu diska oznaimo s M umjesto s m dobijemo rezultat za
moment tromosti diska i valjka (koji rotiraju oko osi simetrije) s prethodne
stranice.
Slino se raunaju momenti tromosti za druga pravilna tijela.
Teorem o usporednim osima
Kada se rauna moment tromosti I za rotaciju tijela oko neke osi
integriranje se moe se izbjei ako je ta os paralelna osi koja prolazi kroz
centar mase (teite) tijela. Meutim, potrebno je znati moment tromosti I T za
os koja prolazi kroz centar mase tijela. Tada je I jednako:
I I T Mh 2

gdje je h okomita udaljenost izmeu dvije paralelne osi, a M je ukupna masa

tijela.
Dokaz:
Neka je ishodite 0 u centru mase tijela proizvoljnog oblika. Neka jedna os
vrtnje probija tijelo kroz toku 0 u smjeru osi z, a druga paralelna os vrtnje
neka prolazi kroz toku P (vidi sliku na sljedeoj stranici).

15

Neka su koordinate toke P dane s a i b , a koordinate uoenog elementa

mase dm su dane s x i y. Tada je moment tromosti za rotaciju oko osi koja
prolazi kroz P dan sa:
2
2
I r 2dm x a y b dm

to se moe napisati kao:

I x 2 y 2 dm 2a xdm 2b ydm a 2 b2 dm
Iz definicije centra mase (Poglavlje 9) vidimo da su integrali

xdm i ydm

proporcionalni respektivno x koordinati centra mase x T i y koordinati centra

mase yT . Kako su sve tri koordinate centra mase jednake nuli, jer smo
centar mase smjestili u ishoditu, ta dva integrala iezavaju.
Nadalje uoimo da je x 2 y 2 R 2 , gdje je R udaljenost (okomita) od osi
rotacije do elementa mase dm. Dakle prvi integral mora biti moment tromosti
I T za rotaciju oko osi koja prolazi teite.
Dobili smo:

16

I IT a 2 b2 dm
Kako je a 2 b 2 h 2 i kako je h fiksna udaljenost izmeu dvije osi, zadnji
integral postaje Mh 2 , pa je time pouak o usporednim osima dokazan.
Primjer 3.
Dvije iste mase m spojene su tapom duine L iju masu moemo zanemariti.

a) Koliki je moment tromosti I T oko osi okomite na tap koja prolazi kroz
centar mase tapa kao na slici.
L
O: Kako ovo tijelo ima samo dvije mase, svaku na udaljenosti
od osi
2
rotacije nije potrebno nita integrirati nego moment tromosti moemo nai
koristei
jednadbu :
2

1
L
L
I mi ri m m mL2
2
2
2
i 1
N

b) Koliki je moment tromosti ovog tijela u odnosu na usporednu os koja

prolazi kroz jednu od masa m?
Koristei isti opi izraz za I nalazimo:
I m 0 2 mL2 mL2

Koristei pouak o usporednim osima nalazimo:

2

1
L
I I T Mh mL2 2m mL2
2
2
2

17

Primjer 4.
Izraunajte moment tromosti za jednoliki ravni tap, koji se vrti oko osi
okomite na tap koja dodiruje jedan kraj tapa. Pretpostavite da se radi o
tankom tapu ija je duina L puno vea od dimenzija njegovog presjeka.
O: Kljuna ideja je da se kod homogenog pravilnog taoa ukupne mase m
moe nai kolika masa m odgovara bilo kojoj duini tapa x prema
jednostavnom izrazu:
x
m
m
L
Kada je os vrtnje postavljena na kraju tapa moemo nai doprinos dijela
mase tapa m na udaljenosti x od osi vrtnje momentu tromosti kao
(koristei izraz I = mr2):
I

x
m x2
L

U limesu sve manjih dijelova tapa (x dx) doprinose takvih

elemenata tapa ukupnom momentu tromosti moemo zbrojiti pomou
integrala:
L

m 2
m x3 L
I x dx

L 0
L 3 0

mL2

Dakle moment tromosti za vrtnju tankog tapa oko osi na jednom kraju tapa
okomite na tap je:
2
mL
I
3

Taj rezultat mogli smo dobiti mnogo bre i jednostavnije da smo koristili
teorem o usporednim osima. Naime ve imamo rezultat za moment tromosti
tankog tapa za vrtnju oko okomite osi koja prolazi kroz centar mase tapa
(vidi tablicu momenata tromosti za pravilna tijela).

L 2 mL2 mL2 mL2

I I T m( )

2
12
4
3
Primjer 5.
1985. godine kompanija Test devices, Inc. testirala je otpornost na visoki
broj okretaja jednog eljeznog rotora u obliku diska mase M=272kg i
polumjera R=38cm. Kada je kutna brzina rotacije dosegla =14000 okreta po
minuti, dolo je do eksplozije u kojoj je itava zgrada oteena, a samo
udom nitko nije nastradao. Kolika je bila energija te eksplozije?

18

O: Osloboena energija u obliku toplinske i kinetike energije dijelova i

okolnih ureaja morala je na osnovu zakona odranja energije biti jednaka
kinetikoj energiji K rotacije rotora.
1
Da bi izraunali K moramo prvo nai moment tromosti I , jer je K I 2 .
2
Poto je rotor u obliku diska moemo iskoristiti rezultat prorauna momenta
1
tromosti za disk: I MR 2 .
2
Tada je :
1
I (272kg)(0.38m) 19.64kgm2
2
Kutnu brzinu rotora treba pretvoriti u radijane po sekundi:
okreta 2rad 1 min

1466rad / s
min okret 60s

14000
Tada je:
K

1 2 1
I 19.64kgm2 1.466 10 3 rad / s
2
2

ili
K 2.110 7 J

To je samo 10 puta manja energija od one koju smo izraunali za frontalni

sraz dvije maksimalno ubrzane lokomotive (Poglavlje 7). Dakle, to je takoer
energija koja odgovara eksploziji bombe, pa nije udo da je dolo do
oteenja na itavoj zgradi zbog neplaniranih rezultata tog eksperimenta.

19

MOMENT SILE
Postoji dobar razlog zato se kvaka na svakim vratima postavlja tako da je to
dalje od dovratka na kojem su vrata privrena. Kada elimo otvoriti teka
vrata moramo upotrijebiti silu naih miia. Nije nimalo svejedno gdje emo
primijeniti tu silu, koliko daleko od osi oko koje vrata rotiraju, kao to nije
svejedno da li emo silu primijeniti u smjeru okomitom na sama vrata ili u
nekom drugom smjeru. Potrebna nam je vea sila da otvorimo vrata ako na
vrata djelujemo blie dovratka ili u bilo kojem smjeru koji ne ini 90 s
povrinom vrata.
Slika na sljedeoj stranici pokazuje presjek tijela koje slobodno rotira oko osi
koja prolazi kroz toku O okomito na presjek. Sila F primijeni se na toku P
iji je poloaj u tijelu definiran s radijvektorom r .
Jednostavnosti radi pretpostavili smo da je sila F u ravnini presjeka tijela,
dakle, okomito na os rotacije, a pod kutom u odnosu na r .
Da bi ispitali kako F izvodi rotaciju tijela oko zadane osi rastavimo F na dvije
komponente. Radijalna komponenta Fr je uzdu r . Ta komponenta ne moe
uzrokovati rotaciju tijela ( to je kao da vuemo vrata paralelno ravnini vrata ).
Preostala komponenta F je tangencijalna komponenta Ft. Ona je okomita na r i
ima iznos:

Ft F sin

Ta komponenta sile zaista uzrokuje rotaciju ( kao kad povlaimo vrata prema
sebi, dakle kada djelujemo silom koja je okomita na povrinu vrata ).
Sposobnost sile F da izazove rotaciju ovisi ne samo o iznosu njene tangencijalne
komponente nego i o tome koliko je daleko od osi rotacije ( i toke O u naem
sluaju ) hvatite te sile.

Tako moemo definirati fizikalnu veliinu

, koja e nam dati rezultat
djelovanja sile na rotaciju tijela, kao produkt ta dva faktora:

(r)( F sin ) rFt

to se moe izraziti i kao:

(r sin ) F r F

gdje je r okomita udaljenost izmeu osi rotacije i produene linije djelovanja

sile ( vidi slike ).

20

Uoimo da je r r za tangencijalnu komponentu sile Ft.

21
Iz definicije momenta sile

(r)( F sin ) rFt

(r sin ) F r F

ili
prepoznajemo da je moment sile vektor koji se dobije kao vektorski produkt
( Poglavlje 3. ) radijvektora i sile:

rF
( U naim udbenicima se obiljeava kao M ).
SI jedinica za moment sile je N m . To je takoer jedinica i za rad, no rad je
energija koja se moe izraziti i u dulima ( J ), a moment sile ne moe se izraziti u
dulima.
U naem pojednostavljenom primjeru definicije za moment sile koristili smo
primjer sile F koja nema komponentu paralelnu osi rotacije. Zbog toga nam
nije trebala vektorska definicija r F za moment sile.
Moment sile je pozitivan ili negativan ovisno o smjeru rotacije koju bi tijelo
dobilo pod djelovanjem sile, ako je tijelo u poetnom trenutku mirovalo prije
nego to je djelovala sila. Ako bi tijelo poelo rotirati suprotno smjeru kazaljke
na satu ( kao na slikama na prethodnoj stranici) izraunati moment sile bi bio
pozitivan. Kada tijelo pone rotirati u smjeru kazaljke na satu izraunati
moment sile je negativan.
U skladu sa vektorskom definicijom r F smjer momenta sile odredi se po
pravilu desnog vijka ili palca desne ruke. Pri tom zamiljamo da prsti desne ruke
dovode r u smjer od F (vidi sliku na poetku ovog poglavlja).
Za opisani pojednostavljeni primjer postoje samo dva smjera u kojima moe biti
: a) pozitivan smjer prema gore, okomito na ravninu presjeka tijela, za sluaj
rotacije suprotno smjeru kazaljke na satu, i b) negativni smjer prema dolje,
okomito na ravninu presjeka tijela, za sluaj rotacije u smjeru kazaljke na satu.
Za moment sile vrijedi princip superpozicije. Kada nekoliko momenata sile
djeluje na tijelo moemo ih zbrojiti da naemo ukupni moment sile. Momenti
sile se zbrajaju kao vektori.

22
NEWTONOV DRUGI ZAKON ZA ROTACIJU
Moment sile moe prouzroiti rotaciju krutog tijela ( kao kada upotrijebimo
snagu miia da otvorimo vrata ). Tijelo moe postii i neko kutno ubrzanje
zbog djelovanja ukupnog momenta sile.
Kako povezati ukupno i ?
Pokuajmo s analogijom drugog Newtonovog zakona ( F=ma ) tako da Fukupno
zamijenimo s ukupno , m sa momentom tromosti I, a ubrzanje a s :

ukupno
gdje se mora izraziti u radijanima po s2.
Dokaz relacije

ukupno :

Razmotrimo jednostavan sluaj krutog tijela mase m na kraju tapa duine r

bez mase (vidi sliku).

tap se moe okretati samo oko osi okomite na ravninu slike, koja prolazi kroz
ishodite 0 koje je ujedno i drugi kraj tapa ( kraj bez privrene mase). Dakle
tijelo mase m moe se kretati samo po krunici polumjera r s centrom u toki 0.
Zbog toga samo tangencijalna komponenta Ft djelujue sile F moe ubrzavati
esticu mase m po krunoj putanji. U skladu s drugim Newtonovim zakonom
moemo povezati Ft s tangencijalnom komponentom ubrzanja at:

Ft mat

Kako je

Ft r to dobijemo:
Ft r mat r m( r ) r (mr 2 )

at r , a moment sile je

23

(mr 2 )

U jednadbi

prepoznajemo moment tromosti

osi.
Dakle, vrijedi

Ako djeluje vie sila

mr 2 za rotaciju estice mase m oko iste

mora biti izraeno u rad s 2 ).

UKUPNO

to smo htjeli i dokazati.

Ova jednadba vrijedi za bilo koje kruto tijelo koje rotira oko vrste osi, jer se
svako tijelo moe rastaviti ( bar u mislima ) u skup pojedinanih estica.
PRIMJER 6.
Homogeni disk mase M=2.5 kg i polumjera R=20 cm moe rotirati oko
horizontalne osovine. Tijelo mase m=1.2 kg visi na konopcu bez mase koji je
namotan po obodu diska. Konopac ne klizi i nema trenja diska sa osovinom.
Naite ubrzanje mase na konopcu, kutno ubrzanje diska i silu napetosti
konopca.

O: Za objeeno tijelo mase m lako je odrediti sile koje na njega djeluju i

iskoristiti drugi Newtonov zakon da naemo ubrzanje. Prema slici na
prethodnoj stranici:

T mg ma

gdje je T sila napetosti niti. Ta je sila vea od nule, dok je suprotstavljena

24
gravitacijska sila Fg mg manja od nule, a vektori su izostavljeni, jer sve
sile djeluju po vertikali, koju smo definirali kao os y , pozitivnu prema gore.
Ova se jednadba ne moe rijeiti po ubrzanju a, jer je T nepoznanica.
Meutim, u ovom primjeru postoje jo podaci o disku koji rotira jer na njega
djeluje sila T. Os rotacije okomita je na ravninu diska, podudara se s
osi simetrije diska i prolazi kroz toku O na naoj slici.
Rezultat djelovanja sile T bit e moment sile za koji smo nali izraz:

rFt

Sila Ft djeluje na udaljenosti r =R, a moment sile e biti UKUPNO

Kada uvrstimo T = Ft i r = R u jednadbu = rFt dobit emo
= -RT
zbog toga to se radi o rotaciji u smjeru kazaljke na satu, pa mora imati
negativni smjer ( po osi simetrije diska, ispod ravnine diska).
Kako je za disk

1
MR 2 dobijemo
2

RT

1
MR 2
2

Ta jednadba za T ne izgleda korisno jer uvodi nepoznato kutno ubrzanje .

Meutim ako ue ne klizi kutno ubrzanje i linearno ubrzanje a moraju biti
povezani prema jednadbi :

at r

U naem sluaju:
RT

pa je
ili

a
R

1
a
MR 2
2
R

1
T Ma
2

Uvrtavanjem u jednadbu

ili
pa je

T mg ma

na prethodnoj stranici nalazimo

1
Ma mg ma
(2)
2
Ma 2mg 2ma 0
2m
a g
M 2m

Uvrstimo numerike vrijednosti

25

a (9.8m / s 2 )

(2)(1.2kg )
4.8 m s 2
2.5kg 2 (1.2kg )

Sada moemo nai i T:

1
1
T Ma (2.5kg )(4.8 m s 2 ) 6.0 N
2
2
Rezultat je u skladu s oekivanjem da ubrzanje tijela m mora biti prema
dolje ( <0 ) i manje od ubrzanja slobodnog pada. Takoer smo dobili
oekivani rezultat da je T< Fg , jer je Fg (1.2kg )(9.8 m s 2 ) 11.8N .
Kao jo jednu provjeru nalazimo da je a=-g za T=0 i za disk bez mase ( M=0).
I to je u skladu s oekivanjem da e tijelo biti u slobodnom padu ako se
konopac prekine ( T=0 ), ili ako je moment tromosti diska jednak nuli.
Kutno ubrzanje diska je:

a 4.8 m s 2

2.4 rad s 2
R
0.2m

Napomenimo da smo podcrtali oekivanje i provjera da bi istakli golemu

vanost provjeravanja da li je rezultat dobiven primjenom fizikalnih zakona
u skladu s naim oekivanjima kako se mora ponaati na sustav u zadanim
ili u ekstremnim ( graninim ) uvjetima.
PRIMJER 7.
Tanki homogeni tap duljine l i mase m postavljen je skoro okomito da moe
rotirati dok pada oko toke A na svom donjem kraju koji dodiruje podlogu.
Pretpostavite da prilikom padanja tap stalno ostaje u istoj vertikalnoj ravnini.
Koje je njegovo
a) kutno ubrzanje
b) linearno ubrzanje kada ini kut s okomicom?
O: Naimo moment sile oko toke A.
Jedino gravitacijska sila djeluje.
Moemo smatrati da sila mg
djeluje na centar mase tapa
koji se nalazi na udaljenosti l 2 od toke A.
Tangencijalna komponenta sile ( djelujua komponenta

sile u smjeru jedininog vektora ) je: mg sin .

Tada iz izraza = rFt i UKUPNO slijedi:

UKUPNO A (mg sin )

2
Os rotacije je na kraju tapa okomito na tap. Iskoristimo teorem o
usporednim osima da naemo moment tromosti A .

26
Znamo da je moment tromosti T za rotaciju oko osi okomite na tap koja
prolazi kroz teite tapa jednaka
T

1
ml 2
12

Tada nam spomenuti teorem kae da je:

2

1
l2 1
l
A T m ml 2 m ml 2
4 3
2 12
Prema tome:

1
3

ml 2

mgl
sin
2

pa je:

3g
sin
2l

Sada moemo izraunati tangencijalnu komponentu ubrzanja za toku B na

drugom kraju tapa (na kraju koji pada po krunom luku):

at r , gdje je r = l.
Ukupno linearno ubrzanje e biti:

a ar r at
Radijalna komponenta je centripetalno ubrzanje:

ar 2 r

r=l

Ostaje nepoznata kutna brzina

.
Nju moemo nai iz zakona sauvanja energije. Naime smanjenje potencijalne
energije zbog smanjivanja visine teita mora biti jednako poveanju kinetike
energije zbog vrtnje teita oko toke A.
Kinetika energija vrtnje je: K

1 2
.
2

Promjena visine teita je:

l l
cos
2 2

tako da je promjena potencijalne energije

mgl
(1 cos )
2

Zakon ouvanja mehanike energije trai da je:

K2 U 2 K1 U1

27
Promjena potencijalne energije je U mg ( y f yi ) U 2 U1 .
Kako je yf < y, slijedi U < 0, pa je odatle negativan predznak u

mgl
(1 cos ) .
2

Promjena kinetike energije je upravo

1 2
jer je poetna kinetika
2

energija bila jednaka nuli. Tada iz zakona ouvanja mehanike energije

Emeh K U 0
dobijemo:

1
mgl
A 2
(1 cos )
2
2
1
Kada se uvrsti A ml 2 :
3

mgl (1 cos ) 3g

(1 cos )
1 2
l
ml
3

Za l=r nalazimo da slobodni kraj tapa B ima linearno ubrzanje

a l 2l r g sin 3g (1 cos ) r
2

Iznos ubrzanja je

a al 2 at 2 3g
ili

a 3g

sin 2
1 2cos cos 2
4

5
3
2cos cos 2
4
4

28
Rad i kinetika energija vrtnje
Kada sila ubrzava tijelo po x osi uloeni rad pretvara se u promjenu
kinetike energije (kada nema vanjskih sila):
K K f K i

1 2 1 2
mv f mvi W
2
2

S druge strane pri gibanju u jednoj dimenziji x:

xf

W F ( x)dx

xi

Za konstantnu silu koja djeluje u smjeru x po udaljenosti d :

W Fd

Tada je snaga : P

dW
F v
dt

Razmotrimo slinu situaciju vrtnje.

Kada moment sile ubrzava vrtnju krutog tijela oko vrste osi, tada vri rad W.
1
Zbog toga se mijenja kinetika energija K I 2 . Neka je to jedina vrsta
2
energije koja se moe promijeniti.
Tada promjena kinetike energije K mora biti jednaka izvrenom radu:
K K f K i

1 2 1 2
I f I i W
2
2

Gdje su i i f respektivno poetna i konana kutna brzina.

Rad se moe izraunati i koristei analogiju s jednadbom :
f

W d
i

f konani kut

i poetni kut
Za konstantni moment sile :

W ( f i )

29
Tada je odgovarajua snaga:
P

dW

dt

Na sljedeoj tablici moemo usporediti fizikalne veliine za translaciju i

rotaciju:

ista translacija

ista rotacija

Poloaj

Newtonov II. Zakon

dx
v
dt
dv
a
dt
m
Fu ma

Rad

W Fdx

Kinetika energija
Snaga(F=konst)
K-W teorem

1
mv 2
2
P Fv
W K

Brzina
Ubrzanje
Masa

Kut
Kutna brzina

d
dt
d

dt
I

Kutno ubrzanje
Moment tromosti
Newtonov II.zakon

UKUPNO I

Rad

W d

Kinetika energija
Snaga(=konst)
K-W teorem

1 2
I
2
P
W K
K

Razmotrimo jo jednom ouvanje energije pri vrtnji na primjeru sile koja rotira
vrsto tijelo koje se sastoji od mase m privrene na tap bez mase. Za

vrijeme rotacije sila F vri rad na tijelu.

Pretpostavimo da se pri tom mijenja samo kinetika energija tijela.

Tada moemo primjeniti teorem rada i kinetike energije (Poglavlje 7):
K K f K i W

Kako je K

1
mv 2
2

v r

nalazimo:

30
1
1
mr 2 2f mr 2 i2 W
2
2
Kako imamo samo jednu esticu moment tromosti I mi ri 2 postaje
K

I mr .
2

Tada je :

1 2 1 2
I f I i W
2
2

To je jednadba koju smo ve dobili koristei samo analogiju s W-K teoremom

za pravocrtno gibanje. Makar je izvod bio za kruto tijelo koje se sastoji samo
od jedne estice gornja jednadba vrijedi za vrtnju bilo kojeg krutog tijela oko
vrste osi.
Nadalje poveimo rad W izvren na tijelu s djelovanjem momenta sile zbog

sile F .
Kada se estica pmakne za ds uzdu krunog luka, samo tangencijalna
komponenta sile Ft ubrzava esticu. Tada je odgovarajui rad:
dW Ft ds Ft rd

gdje smo ds

zamjenili sa rd ( ds rd )

Poto je rFt :

dW d

Za konani pomak od i do f integracijom ove jednadbe dobijemo uloeni

rad prilikom vrtnje bilo kojeg krutog tijela oko izabrane vrste osi:
f

W d
i

a to je upravo izraz koji smo ve dobili koristei analogiju s pravocrtnim

gibanjem.
Potroeni rad u jedinici vremena ili snaga odmah se dobije iz dW d
kao:
P

dW
d

dt
dt

Primjer 8.
Razmotrimo opet vrtnju diska zbog sputanja mase iz primjera 1 .
Ako se disk pokrene iz mirovanja kolika je njegova kinetika energija vrtnje u
t=2.5s?

31

O: Znamo da je I

MR 2
1 2
i K I . Ne znamo kolika je kutna brzina u
2
2

t=2.5s.
Izraunali smo da disk ima konstantno kutno ubrzanje 24rad / s 2 .
Tada moemo nai iz 0 t .
U naem sluaju 0 t t .
Sada moemo izraunati K kao:
K

1 2 11
1

2
2
I MR 2 t M Rt
2
22
4

1
2.5kg 0.2m 24rad / s 2 2.5s 2 90 J
4

to daje

Primjer 9.
Eksploziju supernove u zvijeu Raka zabiljeili su kineski astronomi
1054.godine. Tada je nastala neutronska zvijezda radijusa od svega 30 km.
Danas primamo radio signale tog pulsara svakih 0.033 sekunde to znai da
neutronska zvijezda ima upravo taj period rotacije T=0.033s. Astronomi su
otkrili da se taj period poveava svake godine za 1.26 10 5 s . Pretpostavljajui
da je kutno ubrzanje pulsara konstantno izraunajte kada e se pulsar prestati
vrtjeti oko svoje osi.
O: Prvo treba izraunati kutno ubrzanje pulsara.
Za jedan puni okret kutni pomak je 2 radijana. Kutna brzina je u
2
radijanima
, gdje je T period vrtnje.
T
Kutno ubrzanje je:
d
d 1
2 dT

2 2
dt
dt T
T dt
Za na pulsar je:

pa je

dT 1.26 10 5 s / god

4.00 10 13
dt
3.16 10 7 s / god

2
4.00 10 13 2.3 10 9 rad / s 2
(0.033s) 2

Negativni predznak znai da se vrtnja pulsara usporava, kao i to mora biti s

obzirom da mu se period vrtnje poveava.

32
Za konstantno ubrzanje je 0 t .
Potraimo kada je 0 .

0
2
2

8.3 1010 s
9
2

T ( 2.3 10 rad / s )(0.033s)

To je oko 2600 godina. Pulsar bi se trebao prestati vrtjeti prije godine 3700.

Poglavlje 12. Kotrljanje, moment impulsa i moment sile

Kada vozimo bicikl sredite svakog kotaa (osovina) opisuje pravocrtno gibanje (ako
ne skreemo), ali neka toka na kotau giba se po krivulji nazvanoj cikloida. To je krivulja
koju opisuje toka krunice kada se krunica kotrlja bez klizanja po pravcu. Kotrljanje nije
ista rotacija nego je kombinacija pravocrtnog i krunog gibanja.

Teite kotaa u toki O giba se konstantnom brzinom vT pravocrtno i prijee udaljenost s. Ta

udaljenost jednaka je krunom luku s odreenim kutom za koji se okrenuo kota. Kako je
s R
nalazimo:
vT R
vT ds / dt
jer je:
d / dt ,
Sada moemo usporediti isto kruenje, istu translaciju i kotrljanje.

Kao to se vidi na slici kotrljanje se moe smatrati superpozicijom translacije i kruenja ili
pak kruenjem s kutnom brzinom oko osi okomite na kota koji prolazi kroz toku dodira
P s povrinom po kojoj se odvija kotrljanje. to su toke na gumi kotaa dalje od toke dodira
P brzina im je sve vea, od v = 0 u toki P do v 2 R u najvioj toki kotaa vertikalno
iznad toke P, tj. U toki T.

Kinetika energija kotrljanja

Kada bi kotrljanje shvatili kao kruenje oko toke dodira P tada bi kinetika energija
kruenja bila
1

K I p 2
2
gdje je kutna brzina kotaa, a I p je moment tromosti s obzirom na rotaciju kotaa oko
toke dodira P. Iskoristimo teorem usporednih osi (prethodno poglavlje) da odredimo I p :

I p IT MR 2
gdje smo uzeli u obzir da je udaljenost h izmeu dvije usporedne osi okomite na kota
jednaka R (jedna je os kotaa koja prolazi kroz teite T odnosno centar mase O, a druga je os
koja prolazi kroz toku dodira P). M je masa kotaa. Uvrtavanjem ove jednadbe u
nalazimo
1
1
1
1
K IT 2 MR 2 2 IT 2 MvT 2
2
2
2
2
gdje smo prepoznali da je R vT
1
Pribrojnik IT 2 je kinetika energija pridruena vtnji kotaa oko njegove osi simetrije koja
2
1
probija teite kotaa, a pribrojnik MvT 2 je kinetika energija pridruena translacijskom
2
gibanju centra mase kotaa.
Dakle, kotrljajue tijelo ima dvije vrste kinetike energije: kinetiku energiju rotacije oko
teita i kinetiku energiju translacijskog gibanja teita.
Sile koje djeluju na kotrljajue tijelo
Trenje i kotrljanje
Trenje se pojavljuje zbog klizanja. Ako se kota okree konstantnom brzinom tada nema
klizanja toke dodira P i moemo zanemariti sile trenja kojima je hvatite u toki dodira P.
Meutim, ako ukupna sila razliita od nule usporava ili ubrzava kota tada dolazi do klizanja
kotaa u toki dodira P i sila trenja se tome suprotstavlja. Ako kota ne klizi vanjskoj sili na

3
kota suprotstavlja se statika sila trenja f s (Poglavlje 6.). Tada imamo sluaj ravnomjernog
kotrljanja. Vezu izmeu linearnog i kutnog ubrzanja dobijemo deriviranjem jednadbe
vT R po vremenu (vidi poetak ovog poglavlja):
dvT
aT R
dt

jer

d
dt

Ako kota klizi tada se vanjskoj sili suprotstavlja dinamika sila trenja f K . Gornja jednadba
ne moe se primijeniti na takvo gibanje.

Promatrat emo samo kotrljanje bez klizanja (vidi gornju sliku). Za sluaj ubrzavanja
prema desno kao na slici, sila statikog trenja djeluje u toki dodira P takoer prema desno i
tako sprijeava klizanje najdonjeg dijela kotaa prema lijevo. Za sluaj usporavanja u desnom
smjeru smjer ubrzanja (usporavanja) teita i smjer sile statikog trenja bi bili prema lijevo.
Kotrljanje na kosini

Okruglo tijelo mase M i polumjera R ravnomjerno se kotrlja niz kosinu koja je

nagnuta pod kutom . Tijelo se kotrlja po x osi koja je paralelna kosini a ima pozitivan smjer
prema vrhu kosine. Odredimo linearno ubrzanje aT,x niz kosinu. Da bi odredili ubrzanje
moramo iskoristiti obje verzije Newtonovog drugog zakona ( Fukupno Ma i ukupno I ).
Gravitacijska sila Fg ima hvatite u teitu tijela i usmjerena je vertikalno prema
dolje. Sila reakcije podloge N okomita je na kosinu i ima hvatite u toki dodira P no na slici
smo je pomaknuli tako da joj je hvatite takoer u teitu T. Sila statikog trenja f s ima
hvatite u toki dodira P, a usmjerena je uz kosinu.
Ako bi tijelo klizilo u toki dodira P tada bi klizanje bilo niz kosinu, dakle u istom
smjeru u kojem se tijelo ubrzava. Zbog toga sila trenja, koja se uvijek suprotstavlja klizanju,
mora biti uz kosinu. Za komponente sile du x osi drugi Newtonov zakon daje
f s Mg sin MaT , x

Drugi Newtonov zakon za sluaj vrtnje r F (poglavlje 11.) daje

=Rfs >0
jer je rotacija tijela suprotna smjeru kazaljke na satu (vidi diskusiju o predznaku momenta sile
u Poglavlju 11).
Sile Fg i N nemaju moment sile s obzirom na os rotacije tijela jer djeluju kroz os zakretanja
(tada je okomita udaljenost r izmeu osi rotacije i produene linije djelovanja sile jednaka
nuli, pa je i r F 0 ).
Dakle, ukupno potjee samo od sile f s , pa mora vrijediti (poglavlje 11.):

ukupno IT Rf s
za ravnomjerno kotrljanje T R (vidi prethodnu stranicu). Sada moramo pripaziti na
predznake. Naime, je pozitivno (vrtnja suprotna smjeru kazaljke na satu), a aT , x mora biti
negativno jer smo x - os postavili tako da joj je pozitivan smjer uz kosinu, a ubrzanje je tada u
negativnom smjeru. Dakle, uvrstimo:
a
T ,x
R
Tada je
a
f s IT T 2, x
R
Uvrstimo ovaj rezultat u
I
1
aT , x T2 Mg sin aT , x M
R
M
Izluimo aT , x

5
I

aT , x 1 T 2 g sin
MR

Nalazimo:

aT , x

g sin
I
1 T 2
( MR )

Ubrzanje bi bilo pozitivno da smo izabrali pozitivan smjer osi x niz kosinu, a ne uz kosinu.
Problem 1:
Koliki dio kinetike energije auta moemo pripisati okretanju 4 kotaa? Neka auto ima 7000
kg, a svaki od 4 kotaa ima 4 kg.
O: Ukupna kinetika energija auta e biti
K

1
1

Mv 2 4 I 2
2
2

Faktor 4 pojavljuje se zbog toga to postoje 4 kotaa. Omjer kinetike energije rotacije i
ukupne kinetike energije (translacije + rotacije) je:

Kr
4I 2

K Mv 2 4 I 2

M = masa auta

Pretpostavimo da je kota homogeni disk. Tada je njegov moment tromosti I

R polumjer kotaa, a m je masa kotaa. Za kotrljanje bez klizanja

1
mR 2 , gdje je
2

v
. Tada je
R

1
mR 2v 2
1
I 2 2 2
mv 2
R
2
2
2mv
2m
2 10kg
f

0.02
2
2
Mv 2mv
M 2m 1000kg 2 10kg

pa je

Samo 2% kinetike energije auta moe se pridruiti vrtnji 4 kotaa.

Moment impulsa
Koliina gibanja ili impuls p i zakon ouvanja impulsa vrlo su moni fizikalni
pojmovi, jer nam na primjer omoguuju da predvidimo rezultat sraza dva automobila bez da
znamo detalje samog sraza.
Da li postoje analogne kutne veliine i zakoni ouvanja?

6
Moment impulsa

estice koja ima impuls p mv je s obzirom na ishodite O:

r p m(r v )
gdje je r radijvektor koji definira poloaj estice s obzirom na ishodite O.

Uoite da je moment impulsa mogue definirati i kada se estica ne vrti oko O. SI jedinica za
moment impulsa je kgm2 / s to je jednako dul sekunda ( J s ).
Da odredimo smjer od
translatirajmo p tako da mu hvatite bude takoer u ishoditu O.
Tada iskoristimo pravilo palca desne ruke ili desnog vijka za nalaenje smijera vektorskog
produkt vektora (prsti desne ruke zatvaraju r prema p , a palac pokazuje smjer od ). Smjer
prema pozitivnoj z osi u skladu je s pravilom da je pozitivna rotacija r oko z osi u
suprotnom smjeru od smjera gibanja kazaljki na satu.
Iznos
je u skladu s openitim rezultatom iz treeg poglavlja (o vektorskom umnoku
vektora):
mrv sin
gdje je kut izmeu r i p kada ta dva vektora imaju isto hvatite. Vidimo iz slike da je

7
r p r mv

gdje je r okomita udaljenost izmeu ishodita 0 i produenog smjera u kojem je impuls p .

Slino,

rp rmv

gdje je p komponenta p okomita na r i v je komponenta v okomita na r .

Kao i kod momenta sile moment impulsa ima dobro definirano znaenje samo s
obzirom na odreeno ishodite 0.
Smjer momenta impulsa uvijek je okomit na ravninu koju definiraju r i v . Dakle
mora biti u smjeru z osi ako smo izabrali x-y kao ravninu u kojoj lee vektori r i v .
Newtonov drugi zakon za kutne veliine
Ukupna sila i impuls povezani su u Newtonovom drugom zaknu za gibanje estice:
Fukupno

dp
dt

Po analogiji moemo pogoditi da mora vrijediti:

ukupno

d
dt

"Vektorska suma svih momenta sila koji djeluju na esticu jednaka je vremenskoj promjeni
momenta impulsa estice".
U ovoj jednadbi podrazumijeva se da su i

definirani s obzirom na isto ishodite.

Dokaz jednadbe

d
d
d
dv
dr
(r p) m (r v ) m v r
dt dt
dt
dt
dt
Iskoristili smo pravilo o derivaciji produkta:
d
dA( x)
dB( x)
B( x) A( x)
A( x) B( x)
dx
dx
dx

Poto se radi o vektorskom produktu morali smo paziti da ne izmijenimo redoslijed faktora. U
dr
dv
dobivenoj formuli prepoznajemo da je
v i da je
a.
dt
dt

d
m(v v r a )
dt

Dakle:

Prvi sumand na desno iezava: v v 0 , jer je kut izmeu istih vektora nuno jednak nuli.
Ostaje
d
r ma

dt
Ve smo pretpostavili da je masa estica neovisna o vremenu.
Tada je

Fukupno ma

I jednadba postaje:

d
r Fukupno
dt
Fukupno F

Kako je
Simbol
Poto je

d
r F
dt

znai da trebamo sumirati vektorske produkte r F za sve sile F .

r F

d

dt

Suma svih momenata sila na desnoj stranije ovog izraza je ukupno , pa smo time dokazali .
Za sustav estica

i 1

n
dL n d i

ukupno,i
dt i 1 dt
i 1

Vremenska promjena momenta impulsa sustava estica jednaka je vektorskoj sumi svih
momenata sila koji djeluju na pojedinane estice. Momenti sila mogu poticati od sila
meudjelovanja estica unutar sustava i od sila na estice sustava koje potiu od tijela izvan
sustava. Meutim, sile izmeu estica u sustavu uvijek dolaze u parovima akcija-reakcija u
skladu s treim Newtonovim zakonom. Zbog toga iezava suma pripadnih momenata sila, pa
jedino vanjski momenti sila mogu promijeniti ukupni moment impulsa sustava.
Neka je ukupno ukupni vanjski moment sile.
Tada je

ukupno

dL
.
dt

9
To je drugi Newtonov zakon za rotaciju kada se radi o sustavu estica. Vidimo analogiju s
dP
iz devetog poglavlja.
ukupno
dt

i L raunaju se s obzirom na centar mase (teite) sustava.

Moment impulsa vrstog tijela koje rotira oko fiksne osi

10
Neka sustav estica sainjava kruto tijelo kao na slici. Za fiksnu os rotacije odaberimo z os, a
za tijelo pretpostavimo da rotira oko te osi konstantnom kutnom brzinom . Odredimo
moment impulsa Lz za vrtnju tijela oko odabrane osi.
Ukupni moment impulsa Lz moemo odrediti tako da sumiramo z komponente momeata
impulsa i svih masa i = 1,..,n u vrstom tijelu.
Uoena mala masa m1 giba se po krunici oko osi rotacije z (vidi sliku). Njezin poloaj s
obzirom na ishodite 0 daje radijvektor ri . Polumjer krune putanje je okomita udaljenost ri
izmeu osi z i elementa mase.
Tada je iznos momenta impulsa

za taj element mase:

(ri )( pi )sin 90 (ri )(mi vi )

jer je kut izmeu ri i pi jednak 90 .

Zanima nas komponenta od
b).

koja je paralelna osi rotacije (slika na prethodnoj stranici pod

sin

iz

iz

(ri sin )(mi vi )

iz

ri mi vi

Sada treba zbrojiti doprinose svih masa uzimajui u obzir da je v r :

n

Lz
i 1

iz

i 1

i 1

mi vi ri mi (ri )ri

Lz mi r2i
i 1

Mogli smo izvui kutnu brzinu iz sume jer ima istu vrijednost za sve toke rotirajueg
krutog tijela. Izraz u okruglim zagradama je upravo moment tromosti tijela I za rotaciju oko
fiksne osi.
Dakle, moemo pisati:

L I

(MOMENT IMPULSA VRSTOG TIJELA ZA ROTACIJU OKO FIKSNE OSI)

gdje smo izostavili indeks z.

Sljedee tablice mogu se upotrijbiti da se napravi korespondencija izmeu fizikalnih veliina
za translaciju i za rotaciju. Usporedimo izraze koji se navode pod istim rednim brojevima.

11
Vidimo da recimo impulsu (redni broj 2. u prvoj tablici) za translacijsko gibanje estice
odgovara moment impulsa (redni broj 2. u drugoj tablici) za sluaj rotacije estice.

FIZIKALNA VELIINA
1. Sila
2. Impuls
3. Impuls sustava

TRANSLACIJA
F
p
P pi
i

P MvT
4. Newtonov drugi zakon

Fukupno

dP
dt

5. Zakon ouvanja
impulsa za zatvoreni i
izolirani sustav

P konst

FIZIKALNA VELIINA
1. Moment sile
2. Moment impulsa

ROTACIJA
r F
rp
L

3. Moment impulsa
sustava
Komponenta momenta
impulsa vrstog tijela
uzdu osi rotacije

L I

4. Newtonov drugi zakon

ukupno

5. Zakon ouvanja
momenta impulsa

dL
dt
L konst.

Zakon ouvanja momenta impulsa

Do sada smo se susreli sa dva vana zakona ouvanja: zakon ouvanja energije i zakon
ouvanja impulsa.
dL
U drugom Newtonovom zakonu za rotacije ukupno
ukupni moment sile potjee samo od
dt
vanjskih sila. Ako nema vanjskih sila ili ako ukupni moment vanjskih sila iezava uk 0
tada mora biti

dL
0 , ili
dt

L konst.

IZOLIRANI SUSTAV

To je zakon ouvanja momenta impulsa kojeg moemo iskazati i na slijedei nain:

12

Li L j

UKUPNI MOMENT IMPULSA U NEKOM POETNOM TRENUTKU ti =

UKUPNI MOMENT IMPULSA U NEKOM KASNIJEM TRENUTKU tf
Ovaj zakon nam kae da nikakva promjena unutar sustava ne moe utjecati na smjer i iznos
ukupnog momenta impulsa sustava L (za ukupno 0 ).
Jednadbe i su vektorske jednadbe to znai da je svaka od tih jednadbi
ekvivalentna trima jednadbama za komponente momenta impulsa u tri razliita meusobno
okomita smjera. Dakle zakon ouvanja momenta impulsa vrijedi i za tri komponente momenta
impulsa. Moe se dogoditi da su vanjski momenti sila takvi da je moment impulsa sauvan u
jednom ili u dva okomita smjera, ali da nije sauvan u sva tri smjera.
Drugim rijeima ako iezava komponenta ukupnog vanjskog momenta sile u odreenom
smjeru tada se ne moe nikad promijeniti komponenta momenta impulsa sustava u tom
smjeru, bez obzira na bilo kakve promjene unutar sustava.
Primijenimo ovaj zakon na izolirano tijelo koje rotira oko z osi. Recimo da je dolo do
promjene u raspodjeli masa tog tijela i do odgovarajue promjene u momentu tromosti za
rotaciju tog tijela oko z osi. Ako je do redistribucije masa tijela dolo zbog nekih unutranjih
dogaaja u samom tijelu tada ukupni moment impulsa tijela mora ostati isti.
Kako je L I to znai da bi se zbog promjene momenta tromosti I morala promijeniti i
kutna brzina vrtnje tijela:

Iii I f f

gdje se indeksi odnose na vrijeme prije i nakon redistribucije masa. Sva tri mona zakona
ouvanja (energije, impulsa i momenta impulsa) vrijede ak i onda kada Newtonova
mehanika vie ne vrijedi. To je sluaj vrlo velikih brzina estica (usporedivih s brzinom
svijetlosti u vakuumu) kada se primjenjuje specijalna teorija relativnosti. To je i sluaj vrlo
malih dimenzija, usporedivih s dimenzijama atoma, kada se primjenjuje kvantna mehanika.
Prodiskutirajmo nekoliko primjera primjena zakona ouvanja momenta impulsa.
Primjer 1:
Student dobrovoljac vrti se kao na slici na sljedeoj stranici. Kada skupi ruke smanji mu se
moment tromosti sa I i na manju vrijednost I f jer je promijenio raspored masa tako da su
blie osi rotacije. Zbog zakona ouvanja momenta impulsa kutna brzina vrtnje mu se vidljivo
povea s manje vrijednosti i na veu vrijednost f .
irenjem ruku student se moe ponovo usporiti vrtnju. Nema vanjskih momenata sila, pa je
sasvim svejedno za ukupni moment impulsa to student radi sa svojim utezima i kako
rasporeuje dijelove svog tijela i utege oko osi vrtnje. im smanji moment tromosti vrtnja mu
se mora ubrzati.

13

Primjer 2:
Prilikom natjecanja za najljepe skokove sa daske u vodu bazena natjecateljica napravi jedan i
pol okret u zraku prema naprijed. To postignu tako da se odmah nakon odskoka s daske sva
skupi i tako smanji svoj moment tromosti i povea brzinu vrtnje svog tijela. Neposredno prije
uranjanja u vodu opet se isprui tako da bi to manje uzburkala vodu prilikom zaranjanja. ak
i pri mnogo kompliciranijim skokovima u bazen ukupan moment tromosti skakaa ostaje
uvijek isti i po iznosu i po smjeru. Pri tom centar mase skakaa uvijek opisuje parabolinu
putanju (kao kod kosog hica).

14

Primjer 3:
Inenjeri su zaboravili na zakon ouvanja momenta impulsa kada su na VOYAGER 2 stavili
ureaj za vrlo brzo premotavanje trake za snimanje. Prilikom leta pokraj Urana primijetili su
da VOYAGER mijenja smjer putanje kada god poalju komandu-signal da se aktivira ureaj
za brzu vrtnju trake za snimanje. To se dogaalo zbog toga to je ukupni moment impulsa
morao ostati isti (nula) prije i poslije vrtnje trake, a zbog toga se itav svemirski brod morao
malo zavrtjeti oko iste osi u suprotnom smjeru. Ispuni plinovi onda bili izbaeni u
drugaijem smjeru nego prije vrtnje traka, pa bi i VOYAGER nepredvieno mijenjao smjer.

15

Primjer 4:
Pri kraju ivota zvijezde esto dolazi do kolapsiranja zvijezde, tako da se itava zvijezda
reducira u objekt promjera svega nekoliko desetaka kilometara, gustoe sline ili vee od
gustoe jezgre atoma. Tako moe nastati neutronska zvijezda. Pri tom dogaaju (koji mi
vidimo kao eksploziju Nove ili Supernove) sustav je izoliran, pa se ukupni moment impulsa
L ne moe promijeniti. Kako se pri tom moment tromosti zvijezde jako reducira brzina vrtnje
nastalog objekta (neutronske zvijezde) mora se poveati od tipine spore vrijednosti (jedan
okret u 30 dana, kao kod Sunca) do vrlo brzih vrijednosti za pulsare (600-800 okreta u
sekundi).
Primjer 5:
etiri tanka homogena tapa, svaki mase M i duine d = 0.5 m, spojena su u obliku kria tako
da je njihovo spojite fiksirano na okomitu osovinu rotacije koja je pak uvrena na podu.
Rotacija ovog ureaja je u smjeru gibanja kazaljke na satu brzinom od i 2rad / s .

1
Kuglica od plastelina mase m M baci se brzinom vi 12m / s tako da se zalijepi na kraj
3
jednog tapa. Na slici je prikazan pogled odozgo na itav ureaj i dogaaj.

Kolika je konana kutna brzina f i u kojem smjeru e se vrtjeti kri zajedno sa

zalijepljenom kuglicom?
O: Pogledajmo koja je fizikalna veliina sauvana u ovom dogaaju. Kinetika energija K
kuglice sigurno nije sauvana jer se radi o potpuno ne-elastinom srazu. Iz istog razloga ni
ukupna mehanika energija nije sauvana. Ukupni moment impulsa P nije sauvan, jer za
vrijeme sraza vanjska sila ne doputa osovini i kriu da se pomaknu iz toke gdje je osovina
uvrena na podu.
Ta vanjska sila djeluje na osovinu pa joj je pripadni moment sile jednak nuli.

16
Ukupni moment impulsa L za rotaciju sustava oko fiksne osovine jest sauvan, jer ne postoji
vanjski moment sila koji bi mogao promijeniti L . Sile koje djeluju prilikom sraza su
unutranje sile, te mogu stvoriti samo unutranje momente sila. Kao to smo ve rekli silu
koja dri osovinu vertikalnom smatramo vanjskom silom koja djeluje na osovinu pa joj je
pripadni moment sile jednak nuli.
Napiimo jednadbu za ouvanje ukupnog impulsa ( L f Li ) razlikujui doprinose kria

( Lk ) i lopte L :
Lk , f L , f Lk ,i L ,i

Kako je kri vrsto tijelo moment impulsa kria je L I . Dakle za kri vrijedi:
Lk , f I k f

Lk ,i I k i

Kri se sastoji od 4 tapa iste duine d od kojih svaki rotira oko osi okomito na tap. Za takav
sluaj se za svaki tap I Md 2 / 3 (vidi prethodno poglavlje).
Za sva etiri tapa (kri) moment tromosti je:

I k 4Md 2 / 3 .

Kada loptica udari u kraj jednog tapa njezin moment impulsa je

L,i mdvi cos 60

gdje je v vi cos 60 komponenta brzine loptice u asu sraza, koja je okomita na radijvektor
d od osi vrtnje.
Pozitivan predznak za moment impulsa loptice nam kae da se radijvektor od centra kria do
centra loptice vrti suprotno gibanju kazaljke na satu kako se loptica pribliava mjestu sraza na
kraju tapa.
Nakon sraza moemo smatrati da je itava masa loptice na kraju tapa, a kutna brzina joj mora
biti f kao i kutna brzina okretanja kria.
Tada su moment tromosti i moment impulsa loptice I md 2 i L, f I f md 2 f
Uvrstimo sve ove rezultate u jednadbu :
4
4
Md 2 f md 2 f Md 2i mdvi cos
3
3

Uvrstimo m

M
i rijeimo ovu jednadbu po f .
3

17
4
M 2
4
M
3
Md 2 f
d f Md 2 i
dvi cos 60
3
3
3
3
M
1
4d 2 f d 2 f 4d 2 i dvi cos 60 2
d
1
f
(4d i vi cos 60)
5d
1
4 (0.5m)(2rad / s) (12m / s)(cos 60)
f
5 (0.5m)
f 0.8rad / s

Nakon sraza s lopticom kri promijeni smjer vrtnje i sada se vrti suprotno gibanju kazaljke na
satu ( f 0 ).

POGLAVLJE 13.
RAVNOTEA I ELASTINOST
Tijelo u gibanju takoer moe biti u stanju ravnotee ako se giba tako da mu je
brzina konstantna i ako mu je moment impulsa oko bilo koje toke konstantan.
Dakle P konst i L konst je situacija dinamike ravnotee u sluaju pravocrtnog
jednoliko gibanje krutog tijela, odnosno centra mase tog tijela, i za jednoliku vrtnju tijela
oko osi koja prolazi kroz njegovo teite ili kroz bilo koju njegovu toku. U ovom
poglavlju razmatrat emo specijalnu situaciju statike ravnotee kada je:

P0

L0

Ako se tijelo pomaknuto nekom silom vraa u poloaj statike ravnotee, tada se radi o
posebno vanom sluaju stabilne statike ravnotee koju smo ve diskutirali u
poglavlju 8. Ravnotea je nestabilna ako se tijelo ne vraa samo po sebi u poloaj
ravnotee nakon to ga neka mala sila izbaci iz tog poloaja.
Recimo da je os rotacije ploice domina upravo rub ploice koji jedini dodiruje stol dok
se ploica naginje.
U sluaju a) (vidi sliku) moment vanjske sile jednak je nuli, jer pravac po kojem sila
djeluje tono pogaa os vrtnje.

2
Ploica je tada jo u nestabilnoj ravnotei. Kada je gurnemo toliko da je vanjski moment
sile 0 kao na slici b) tada pada. Domino kao na slici c) ili kocka kao na slici d) sasvim
su stabilni. Centar mase im je po okomici daleko od ruba oko kojeg bi se tijelo moglo
okretati.
Inenjeri izoliraju, identificiraju i studiraju sve vanjske sile i sve vanjske momente
sila koji bi mogli ugroziti stabilnu ravnoteu strukture koju su projektirali. Most se ne
smije sruiti niti kada je izloen vrlo jakom prometu ili vrlo jakom vjetru.
UVJETI RAVNOTEE
Pri translaciji tijela vrijedi Newtonov drugi zakon

FUKUPNO
Za P konst je

dP
dt

dP
0 pa je
dt

FUKUPNO 0

( RAVNOTEA SILA)

Pri vrtnji vrijedi:

UKUPNO
Za L konst

je

dL
dt

dL
0 pa mora biti
dt

UKUPNO 0

( RAVNOTEA MOMENATA SILA )

Da bi tijelo bilo u ravnotei vektorska suma svih vanjskih sila i momenata sila mora biti
jednaka nuli.
U komponentama est je jednadbi koje opisuju ravnoteu:
Ravnotea sile

Ravnotea momenata sile

FU , x 0

U ,x 0

FU , y 0

FU ,z 0

U , y 0

U ,z 0

Promotrimo jednostavniju situaciju u kojoj sile djeluju na tijelo u xy ravnini. Tada vrtnja
moe biti samo oko osi paralelne z-osi. U tom sluaju ostaju tri jednadbe ravnotee za
komponente sila i momenta sila:

FU , x 0

FU , y 0

U ,z 0

3
Ovi uvjeti jo uvijek nisu dovoljni da se uspostavi statika ravnotea. Recimo, prilikom
hokeja na ledu pak moe klizati velikom konstantom brzinom, a da su zadovoljeni uvjeti
ravnotee
Meutim, kada se uspostavi statika ravnotea impuls P paka mora biti ne samo
konstantan, nego i jednak nuli, to naravno znai da pak miruje na ledu.
Dakle, za takvu ravnoteu moramo osim
dodati i trei uvjet ravnotee:

FUKUPNO 0

UKUPNO 0

P0
CENTAR SILE TEE
Efekt djelovanja gravitacijske sile Fg na sve atome od kojih se sastoji tijelo
odgovara djelovanju te sile na samo jednu specijalnu toku tijela koju zovemo centrom
gravitacije tijela ili centrom sile tee. Za tijelo konstantne mase M, sila Fg Mg , gdje je

g ubrzanje koje tijelo dobije u slobodnom padu. Ako je g isto za sve dijelove tijela, tada
se centar gravitacije podudara sa centrom mase ( teitem ) tijela.
Za tijela blizu povrine Zemlje g je zaista u prvoj aproksimaciji jednako bilo
gdje na povrini Zemlje. Takoer je za tijela na koja nailazimo u svakodnevnom ivotu
(maka, auto) g isto za sve dijelove tih tijela.
Dokaimo da je centar gravitacije tijela xCG identian centru mase xT tog tijela.
Na slici na sljedeoj stranici gravitacijska sila Fgi mi gi djeluje na jednu uoenu masu
mi iz naeg tijela.
Oznaka g i znai da dozvoljavamo da gravitacijsko ubrzanje moe biti razliito za
razliite toke tijela. Pripadni moment sile je
Ukupni moment sile na tijelo je

i xFgi .

UK . i xi Fgi .

Pogledajmo kako sila Fg djeluje na centar gravitacije tijela.

Ta vanjska sila uzrokuje pojavu momenta sile oko toke O:

xCG Fg xCG Fgi

Prisjetimo se da smo definirali centar gravitacije kao toku na koju djelovanje ukupne
sile, ili ukupnog momenta sile, ima isti efekt kao i djelovanje svih sila Fgi ( i
odgovarajuih momenata sila i ) na sve mase mi tog tijela. Dakle iz

xCG Fg xCG Fgi

mora biti upravo UKUPNO iz

UK . i xi Fgi :

xCG Fgi = xi Fgi

Naravno, podrazumijeva se da je sumacija po svim masama mi danog tijelo:

xCG mi gi xi mi gi
Kljuna ideja prilikom ovog izvoda je da su sva ubrzanja g i za sve mase mi u tijelu
potpuno jednaka. Tada se ubrzanje g gi moe kratiti u prethodnoj jednadbi.
Ostaje:

xCG mi mi xi

M mi

ili

xCG

1
M

m x

i i

Desna strana ove jednadbe upravo je definicija za centar mase (teite) sustava ( vidi
poglavlje 9 ). Dakle, dokazali smo da je:

xCG xT
tj. da se centar gravitacijske sile poklapa sa teitem tijela.
NEKOLIKO PRIMJERA STATIKE RAVNOTEE
Primjer 1
Dasku postavimo na dvije sobne vage tako da joj se svaki kraj oslanja na jednu vagu.
Daska ima duinu L i masu m=1.8 kg. Ciglu mase M=2.7 kg postavimo tako da joj je
centar udaljen L/4 od lijevog kraja daske. Koje se vrijednosti za teinu mogu oitati na
vagama?

O: Za svaki problem odreivanja statike ravnotee treba prvo identificirati sve sile koje
djeluju na sustav. Na sustav su daska i cigla. Gravitacijske sile Fg , DASKA i Fg ,CIGLA djeluju
na centar mase daske i na centar mase cigle:

Fg , DASKA mg

Fg ,CIGLA Mg

Te dvije sile uravnoteuje sila Fl lijeve vage na dasku i sila Fr desne vage na dasku.
Poto sve 4 sile imaju samo y-komponente taj uvjet ravnotee je skalarna jednadba:

Fl Fr Mg mg 0
Sile Fl i Fr su nepoznanice. Potreban nam je jo jedan uvjet ravnotee iz izraza , a to
je jednadba za komponentu ukupnog momenta impulsa u smjeru z osi: U , z 0 .
Da bi raunali te komponente momenta sila moemo izabrati bilo koju os rotacije
okomito na ravninu slike. Izaberimo os vrtnje na lijevom kraju daske. Upotrijebimo
openito pravilo za odreivanje predznaka momenta sile. Ako bi moment sile mogao
uzrokovati vrtnju stacionarnog tijela u smjeru gibanja kazaljke na satu tada je moment
sile negativan. Ako bi vrtnja mogla biti u suprotnom smjeru od smjera gibanja kazaljke
na satu tada je moment sile pozitivan. Moment sile emo izraziti kao r F ( u ovom
problemu ), gdje je r oito nula za Fl , L 4 za Mg , L 2 za mg i L za Fr .
Tada je:

0 Fl

L
L
Mg mg L Fr 0
4
2

Odatle:

Fr
Fr

1
1
Mg mg
4
2
1
1
(2.7kg ) (9.8m / s 2 ) (1.8kg ) (9.8m / s 2 )
4
2

Fr 15.44 N 15N
Iz ravnotee za sile:

Fl ( M m) g Fr (2.7 1.8)(kg ) (9.8 m s 2 ) 15.44 N

Fl 28.66 N 29 N
Dakle, lijeva vaga mjeri veu teinu nego desna vaga. Pri postavljanju jednadbi za
ravnoteu lukavo smo odabrali os rotacije tako da prolazi kroz hvatite jedne od traenih
nepoznatih sila. To nam je omoguilo da odmah naemo drugu traenu silu ( jer je
moment lijeve sile reakcije podloge tada jednak nuli).

Primjer 2
Ljestve duge L=12m i mase m=45kg naslonjene su na glatki zid kue na visini od
h=9.3m iznad plonika na kojem je donji kraj ljestava. Ljestve ne kliu, jer plonik prua
dovoljno trenja. Centar mase ljestava je na L/3 od donjeg kraja. Vatrogasac mase
M=72kg popeo se do polovine ljestava. Kolike su sile na ljestve od strane zida kue i od
strane plonika?

O: Definirajmo na sustav kao sustav koji sadri vatrogasca i vatrogasne ljestve. Fw je

sila od zida kue na ljestve, a Fp je sila kojom plonik djeluje na ljestve. Komponente

Fp su sila reakcije podloge Fpy , koja se suprostavlja gravitacijskim silama Mg i mg , i

horizontalna komponenta Fpx , koja je statika sila trenja.
Sustav je u statikoj ravnotei tako da se sile Fpx i Fw meusobno uravnoteuju du osi
x, kao to se uravnoteuju Fpy i teine koje djeluju du y osi. Time dobivamo dvije
jednadbe ravnotee:

Fw Fpx 0
Fpy Mg mg 0

8
Iz druge jednadbe ravnotee odredimo Fpy :

Fpy (M m) g (72kg 45kg )(9.8 m s 2 ) 1146.6 N 1100 N

Da naemo Fw i Fpx treba nam dodatni uvjet ravnotee za komponente momenta sile u
smjeru z osi:

UK ,z 0 .

Moemo odmah eliminirati jednu od nepoznatih sila Fw , Fpx tako da izaberemo os

vrtnje okomitu na sliku ( u smjeru z osi ) tako da prolazi kroz ishodite O gdje ljestve
dodiruju plonik tj. u toki hvatita sile Fpx .
Upotrebimo r F da odredimo momente sila oko ishodita O, pri emu je r
okomita udaljenosti izmeu ishodita O i produenog smjera djelovanja sile.
a
a
Za Fw je r h , za Mg je r , za mg je r . Za Fpx i Fpy je r 0 .
2
3
Tada je jednadba ravnotee za momente sila:

h Fw

a
a
Mg mg 0 Fpx 0 Fpy 0
2
3

Koristili smo pravilo o predznacima da pozitivni moment sile moe uzrokovati vrtnju
suprotnu smjeru kazaljke na satu.
Iz trokuta na slici:
Tada je:

a L2 h2 7.58m

M m
ag
2
2
2 3 g L h M m
Fw

h
h
2 3
9.8 m s2 7.58m 722 kg 453 kg
Fw
407 N 410 N
9.3m
Naravno, tada je Fpx 410 N .

Primjer 3
Mlada penjaica penje se kroz dugaki vertikalni procijep, koji planinari nazivaju
''dimnjak''. Povremeno se mora osloniti nogama i leima na suprotne zidove dimnjaka'.
Koji poloaj mora izabrati da bi upotrijebila minimalan pritisak na zidove dimnjaka i tako
se najbolje odmorila?
Zidovi dimnjaka razmaknuti su za 1m . Penjaica ima masu m=55kg. Centar mase
joj je udaljen 20 cm od desnog zida kojeg pritie leima. Koeficijenti statikog trenja su
2 0.7 izmeu zida i njenih lea i 1 1.1 izmeu njenih cipela i lijevog zida.

O: Sustav je penjaica, a relevantne sile su gravitacijska sila koja djeluje na njezin centar
mase Fg mg , sila trenja f1 na noge, reakcijska sila N lijevog zida dimnjaka, sila trenja
f na njena lea i reakcijska sila N desnog zida dimnjaka.

Pretpostavili smo da je sustav u statikoj ravnotei to nam odmah kae da reakcijske sile
lijeve i desne strane dimnjaka moraju biti jednake po iznosu. Vertikalne sile moraju
takoer biti uravnoteene, pa iz uvjeta ravnotee FUKUPNO , y 0 slijedi:

f1 f 2 mg 0
Penjaica e se najmanje umarati ako koristi upravo dovoljan pritisak na zidove da ne
sklizne. Tada statike sile trenja imaju maksimalnu vrijednost

f1 1 N
pa je iz jednadbe

f 2 2 N

f1 f 2 mg 0
N

mg
(55kg )(9.8 m s 2 )

299 N 300 N
1 2
1.1 0.7

10
Dakle, minimalna horizontalna sila kojom penjaica mora djelovati na zidove je 300N.
Za ovu silu kolika mora biti vertikalna udaljenost h izmeu toaka na zidu gdje penjaica
najjae djeluje leima i cipelama na zid?
Penjaica e biti stabilna ako je ukupni moment sile UKUPNO ,z 0 . Sile koje na nju djeluju
ne smiju stvoriti moment sile razliit od nule niti oko bilo koje osi rotacije. Moemo
odabrati za os rotacije onu os koja e nam najvie pojednostavniti raun. Izaberimo za os
rotacije os koja prolazi kroz dodirnu toku ramena penjaice i zida dimnjaka okomito na
nau sliku. Tada nestaju momenti sila zbog sila N i f 2 , jer je duina radijvektora od osi
rotacije do pravca po kojem djeluje sila jednaka nuli.
Koristei izraz za moment sile r F izraunajmo doprinose ostalih sila: Sila f1 ima
najbliu udaljenost do osi rotacije r , za silu N to je h, a za silu Fg mg to je d.
Drei na umu nae pravilo o predznacima nalazimo kao uvjet ravnotee:

f1 hN dmg 0 f 2 0 N 0
Uvrstimo f1 1 N i naimo h

f1 mgd 1 N mgd
mgd

1
N
N
N

h (1.1) (1m)

(55kg ) (9.8 m s 2 ) (0.2m)

0.739m 74cm
299 N

Za h vee ili manje od 74 cm penjaica bi morala upotrijebiti veu silu djelovanja na zid
od oko 300N kako bi ostala stabilna.
Neiskusni planinari mogu izgubiti ravnoteu pa i svoj ivot ako se pokuavaju odmoriti
postavljajui svoje noge previsoko ili prenisko.
Primjer 4
Sanduk bridova 1.2 m ima u sebi neki teki stroj tako da mu je centar mase za 30cm
iznad geometrijskog centra sanduka. Sanduk je na kosini koja zatvara kut s
horizontalom. Kako se nagib rampe poveava sanduk e se ili prevrnuti ili poeti
klizati. to e se od toga dogoditi i za koji kritini kut kada je koeficijent statikog trenja
izmeu sanduka i rampe a) 0.60 b) 0.70?

11
O: Neka x-os ide prema dnu kosine a y-os u smjeru sile reakcije podloge ( rampe ).
Pretpostavimo da je ubrzanje sanduka jednako nula ali da sanduk samo to nije poeo
klizati. Newtonov drugi zakon tada trai da su x-komponente sila uravnoteene ( da
ukupna sila u tom smjeru iezne ):

W sin f 0
Slino moraju biti uravnoteene i y-komponente sila:

N W cos 0
Za sluaj kada je statiki koeficijent trenja s 0.60 , sila trenja je:

f s N sW cos
ili

W sin sW cos 0 tg s

Arctg s Arctg 0.60 31

Primjetimo da kritiki kut klizanja ovisi o koeficijentu statikog trenja.

U sluaju a) klizanje e poeti kada dosegne 31 .
Odredimo kritini kut prevrtanja. Ukupni moment jo uvijek je nula upravo prije nego to
se sanduk prevrne. Momentu sila pridonosi sila trenja za koju je r h , gdje je h
vertikalna udaljenost od donje povrine sanduka do njegovog centra mase ( h=0.9m u
naem sluaju ). Tada je TRENJA f h . Sila reakcije podloge eli zavrtjeti sanduk u
l
suprotnom smjeru, a za nju je r , gdje je l duina brida sanduka ( l 1.2m ). Dakle,
2
da bi ukupni moment sila ieznuo mora vrijediti:

f h

Nl
2

Centar mase u trenutku prije prevrtanja ne smije imati ubrzanje ni u x ni u y smjeru, tj.
mora vrijediti:

f W sin
Uvrtavanjem u f h

Nl
dobijemo
2

N W cos

12

W h sin
ili

tg

l
2h

Arctg

W l cos
2

Arctg

l
2h

1.2m
33.7
2 (0.9m)

Primijetimo da kritini kut prevrtanja ne ovisi o koeficijentu statikog trenja.

Zakljuujemo da u sluaju a) nee biti prevrtanja.
U sluaju b) ponovimo itav raun s s 0.70 .
Za kritini kut klizanja se dobije Arctg 0.7 35 , to znai da klizanje zapoinje kada
je 35 .
Kritini kut za prevrtanje ostaje 33.7 jer ne ovisi o koeficijentu statikog trenja.
Dakle, u sluaju b) moe doi do oteenja stroja zbog prevrtanja.

1
Poglavlje 14. Gravitacija
Ista sila dri na okupu milijarde zvijezda u naoj galaksiji, Mjesec u putanji
oko Zemlje i nas na povrini Zemlje. Ta sila je odgovorna i za postojanje crnih
rupa, moda najudnijih objekata u prirodi, zvijezda koje se urue same u sebe.
Gravitacijska sila crne rupe tako je jaka da ak ni svjetlo ne moe pobjei iz crne
rupe. Kako je onda mogue zakljuiti da je neki objekt u svemiru crna rupa, kada
bi, ve po definiciji takav objekt trebao biti nevidljiv?
U ovom poglavlju nai ete odgovor na to pitanje.
Mi se nalazimo na rubu galaksije, oko 26000 godina svijetlosti ( 2.5 10 20 m )
od njenog centra. Najblia vea galaksija je Andromeda, koja je od nas udaljena
2.3 10 6 godina svijetlosti.
Fiziari vole povezivati pojave koje naizgled nisu povezane kao to je
padanje jabuke sa stabla, kruenje Mjeseca oko Zemlje i kruenje naeg
planetarnog sustava oko centra nae galaksije ( gdje vjerujemo da se nalazi
ogromna crna rupa).
Tako je 1665.godine mladi Isaac Newton (23 godine) pokazao da ista sila dri
Mjesec u kruenju oko Zemlje i ubrzava jabuku kada padne sa stabla. U
Newtonovo doba to je bila revolucionarna spoznaja. Sila koja privlai sva tijela
meusobno nazvana je gravitacija. Nije ni izdaleka oigledno da takva sila djeluje
izmeu bilo koja dva tijela na povrini Zemlje, jer daleko prevladava sila kojom
Zemlja privlai ta dva tijela.
Recimo, prilikom filmskog poljupca glumaca, Zemlja privlai svakog od njih silom
od 600-1000 N ( ovisno o masi), a gravitacijska sila kojom se partneri privlae
otprilike odgovara teini jedne bakterije.
Newtonov zakon gravitacije:
Svaka estica privlai svaku drugu esticu gravitacijskom silom iznosa.

F G

m1 m2
r2

gdje su m1 i m2 mase estica, r je udaljenost meu njima, a G je gravitacijska

konstanta.
U SI sustavu gravitacijska konstanta iznosi:
G 6.67 10 11 Nm 2 / kg 2

- Provjerite da se G moe izraziti i u jedinicama m3 /(kg s 2 ) !

2
U skladu s Newtonovi treim zakonom izmeu dvije mase uvijek djeluje
par sila istih iznosa a suprotnih smjerova (akcija-reakcija).

Sile F i F ostaju potpuno iste i kada je oko masa m1 i m2 vakuum i ako su te

dvije estice u nekoj pilji na povrini Zemlje. Prisutnost ostalih tijela ne utjee na
gravitacijsku silu izmeu dva tijela.
Konstanta G vrlo je malena. Zbog slabog privlaenja tijela u laboratoriju G je
najmanje precizno odreena od svih drugih prirodnih konstanti.
Sila kojom estica mase m1 privlai esticu mase m2 moe se napisati i u
vektorskom obliku:
2
mm
F m2 d 2r G 1 2 2 r
dt
r

gdje je r jedinini vektor pripadnog radijvektora koji se protee od mase m1

prema masi m2 (kada postavimo ishodite na mjestu gdje je masa m1 ).

Kada bi konstanta G bila 10 puta slabija lako bi skakali preko zgrada, a kada bi
bila 10 jaa stajanje i hodanje bilo bi nemogue i Zemlja bi nas zdrobila svojim
privlaenjem. Naa su se tijela prilagoavala gravitacijskom polju Zemlje kroz
milijune godina evolucije, pa astronauti imaju vrlo ozbiljne probleme kada se
due vremena nalaze u besteinskom stanju. Naime besteinsko stanje dovodi
do gubitka kalcija iz kostiju i slabljenja miia.
m1 m2
i izraza za gravitacijsku silu blizu
r2
povrine Zemlje F mg koji smo do sada koristili.

Uoite bitnu razliku izmeu F G

Ispravan opi oblik za gravitacijsku silu mora uzeti u obzir da ta sila opada sa
kvadratom udaljenosti izmeu tijela koji se privlae, dok je specijalan oblik
F mg primjenjiv samo u specijalnoj situaciji kada udaljenost svih tijela do
sredita Zemlje ima isti iznos i kada zanemarujemo gravitacijsko privlaenje
izmeu tijela na povrini Zemlje.

3
Striktno govorei Newtonov zakon primjenjuje se samo na estice. U praksi
ga primjenjujemo i na golema tijela kao to su Mjesec i Zemlja.
Newtonov zakon moe se upotrijebiti kada su tijela malena u usporedbi s
udaljenou izmeu njih. Zemlja i Mjesec su meusobno dovoljno udaljeni da ih
moemo smatrati za estice na koje se moe primjeniti Newtonov zakon .
Zemlja i jabuka izgledaju problem - dimenzije Zemlje su ogromne u usporedbi s
udaljenou jabuke od povrine Zemlje. Newton je rijeio jabuka-Zemlja problem
tako da je dokazao vaan teorem o kuglinoj ljusci:
Tvar u obliku homogene kugline ljuske privlai esticu izvan te ljuske kao
da je sva masa ljuske koncentrirana u njenu sreditu.
Zemlju moemo zamisliti da se sastoji od niza ljusaka tako da ljuske veeg
polumjera sadre ljuske manjeg polumjera. Ako za svaku od tih ljusaka vrijedi
Newtonov teorem tada jabuci izgleda kao da je itava masa Zemlje koncentrirana
u njenom sreditu.

Dakle, privlaenje jabuke i Zemlje moemo takoer opisati u skladu s

Newtonovim zakonom kao privlaenje jedne estice (jabuke) na povrini
Zemlje i druge estice u sreditu Zemlje u kojoj je koncentrirana itava masa
Zemlje. Sile akcije i reakcije u ovom sluaju moraju kao i uvijek biti istog iznosa
ali proizvode potpuno razliita ubrzanja. Zemlja ubrzava jabuku (prilikom
padanja) s poznatim ubrzanjem sile tee g 9.8m / s 2 , a jabuka ubrzava Zemlju
za samo 10 25 m / s 2 .
Gravitacija i princip superpozicije
Princip superpozicije je openiti princip koji kae da ukupni efekt moemo
dobiti zbrajanjem (superpozicijom) pojedinanih efekata. U sluaju gravitacijske

4
sile taj nam princip kae da moemo prvo izraunati silu kojom jedna estica iz
skupa estica djeluje na izabranu esticu, zatim ponoviti taj raun za drugu, treu
i sve ostale estice iz skupa.
Dakle, ukupnu silu na izabranu esticu moemo odrediti tako da izvrimo
vektorsko zbrajanje svih sila pojedinanih estica na izabranu esticu.
Za n meudjelujuih estica:
n

F1,ukupno F12 F13 F14 F1n F1i

i 2

gdje je F1,ukupno ukupna sila na esticu broj 1, a recimo F13 je sila kojom estica
broj 3 djeluje na esticu 1.
Kako izraunati gravitacijsku silu na esticu koja potjee od nekog tijela
proizvoljnog oblika?
Tijelo moramo podijeliti u dovoljno male dijelove tako da se svaki dio tijela moe
smatrati esticom male mase dm koja na izabranu esticu izvan tog tijela djeluje

malom silom dF . U graninom sluaju sve manjih masa i sve veeg broja masa
u koje smo tijelo podijelili gornja suma prelazi u integral:

F1 dF
gdje se integrira po itavom volumenu tijela (ispustili smo indeks UKUPNO).
U sluaju homogene kugle ili kugline ljuske moemo pretpostaviti na osnovu
Newtonovog teorema da je itava masa tijela koncentrirana u njegovom sreditu,
pa nije potrebno raunati gornji integral.
Problem 1.
Zadane su:

d s 1.5 1011 m udaljenost Zemlje od Sunca

M e 5.98 10 24 kg masa Zemlje

M s 1.99 10 30 kg masa Sunca

d m 3.82 10 8 m udaljenost Mjeseca od Zemlje
Kada izbacimo svemirsku sondu prema Suncu na kojoj e udaljenosti od Zemlje
gravitacijska sila Sunca na sondu tono uravnoteiti gravitacijsku silu Zemlje na

5
sondu? Da li e tada sonda biti blia Zemlji od udaljenosti Zemlja-Mjesec ili e
biti dalje od te udaljenosti?
O: Uravnoteenje sila znai da mora biti

M em
M sm
2 G
r1
r22

gdje je r1 udaljenost sonde od centra Zemlje, a r2 je udaljenost sonde od centra

Sunca.
r2 d s r1 .

Uoimo da je:

Me

Kada pokratimo G i m ostaje:

r1

Ms
(d s r1 ) 2

Rjeimo ovu jednadbu po r1 :

(d s r1 ) 2 M e r12 M s /

(d s r1 ) M e r1 M s

r1

Nalazimo:

ds M e
Me Ms

Uvrstimo zadane vrijednosti:

r1

(150 10 9 ) 5.98 10 24
1.99 10

30

5.98 10

24

2.6 10 8 m

Dakle r1 d m , pa Sunce jae privlai sondu nego Zemlja, jo dok je sonda blia
Zemlji nego Mjesec. Kada sonda doe na udaljenost Mjeseca Sunce je jae
privlai nego Zemlja. Sve to smo izraunali za zamiljenu sondu moe se
primjeniti i na stvarni Mjesec. Zato onda Mjesec ostane da krui oko Zemlje
umjesto da ga jaa gravitacijska sila Sunca otrgne?
Gravitacija blizu povrine Zemlje
Neka je Zemlja homogena kugla mase M. Na esticu mase m udaljenu od centra
Zemlje za r (kada je r vee od polumjera Zemlje) Zemlja djeluje silom:

F G

M m
r2

6
Ako ta estica nije jako daleko od povrine Zemlje, kada pada prema povrini na
nju e djelovati gravitacijsko ubrzanje g 9.8m / s 2 . Ako je pak estica proizvoljno
udaljena od povrine Zemlje na nju e djelovati gravitacijsko ubrzanje a g .
Drugi Newtonov zakon kae nam da su F i a g povezani:

F ma g

++

Kako se radi o istoj (gravitacijskoj) sili iz + i ++ izlazi:

ag

GM
r2

+++

Na sljedeoj tablici vidimo kako se a g mijenja kako se uzdiemo iznad povrine

Zemlje.
a g (m / s 2 ) Primjer objekta te visine
Visina(km)
0
8,8

9,83
9,80

36,6
400
35700

9,71
8,7
0,225

Povrina Zemlje
Vrh Mt.Everesta
Rekord za balon s
posadom
Svemirska stanica
Komunikacijski satelit

Izmjerene vrijednosti za a g razlikuju se poneto od izraunatih vrijednosti prema

jednadbi +++ zbog tri razloga:
1. Zemlja nije homogeno tijelo konstantne gustoe (vidi sliku na slijedeoj
stranici). Gustoa Zemlje se smanjuje od centra prema povrini. Takoer,
gustoa kore se razlikuje na raznim mjestima povrine Zemlje.
2. Zemlja nije kugla. Spljotena je na polovima a ispupena na ekvatoru. Na
ekvatoru polumjer joj je za 21 km vei od polumjera na polu. Blizu pola
blii smo gustoj jezgri Zemlje, a manje je ubrzanje zbog vrtnje Zemlje oko
svoje osi. Zbog ta dva razloga ubrzanje slobodnog pada g raste kako se
kreemo od ekvatora prema polu.
3. Zemlja se vrti oko svoje osi. Pogledajmo kako centripetalno ubrzanje
utjee na g.

Zamislimo da smo na ekvatoru postavili sanduk na vagu (vidi sliku na slijedeoj stranici).
Na sanduk djeluje reakcijska sila podloge N , gravitacijska sila mag i centripetalna sila
zbog vrtnje Zemlje, koja sanduku daje ubrzanje a .
Znamo da je iznos centripetalnog ubrzanja jednak 2 R , gdje je kutna brzina Zemlje
a R je polumjer krunice koju opisuje sanduk prilikom vrtnje Zemlje ( R otprilike
odgovara polumjeru Zemlje ).
Newtonov drugi zakon s obzirom na os r koja probija sredite Zemlje glasi

N mag m( 2 R)
Iznos sile reakcije podloge N mora biti jednak teini sanduka mg

mg mag m( 2 R)

Dakle, izmjerena teina tijela jednaka je razlici izmeu iznosa gravitacijske sile na
sanduk i iznosa centripetalne sile zbog vrtnje Zemlje. Vrtnja Zemlje uzrokuje da je
mjerena teina tijela manja od iznosa gravitacijske sile na tijelo.

Pokratimo li masu tijela ostaje relacija izmeu ubrzanja:

g ag 2 R
Ubrzanje slobodnog pada manje je od gravitacijskog ubrzanja, zbog vrtnje Zemlje.
Razlika izmeu g i a g najvea je na ekvatoru. Iznos te razlike je 2 R . Polumjer
vrtnje R aproksimativno je jednak polumjeru Zemlje samo na ekvatoru, dok je na polu
jednak nuli.
Izraunajmo 2 R na ekvatoru. Sjetimo se da je

i da je polumjer Zemlje
t

R 6.37 106 m . Za jedan puni okret Zemlje je 2 rad a t 24h . Tada je

2 R 0.034 m s 2 to se esto moe zanemariti u usporedbi s 9.8m s 2 . Za mnoge

9
svakodnevne primjene opravdano je zanemarivati razliku izmeu teine i gravitacijske
sile kao i razliku izmeu ubrzanja slobodnog pada i gravitacijskog ubrzanja.
PRIMJER 1
a) Astronaut visine h=1.70m lebdi u svemirskom brodu, koji rotira oko centra
Zemlje na udaljenosti r 6.77 106 m , tako da su mu noge blie Zemlji od glave.
Kolika je razlika u gravitacijskom ubrzanju koju doivljavaju noge i glava
astronauta?
O: Kljuna ideja u ovom zadatku je aproksimirati Zemlju kao homogenu kuglu
GM
mase M E . Tada je prema ag 2 gravitacijsko ubrzanje
r

ag

GM E
r2

Mogli bi odmah uzeti za r da je prvo r 6.77 106 m i zatim da je

r 6.77 106 m 1.7m . Nakon to dva puta primijenimo prethodnu jednadbu
usporedili bi rezultate za a g i tako dobili traeni odgovor. Moglo bi se meutim
desiti da bi raunalo dalo nulu za razliku ubrzanja, jer je 1.7m premaleno u
usporedbi s 6.77 106 m . Da to izbjegnemo treba upotrijebiti drugu kljunu ideju.
Kako nas zanima samo promjena a g u ovisnosti o r moemo napraviti derivaciju
a g po r :

dag 2

GM E
dr
r3

Uvrstimo poznate vrijednosti:

(6.67 1011 m3 kg s 2 ) (5.98 1024 kg )
dag 2
(1.70m)
(6.77 106 m)3
dag 4.37 106 m s 2
Negativni predznak znai da je gravitacijsko ubrzanje astronautovih noga malo
vee od ubrzanja glave astronauta prema Zemlji. Ta razlika bi trebala malo
izduiti tijelo astronauta no toliko je malena da je izduivanje astronauta potpuno
neprimjetno.
b) Neka je sada astronaut na istoj udaljenosti r 6.77 106 m od centra crne rupe
mase M h 1.99 1031 kg ( ta masa je oko 10 puta vea od mase Sunca ) i isto tako
postavljen da su mu blie noge nego glava centru objekta koji ga privlai.

10
Crna rupa te mase ima povrinu na udaljenosti od Rh 2.95 104 m od njenog
centra, a priroda te povrine je takva da nita kroz nju ne moe izii iz crne rupe,
ak ni svjetlo. Astronaut se opasno pribliio crnoj rupi, ali je jo uvijek udaljen za
r 230Rh
od povrine crne rupe odakle nije mogu povratak.
Kolika je sada razlika u gravitacijskom ubrzanju noga i glave astronauta?

GM h
(6.67 1011 m3 kg s 2 ) (1.99 1031 kg )
dr

2
(1.7m)
r3
(6.77 106 m)3
dag 14.5 m s 2
dag 2

O:

Tolika razlika u ubrzanju stopala i glave znai da astronaut doivljava veoma

bolno rastezanje tijela, kao da su ga stavili na neku od sprava za muenje
istezanjem tijela kakve je inkvizicija koristila za ''ispitivanje'' optuenih heretika.
PRIMJER 2
U asopisu Nature od 17. listopada 2002. godine objavljen je podatak da je u sreditu
nae galaksije pronaena zvijezda, koja krui vrlo velikom brzinom od 5000 km s po
radijusu od svega 17 svjetlosnih sati. Autori lanka tvrde da ta zvijezda krui oko
gigantske crne rupe. Zato to tvrde?
O: Centripetalna sila je u ovom sluaju gravitacijska sila, pa moemo izjednaiti izraze za
te dvije sile:

mz v 2
mM
G z 2 h
R
R

Mh

Rv 2
G

gdje smo sa M h oznaili masu pretpostavljene crne rupe.

Uvrstimo poznate podatke G 6.67 1011 Nm2 / kg 2 ,
R 17 (3600s) 3 108 (m s) 1.84 1013 m , i
v2 (5 103 103 m s)2 25 1012 m2 s 2
Tada je:

(1.84 1013 m) (25 1012 m2 s 2 )

Mh
6.9 1036 kg
11
2
2
2
6.67 10 (kg m m kg s )
Kako je masa Sunca 2 1030 kg , rezultat za masu M h je za 3.4 106 puta vei od mase
Sunca. Tako ogromna masa ne moe biti koncentrirana u tako malom volumenu
ako se ne radi o crnoj rupi.

11
GRAVITACIJSKA SILA UNUTAR ZEMLJE
Newtonov teorem o kuglinoj ljusci moe se primijeniti i na situaciju kada se estica
nalazi unutar homogene ljuske, a ne izvan nje.
Tada vrijedi teorem:
'' Homogena kuglina ljuska tvari ne djeluje ukupnom gravitacijskom silom na
esticu koja se nalazi unutar ljuske.''
Dijelovi ljuske nisu na neki magian nain izgubili sposobnost da gravitacijski privlae
esticu koja se nala bilo gdje unutar ljuske nego se ponitava vektorska rezultanta svih
sila ( ukupna sila ) u prostoru unutar ljuske.
Za homogenu Zemlju ova tvrdnja znai da bi gravitacijska sila postojala sve slabija kako
vie napredujemo prema centru Zemlje. Ta je sila najjaa na samoj povrini Zemlje, a za
homogenu Zemlju bila bi jednaka nuli u samome centru Zemlje.
Ovo predvianje o slabljenju gravitacijske sile, recimo kako ulazimo sve dublje u
vertikalni rudnik, osniva se na tome to na osnovu Newtonovog teorema o kuglinoj ljuski
moemo zanemariti gravitacijsku silu sve deblje tvari ljuske koju smo ostavili iznad nas
kako ulazimo sve dublje u rudnik. Za stvarnu nehomogenu zemlju gravitacijska sila
postaje maksimalna na odreenoj dubini ispod povrine Zemlje, a onda se poinje
smanjivati kako tijelo dalje ulazi prema centu Zemlje.
PRIMJER 3
Primijenite Newtonov teorem kugline ljuske da za homogenu Zemlju naete kako
gravitacijska sila unutar Zemlje ovisi o udaljenosti od centra Zemlje.
O: Tri su kljune ideje, koje e nam pomoi u rjeavanju ovog problema.
1. Kada je tijelo na udaljenosti r od centra Zemlje sva materija u Zemlji koja se nalazi u
kuglinoj ljuski izmeu polumjera r i polumjera Zemlje R nee proizvesti ukupnu
gravitacijsku silu razliitu od nule na to tijelo.
2. Sva materija u volumenu Zemlje koji je obuhvaen polumjerom r stvara ukupnu
gravitacijsku silu koja djeluje na tijelo na udaljenosti r .
3. Masu unutar radijusa r oznaimo s M in . Moemo smatrati da je M in masa estice
koja se nalazi u centru Zemlje.
4.
Sve tri ideje kau nam da iznos gravitacijske sile na zamiljenom putniku mase m prema
sreditu Zemlje moemo iskazati kao:

GmM in
r2

12

Naimo M in kao funkciju od r :

M in Vin

4 r 3
3

gdje je pretpostavljena konstantna vrijednost gustoe materije u Zemlji.

Tada je:

Gm
4 r 3 4 Gm
F 2

r
r
3
3
Ovaj nam rezultat kae da za idealnu homogenu Zemlju iznos gravitacijske sile na tijelo
ispod povrine Zemlje linearno ovisi o udaljenosti od centra Zemlje ( sila je to manja to
smo blie centru ). U vektorskom obliku gornja jednadba moe se napisati kao:

F Kr
Predznak ''-'' izraava injenicu da je smjer sile prema centru mase Zemlje, dok je smjer
radijvektora od centra Zemlje.
Prepoznajmo u F Kr oblik elastine sile. Kada bi upali u tunel koji prolazi kroz
centar Zemlje izraz F Kr predvia da bi doli sve do suprotnog kraja na povrini
Zemlje, pa se vratili do mjesta skoka u tunel, i tako bi nastavili sa oscilacijama. Zbog
trenja zraka oscilacije bi se smirile i ostali bi u centru Zemlje.
Ako je gustoa Zemlje 5.5 103 kg m3 koliko bi nam trebalo vremena da kroz
zamiljeni tunel dospijemo do suprotnog kraja Zemlje ako nema trenja zraka?
O: 42min
PROVJERITE!

13

GRAVITACIJSKA POTENCIJALNA ENERGIJA

U osmom poglavlju nali smo da je gravitacijska potencijalna energija tijela na
visini y iznad povrine Zemlje jednaka U ( y) mgy .
Tada smo napomenuli da se u tom izrazu pretpostavlja konstantno ubrzanje g sile tee i
konstantna gravitacijska sila mg to vrijedi samo aproksimativno kada smo blizu
povrine Zemlje. Izabrali smo da je na povrini Zemlje (y=0 ) gravitacijska potencijalna
energija U(0) jednaka nuli i da se linearno poveava kako se udaljavamo od povrine
Zemlje.
Izraunajmo u openitom sluaju gravitacijsku potencijalnu energiju U za dvije
estice mase m i M koje su udaljene za r . Opet moramo izabrati neku standardnu
konfiguraciju estica kada im je gravitacijska potencijalna energija jednaka nuli.
Subjektivan izbor nultoke za potencijalnu energiju mogu je zato to samo promjene
potencijalne energije imaju fizikalno znaenje.
Kada izaberemo U 0 za r kao referentnu konfiguraciju estice ( kada su estice
beskonano udaljene ) jednadbe poprimaju najjednostavniji oblik. Tada je potencijalna
energija negativna za bilo koju konanu udaljenost r izmeu masa m i M i postaje sve
negativnija to su estice blie.
Pokazati emo da je tada:

GMm
r

GRAVITACIJSKA POTENCIJALNA
ENERGIJA

U () je zaista nula prema toj formuli, i negativno za bilo koji konani r .

Uoimo da se potencijalna energija ne moe podijeliti izmeu jedne i druge estice nego
se pridruuje itavom sustavu estica.
Kada je M m , kao u sluaju Zemlje (M) i kugle za kuglanje (m), ima smisla govoriti
o gravitacijskoj potencijalnoj energiji kugle za kuglanje. To ima smisla zbog toga to se
blizu povrine Zemlje promjene u gravitacijskoj potencijalnoj energiji sustava Zemljakugla za kuglanje pojavljuju skoro iskljuivo kao promjene u kinetikoj energiji baene
kugle ( promjene u kinetikoj energiji Zemlje previe su malene da bi se mogle mjeriti ).
Ako sustav ima vie od dvije estice rauna se gravitacijska potencijalna energija svakog
para estica iz sustava kao da druge estice nisu prisutne. Na kraju se izrauna algebarska
suma svih rezultata prorauna za parove estica. Recimo, za tri estice postoje tri mogua
para estica pa je gravitacijska potencijalna energija tog sustava estica:

14

Gm1m2 Gm1m3 Gm2 m3

U

r
r
r23
13
12
Dokaz jednadbe U GMm :
r

Zamislimo da smo izbacili bejzbol loptu vertikalno uvis.

Zanima nas kolika je gravitacijska potencijalna energija lopte u toki P1 kada je lopta
udaljena za R od centra Zemlje. Da bi to nali izraunajmo rad koji bi izvrila na lopti
gravitacijska sila da je lopta putovala iz toke P iznad povrine Zemlje do beskonanosti.
Kako je gravitacijska sila F (r ) , dakle iznos joj ovisi o udaljenosti r , moramo
upotrijebiti ono to smo nauili u sedmom poglavlju da naemo rad:

W F (r ) dr
R

Skalarni produkt sile i puta je F dr Fdr cos a kut izmeu F i dr je 180

( cos180 1 ). Dakle mora biti:

F (r ) dr

GMm
dr
r2

15
gdje je M masa Zemlje, a m je masa lopte.
Integracija daje:

dr GMm
GMm
GMm
W GMm 2
0

r
R
R
r R
R
Iskoristimo: U W
U U U , dok je W rad koji se potroi za pomicanje lopte od toke P do beskonano
udaljene toke.
Kako je U 0 , potencijalna energija lopte u toki P e biti:

U W

GMm
R

Uvodei ponovno oznaku r umjesto R dolazimo do izraza U

GMm
koji je i trebalo
r

dokazati.
GRAVITACIJSKA SILA JE KONZERVATIVNA SILA
To smo utvrdili ve u osmom poglavlju.
Dakle, rad gravitacijske sile na esticu koja se pomie od neke poetne toke ''i'' do
konane toke ''f'' ne ovisi o putu koji se izabere za pomicanje estice od i do f.
Uvijek vrijedi:

U U f Ui W
Promjena u gravitacijskoj potencijalnoj energiji takoer ne ovisi o izboru puta izmeu
poetne i konane toke putanje estice.
Pokaimo ovo na primjeru pomicanja loptice za bejzbol od toke A do toke G.

16

Rad gravitacijske sile jednak je nuli prilikom pomicanja lopitice za bejzbol po lukovima
BC, DE i FG, jer je tada pomak okomit na silu. Izravan put od A do G daje isti rezultat za
rad i za promjenu potencijalne energije kao i okolini put ABCDEFG.
POTENCIJALNA ENERGIJA I SILA
Izraz za potencijalnu energiju kao funkciju udaljenosti:

U (r)

GMm
r

izveli smo polazei od vektorske funkcije F (r ) .

Mora biti mogue i obrnuto - nai ovisnost sile o udaljenosti kada je zadana ovisnost
potencijalne energije o udaljenosti.
Zaista, to smo i dobili u osmom poglavlju za sluaj gibanja po x osi.
Tada smo zakljuili da je:

F ( x)

dU ( x)
.
dx

Po analogiji zakljuujemo da e vrijediti:

dU
d GMm
GMm

2
dr
dr
r
r

NEWTONOV ZAKON
GRAVITACIJE

Polazei od gravitacijske potencijalne energije dva tijela masa M i m doli smo do

Newtonovog zakona za privlaenje dva tijela. Negativan predznak nam kae da e sila na
manju masu m pokazivati prema centru vee mase M, gdje smo stavili i ishodite za
radijvektor r.

17

MINIMALNA BRZINA POTREBNA DA BI SE TIJELO BAENO UVIS

ODVOJILO OD ZEMLJE
Kada projektil ispalimo uvis obino se uspori, na trenutak zaustavi i zatim vrati
na Zemlju. Postoji li neka minimalna brzina potrebna da se projektil zauvijek odvoji od
Zemlje i teorijski govorei otie do beskonano daleke udaljenosti?
Neka projektil ima masu m i poetnu brzinu v prilikom odvajanja od povrine planeta.
1
GMm
Tada mu je kinetika energija K mv 2 a potencijalna energija U
2
R
gdje je M masa a R polumjer planeta.
Kada projektil stigne do beskonano daleke udaljenosti moemo pretpostaviti da se
zaustavio, tj. da nema kinetiku energiju. U beskonano dalekom poloaju projektil nee
imati ni potencijalnu energiju, jer takva konfiguracija prema dogovoru fiziara odgovara
nultoki gravitacijske potencijalne energije sustava Zemlja-projektil.
U skladu sa zakonom ouvanja energije ukupna energija projektila nije se mogla
promijeniti. Ako je nula u beskonanosti, morala je biti nula i prilikom odvajanja
projektila od povrine Zemlje
1
GMm
K U mv 2
0
2
R

Odatle:
2GM
v
R
U (gornjoj) teoriji ova minimalna brzina odvajanja od planeta ne ovisi o smjeru prema
kojem je projektil ispaljen sa planeta.
U praksi minimalna brzina odvajanja lake se postigne ako se projektil lansira u smjeru u
kojem planet rotira oko svoje osi. Recimo, rakete iza Cape Canaveral-u se lansiraju vie
prema istoku da bi iskoristili prednost vrtnje Zemlje prema istoku brzinom od 1500 km/h.
Prema jednadbi v 2GM moemo nai minimalnu brzinu odvajanja tijela od povrine
R

planeta za bilo koji planet:

18

TIJELO
CERES (najvei
asteroid)
MJESEC
ZEMLJA
JUPITER
SUNCE
SIRIJUS (bijeli
patuljak)
NEUTRONSKA
ZVIJEZDA

MASA (kg)

POLUMJER (m)

MINIMALNA BRZINA
ODVAJANJA (km/s)

1.17 1021

3.8 105

0.64

7.36 1022
5.98 1024
1.90 1027
1.99 1030
2 1030

1.74 106
6.37 106
7.15 107
6.96 108
107

2.38
11.2
59.2
618
5200

2 1030

104

2 105

PRIMJER 4
Asteroid leti izravno prema Zemlji brzinom od 12 km/s u odnosu na Zemlju. Od centra
Zemlje udaljen je 10 polumjera Zemlje. Kolika e mu biti brzina kada udari u Zemlju ako
zanemarimo utjecaj atmosfere?
O: Poto smo zanemarili otpor zraka mehanika energija sustava asteroid-Zemlja mora
ostati sauvana za vrijeme leta asteroida:

K f U f Ki U i
gdje smo s ''i'' oznaili poetne, a s ''f'' konane vrijednosti kinetike energije K i
potencijalne energije U.
Naa druga kljuna pretpostavka je da je sustav asteroid-Zemlja izoliran, pa mora
vrijediti zakon ouvanja ukupne koliine gibanja. Kako je masa Zemlje mnogo
vea od mase asteroida moemo zanemariti promjenu u brzini gibanja Zemlje zbog
privlaenja asteroida. Dakle K f i K i u gornjoj jednadbi su kinetike energije
asteroida, jer se kinetike energije Zemlje pokrate u ovoj aproksimaciji.
Neka je m masa asteroida a M masa Zemlje (M = 5.98 1024 kg ).
Poetni poloaj asteroida je 10 RE , a konani RE , gdje je RE polumjer Zemlje ( RE =
6.37 106 m ).

Uvrstimo za U

GMm
r

i za K

1 2
mv :
2

19

1
GMm 1
GMm
mv f 2
mvi 2
2
RE
2
10 RE
Sreivanjem ove jednadbe dobije se:

v f 2 vi 2

2GM
RE

v f 2 (12 103 m s)2

1
10

2 (6.67 1011 m3 kgs 2 )(5.98 1024 kg )

0.9
6.37 106 m

v f 1.6 104 m s 16 km s
Pri ovako velikoj brzini ve i mali asteroid mogao bi napraviti veliku tetu pri sudaru.
Recimo, asteroid promjera 5m prenio bi prilikom udara u Zemlju otprilike onoliko
energije koliko se oslobodilo prilikom eksplozije atomske bombe iznad Hiroshime (
PROVJERITE! ).
Otprilike 500 106 asteroida sline veliine ima putanje koje prolaze blizu Zemljine
putanje. Jedan od njih je 1994. eksplodirao 20km iznad jednog otoka u junom
Pacifiku, to je ak est vojnih satelita registriralo kao eksploziju atomske bombe.
Udar asteroida promjera 500m ( takvih ima oko 106 u blizini Zemljine orbite ) mogao
bi znaiti kraj moderne civilizacije. Takav udar prije 65 106 godina u poluotok
dananjeg Meksika, istrijebio je sve dinosaure i omoguio razvoj velikih sisavaca
poput nas.

PLANETI I SATELITI: KEPLEROVI ZAKONI

Lutanje planeta po udnim petljama u odnosu na zvijezde stajaice bila je misterija jo od
poetka razvoja civilizacije. Petlja koju pravi Mars bila je posebno misteriozna. Na slici
je prikazana petlja koju je Mars napravio 1971. u sazvijeu jednoroga ( CAPRICORN )
tijekom 4 odabrana dana.
Tycho Brahe ( 1546.-1601. ) bio je posljednji od velikih astronoma koji je itav ivot
sakupljao astronomske podatke bez pomoi teleskopa.
Johannes Kepler ( 1571.-1630. ) posvetio je ivot prouavanju tih podataka. Uoio je
odreene pravilnosti i postavio tri empirijska zakona koji opisuje gibanje planeta.

20

Isaac Newton ( 1642.-1727. ) pokazao je da njegov zakon gravitacije vodi do Keplerovih

zakona.
Razmotrimo po redu Keplerove zakone. Primijeniti emo ih na zakone gibanja planeta
oko Sunca, no ti zakoni jednako dobro opisuju gibanje satelita, bilo prirodnih ili
umjetnih, bilo da su na putanji oko Zemlje ili oko nekog drugog masivnog tijela.
1. Zakon putanja: Svi planeti gibaju se po eliptikim putanjama sa Suncem u jednom
od arita elipse.

Pretpostavimo da se planet m giba oko Sunca mase M.

Kako je M>>m moemo pretpostaviti da je centar Sunca ujedno i centar
sustava planet-Sunce.

21
Veliku poluos elipse oznaili smo slovom a. Ekscentricitet elipse oznaili smo
slovom e. Kada je e=0 elipsa postane krunica. Tada se oba arita F i F' skupe u
centru krunice. Ekscentricitet Zemlje je svega e=0.0167 pa se putanja Zemlje
malo razlikuje od krune.
2. Zakon povrina: Radijvektor planeta s ishoditem u Sunca prebrie iste povrine u
jednakim vremenskim intervalima.
Ako je A povrina po kojoj se planet giba, tada ovaj zakon kae da je konstantan
onaj dio te povrine koji planet prebrie u vremenu dt :
dA
konst
dt

Ovaj zakon nam takoer kae da e se planet najsporije gibati kada je najdalje od
Sunca, a najbre kada je najblie Suncu.
Dokaimo da je Keplerov drugi zakon potpuno ekvivalentan zakonu ouvanja
momenta impulsa.
Za mali kut iscrtkana povrina A na priloenoj slici (vidi slijedeu stranicu)
aproksimativno odgovara povrini koju crta povuena od Sunca do planeta (radijvektor)
prebrie u vremenu t .
Povrina A je za mali kut vrlo slina povrini trokuta osnovice r i
visine r. Kako se povrina trokuta dobije kao pola vrijednosti produkta osnovice i visine
nalazimo:

1 2
r
2

Spomenute aproksimacije postaju sve egzaktnije kako t i tee prema nuli.

Trenutna brzina prebrisavanja povrine je tada:

dA 1 2 d 1 2
r
r
dt 2 dt 2
gdje je kutna brzina vrtnje linije koja povezuje Sunce i uoenu planetu.
Odredimo iznos momenta impulsa L uoenog planeta.

22

Iz dvanaestog poglavlja znamo da je L r p gdje je p komponenta impulsa planeta

okomita na radijvektor planeta.
Dakle:

L r p (r )(mv ) (r )(mr ) mr 2
gdje smo zamijenili v sa r ( Poglavlje 11 ).
Uvrtavanjem ove jednadbe u izraz dA 1 r 2 nalazimo:
dt

dA
L

dt 2m

23
dA
zaista konstantno, kao to je to Kepler utvrdio, tada i moment impulsa
dt
planeta L mora biti konstantan, to znai da je moment impulsa sauvan.

Ako je

Moment impulsa je vektor koji ostaje sauvan i po iznosu i po smjeru ako nema momenta
vanjskih sila (Poglavlje 12 ).
Kako momenta vanjskih sila zaista nema za sustav Sunce-planet u vrlo dobroj
aproksimaciji, iz zakona ouvanja momenta impulsa izravno slijedi kao posljedica i
Keplerov zakon povrina.
Uoite da po definiciji L r p ouvanost smjera momenta impulsa znai da su p i r u
istoj ravnini, odnosno da putanja planeta ostaje u istoj ravnini.
3. Zakon perioda: Za bilo koji planet kvadrat perioda ophodnje oko Sunca
proporcionalan je treoj potenciji velike poluosi.
Dokaimo da je ova tvrdnja tona za sluaj krune putanje.

Primjenom drugog Newtonovog zakona nalazimo:

GMm
(m)( 2 r )
r2
gdje smo uzeli u obzir da je centripetalna sila s ubrzanjem a 2 r zapravo
gravitacijska sila u ovom sluaju ( Poglavlje 11 i poetak ovog Poglavlja).
2
Zamijenimo sa
, gdje je T period putanje ( Poglavlje 11 ). Tada je
T

4 2
GM m
(2 )2
2

m
r

r2
T2
GM

3
r

Izraz u okruglim zagradama je konstanta, pa smo zaista dobili trei Keplerov

zakon.

24
Ovaj izraz ostaje isti i kada se radi o elipsi. U tom sluaju polumjer r moramo
zamijeniti s velikom poluosi elipse a.
Predvianje ovog zakona je da T 2 a3 ima istu vrijednost za sve planete. Provjerimo:

PLANET

VELIKA POLUOS a
10

( 10
MERKUR
VENERA
ZEMLJA
MARS
JUPITER
SATURN
URAN
NEPTUN
PLUTON

PERIOD T ( god. )

m)

5.79
10.8
15.0
22.8
77.8
143
287
450
590

0.241
0.615
1.00
1.88
11.9
29.5
84.0
165
248

T 2 a3 (1034 god 2 m3 )

2.99
3.00
2.96
2.98
3.01
2.98
2.98
2.99
2.99

ZADATAK:
Komet Halley ima period od 76 godina, a 1986. bio je najblie Suncu na udaljenosti
Rp ( perihel ) 8.9 1010 m . Naa tablica nam kae da je putanja kometa tada bila izmeu
putanje Merkura i Venere.
a) Kolika je najvea udaljenost tog kometa od Sunca ili afel ( Ra )?
O: Halley se mora gibati po elipsi tako da je Ra Rp 2a gdje je a velika poluos
elipse. Da bi nali Ra dovoljno je da naemo a.
Trei Keplerov zakon:

T2

4 2 3
a
GM

daje nam

GMT
a
2
4
2

1
3

Uvrstimo G, M 1.99 1030 kg ( masa Sunca ), T 76 godina 2.4 109 s .

( G 6.67 1011 m3 kgs 2 )
Dobijemo a 2.7 1012 m

25
Tada je

Ra 2a Rp 2 (2.7 1012 m) 8.9 1010 m

Ra 5.3 1012 m

Iz tablice vidimo da komet Halley ne izlazi izvan putanje najdaljeg planeta

Plutona. Pluton se vie udaljava od Sunca.
b) Koliki je ekscentricitet elipse kometa Halley?
Iz slike elipse koja nam ilustrira prvi Keplerov zakon vidimo da je ea a Rp
Odatle je eksentricitet e (a Rp ) / a 1
ili

e 1

Rp
a

8.9 10
0.97
2.7 1012
10

Tako veliki e kae nam da se Halley-ev komet giba po vrlo izduenoj elipsi.

SATELITI: PUTANJA I ENERGIJA

Kako satelit krui oko Zemlje po elipsi njegova se brzina mijenja, kao i njegova
udaljenost do centra Zemlje ( najvea brzina odgovara najmanjoj udaljenosti ). To
znai da kinetika energija K i potencijalna energija U osciliraju prilikom vrtnje
satelita ( jer kinetika energija ovisi o brzini a potencijalna o udaljenosti ).
Meutim, ukupna energija E satelita ostaje ista. Kako je masa satelita daleko
manja od mase Zemlje energije U i E za sustav Zemlja-satelit moemo pridruiti
samom satelitu. Potencijalna energija sustava tada je:
U

GMm
r

kada izaberemo da je U () 0
M= masa Zemlje
m= masa satelita
r= polumjer putanje za koju sada pretpostavljamo da je krunica.
Kinetiku energiju satelita nai emo koristei drugi Newtonov zakon:

GMm
v2

m
r2
r

r
2

26

1 2 GMm
mv
2
2r

Dakle, za satelit u krunoj putanji: K

U
2

Ukupna mehanika energija je

E K U

GMm GMm
GMm

2r
r
2r

Za satelit u krunoj putanji: E K .

Za satelit u eliptinoj putanji s velikom poluosi a moemo umjesto polumjera r
uvrstiti a u jednadbu za ukupnu mehaniku energiju
E

GMm
2a

Ukupna energija satelita ne ovisi o ekscentricitetu elipse e, nego samo o tome

kolika je velika poluos putanje satelita.
Na slici smo prikazali putanje razliitih ekscentriciteta, a iste ukupne energije.
Zadnja slika pokazuje kako se mijenjaju K(r), U(r) i E(r) za udaljenosti r za
krune putanje satelita.

27

ZADATAK
Astronaut ispusti kuglu za kuglanje mase m 7.20kg po krunoj putanji na visini
h 350km iznad povrine Zemlje.
a) Kolika je mehanika energija E te kugle-satelita?
O: Iskoristimo izraz E

GMm
za mehaniku energiju satelita
2r

Prvo moramo nai polumjer putanje

r R h 6370km 350km 6.72 106 m
Tada je

6.67 1011 Nm2 kg 2 5.98 1024 kg 7.20kg

GMm
E

2r
2 (6.72 106 m)
E 2.14 108 J 214MJ

b) Kolika je bila mehanika energija te kugle prilikom lansiranja astronauta i

kugle sa Cape Canaveral-a?
O: Kugla na postolju za lansiranje ne krui kao satelit, pa nije mogue primijeniti
GMm
izraz E
. Traimo E0 K0 U 0
2r
Kinetika energija kugle K0 potjee od vrtnje Zemlje. Pokaite da je K0 manje
od 1MJ.

28

U0 izraunajmo koristei izraz za gravitacijsku potencijalnu energiju

U

GMm
r

Na povrini Zemlje r R pa je

U0

(6.67 1011 Nm2 kg 2 )(5.98 1024 kg )(7.20kg )

6.37 106 m

U 0 4.51108 J 451MJ

Znai kinetiku energiju K0 moemo zanemariti u odnosu na potencijalnu

energiju U0 .
Porast mehanike energije zbog prenosa kugle u orbitu je:
E E E0 (214MJ ) (451MJ ) 237MJ

Pokuajte izraunati koliko kuna treba platiti HEP-u da iskoristite u vaoj kui
toliko energije!
PROBLEM
Lov na crne rupe.
Astronomi su otkrili udnu zvijezdu LMC X-3 u Velikom Magellanovom oblaku ( mala
satelitska galaksija koja krui oko nae galaksije), koja vrlo brzo krui oko nevidljivog
partnera. Aproksimativna masa uoene zvijezde je m1 6M s , gdje je M s masa Sunca.
Brzina kruenja joj je v 270 km s , a period kruenja je T 1.70dana . Pretpostavite
krune putanje i za vidljivu zvijezdu i za njenog nevidljivog partnera i odredite
aproksimativnu masu m2 tamne zvijezde.
O: Dvije zvijezde ( vidljiva i nevidljiva ) su u krunim putanjama, ali ne jedna oko druge,
nego obje oko centra mase ovog binarnog sustava zvijezda.
Centar mase mora leati na spojnici dviju zvijezda, tj. u toki O na naoj slici. Tada
vidljiva zvijezda mase m1 krui oko toke O po polumjeru r1 , a nevidljiva zvijezda
mase m2 krui oko O po polumjeru r2 . Kako centar mase nije niti blizu centra
masivnog objekta ( kao u sustavu Sunce-planeti, kada je u dobroj aproksimaciji centar
mase itavog planetarnog sustava u sreditu Sunca ), ne moemo primijeniti Keplerov

29
zakon perioda da odredimo m2 .

Centripetalna sila koja uzrokuje kruenje zvijezda je gravitacijska sila Gm1m2 / r 2

kojom zvijezde djeluju jedna na drugu. Udaljenost r je udaljenost izmeu sredita tih
zvijezda.
Sada moemo primijeniti drugi Newtonov zakon ( F ma ) za vidljivu zvijezdu
tako da za silu uvrstimo gravitacijsku silu, a za ubrzanje da uvrstimo centripetalno
ubrzanje:

Gm1m2
v2

1
r2
r1
Da bi rijeili ovu jednadbu po m2 moramo nai r i r1 . Ako stavimo ishodite u centar
vidljive zvijezde centar mase dvojnog sustava biti e:

r1

m1 (0) m2 r
m1 m2

r r1

m1 m2
m2

Da odredimo r1 prisjetimo se da vidljiva zvijezda krui po krunici polumjera r1

brzinom
v u periodu T . Dakle, mora biti:
v

2 r1
vT
r1
2
T

pa je:

vT m1 m2

2 m2

30
2
Uvrstimo r i r1 u izraz Gm12m2 m1 v uzimajui u obzir da je m1 6M s

r1

r12 (m1 m2 )2 v 2
r v
G m2

r1
r1 m2 2
2 2

vT (m1 m2 )2 v 2 v3T (m1 m2 )2

m2

2 G
2 G

m23
v3T
(2.7 105 m s)3 (1.7 24 3600s)

(6M s m2 )2 2 G
(2 ) (6.67 1011 Nm2 kg 2 )

m23
6.9 1030 kg 3.47 M s
2
(6M s m2 )

Rijeimo ovu jednadbu aproksimativno tako da uvrtavamo cjelobrojne vrijednosti

za m2 u jedinicama mase Sunca M s .
Jednakost je priblino ispunjena u ovom izrazu kada je m2 9M s .
Ovaj rezultat nam je vaan da utvrdimo da li smo ''ulovili'' crnu rupu u Magellanovom
oblaku. Druga opaanja nam kau da je tamna zvijezda vrlo kompaktna. Dakle to
moe biti zvijezda koju je gravitacijska sila uruila ( doivjela je kolaps u eksploziji
supernove) tako da je postala ili neutronska zvijezda ili crna rupa.
Kako neutronska zvijezda ne moe imati masu veu od 2M s , rezultat m2 9M s
sugerira da je nevidljiva zvijezda iz binarnog sustava zapravo crna rupa.

Poglavlje 15. Fluidi

Fluidi su tekuine i plinovi. Mi smo sami najveim dijelom fluidi, fluide diemo i
pijemo. Oceani i atmosfera takoer su fluidi. U automobilu fluide koristimo kao gorivo,
za pranje prozora, za hlaenje, za rad konica, za podmazivanje motora, za servo
volan, za automatski mjenja... Jo vee maine (i veliki avioni) imaju veliki broj
hidraulinih ureaja koji koriste fluide (sama rije hidraulini znai onaj ureaj to radi
koristei tekuinu). Kinetiku energiju fluida u pokretu koristimo u hidrocentralama i u
vjetrenjaama (elektrine turbine na vjetar). Kada im se da dovoljno vremena fluidi
oblikuju krajolik ( na Zemlji to rade rijeke i ledenjaci, na Marsu vjetar). esto daleko
putujemo samo da bi se mogli diviti fluidima u pokretu (Plitvika jezera, slapovi Krke).
Moda bi bilo vrijeme i da pogledamo to nam fizika moe rei o fluidima.

to je fluid?
Za razliku od vrstog tijela fluid je tvar koja moe tei. Fluidi se lako prilagode
bilo kojoj posudi u koju ih stavimo, pa poprime oblik unutranjosti posude. Tlak koji
djeluje tangencijalno na povrinu fluida lako deformira fluid. ak i vrlo slab vjetar
stvara valove na povrini mora. Nita slino ne moemo opaziti kod vrstih tijela. Vrlo
slab otpor fluida silama tangencijalnim na povrinu fluida razlog je to se fluidi tako
lako prilagoavaju bilo kakvom obliku posude u koju ih stavimo. Kasnije u ovom
poglavlju vidjet emo da fluid moe prenijeti silu okomito na svoju povrinu.
Moemo se zapitati zar nije tekua voda isto toliko razliita od vodene pare
koliko od leda? Zato koristiti zajedniki naziv fluid za vodu u tekuem i u plinovitom
stanju? Postoji li neto to je potpuno razliito kod leda i tekue vode, a potpuno je
isto kod vode u tekuem i u plinovitom stanju (to bi opravdalo uvoenje zajednikog
naziva - fluid)?
Led i druga vrsta tijela imaju pravilnu kristalnu strukturu, a tekuine i plinovi
nemaju takvu strukturu. Atomi i molekule od kojih se fluid sastoji razmjeteni su u
fluidu manje vie nasumino, a ne po nekom pravilnom obrascu koji se ponavlja
svuda u kristalu.
Meutim, led nema uvijek istu kristalnu strukturu. Na vrlo niskim
temperaturama (niim od -100 stupnjeva Celziusa) led ima amorfnu strukturu. Takva
struktura nije fluid, a to nisu ni kvazikristali otkriveni u zadnjih desetak godina, ali je
oito da nije lako strogo definirati razliku izmeu fluida i nefluida. Empirijski znamo da
je neto fluid kada lako i brzo mijenja oblik.

Gustoa i tlak:
Masa i sila bili su nam kljuni pojmovi pri primjeni Newtonovih zakona na
vrsta tijela. ak smo i ogromna tijela poput planeta ili zvijezda promatrali kao
materijalne toke odreene mase na koje onda djeluju odreene sile.
Fluide nema smisla prouavati kao materijalne toke, jer im se svojstva mogu
mijenjati od toke do toke. Korisnije je gledati usrednjena svojstva fluida kao to su
gustoa i tlak.

2
Gustoa
Da bi odredili gustou fluida u odreenoj toki moramo izdvojiti malu masu
fluida m koja je sadrana u malom volumenu fluida V oko zadane toke.
Gustou definiramo kao:

m
V

U teoriji granina vrijednost ovog izraza za V 0 trebala bi biti prava vrijednost

gustoe fluida u uoenoj toki fluida. Za dovoljno male volumene molekularna
struktura fluida vie se ne moe zanemariti, pa naa poetna preutna pretpostavka
da je fluid kontinuum vie ne bi bila dobra.
Kada se doe do atoma, fluid vie nema jednoliku gustou.

Tvar ili objekt

Prostor izmeu zvijezda
Zrak (20 C , jedna atmosfera)
Led
Voda (20 C , jedna atmosfera)
Ljudska krv
eljezo
iva

Gustoa ( kg / m3 )
1020
1.21
0.917 103
0.998 103

1.060 103
7.9 10 3
13.6 10 3

Zemlja-kora

2.8 10 3

Zemlja-jezgra

9.5 10 3

Sunce-itavo

1.4 10 3

Sunce-jezgra

1.6 10 5

Zemlja-itava

5.5 10 3

Bijeli patuljak (jezgra)

Jezgra urana

1010
3 1017

Neutronska zvijezda (jezgra)

1018

Crna rupa
Zrak (20 C ,50 atmosfera)

1019
60.5

Voda (20 C ,50 atmosfera)

1.00 10 3

3
Pretpostavimo da je uzorak fluida, koji koristimo za usporeivanje gustoe fluida,
velik u usporedbi s atomskim dimenzijama. Ta nam pretpostavka omoguava da
gornju jednadbu napiemo kao:
m
jednolika gustou fluida

V
gdje su m i V masa i volumen uzorka fluida koji koristimo za odreivanje gustoe.
Gustoa je skalar. U SI sustavu mjeri se u kg / m3 . U priloenoj tablici naveli smo
gustoe nekih tvari.
Uoite da gustoa zraka jako ovisi o tlaku, dok to nije sluaj s gustoom vode.
Plinove je lako stlaiti, a tekuine su nestlaive.
Tlak
U dubinu fluida postavimo mali ureaj za mjerenje tlaka kao na slici.

Ureaj se sastoji od klipa povrine A koji upire na elastinu zavojnicu.

Zavojnica je u vakuumu. Fluid tlai klip, a odgovarajue stiskanje zavojnice se
oitava na mjerau koji je dio ureaja. Tako ureaj oitava silu F kojom fluid djeluje
okomito na povrinu klipa A .
Definirajmo tlak fluida na klip kao:
p

F
A

4
Ako je sila kojom fluid djeluje na neku ravnu povrinu A jednako raspodjeljena po
svakoj toki te povrine tlak moemo definirati kao:
p

F
A

U eksperimentima nalazimo da je tlak isti bez obzira na orijentaciju povrine mjernog

ureaja. Dakle, nita se ne mijenja ako ureaj vrtimo ne mijenjajui mu lokaciju
unutar fluida (pretpostavljamo da je mjerni ureaj malen u odnosu na druge dimenzije
posude u kojoj se nalazi).
Ovo opaanje nam kae da je tlak skalar. U definiciji tlaka vaan je samo iznos sile
koja uvijek djeluje okomito na povrinu, bez obzira kako je povrina orijentirana. Taj
iznos je uvijek isti na odreenoj dubini mirnog fluida.
SI jedinica tlaka je N / m2 . Ta jedinica ima i posebno ime. Naziva se paskal (Pa) po
Blaisu Pascalu (1623-1662) francuskom matematiaru, fiziaru, filozofu i piscu.
Tlakomjeri se obino badare u kilopaskalima.
Jedna atmosfera = 1.01 105 Pa
Jedna atmosfera odgovara visini stupca ive od 760 mm u barometru kada je
g 9.806m / s 2 .
1 atm =760 torr
Evangelista Torricelli (1608-1647) izumio je ivin barometar 1643., pa je po njemu
mjerna jedinica za tlak nazvana torr. Torr predstavlja 1 mm stupca ive u
barometru na visini mora.
Zadatak 1.
Soba ima irinu 3.5 m, duinu 4.2 m i visinu 2.4 m. Koliko tei zrak u sobi kada je tlak
zraka 1 atm?
O: Teina zraka je njegova masa m pomnoena s g, dakle mg . Masa m moe se
odrediti ako je poznat volumen V i gustoa zraka prema izrazu m V .
Koritenjem podataka iz tablice gustoa vidimo da gustoa zraka pri sobnoj
temperaturi i pri 1 atm tlaka iznosi:
ZRAKA 1.21kg / m3 .
Tada je :
mg Vg (1.21kg / m3 ) (3.5m 4.2m 2.4m) (9.8m / s 2 )

mg 418N 420 N
To je teina djevojice od desetak godina ili 110 limenki Pepsi napitka.

5
Kojom silom zrak tlai pod sobe?
F
sila na pod sobe je:
A
1.01 105 N / m2
F p A (1.0atm)
(3.5m) (4.2m)
1.0atm
F 1.5 106 N

O: Kako je p

Ova sila odgovara teini stupca zraka koji se protee od poda sobe, pa sve do vrha
atmosfere (otprilike 150 tona ili teina lokomotive).
Tablica tlakova u Pa:
Sredite Zemlje
Sredite Sunca
Najdublji dio oceana
Krvni tlak (120 torr)
Atmosferski tlak (razina mora)
Najbolji vakuum u laboratoriju

Statika fluida (fluidi na miru)

4 1011
2 1016
1.1 108
1.6 104
105
1012

Na slici je prikazan fluid u stanju mirovanja ija je povrina izloena atmosferi.

To moe biti voda u bazenu.
Svaki ronilac zna da tlak naglo raste kako roni vie u dubinu. Svaki planinar
zna da tlak polagano pada kako se vie uspinje na planinu. Promjena tlaka izmeu
povrine mora i dubine od 10 m ispod morske povrine vrlo je velika, jer otprilike
odgovara promjeni tlaka izmeu povrine mora i vrha atmosfere. Zbog toga je
planinaru potrebno da se popne 2-3 km uz planinu prije nego iskusi slinu promjenu
tlaka (smanjenje) koju osjeti ronilac kada zaroni nekoliko metara (ronilac tada osjeti
poveanje tlaka). Tlak koji osjeaju ronilac i planinar naziva se hidrostatiki tlak jer
nastaje u fluidima koji su u ravnotei i koji miruju.
Odredimo kako hidrostatiki tlak ovisi o dubini ispod povrine vode, ili o visini
iznad povrine mora. Prvo pogledajmo kako tlak raste s visinom stupca vode y1 y 2 .
Uzmimo da os y ima ishodite na povrini vode i pozitivan smjer po vertikali prema
gore.
Zamislimo valjak vode horizontalnih osnovica povrine A na dubini y1 i y 2
ispod povrine fluida ( y1 i y 2 su negativni brojevi). Zamiljeni volumen vode je u
statikoj ravnotei, miruje, i sve sile koje na njega djeluju meusobno su

uravnoteene. Sila F1 , koja djeluje na gornju povrinu valjka, potjee od stupca vode

iznad gornje povrine valjka. Slino, sila F2 , koja djeluje na donju povrinu valjka,
potjee od stupca vode iznad donje povrine valjka. Na dubini y 2 ispod povrine

vode sila F2 je po svom iznosu ista ( F2 ) bez obzira u kojem smjeru djeluje, prema
gore, prema dolje ili sa strane. Kada tako ne bi bilo fluid ne bi bio u ravnotei nego bi

se gibao u smjeru djelovanja neuravnoteene sile. Isto vrijedi i za silu F1 na dubini

y1 , ili za bilo koju drugu silu, koja djeluje na bilo koju drugu toku fluida u ravnotei.

Na zamiljeni valjak tekuine mase m djeluje gravitacijska sila mg .

Kako su sve sile uravnoteene mora biti:

F2 F1 mg
Uzeli smo u obzir da sve sile djeluju po vertikalnoj osi (y) i da su im smjerovi kao na
slici.
Ovu jednadbu za sile moemo pretvoriti u jednadbu za tlakove koristei F1 p1 A ;
F2 p 2 A i m V , gdje je V volumen valjka vode povrine A i visine y1 y 2 .
Tada je:
p 2 A p1 A Vg
Kako je:
ili

V A y1 y 2

p 2 p1 g y1 y 2

p 2 A p1 A A y1 y 2 g

7
Ova se jednadba moe iskoristiti za odreivanje tlaka bilo u tekuini (kao funkcija
dubine) ili u atmosferi (kao funkcija visine).
Kada se radi o tekuini moemo izabrati nivo oznake 1 da bude povrina tekuine, a
nivo 2 da bude dubina h ispod povrine tekuine. Tlak koji odgovara nivou 1 tada e
biti atmosferski tlak p 0 .

U tom sluaju uvrstimo u gornju jednadbu y1 0, p1 p 0 , y 2 h, p 2 p

pa dobijemo za tlak na dubini h:
p p0 g h
Tlak ovisi samo o dubini tekuine, a ne ovisi o horizontalnim dimenzijama tekuine,
niti o geometrijskom obliku posude u kojoj se tekuina nalazi.
Vidimo da je 10 metara tekuine, bilo da se radi o bunaru ili jezeru, dovoljno da se
dobije jo jedan atmosferski tlak:
g h (998kg / m3 ) (9.8m / s 2 ) (10m) 9.78 104 Pa 105 Pa 1atm
Kako je p0 1atm , 10 m ispod povrine tekuine(vode) tlak iznosi oko 2 atm:
p 2atm .
Kada izraz koristimo za odreivanje atmosferskog tlaka (uz pretpostavku da se
gustoa zraka ne mijenja kada se penjemo na visinu d iznad povrine mora) tada
uvrtavamo y1 0, p1 p0 , y2 d , p2 p
pa je:

p p0 ZRAKA g d

Zadatak 2.
U staklenu cijev oblika slova U stavimo u desni krak vodu, a u lijevi ulje. Slobodna
povrina ulja ostane na viem nivou nego slobodna povrina vode u desnom kraku
cijevi, jer ulje ima manju gustou od vode. Voda ima gustou W 998kg / m 3 , a
gustoa ulja X nije nam poznata. Mjerenje daje za visinu stupca vode iznad granice
faza l 13.5cm , a za visinu stupca ulja iznad gornje povrine vode d 1.23cm . Naite
kolika je gustoa ulja X !

O: Na granici faza ulje-voda tlak ovisi o gustoi ulja X i o visini ulja iznad te granice
faze. U desnom kraku na istoj visini isti tlak mora djelovati i na vodu. Kada to ne bi
bilo tako voda ne bi mogla ostati u statikoj ravnotei. Na granici faza moemo
izjednaiti tlakove u ulju na dubini l d i tlakove u vodi na dubini l.
pGRANICA_ FAZA p0 W g l p0 X g (l d )
Odatle

W l

ld
(998kg / m 3 ) (13.5cm)
X
914.7kg / m 3
13.5cm 1.23cm

Isti rezultat bi dobili da smo pokus napravili na mjestu Zemlje gdje su razliiti i p 0 i g,
jer gustoa ulja ne ovisi o p 0 i g!

Mjerenje tlaka

Atmosferski tlak moemo mjeriti pomou ivinog barometra kao na slici, kao to je to
prvi izveo Torricelli. Dugaka staklena cijev napuni se ivom i preokrene tako da joj
otvoreni kraj ue u posudu sa ivom. Prostor koji ostane iznad stupca ive sadri
samo ivine pare iji tlak je tako malen da ga moemo zanemariti. Izaberimo
ishodite za y os na nivou 1, dakle na granici faza zrak-iva.
Tada je

y1 0, p1 p0 , y 2 h, p2 0

pa jednadba p2 p1 A y1 y 2 za hidrostatiki tlak daje :

p0 g h
gdje je gustoa ive.
Za dani tlak visina h stupca ive ne ovisi o tome koliki je presijek ili kakav je oblik
vertikalne cijevi u kojoj se iva nalazi. Komplicirani barometar na slici b) daje ista
oitavanja atmosferskog tlaka kao i Torricellijev barometar na slici a). Gustoa ive
ovisi o temperaturi, a ubrzanje slobodnog pada g ovisi o tome gdje mjerimo tlak.
Visina stupa ive h moe se izravno pretvoriti u torr jedinice ako su ispunjeni
standardni uvijeti da je g 9.80665m / s 2 i da je temperatura ive jednaka 0 C . U
pravilu to nije tako, pa treba uzeti u obzir male korekcije pri pretvaranju visine stupca
ive u druge mjerne jedinice za tlak.

U izrazu:

p po g h

esto nas zanima samo razlika p po izmeu stvarnog tlaka u nekoj toi fluida i
atmosferskog tlaka. Ta razlika se ita na manometru, pa se zbog toga naziva i
manometarski tlak.
Manometar na slici mjeri koliki je tlak u posudi u odnosu na atmosferski tlak p 0 .

10
Mamometar se sastoji od U cijevi koja je na jednom kraju otvorena prema atmosferi.
Tekuina iz manometra ima dvije granice faza na razliitim tlakovima p 0 i p .
Iskoristimo izraz p2 p1 g y1 y 2 tako da izaberemo za manometar
y1 0, p1 p0 , y2 h, p2 p .
Tada je manometarski tlak :
p po g h
gdje je gustoa tekuine u U cijevi. Vidimo da je manometarski tlak proporcionalan
visinskoj razlici izmeu dvije granice faza. Manometarski tlak moe biti pozitivan ili
negativan, ovisno o tome da li je p > p 0 ili p < p 0 . U automobilskoj gumi tlak je vei
od atmosferskog (od 1.5 do 2 atm). Kada uvlaimo pie pomou cijevice tlak u
naim pluima je neto nii od atmosferskog tlaka.
Pascalov princip
Kada pritiemo zubnu pastu da bi sadraj izaao na etkicu za zube, tada
koristimo Pascalov princip. Taj princip koristimo i kada elimo spasiti od guenja
osobu kojoj je ostala hrana u duniku (Heimlichov zahvat).
Tlak primijenjen na nestlaivi fluid zatvoren u posudi prenosi se jednoliko na sve
djelove fluida i na stijenke posude.
Pokusi koji pokazuju djelovanje tlaka na tekuinu u ravnotei

Neka je tekuina pritisnuta klipom na kojem se nalazi posuda sa olovnim kuglicama

(lijeva slika). Vanjski tlak na gornju povrinu tekuine potjee od atmosferskog tlaka i
od tlaka tereta na klip.
Tada je tlak p u bilo kojoj toki P:
p pVANJSKI g h

11
Dodajmo jo neto olovnih kuglica u posudu tako da vanjski tlak pVANJSKI poveamo
za pVANJSKI . Koliko se promijenio tlak u toki P?
Kako nije dolo do promjene u , g ili h tlak u toki P morao se takoer promijeniti za
pVANJSKI .
p pVANJSKI
Poto je P bilo koja proizvoljno odabrana toaka u fluidu, ovaj rezultat nam kae da
se promjena vanjskog tlaka za pVANJSKI mora prenijeti na sve toke u fluidu, pa i na
stijenke posude u kojoj se fluid (tekuina) nalazi. To je tono ono to tvrdi Pascalov
princip.
Desna slika je ilustracija rada hidraulinog tijeska ili pree koja moe takoer posluiti
kao ilustracija Pascalova principa. Vanjska sila Fi djeluje okomito dolje na lijevi klip
povrine Ai . Nestlaivi fluid u prei (obino je to ulje), djeluje okomito na desni klip
povrine Ao silom Fo . Da bi sustav ostao u ravnotei na desni klip mora djelovati
vanjska sila Fo istog iznosa, ali usmjerena okomito prema dolje (ta sila moe
potjecati od nekog tereta koji tlai desni klip, a nije prikazan na slici). Za fluid u
ravnotei promjena tlaka ispod lijevog klipa zbog djelovanja sile Fi mora biti jednaka
promjeni tlaka u fluidu ispod desnog klipa zbog djelovanja sile Fo :
F
F
p i o
Ai Ao
Odatle:

Fo Fi

Ao
Ai

Za Ao > Ai kao na slici, sila Fo mora biti vea od sile Fi . Hidraulina prea
transformira ulaznu silu Fi u izlaznu silu Fo koja moe biti znatno vea.
Ako lijevi klip pomaknemo dolje za d i desni klip e se pomaknuti gore za d o . Zbog
nestlaivosti fluida isti volumen tekuine se pomakne ispod oba klipa:

V Ai d i Ao d o
to znai da je:

do di

Ai
Ao

Kada je Ao > Ai , kao na slici, klip koji izlazi na desnom kraju pomaknut e se manje
od ulaznog klipa: d o > d i .
Kombinirajui ove izraze moemo nai koliki je rad izlaznog (desnog) klipa:

12

A A
W Fo d o Fi o d i i Fi d i
Ai Ao
Rad kojeg primijenjena sila izvri na lijevom klipu jednak je radu kojeg desni klip
izvri u dizanju tereta koji je postavljen na desnom klipu.
Pomou hidraulikog tlaka postiemo transformaciju male sile na veem putu
djelovanja u veu silu na manjem putu djelovanja. Rad je ostao isti i na ulazu i na
izlazu iz sustava, ali smo dobili ogromnu prednost djelovanja pomou vee sile.
Pomou hidrauline dizalice moemo lako podignuti automobil dovoljno da mu
promjenimo kota, a dizanje izvodimo u nizu malih pomaka d i .
Arhimedov princip
Plivaica u bazenu ima plastinu nepropusnu vreu napunjenu s vodom iz bazena
(vidi sliku). Plivaica vidi da su vrea (zanemarive mase) i voda u njoj u ravnotei s
okolnom vodom bazena jer vrea lebdi-niti tone, niti se die na povrinu. Dakle,

gravitacijska sila Fg koja djeluje na vodu u vrei ne moe biti jedina sila koja djeluje
na taj sustav. Mora postojati i neka ukupna sila, koja djeluje vertikalno uvis, koja

uravnoteuje Fg . Ta sila moe potjecati samo od okolne vode bazena.

Tu silu zovemo silom uzgona Fb . Sila Fb se pojavljuje zbog toga to tlak u bazenskoj
vodi raste to se ide dublje ispod povrine. Tlak blie dna vree vei je nego tlak blizu
gornje povrine vree.

SILA UZGONA=BUOYANT FORCE

Kada vektorski zbrojimo sve sile na vreu zbog djelovanja tlaka vode, horizontalne
komponente sila se meusobno ponite, a rezultanta vertikalnih komponenata je sila

uzgona Fb koja djeluje na vreu prema povrini vode.

Kako je vrea vode u statikoj ravnotei na nekoj dubini h ispod povrine vode, gdje
smo vreu postavili, sila uzgona i gravitacijska sila na vreu su jednake po iznosu, a
suprotne po smijeru:

Fb m f g
Fb =- Fg
Oznaka f znai da se radi o masi vode unutar vree (koja je potpuno ispunjena
vodom). Drugim rijeima iznos sile uzgona jednak je teini vode u vrei.

13

Zamijenimo vreu vode sa stijenom koja ima isti oblik. Stijena je morala istisnuti
masu vode m f . Kako stijena ima potpuno isti oblik kao vrea vode koju je zamijenila,
sve sile od okolnih molekula vode na stijenu ostaju iste one koje su prije djelovale na
vreu vode. Dakle, ista sila uzgona koja je prije djelovala na vreu vode, sada mora
djelovati na stijenu: Fb m f g

Stijena, meutim, nee biti u statikoj ravnotei, jer je gravitacijska sila na stijenu Fg

po iznosu vea od sile uzgona Fb : Fg Fb .

14

Zbog toga se stijena ubrzava tijekom pada kroz vodu. Kako je voda puno gui fluid
od zraka otpor vode puno je vei od otpora zraka, pa e stijena postii konanu
maksimalnu brzinu padanja (u , recimo, moru) na puno kraem putu padanja nego
kada pada u zraku.
Mogli smo umjesto stijene postaviti u vodu bazena komad drva istog oblika kakav je
imala plastina vrea. Opet je ista situacija sa silom uzgona: Fb m f g , samo to je
u sluaju drva teina drva manja od sile uzgona: Fg Fb .
Poput stijene ni drvo nije u statikoj ravnotei. Za razliku od stijene drvo e se
ubrzavati prema povrini vode.
Opisani rezultati vrijede za bilo koje tijelo u bilo kojem fluidu i mogu se saeti u obliku
Arhimedovog principa:
Kada je tijelo potpuno ili djelomino uronjeno u fluid tada okolni fluid djeluje na tijelo

silom uzgona Fb . Sila uzgona djeluje vertikalno uvis i jednaka je teini fluida m f g
koju je tijelo istisnulo uranjanjem u fluid:

Fb m f g
Silu uzgona obino doivljavamo kao pomo pri podizanju tijela ispod povrine mora.
Meutim 21.08.1986. sila uzgona uzrokovala je smrt 1700 ljudi i jo veeg broja
ivotinja u Kamerunu u Africi. Naime, jezero Nyos imalo je pri svom dnu visoku
koncentraciju otopljenog ugljinog dioksida. Vulkanska aktivnost, potres i/ili naglo
povienje temperature uzrokovali su stvaranje CO2 mjehuria. Sila uzgona je te
lagane mjehurie brzo dovela do povrine jezera. Kako je CO2 plin tei od okolnog
zraka brzo se spustio niz planinu poput rijeke i uguio veliki broj ljudi i ivotinja.
Plivanje
Pustimo komad drva da padne u more. Gravitacijska sila privlai komad drveta pa on
brzo doe do povrine mora i pokua uroniti no uzgon izbaci ponovo na povrinu.
Kada se umiri, u statikoj ravnotei mora vrijediti:

Fb = Fg
ili

Fb m f g

Plivajue tijelo istisne onoliko fluida koliko iznosi teina tog tijela. Preciznije reeno
plivajue tijelo istisne toliki volumen tekuine da teina istisnute tekuine tono
odgovara teini tijela, kada je to tijelo izvan tekuine. Drugim rijeima, plivajue tijelo
smanji svoju teinu na nultu vrijednost time to je uronilo u tekuinu upravo dovoljno
da teina istisnute tekuine bude jednaka teini cijelog tijela.

15

Prividna teina u fluidu

Zbog postojanja uzgona teina tijela izgleda manja u fluidu:
PRIVIDNA TEINA=STVARNA TEINA IZNOS SILE UZGONA
ili

W prividno W st var no Fb

gdje je W sada oznaka za teinu a na za rad.

Kako je za plivajue tijelo Fb W (stvarna teina tijela)

W(prividna teina tijela)=0

Za svoje aktivnosti u besteinskom stanju astronauti se esto pripremaju lebdei

ispod povrine vode u bazenu.
Zadatak 3.
Odredite koliki je postotak volumena ledenjaka vidljiv iznad povrine mora.
O: Neka je ukupni volumen ledenjaka Vi . Volumen nevidljivog dijela ledenjaka V f je
ispod povrine mora, pa istisne isto toliki volumen mora. Traimo postotak:

100

Vi V f
Vi

Vf
100 1
Vi

Kako ledenjak pliva mora biti Fb m f g , to moemo pisati kao mi g m f g .

Dakle, mora biti mi m f .
Ukupna masa ledenjaka jednaka je masi istisnute morske vode. Ne znamo ni mase
ni volumene ali znamo gustou leda (917 kg/m3 ) i gustou morske vode (1024
kg/m3). Te fizikalne veliine su povezane jer je m V .
Iz mi m f i Vi f V f
ili

Vf
Vi

i
f

917kg / m 3
0.104 100 10%
Traeni postotak je: 100 1 i 100 1
3

f
1024kg / m

16

Zadatak 4.
Balon polumjera R=12.0 m napunjen je helijem. Ukupna teina balona, opreme i
koare je 196 kg.
Balon lebdi na visini gdje je gustoa helija He 0.160kg / m 3 , a gustoa zraka

zraka 1.25kg / m 3 .
Odredite maksimalnu masu M tereta kojeg moemo staviti u koaru balona, a da pri
tom balon jo uvijek lebdi. Pretpostavite da moemo zanemariti volumen zraka kojeg
istisnu koara, oprema i teret.
O: Kljuna ideja u ovom zadatku je da balon, koara, teret i helij u balonu ine
lebdee tijelo mase:
m M mHe

Tada iznos gravitacijske sile koja djeluje na ovo tjelo mora biti jednak teini zraka
kojeg tijelo istisne.
Neka je mZRAKA masa istisnutog zraka. Tada izraz Fg m f g trai da u ovom sluaju
bude
(m M mHe ) g mZRAKA g
M mZRAKA mHe m
ili
Ne znamo ni m ZRAKA ni m He , ali znamo odgovarajue gustoe i volumene.
U skladu s naom pretpostavkom istisnuti volumen zraka je :
4
V R3
3

Tada je:

ili

M ZRAKA V He V m

M R 3 ( ZRAKA He ) m
3

Uvrstimo zadane vrijednosti:

4
3
M 12.0m 1.25kg / m 3 0.160kg / m 3 196kg
3

M 7694kg 7690kg

17

Dinamika idealnih fluida

Gibanje realnih fluida toliko je komplicirano da nije jo potpuno razjanjeno.
Zbog toga emo u ovom dijelu poglavlja promatrati gibanja idealnih fluida. Gibanja
idealnih fluida puno su jednostavnija i jednostavnije ih je matematiki opisati, a
rezultati su ipak korisni. Postavimo sljedee etiri aproksimacije za gibanje idealnih
fluida:
1.Stacionarno strujanje
U bilo kojoj fiksnoj toki brzina fluida u gibanju ostaje ista tijekom vremena i po
iznosu i po smijeru. estice fluida se gibaju i pri stacionarnom strujanju fluida , ali
ukupna slika strujanja ostaje ista u vremenu. Ovakvo strujanje (kao u sreditu mirne
rijeke) je mogue kada su male brzine strujanja i kada su zapreke u strujnom toku
dovoljno glatke. Tada se fluid giba u paralelnim slojevima. Kada se naglo povea
visinska razlika koju potok treba savladati ili kada voda nailazi na otra kamenja tada
vidimo da nastaju vrtlozi - stacionarno strujanje prelazi u nestacionarno.
Slika strujanja fluida tada je mnogo zanimljivija ba zato to pri nestacionarnom
strujanju turbulentne strukture (vrtlozi) stalno nastaju i nestaju.
2. Nestlaivo strujanje
Ba kao i za fluide u mirovanju pretpostavljamo nestlaivost i za fluide u
gibanju - gustoa fluida ima istu konstantnu vrijednost u svakoj toki fluida.
3.Viskoznost iezava
U idealnom fluidu zanemarujemo otpor koji fluid pokazuje kada ga stavljamo u
gibanje. Med je tee pokrenuti da tee u novu posudu nego vodu. Kaemo da med
ima veu viskoznost. Viskoznost nastaje zbog meudjelovanja molekula/atoma od
kojih se fluid sastoji. Viskoznost je analogna pojava trenju izmeu vrstih tijela. U
idealnom fluidu brod se ne bi zaustavio kada ga pokrenemo ak i kada bi mu motori
prestali raditi. S druge strane Lord Rayleigh (1842-1919, britanski fiziar) uoava da
brod ne bi mogli pokreniti u idealnom fluidu jer bi mu se propeleri vrtjeli bez da
nailaze na otpor.
4.Strujanje je bezvrtlono
U idealnom fluidu plivajua tijela se nee vrtjeti oko svoje osi, niti e se pojaviti
vrtlozi u fluidu (kruno gibanje estica fluida).
Strujanje fluida moe se napraviti vidljivim i za stacionarno strujanje, ako pustimo da
neka boja/crnilo ulazi u tok fluida kroz uske otvore. Boja tada stvara strujnice kao na
slici stacionarnog strujanja fluida oko valjka. Strujnice se ne mogu nikada sjei.
Prisjetimo se da je brzina estice tangenta na putanju kojom se estica giba. Kada bi
se strujnice sijekle u toki susreta strujnica estice fluida trebale bi istovremeno imati
dvije razliite brzine, to oito nije mogue.

18

Jednada kontinuiteta
Obino gumeno crijevo, bez nekog nastavka na kraju, koji put se koristi za
polijevanje vrta. Moda ste tada primijetili, da ako palcem djelomino zatvorite prolaz
mlazu vode, mlaz postane jai, a brzina istjecanja vode vea, tako da tada moete
zalijevati i udaljenije dijelove vrta. Kao fiziari moemo zakljuiti da brzina v vode u
mlazu ovisi o iznosu okomitog presjeka cijevi A kroz koji mlaz vode prolazi.
Poveimo v i A za stacionarno strujanje idealnog fluida kroz fluida kroz cijevi kojima
se presjek mijenja uzdu duine cijevi L.

Neka fluid ima brzinu v1 na lijevom i brzinu v 2 na desnom kraju cijevi. Cijev je
presjeka A1 na lijevom i A2 na desnom kraju. Pretpostavimo da u vremenskom

19
intervalu t volumen fluida V ue u cijev s lijeve strane. Poto se radi o
nastlaivom fluidu, isti volumen V mora izai na desnom kraju cijevi.
Odredimo openitu vezu izmeu proteklog vremena t i isteklog volumena V u
cijevi jednolikog presjeka.
U vremenu t djeli fluida brzine v prevali put x vt . Taj put je visina valjka
povrine A iji je volumen V A x A v t , to jest istekli volumen u vremenu t .
Primijenimo ovaj izraz na oba kraja cijevi kojoj je polumjer drugaiji na ulazu i na
izlazu:
V A1 v1 t A2 v2 t
ili

A1 v1 A2 v 2

JEDNADBA KONTINUITETA

Ovaj nam rezultat kae da se brzina fluida mora poveati kada smanjimo presjek
cijevi, ba kao to smo i primijetili na primjeru gumenog crijeva za polijevanje vrta.
Jednadba kontinuiteta vrijedi ne samo za realnu cijev, nego i za svaku zamiljenu
cijev u fluidu u gibanju ija je vanjska povrina definirana strujnicama kao na naoj
slici.

Nijedan element fluida ne moe presjei strujnice i tako izii iz ove zamiljene cijevi.
Zbog toga se cijev koju definiraju strujnice ponaa ba kao i realna cijev s fluidom.
Na slici vidimo irenje strujnica na desnom kraju zamiljene cijevi, to znai da se
brzina strujanja smanji kada presjek cijevi poraste od A1 na A2 .
Jednadbu kontinuiteta za strujanje nestlaivog fluida moemo napisati na jo jedan
nain:
RV A v konst.
gdje je:
V
RV
protok fluida.
t
Protok fluida je volumen fluida koji u jedinici vremena proe kroz okomiti presjek
cijevi. Ako je gustoa fluida konstantna:

RM R V A v konst.
gdje je R M protok mase fluida, koji se u SI jedinicama mjeri u kilogramima po
sekundi. Ova nam jednadba kae da za nestlaivi fluid, poput vode, masa fluida,

20
koja u svakoj sekundi ue u cijevi, mora biti jednaka masi fluida koja u svakoj sekundi
izae iz cijevi.

Zadatak 5
Presjek glavne aorte srca je 3 cm2 , a brzina protjecanja krvi v0 je 30 m s . Tipina kapilara
ima promjer od oko 6 m i presjek A 3 107 cm2 , a krv kroz nju prolazi brzinom
v 0.05 cm s . Koliko kapilara ima prosjena osoba?
O: Pretpostavimo da su sve kapilare identine i da ih ima ukupno n . Tada moemo
iskoristiti kljunu ideju u ovom zadatku da je sva krv koja prolazi kroz n kapilara,
zbog nestlaivosti fluida-krvi, morala proi i kroz glavnu aortu:

A0v0 nAv

3cm2 30 cm s
A0v0

6 109
n
7
2
A v
3 10 cm 0.05 cm s

Dakle, tipina osoba ima onoliko kapilara koliko ima ljudi na Zemlji.
Pokaite da je ukupni presjek svih kapilara puno vei od presjeka glavne aorte i iz jednadbe
kontinuiteta zbog toga slijedi smanjenje brzine protoka krvi u kapilarama, koje je u skladu s
opaanjima.
Zadatak 6
Voda izlazi iz slavine tako da se presjek mlaza smanjuje kao na slici. Na vertikalnoj
udaljenosti od h 4.5 cm presjek se smanji sa A0 1.2 cm2 na A 0.35 cm2 . Izraunajte
koliki je protok vode.

21
O: Voda je nestlaivi fluid, pa mora vrijediti:
A0v0 A v

Ne znamo ni v0 ni v , ali iz Poglavlja 2 znamo na koji nain se brzina bilo kojeg tijela
poveava pri padanju u konstantnom polju sile tee:
v2 v02 2 gh

Uvrstimo ovaj izraz u gornju jednadbu ( kontinuiteta ):

A0 2 v0 2 A2 (v0 2 2 gh)

v0 2 ( A02 A2 ) 2 ghA2
v0

A 2hg
A0 2 A2

2 gh
A0 2
1
A2

Uvrstimo numerike vrijednosti:

v0

2 (9.8 m s 2 )(0.045m)
2

1.2cm2
1

2
0.35cm

0.286

m
cm
28.6
s
s

Sada moemo izraunati i protok vode kao:

RV A0v0 (1.2cm2 )(28.6 cm s) 34.3 cm3 s

BERNOULLIJEVA JEDNADBA
Primijenimo zakon ouvanja energije na protok idealnog fluida u cijevi kojoj se
mijenja i dijametar i visina ( vidi sliku na kojoj je fluid prikazan u poetnom stanju a) i
konanom stanju b)).
Teorem rada i kinetike energije W K kae nam da promjena kinetike energije naeg
sustava mora biti jednaka ukupnom radu kojeg se izvri na sustavu.

22

Fluid ne mijenja svoja svojstva na promatranoj duini L . Do promjene kinetike energije

moglo je doi samo zbog promjene brzine fluida izmeu dva kraja cijevi na razmaku L :
1
1
K mv2 2 mv12
2
2
gdje je m V masa fluida koja ulazi na jednom kraju ( lijevom ) i izlazi na drugom kraju
( desnom ) u malom vremenskom intervalu t .
Dva su izvora odakle moe poticati rad izvren na sustavu. Gravitacijska sila mg vri rad
Wg na fluid mase m zbog podizanja te mase sa poetnog nivoa na visini y1 na konani nivo
na visini y2 :

Wg mg ( y2 y1 ) g V ( y2 y1 )
Ovaj rad je negativan, jer su pomak ( prema gore ) i sila ( koja djeluje prema dolje ) suprotno
usmjereni.
Da bi dolo do podizanja mase m fluida morala je postojati i sila F koja gura fluid. Pri
pomaku elemenata fluida za x rad te sile je:

F x ( pA)(x) p( A x) pV
Na lijevom kraju cijevi sila F izvrila je rad:

p1V

23
Na desnom kraju cijevi fluid je sam izvrio rad:

p2 V
Suma tih radova je:

Wp p2 V p1V
Wp ( p2 p1 )V
Teorem rada i kinetike energije tada daje

W Wg Wp K
ili

g V ( y2 y1 ) V ( p2 p1 )

1
V (v2 2 v12 )
2

Sreivanjem ovog izraza dobijemo:

1
1
p1 v12 gy1 p2 v2 2 gy2

2
2
U ovom izvodu koristili smo nestlaivost idealnog fluida. Izlazni volumen V na desnom
kraju cijevi mora biti tono jednak ulaznom volumenu V na lijevom kraju cijevi, bez obzira
na presjek. Takoer smo pretpostavili da je fluid svuda iste konstantne gustoe .
Sa y1 , v1 i p1 obiljeili smo visinu, brzinu i tlak malog volumena fluida koji ulazi na lijevom
kraju cijevi, a sa y2 , v2 i p2 obiljeili smo visinu, brzinu, tlak tog istog volumena fluida koji
izlazi na desnom kraju cijevi. Primjenom zakona ouvanja energije dobili smo jednadbu
koja se moe napisati i kao

1
p v 2 gy konst
2

BERNOULLIJEVA
JEDNADBA

Daniel Bernoulli ( 1700.-1782. ) bio je vicarski matematiar i fiziar iz znamenite porodice

koja je dala 11 izvrsnih matematiara svjetskog glasa u 4 generacije. Njegova jednadba nije
novi princip, nego je primjena zakona ouvanja energije i jednadbe kontinuiteta za sluaj
fluida.
Kao provjeru primijenimo Bernoullijevu jednadbu za sluaj fluida u mirovanju, kada je
v1 v2 0 . Tada jednadba daje

p2 p1 g ( y1 y2 )
to je poznati izraz za ovisnost tlaka fluida o visini ( ili dubini ).
Drugi specijalni sluaj je sluaj kada je y konstantno ( recimo y 0 ). Ovaj sluaj daje vrlo
vano predvianje Bernoullijeve jednadbe:
1
1

p1 v12 p2 v2 2
2
2
ili rijeima:

24
'' Ako brzina fluida poraste pri horizontalnom pomicanju elemenata fluida,
tada tlak fluida mora pasti.''
Dakle, Bernoulli predvia da e tlak u fluidu pasti kada se strujnice zbliavaju i porasti kada
se strujnice razdvajaju.
Uoimo da svi sumandi u Bernoullijevoj jednadbi moraju imati dimenziju tlaka.
v2
Izraz
moemo smatrati hidrodinamikim tlakom.
2
Bernoullijev princip nam kae da je pri strujanju idealnog fluida suma hidrostatikog i
hidrodinamikog tlaka konstantna.
Kada se povea hidrodinamiki tlak zbog suavanja cijevi ili nailaska fluida na prepreku, tada
se mora smanjiti hidrostatiki tlak.
Veza izmeu brzina i tlakova za strujanje tekuine kroz cijevi razliitog presjeka nije
bila oekivana, jer se oekivalo da pri brem strujanju fluida i tlak naraste.
Meutim jasno je da e se fluid poeti ubrzano gibati u horizontalnoj cijevi zbog toga to ga
vii tlak ( gdje je cijev ira ) gura u podruje nieg tlaka ( gdje je cijev ua ). Kada bi tlak bio
vii u niem dijelu cijevi tekuina bi se ubrzavala pri izlazu iz ueg dijela cijevi, a znamo da
se deava obrnuta pojava.
Zadatak 7
Galilejev uenik Torricelli odreivao je brzinu kojom tekuina istjee iz rupice na donjem
dijelu bave. Naao je izraz:

v 2 gh
gdje je h dubina ispod povrine tekuine u bavi do nivoa gdje je rupica ( vidi sliku ).
Izvedite taj izraz.

25

O: Tekuina se sputa u bavi brzinom v0 , a izlazi iz bave brzinom v . Moemo smatrati

da je bava cijev iroka na gornjem kraju i vrlo uska na kraju gdje voda istjee.
Protok mora biti isti na oba kraja:

RV a v A v0
v0

pa je:

a
v
A

Kako je a << A v0 v
Iskoristimo sada Bernoullijevu jednadbu. Uoimo da je tlak isti ( atmosferski ) na
oba otvora bave koji su u dodiru s atmosferom:
p0

1
1
v0 2 gh p0 v 2 g (0)
2
2

Pretpostavili smo da je rupica na bavi na visini nula. Zbog v0 v moemo zanemariti

1
1
sumand v0 2 koji je daleko manji od v 2 .
2
2
Ostaje

gh

1
v2
2

ili

v 2 gh
Istu bi brzinu tijelo dobilo da je padalo sa visine h .

POGLAVLJE 16. OSCILACIJE

Oscilacije se dogaaju svuda oko nas. Vezani amac na valovima ritmiki se
podie i sputa. Kada motor amca radi klip motora ritmiki ponavlja pokrete naprednazad. ice gitare ili violine osciliraju pa ujemo glazbu. Membrana u telefonskoj
slualici oscilira pa ujemo govor. Da bi uli govor mora oscilirati i opna bubnjia u
naem uhu. Molekule zraka osciliraju i tako prenose zvuk od telefonske slualice do
naeg uha. Pri porastu temperature atomi u vrstom tijelu jae osciliraju oko svojih
ravnotenih poloaja.
U prirodi su oscilacije obino guene. Mehanika energija oscilacije postupno se
prenosi u toplinsku energiju posredstvom sila trenja. Da bi oscilacije trajale i u prisutnosti
guenja moramo stalno unositi energiju u sustav posredstvom neke vanjske sile. Netko
mora povremeno gurati njihalicu ako dijete u njoj eli da se nastavi njihati.
JEDNOSTAVNO HARMONIJSKO GIBANJE
Neka se estica brzo giba naprijed-natrag oko ishodita, gdje joj je ravnoteni poloaj.

Frekvencija f nam govori koliko brzo estica oscilira, jer je frekvencija definirana kao
broj potpunih oscilacija u sekundi.
Period gibanja T nam govori koliko dugo traje jedna kompletna oscilacija.
Frekvencija i period su povezani:
1
T
f
U SI sustavu frekvencija gibanja mjeri se u hercima:

2
JEDNA OSCILACIJA
1 herc=1 Hz =
PO SEKUNDI
= 1 s-1
Ako se oscilacije pravilno ponavljaju, tada se radi o periodinom gibanju, koje nazivamo
i harmonijsko titranje ( vidi sliku ).
Za takvo je gibanje pomak x(t ) sinusna ili kosinusna funkcija vremena:

x(t ) xm cos(t )
gdje su xm , i konstante. xm je amplituda titranja ili maksimalni pomak estice u
odnosu na ravnoteni poloaj, je kruna frekvencija titranja, a je fazni pomak
titranja. Argument trigonometrijske funkcije t predstavlja fazu titranja. Amplituda
xm je pozitivna konstantna duina ija vrijednost ovisi o tome kako smo zapoeli gibanje.
Fazni pomak odredi se iz poetnih uvjeta, tj. iz poloaja i brzine estice u t 0 . Fazni
pomak se mjeri u radijanima.
Titranje opisano s x(t ) xm cos(t ) nazivamo jednostavnim harmonijskim
titranjem.
Za titranje na slici fazni pomak je 0 . Za 0 vrijedi:

xm cos t xm cos (t T )
jer se gibanje ponavlja nakon perioda T .
Analogni izraz vrijedi i za bilo koji fazni pomak 0 , jer se kosinusna funkcija
ponavlja kada joj argument naraste za 2 radijana:

(t T ) t 2
T 2

Odatle

2
2 f
T

SI jedinica za krunu frekvenciju je radijan po sekundi.

BRZINA I UBRZANJE
Naimo brzinu i ubrzanje za jednostavno harmonijsko titranje

v(t )

dx(t ) d
xm cos(t ) xm sin(t )
dt
dt

Brzina i pomak su pomaknuti u fazi za etvrtinu perioda: kada je brzina maksimalna

pomak je nula, a kada je brzina nula pomak je maksimalan ( vidi sliku ).

a(t )

dv(t ) d
xm sin(t ) 2 xm cos(t )
dt
dt

Iz x(t ) xm cos(t ) vidimo da je

a(t ) 2 x(t )
Ubrzanje je proporcionalno pomaku, ali je suprotno po predznaku.
Odnos a(t ) 2 x(t ) izmeu ubrzanja i pomaka, koji su povezani preko negativnog
kvadrata krune frekvencije, karakteristian je za svako jednostavno harmonijsko titranje.
Na priloenoj slici vidimo da ubrzanje ima najveu pozitivnu vrijednost kada pomak ima
najveu negativnu vrijednost i obrnuto.

Efekt promjene amplitude, perioda ili faznog pomaka na izgled harmonijskog titranja
prikazan je ( redom ) na sljedeoj slici:
a) vea amplituda pojaava maksimume i minimume
b) manji period zgunjava maksimume i minimume i tako zbija sliku titranja
c) negativan fazni pomak pomie sliku titranja na desno, a pozitivni fazni pomak
pomie sliku titranja na lijevo.

ZAKON SILE ZA JEDNOSTAVNO HARMONIJSKO TITRANJE

Silu moemo uvijek odrediti koristei drugi Newtonov zakon kada znamo kako
ubrzanje estice ovisi o vremenu. Za jednostavno harmonijsko titranje vrijedi:

F ma (m 2 ) x
Ve nam je poznat ovaj rezultat za silu koja je proporcionalna pomaku, ali mu je
suprotna po smjeru. To je elastina sila koja je dana Hookeovim zakonom

F kx
Vidimo da je konstanta opruge k:

k m 2
za jednostavno harmonijsko titranje.
Dakle, sila oblika

F kx takoer definira jednostavno harmonijsko titranje.

Jednostavni linearni harmonijski oscilator je titranje mase m na elastinoj opruzi

kada trenje s podlogom moemo zanemariti.

Rije '' linearni '' znai da je F proporcionalno x , a ne x 2 ili nekoj drugoj potenciji
od x .
Kruna frekvencija i period titranja mogu se izraunati ako je poznata masa tijela i
konstanta opruge:

k
m

gdje smo iskoristili izraz k m i

2

T 2

m
k

2
.
T

Ove nam jednadbe kau da se velika frekvencija i mali period dobiju za malu masu
tijela i za jaku oprugu visoke konstante elastinosti.
ENERGIJA JEDNOSTAVNOG HARMONIJSKOG TITRANJA
U osmom poglavlju vidjeli smo da se energija linearnog oscilatora prenosi izmeu
kinetike i potencijalne energije, ali je suma tih energija - mehanika energija
oscilatora - konstantna. Potencijalna energija oscilatora potjee samo od opruge:

U (t )

1 2 1 2
kx kxm cos2 (t )
2
2

Uoite da je znaenje cos2 (t ) cos(t ) .

Kinetika energija oscilatora pridruuje se iskljuivo masi na kraju opruge:
2

K (t )

1 2 1
mv m 2 xm2 sin 2 (t )
2
2

6
gdje smo kao i u sluaju potencijalne energije iskoristili izraze x(t ) xm cos(t )
i v(t ) xm sin(t ) za ovisnost pomaka i brzine o vremenu za jednostavni
harmonijski oscilator.
Iskoristimo

2 k m

K (t )

1 2 1 2
mv kxm sin 2 (t )
2
2

Mehanika energija je tada

E U K

1 2
1
kxm cos 2 (t ) kxm2 sin 2 (t )
2
2

1 2
kxm cos 2 (t ) sin 2 (t )
2

Kako je cos2 sin 2 1 za bilo koji kut

E U K

1 2
kxm
2

Dakle, mehanika energija linearnog harmonijskog oscilatora je zaista konstanta koja

je neovisna o vremenu. Na priloenoj slici prikazani su U , K i E kao funkcije
vremena i pomaka.

TORZIONO NJIHALO KAO KUTNA VERZIJA JEDNOSTAVNOG

HARMONIJSKOG OSCILATORA
ica ovakvog njihala uvrena je na gornjem kraju.

Kada rotiramo disk na donjem kraju ice dolazi do torzije ice. Pojavljuje se moment
sile koji eli vratiti icu u relaksirano poetno stanje. Moment torzione sile je to
vei to je kut za koji smo rotirali disk vei ( jer je tada vea torzija ice ):

Konstanta je torziona konstanta, koja ovisi o duini ice, debljini ice i elasticitetu
materijala od kojeg je ica napravljena. Usporedba s elastinom silom F kx
navodi nas na pomisao da je kutni oblik Hookeova zakona. Ako je to tako,
tada oekujemo da je moment tromosti diska analogan masi, pa e period oscilacija
diska biti:

T 2

m
k
Zaista, T 2 / je toan izraz za period torzionog njihala.
prema analogiji s T 2

Primjer 1

Tanki tap duine L 12.4cm , mase m 135g , objeen je na dugu tanku icu koja ga
dri na mjestu malo iznad njegovog centra masa ( vidi sliku ). Period torzijskih oscilacija
tog tapa je Ta 2.53s . Na istu icu poslije objesimo nepravilno graeno tijelo X i
izmjerimo da je period torzijskih oscilacija za to tijelo Tb 4.76s . Izraunajte koliki je
moment tromosti tijela X oko osi koju odreuje ica na koju je objeeno to tijelo!
O: Iskoristimo vezu izmeu perioda i momenta tromosti:
T 2 I /

U poglavlju 11 nali smo da je moment tromosti tankog tapa za os koja prolazi

okomito na tap kroz njegovu sredinu:
1
a mL2
12
Uvrstimo dane vrijednosti:
2
1
a 0.135kg 0.124m 1.73 104 kgm2
12

Za tap i tijelo X su periodi:

Ta 2 I a /

Tb 2 I b /

Torzijska konstanta je naravno ista jer se radi o istoj ici.

Kvadrirajmo ove izraze i podijelimo drugi s prvim:

4.76s
Tb 2
b a 2 1.73 104 kgm2
2
Ta
2.53s

b 6.12 104 kgm2

NJIHALA
Oscilacije njihala uzrokuje gravitacijska, a ne elastina sila.
Jednostavno njihalo
Zaveemo konopac oko peteljke jabuke. Kada pustimo jabuku da se njie na koncu, da li
jabuka izvodi jednostavno harmonijsko titranje? Koliki je period tog osciliranja?

10

Da bi odgovorili na ta pitanja razmotrimo jednostavno njihalo, koje se sastoji od mase m

na jednom kraju nerastezljivog konopca duine L ( vidi sliku na prethodnoj stranici ).
Masa se njie uvijek u istoj ravnini. Sile koje djeluju na kuglicu jednostavnog njihala su
sila napetosti konopca T i gravitacijska sila Fg . Uoimo kuglicu u trenutku kada je
konopac s kuglicom odmaknut za kut u odnosu na vertikalu.
Tada gravitacijska sila ima tangencijalnu komponentu Fg sin i radijalnu komponentu

Fg cos .
Tangencijalna komponenta gravitacijske sile odgovorna je za nastanak momenta sile
koji vraa kuglicu prema ravnotenom poloaju kada 0 . Nali smo u poglavlju 11 da
je r F , pa je u naem sluaju:

L( Fg sin )
Predznak ''-'' dolazi otuda to moment sile nastoji smanjiti kut .
Iskoristimo i vezu izmeu momenta sile i kutnog ubrzanja iz poglavlja 11 ( ):

L(mg sin )
gdje je moment tromosti njihala s obzirom na objesite, a je kutno ubrzanje oko te
toke.
Ovaj se izraz moe znatno pojednostavniti ako pretpostavimo da je mali kut, tj. da su
male amplitude njihanja.
Tada se sin moe zamijeniti s kutom ( izraenim u radijanima ) u dobroj
aproksimaciji. Recimo za 5 je sin 0.0872 , a 5 je 0.0873 radijana, to je razlika
oko 0.1%. U toj aproksimaciji je:

mgL

Ovaj izraz je kutna analogija izraza a(t ) 2 x(t ) koji se uvijek pojavljuje za
jednostavna harmonijska titranja.
Rijeima: kutno ubrzanje njihala proporcionalno je kutnom pomaku , ali suprotno
po predznaku. to se kuglica vie pomie prema desno u tijeku njihaja to vie jaa
ubrzanje prema lijevo. Posve isto ponaanje imali smo za titranje mase na opruzi. Drugim
rijeima, za male njihaje, kada je kutna amplituda m malena, jednostavno njihalo titra
oko poloaja ravnotee kao jednostavni harmonijski oscilator.

11
Usporedba:

daje:

mgL

2 x

mgL

Ako ovaj izraz uvrstimo u 2 T , vidimo da je period njihala:

T 2

mgL

Za jednostavno njihalo pretpostavlja se da konopac nema mase nego da je sva masa

koncentrirana u sreditu kuglice na kraju konopca. Tada je mL2 . Uvrtavanjem ovog
momenta tromosti u gornji izraz nalazimo:

T 2

L
g

JEDNOSTAVNO NJIHALO
MALE AMPLITUDE

FIZIKALNO NJIHALO
Realno njihalo nazivamo fizikalnim njihalom. Takvo njihalo moe imati kompliciranu
raspodjelu masa kao na slici.

12

Da li se ipak i fizikalno njihalo ponaa kao jednostavni harmonijski oscilator? Ako je

odgovor na ovo pitanje pozitivan, koliki je period fizikalnog njihala?
Gravitacijska sila Fg djeluje na centar mase C, koji se nalazi na udaljenosti h od
objesita.
Samo je jedna bitna razlika u odnosu na jednostavno njihalo. Kod fizikalnog njihala
relativna udaljenost do toke na koju djeluje gravitacijska sila je udaljenost h od objesita
do teita tijela, a ne duina konopca L. Kako su svi drugi izvodi isti odmah moemo
zamijeniti L sa h u izrazu za period njihanja u sluaju malih njihaja:

T 2
mgh

FIZIKALNO NJIHALO
MALE AMPLITUDE

Kao i kod jednostavnog njihala je moment tromosti za rotaciju njihala oko osi okomite
na ravninu njihaja koja prolazi kroz toku objesita O. Meutim, sada vie nije mL2 ,
ali je jo uvijek proporcionalno masi. Toan izraz za moment tromosti ovisi o obliku
fizikalnog njihala. Ako bi objesite stavili u centar masa, tada bi imali h 0 i T to
tono predvia da u tom sluaju ne bi bilo njihanja.
Za fizikalno njihalo koje se njie oko objesita O s periodom T moemo nai
odgovarajue jednostavno njihalo duine L0 koje se njie oko istog objesita s istim
periodom T . Jednostavno njihalo esto se naziva matematikim njihalom. Duina L0
moe se pridruiti i fizikalnom njihalu. Tada je nazivamo reduciranom duljinom
fizikalnog njihala, jer je to duljina matematikog njihala s istim periodom T.
MJERENJE KONSTANTE g
Fizikalno njihalo moe se upotrijebiti da se izmjeri ubrzanje slobodnog pada g na
odreenom mjestu Zemlje. Neka je takvo njihalo tap duine L koji je objeen na svom
gornjem kraju u toki O (vidi sliku na iduoj stranici).
Koristei teorem o paralelnim osima izraunali smo u poglavlju 11. da e takav tap koji
se njie oko objesita O imati moment tromosti
2

1
L 1
T mh mL2 m mL2
12
2 3
2

13

Kako je

L
2

iz jednadbe:

T 2

mgh

dobijemo:

mL2
8 2 L
T 4

3mg ( L 2)
3g
2

Odatle:

8 2 L
g
3T 2

Mjerei duinu tapa L i njegov period njihaja T moemo nai g . Za precizna mjerenja
ovakvog tipa isie se zrak iz komore u kojoj se tap njie da bi se to vie smanjio utjecaj
trenja.
Ako je tap dugaak 1m, dokaite za vjebu da e odgovarajue matematiko njihalo
istog perioda biti dugako L0 66.7cm .
JEDNOSTAVNO HRAMONIJSKO TITRANJE I JEDNOLIKO KRUNO
GIBANJE
Galileo je 1610. godine otkrio 4 glavna Jupiterova mjeseca koristei teleskop koji je u to
doba sagradio. Mjesec Callisto se prema njegovim opaanjima pomicao naprijed-natrag u
odnosu na Jupiter u sredinjoj toki tog gibanja. Takvo gibanje danas bismo nazvali
jednostavnim harmonijskim titranjem.

14
Srednja udaljenost izmeu Callista i Jupitera od 10 kutnih minuta je oko 2 106 km .

Krivulja na slici je izabrana tako da najbolje prolazi uz ili kroz Galilejeva opaanja iz
1610. godine. Ta krivulja jako nalikuje na pomak x(t) kod jednostavnog harmonijskog
titranja. Iz te krivulje moe se odrediti period T 16.8 dana.
U stvarnosti se Callisto giba konstantnim apsolutnim iznosom brzine po putanji oko
Jupitera koja je vrlo slina krunoj. Galileo je sa Zemlje vidio samo rub plohe po kojoj
Callisto krui oko Jupitera, pa je zapravo gledao projekciju jednolikog krunog gibanja
na pravac u ravnini gibanja. Uz malo strpljivosti danas lako svatko od nas moe ponoviti
Galilejeva opaanja. Moemo zakljuiti da su Galilejeva opaanja samo poseban primjer
openitog pravila: '' Jednostavno harmonijsko titranje je projekcija jednolikog krunog
gibanja na promjer kruga po kojem se gibanje odvija. ''
Na slici (slijedea stranica) prikazana je estica u toki P' koja se giba stalnom kutnom
brzinom po krunici polumjera xm . U nekom trenutku vremena t kutni poloaj estice
je t gdje je fazni pomak u t 0 . Projekcija poloaja estice u P' na x-os daje
x(t) kao:

x(t ) xm cos(t )
To je izraz x(t ) xm cos(t ) koji smo dobili za ovisnost pomaka o vremenu
prilikom jednostavnog harmonijskog titranja.

15

Iznos brzine je v r ( Poglavlje 11 ), pa vektor brzine ima iznos xm . Projekcija tog

vektora na os x je

v(t ) xm sin(t )

a to je tono izraz
v(t )

dx(t ) d
xm cos(t ) xm sin(t )
dt
dt

za ovisnost brzine o vremenu za sluaj jednostavnog harmonijskog titranja.

Radijalno ubrzanje ima iznos a r ( Poglavlje 11 ), pa je u naem sluaju iznos
2

vektora kutnog ubrzanja jednak

2 x . Projekcija tog vektora na x-os:

16

a(t ) 2 xmcos(t )
je izraz a(t ) 2 x(t ) koji smo takoer ve dobili za jednostavno harmonijsko titranje.
Time smo dokazali da je jednostavno harmonijsko titranje zaista projekcija jednolikog
krunog gibanja.

17

Guene oscilacije
Njihanje e trajati vrlo kratko ako njihalo postavimo u vodu. Otpor koji voda prua
gibanju njihala vrlo brzo zaustavlja titranje. U zraku njihanje traje puno due, ali i zrak
prua otpor gibanju njihala. Kada se tom pridrui trenje u toki objesita, amplitude
postaju s vremenom sve manje, jer se mehanika energija njihala smanjuje pretvarajui se
u toplinu.
Za gibanje oscilatora kaemo da je prigueno kada vanjska sila djeluje tako da gui titraje
oscilatora.

Pokus na slici ilustrira prigueno titranje elastine opruge konstante elastinosti k.

Ploa privezana na masu m nalazi se u posudi s vodom, pa tekuina prua veliki otpor
pomacima mase zbog titranja opruge.
Pretpostavimo da tekuina djeluje silom viskoznog trenja Fd koja je proporcionalna
brzini gibanja v ploe i mase m:

Fd bv

18
gdje je b konstanta guenja (u SI sustavu je izraena u kg/s). Predznak "-" dolazi zbog
toga to se sila Fd protivi gibanju. Elastina sila na masu m je Fs kx . Pretpostavimo
da moemo zanemariti gravitacijsku silu koja djeluje na masu m. Takoer, pretpostavimo
da se moe zanemariti masa tapa i ploe koji su privreni na masu m. Oznaimo os x
kao vertikalu. Tada drugi Newtonov zakon za gibanje po vertikali daje:
bv kx ma

Kako je:

dx
dt

d 2x
dt 2

dobijemo:

d 2x
dx
b kx 0
2
dt
dt

Matematiko rjeenje ove diferencijalne jednadbe drugog reda je:

x(t ) xme

b
t
2m

cos( ' t )

gdje je xm amplituda titranja, a ' je kruna frekvencija priguenog titranja.

Proraun daje za ' :

'

k
b2

m 4m 2

Kada nema guenja, za b=0, dobije se poznata kruna frekvencija neguenih

titranja k / m . Takoer, u izrazu za pomak x(t) nestane eksponencijalnog lana
exp(bt / 2m) koji opisuje guenje, pa se taj izraz svodi na pomak x(t) pri neguenom

titranju. Za slabo guenje, kada je b km , frekvencija guenih titraja ' slina je

frekvenciji slobodnih titraja ' .
Izraz za vremensku ovisnost pomaka moemo shvatiti kao kosinusnu funkciju
amplitude xm exp(bt / 2m) , koja se postupno smanjuje s vremenom kao na predoenoj
slici (vidi slijedeu stranicu).

19

Za prigueno titranje mehanika energija nije vie konstantna vrijednost E

1
kxm 2 nego
2

ovisi o vremenu.
Za slabo guenje E(t) moemo nai tako da u izraz E

1
kxm 2 uvrstimo vremenski
2

ovisnu amplitudu xm exp(bt / 2m) :

bt
1
E kxm2 e m
2

Poput amplitude i mehanika energija priguenog titranja brzo se smanjuje

(eksponencijalno) s vremenom.

Tjerani harmoniki oscilator: Prisilno titranje i rezonancija

Ako netko periodino gura ljuljaku, amplitude ljuljanja mogu ostati iste ili se ak i
poveavati s vremenom usprkos trenju zraka i trenju mehanikih dijelova na objesitu. To
je sluaj tjeranih ili prisilnih titranja. Prisilnom titranju pridruujemo dvije frekvencije:
1) prirodnu frekvenciju slobodnih titranja
2) frekvenciju d vanjske sile koja tjera periodino gibanje (pogonska sila).
Nakon dovoljno dugog vremena frekvencija d prevlada tj. pogonska sila tjera oscilator
da titra u njenom ritmu. Amplituda titranja ovisi o tome koliko su blizu d i . Ako

20
izaberemo frekvenciju pogonske sile d tako da tono odgovora frekvenciji slobodnih
titranja amplitude e biti najvee. Rezonancija se uspostavlja za = d .

Konstanta guenja b odreuje koliko e rezonancija biti visoka i uska (vidi sliku).
Najveu amplitudu u rezonanciji dobijemo za najmanju konstantu guenja b.
Pri gradnji aviona, mostova, nebodera, inenjeri nastoje izbjei mogunost rezonancija
koje mogu ugroziti stabilnost konstrukcije.
Primjer 2
Vertikalna opruga produi se za 9.6 cm kada se na nju objesi uteg od 1.3 kg. Izraunajte
a) konstantu elastinosti opruge
Uteg se tada pomakne dodatnih 5 cm prema dolje i ispusti iz stanja mirovanja.
Izraunajte
b) period
c) frekvenciju
d) amplitudu i

21
e) maksimalnu brzinu titranja koja tada nastane.
O: a) Opruga se rastegla dotle dok elastina sila opruge (prema gore) nije uravnoteila
gravitacijsku silu (prema dolje):

ky mg
mg (1.3kg ) (9.8m / s 2 )
k

132.7 N / m 133N / m
y
(0.069m)
b) T

1 2
m
1.3kg

2
2
0.621 0.62s
f

k
133N / m

c) f

1
1

1.61Hz 1.6 Hz
T 0.62s

d) Uteg zapone titranje 5 cm ispod ravnotenog poloaja, pa mu je tolika i amplituda.

e) Kada uteg stigne do ravnotenog poloaja opruga je produljena za y = 9,6 cm, pa je
njena potencijalna energija

1
U f mgy ky 2
2

ili

1
U f (1.3kg )(9.8m / s 2 )(0.096m) (133N / m)(0.096m) 2 0.61J
2

Zakon ouvanja energije daje

2(U i U f )
1
U i U f mv 2 v
2
m

ili

2(0.44 J 0.61J )
0.51m / s
1.3kg

jer:
1
1
Ui mgyi kyi 2 (1.3kg )(9.8m / s 2 )(0.146m) (133N / m)(0.146m) 2 0.44 J
2
2

22

Poglavlje 38 - Posebna teorija relativnosti

Teorija relativnosti dobila je svoje ime po tome to se bavi mjerenjima dogaaja u
referentnim sustavima koji se gibaju jedan u odnosu na drugog (relativna gibanja). To je vrlo
elegantna teorija koja se temelji na postulatu konstantnosti fizikalnih zakona i na postulatu
konstantnosti brzine svjetla. Dakle, teorija relativnosti nipoto ne kae da je sve relativno,
nego upravo obrnuto, temelji se na dva postulata o konstantnosti.
U ovom poglavlju bavit emo se samo posebnom teorijom relativnosti, koju je Albert Einstein
(1879-1955) izloio u svom radu iz 1905. godine. Einstein je poslije razvio i opu teoriju
relativnosti. Njegova posebna teorija bavi se samo inercijalnim referentnim sustavima (koji
nisu ubrzani nego se gibaju konstantnom relativnom brzinom).
Einstein je zaprepastio fiziare svoga doba predviajui mnoge bizarne efekte kao izravnu
posljedicu dva spomenuta postulata. Relativistiki efekti postaju veliki tek kada se tijela
gibaju brzinama koje su usporedive s brzinom svjetlosti. Stoga nije udno da nam nae
svakodnevno iskustvo nimalo ne pomae da shvatimo to e se dogoditi u takvim situacijama.
Najvea brzina kojom se ovjek ikad gibao (oko 30 km/s u umjetnom satelitu) daleko je
manja od brzine svjetlosti ( 3 105 km/s).

Postulati posebne teorije relativnosti

1. Postulat (o zakonima fizike):
"Zakoni fizike su isti za opaae u svim inercijalnim referentnim sustavima. "
Galileo je pretpostavio da su zakoni mehanike isti u svim inercijalnim referentnim sustavima.
Newtonov prvi zakon je jedna vana posljedica te Galileove pretpostavke. Einstein je proirio
tu ideju tako da je obuhvatio sve zakone fizike, dakle i zakone optike i elektromagnetizma.
Ovaj postulat ne kae da su mjerene vrijednosti za sve fizikalne veliine iste za sve opaae,
nego da su zakoni fizike, koji povezuju ta mjerenja, isti u svim inercijalnim sustavima.
2. Postulat (o brzini svjetla) "Brzina svjetla u vakuumu ima istu vrijednost c u svim
smjerovima i u svim inercijalnim referentnim sustavima."
Ovaj je postulat tvrdnja da u prirodi postoji najvea mogua brzina c i da svjetlo u vakuumu
putuje tom brzinom. Ne postoji tijelo, oblik energije ili informacija, koje bi moglo putovati

2
brzinom veom od c. tovie, koliko god ubrzavali neku masu, ona nikad nee dostii
c=299792458 m/s.
Fiziari nikad nisu nali iznimku, a oba su postulata vrlo temeljito testirali u ogromnom broju
pokusa.

Najvei mogui iznos brzine

W. Bertozzi je 1964. dokazao u pokusu s jako ubrzanim elektronima da postoji granini

iznos brzine kojeg nije mogue nadmaiti. Njegove eksperimentalne toke savreno povezuje
krivulja koju predvia Einsteinova posebna teorija relativnosti. Bertozzi je mjerio kinetike
energije elektrona. Kako je pojaavao silu djelovanja na vrlo brze elektrone, tako im je
kinetika energija rasla do vrlo visokih vrijednosti, ali njihova brzina vrlo se malo poveavala
nakon to je poprimila vrijednosti neto malo manje od c. Za najveu brzinu elektrona
Bertozzi je dobio v=0,99999999995 c to je vrlo blizu c, ali jo uvijek manje od c. Da smo c
aproksimirali kao c 2.998 108 m / s , kao to emo to raditi u nastavku ovog poglavlja,
izgledalo bi da su elektroni dobili brzinu c.

Testiranje postulata o brzini svjetla

Ako je brzina svjetla ista u svim inercijalnim referentnim sustavima, tada svjetlo koje
emitira izvor u gibanju mora biti iste brzine c kao i svjetlo koje emitira izvor svjetlosti u
laboratoriju. Fiziari su testirali ovo predvianje s velikom preciznou na primjeru
neutralnog piona ( 0 ) kao "izvora svjetla".

3
Neutralni pion je nestabilna estica kratkog ivota koja nastaje u ubrzivau estica prilikom
sudara estica.
Raspada se u dvije gama zrake po shemi:

0
Gama zrake su elektromagnetsko zraenje (vrlo visoke frekvencije) kao i vidljivo svjetlo,
pa za njih takoer vrijedi postulat o brzini svjetla.
Iste godine 1964., kada je Bertozzi koristio jako ubrzane elektrone, fiziari CERN-a u
vicarskoj stvorili su snop piona u kojem su se pioni gibali brzinom od 0,99975 c s obzirom
na njihov laboratorij. Istraivai su istodobno mjerili i brzinu zrake koje su pioni u letu
emitirali. Nali su da je brzina svjetla koju su emitirali pioni u letu potpuno ista brzini svijetla
koju emitiraju pioni u mirovanju. To je opaanje sasvim u skladu s Einteinovom posebnom
teorijom relativnosti, a nije u skladu s naim svakodnevnim iskustvom da e se brzina
izbaenog tijela zbrojiti s brzinom vozila iz kojeg se tijelo izbacuje u pravcu vonje.
Jednostavno zbrajanje brzina bi u sluaju jako ubrzanih piona dalo brzinu od skoro 2c za
zrake ubrzanih piona, kao da ti pioni ve ne lete brzinom koja je samo 0,025% manja od c.

Dogaaj i mjerenje dogaaja

Dogaaj je neto to se dogodi i emu opaa moe pridruiti tri prostorne i jednu
vremensku koordinatu. Dogaaj moe biti ukljuivanje ili iskljuivanje baterijske lampice,
sudar dviju estica, prolaz svjetlosnog signala kroz odreenu toku, eksplozija, trenutak
podudaranja kazaljke sata sa oznakom na satu. Opaa u nekom inercijalnom referentnom
sustavu moe izmjeriti slijedee vrijednosti koordinata za dogaaj A:
KOORDINATA

VRIJEDNOST

3.58m

1.29m

0m

34.5s

Kako su prostorne i vremenske koordinate povezane u teoriji relativnosti moemo rei da

je opaa izmjerio 4 prostorno-vremenske koordinate dogaaja A u svom koordinatnom
sustavu. Koordinate istog dogaaja mogu mjeriti i drugi opaai u drugim inercijalnim

4
koordinatnim sustavima. Openito nee dobiti iste vrijednosti. Drugim rijeima, ne moe se
rei da dogaaj A "pripada" samo jednom koordinatnom sustavu.
Pridruivanje koordinata prostora i vremena nije jednostavan problem u praksi. Recimo da
zrani balon eksplodira 1 km na naoj desnoj strani u 9 sati, a da u isto doba 2 km na naoj
lijevoj strani eksplodira u zraku neka raketa. Ako posjedujemo dovoljno osjetljivi ureaj za
detekciju svijetla, prvo emo ustanoviti da se te dvije eksplozije nisu dogodile tono u 9 sati,
jer je bljesku eksplozija trebalo neko kratko vrijeme da stigne do nas. Nadalje, poto se
eksplozija rakete dogodila dalje od nas, svjetlo eksplozije rakete putovat e do naeg
instrumenta due nego slika eksplozije balona. Dakle, ta dva dogaaja e nam izgledati kao da
su se dogodila jedan iza drugog, a ne istodobno. Da bi doznali pravo vrijeme kada su se te
eksplozije dogodile, moramo uzeti u obzir da se svjetlo iri konanom brzinom, moramo
izraunati vrijeme putovanja svjetla od trenutka svake eksplozije do naih mjernih
instrumenata, i na kraju oduzeti vremena putovanja svjetla od zabiljeenih vremena kada su
valovi svjetla stigli do nas.
Lake bi dogaaju (dogaaj moe biti i paljenje depne lampice) pridruili koordinate
vremena i prostora kada se ne bi morali stalno brinuti da uzmemo u obzir koliko dugo je
informacija o dogaaju putovala do nas. Da rijeimo taj problem konstruirat emo imaginarnu
reetku mjernih tapova i satova svuda u naem inercijalnom sustavu. Ta zamiljena reetka
izgleda nepotrebno kompliciranje, ali vidjet emo da e nam utedjeti lutanje, konfuziju i
proraune u cilju nalaenja koordinata prostora i vremena za neki dogaaj.
1. Prostorne koordinate
Uoimo samo jednu ravninu u trodimenzionalnoj reetki mjernih tapova (vidi sliku).
Reetku smo zamislili tako da se tapovi proteu u smjeru tri okomite koordinatne osi.
Prostorne koordinate dogaaju A tada je bilo lako oitati na najbliim mjernim tapovima.

5
2. Vremenska koordinata
Zamislimo da maleni sat postoji u svakoj toki u kojoj se sijeku okomiti mjerni tapovi.
To mnotvo satova treba sinkronizirati. Nije dovoljno da su satovi identini, niti da su svi
regulirani u poetku na isto vrijeme i tek tada pomaknuti u njihove konane poloaje u
vorovima reetke. Naime ne znamo da li e pomicanje satova utjecati na usporavanje ili
ubrzavanje satova. Moramo prvo postaviti satove u sva vorita i tek ih onda sinkronizirati.
Kada bi mogli prenositi signale beskonano velikom brzinom, sinkronizacija satova bila bi
jednostavna. Prikladni signal sinkronizacije postigao bi traeni cilj usklaivanja za sve satove
u reetki. Meutim, beskonano brz prijenos informacija ne postoji. Dakle, moramo
upotrijebiti elektromagnetske valove u vakuumu kao na signal za kojeg znamo da e se iriti
konanom brzinom c (jer znamo da nema breg signala).
Ima mnogo naina kako opaai mogu sinkronizirati satove pomou svjetlosnih signala.
Kako smo zamislili mreu sustava moemo zamisliti i mreu pomagaa koji su smjeteni po
jedan kod svakog sata. Tada opaa stane u ishodite i poalje svjetlosni signal kada je na
njegovom satu t = 0. im svjetlosni signal stigne do nekog pomagaa, ovaj namjesti svoj sat
na vrijeme
t

r
c

gdje je r udaljenost izmeu pomagaa i opaaa. Tako e zamiljeni pomagai sinkronizirati

sve zamiljene satove.
3. Prostorno-vremenske koordinate
Opaa sada moe zabiljeiti prostornovremenske koordinate dogaaja tako da zabiljei
vrijeme koje pokazuje sat najblii dogaaju i poloaj koji biljee najblii mjerni tapovi. Ako
se dogode dva dogaaja, opaa lako izrauna vremenski razmak izmeu njih kao razliku
zabiljeenih vremena na satovima blizu tih dogaaja. Slinu udaljenost dogaaja u prostoru
opaa nalazi kao razliku koordinata dogaaja. Na ovaj nain mogue je zaobii problem
prorauna vremena za putovanje signala od mjesta dogaaja do opaaa.

Relativnost istodobnosti
Opaa u jednom inercijalnom sustavu (neka se opaa zove Sam) opazi dva nezavisna
dogaaja (R i B) u istom trenutku. Pretpostavimo da drugi opaa (nazovimo ga Sally) biljei
ta dva dogaaja (njihove prostorno-vremenske koordinate) iz drugog inercijalnog sustava koji
se giba konstantnom brzinom v u odnosu na prvi. Da li e Sally takoer zakljuiti da su se ta
dva dogaaja dogodila istodobno? Odgovor na ovo pitanje je negativan:
"Ako su dva opaaa u relativnom gibaju jedan u odnosu na drugog, tada se openito nee
moi sloiti da li su dva dogaaja istodobna ili ne. Ako jedan opaa zakljui da dogaaji jesu
istodobni, drugi e donijeti suprotan zakljuak."
Ne moemo presuditi da je jedan opaa u pravu, a drugi da ima krivo. Opaanja su savjesno
napravili i oba opaaa su u pravu.
Tako smo doli do vrlo udne posljedice Einsteinove teorije: Istinite su obje kontradiktorne
tvrdnje o istom prirodnom dogaaju.
"Istodobnost nije apsolutni nego relativni pojam, jer ovisi o gibanju opaaa".
Odstupanja od istodobnosti vrlo su malena ako je relativna brzina opaaa, odnosno
inercijalnih sustava u kojima oni miruju, mnogo manja od brzine svjetlosti.
Nae svakodnevno iskustvo ne ukljuuje brzine bliske brzini svjetlosti pa nam je zbog toga
relativnost istodobnosti udna i strana.
Detaljnije razmatranje istodobnosti
Koristei postulate posebne teorije relativnosti pojasnimo relativnost istodobnosti na
jednom konkretnom (zamiljenom) primjeru.
Neka su Sally i Sam svaki u svom dugakom svemirskom brodu smjeteni u sreditu
broda (vidi sliku na sljedeoj stranici). Brodovi su poravnati jedan do drugog kao da se
spremaju na poetak utrke. Brod zamiljamo da bi napravili konkretnom sliku inercijalnog
sustava u kojem se opaa nalazi. Sallyin brod se uputi konstantnom brzinom v u smjeru
pozitivne x osi u odnosu na Samov brod, koji ostaje blizu ishodita. Sallyin brod se uputio u
trenutku t = 0. Dva meteora eksplodiraju dok su jo brodovi poravnati jedan do drugog.
Eksplozije se dogode na poetku i na kraju svemirskih brodova na mjestima (gdje ostane i
trag eksplozije) koja su jednako udaljena od sredinjih poloaja brodova gdje se nalaze
opaai.

Tragove eksplozije obiljeili smo s B i R na Sallyinom brodu i sa B i R na Samovom brodu.

Tragovi B i B nastali su jednako blizu oba lijeva kraja broda gdje je meteor eksplodirao.
Tragovi R i R nastali su jednako blizu oba desna kraja broda gdje je drugi meteor
eksplodirao, takoer u prostoru izmeu brodova.
Za tako zamiljene simetrine eksplozije na istoj udaljenosti lijevo i desno od Sama bljesak
svjetlosti izazvan eksplozijom na oba kraja broda stie istodobno do Sama (vidi sliku c). Sam
e tada utvrditi:
"Valna fronta bljeska izazvanog dogaajem R (eksplozija desnog meteora) i valna fronta
bljeska izazvanog dogaajem B (eksplozija lijevog meteora) stigle su do mene istodobno. Iz
oznaka na brodu koje su eksplozije ostavile vidim da sam stajao tono na pola puta izmeu tih
oznaka. Dakle, ta dva dogaaja jesu istodobni dogaaji."

8
Za Sally je situacija drugaija. Na slici vidimo da se Sally i valna fronta nastala u dogaaju R
na desnom kraju broda gibaju jedan nasuprot drugome. U istom smjeru se gibaju Sally i valna
fronta iz dogaaja B. Dakle, valna fronta dogaaja R prije e doi do Sally nego valna fronta
dogaaja B. Sally e ustvrditi:
"Svjetlo dogaaja R stiglo je do mene prije svjetla dogaaja B. Stajala sam tono na pola puta
izmeu dva mjesta dogaaja. Dakle, dogaaji nisu istodobni B se dogodio poslije R."
Izvjetaji se ne slau, a oba opaaa su u pravu. Pretpostavili smo da se samo jedna valna
fronta iri s mjesta svakog dogaaja i to brzinom c u oba inercijalna sustava.
Moglo se dogoditi da su meteori eksplodirali na takav nain da bi Sally zakljuila kako su
ta dva dogaaja istodobna, dok bi Sam zakljuio kako ti dogaaji nisu istodobni.

Relativnost vremena
Ako nema smisla govoriti o istodobnosti dogaaja koju bi mogli prihvatiti svi opaai,
ima li smisla govoriti o vremenskom intervalu izmeu dva dogaaja koji bi bio isti za sve
opaae? Kada se opaai gibaju jedan u odnosu na drugog, tada openito nee moi izmjeriti
isti vremenski razmak izmeu dva dogaaja. Vremenski razmak izmeu dogaaja ovisi ne
samo o tome koliko su ti dogaaji udaljeni u vremenu, nego i o tome koliko su udaljeni u
prostoru.
Pogledajmo jedan primjer u kojem se dva dogaaja dogode na istom mjestu za jednog
opaaa, ali ne i za drugog, kada se taj drugi opaa kree nekom relativnom brzinom u
odnosu na prvog.
Neka Sally sa svojim instrumentima za mjerenje sjedi u vlaku koji prolazi brzinom v
pokraj stanice. Bljesak svjetla izlazi iz izvora svjetla B (dogaaj broj 1), putuje vertikalno
gore, odbije se od zrcala vertikalno prema dolje i Sallyni instrumenti zabiljee kada svjetlo
opet stigne do izvora svjetla B (vidi slike na sljedeoj stranici).
Sally tada oita vremenski interval t0 izmeu asa kada je svjetlo isputeno iz izvora pa do
asa kada je opet stiglo do izvora svjetla (dogaaj br. 2). Kako je D udaljenost izmeu izvora
svjetla i zrcala, a 2D ukupna udaljenost koju je snop svjetla preao, mora biti

t0

2D
c

(SALLY)

U Sallynom inercijalnom sustavu (vlaku u gibanju jednolikom brzinom v ) oba dogaaja

(isputanje i detekcija svjetla) dogode se na istom mjestu, pa Sally moe obaviti mjerenje
pomou samo jednog sata C (na slici smo isti sat C prikazali na poetku i na kraju putovanja
zrake svjetla).
Neka Sam stoji na platformi stanice dok vlak prolazi. On vidi da se u vlaku pomie i Sally i
ureaj za mjerenje (zrcalo, izvor svjetla, detektor svjetla). tovie, Samu izgleda da zraka
svjetla ne ide vertikalno gore-dolje nego pod nekim kutom u smjeru gibanja vlaka (vidi sliku
b). Za Sama dva dogaaja (isputanje i detekcija svjetla) nisu se dogodila na istom mjestu. Da
bi izmjerio vremenski interval izmeu tih dogaaja, Sam mora koristiti dva sinhronizirana
sata jedan da izmjeri trenutak isputanja svjetla, a drugi da izmjeri trenutak detekcije svjetla
u svom inercijalnom sustavu.
Prema Einteinovu postulatu svjetlo putuje istom brzinom c za Sama i za Sally. Meutim,
za Sama svjetlo prevali veu udaljenost 2L izmeu dva dogaaja (vidi sliku b).
Dakle, vremenski razmak izmeu dogaaja koji Sam izmjeri je:

10
t

2L
c

(SAM)
2

L vt D 2
2

Kako je

moemo iskoristiti Sallyin rezultat mjerenja da poveemo t i t0 :

2

1
1

L vt ct0
2
2

Uvrtavanjem Samovog rezultata L

ct
, nalazimo:
2
2

ct vt ct0

2 2 2

ili
(t )2 (c2 v2 ) c2 (t0 )2

Odatle:

t0
v
1
c

Ovaj nam rezultat kae da je vremenski interval kojeg mjeri Sam ( t ) uvijek dui od
vremenskog intervala kojeg mjeri Sally ( t0 ). Naime, v je uvijek manje od c, pa je nazivnik
izraza uvijek manji od jedan.
Sam i Sally su mjerili vremenski interval izmeu dva ista dogaaja, ali je relativno gibanje
opaaa dovelo do toga da su rezultati njihovih mjerenja razliiti. Jedino to moemo
zakljuiti, koliko god nam to izgledalo protiv zdravog razuma, je da relativno gibanje moe
promijeniti brzinu prolaenja vremena izmeu dva dogaaja. Pokuajmo saeti ova opaanja:
"Kada se dva dogaaja dogode na istom mjestu u nekom inercijalnom

referentnom sustavu, vremenski interval izmeu tih dogaaja naziva se vlastito

vrijeme. Dui vremenski interval od vlastitog vremena mjeri se iz bilo kojeg
drugog inercijalnog referentnog sustava."

11
Prema tome, Sally mjeri vlastiti vremenski interval, a Sam mjeri neki dui vremenski
interval. Izbor rijei vlastiti (engleski "proper") nije ba najsretniji. Vlastiti u ovom kontekstu
ne znai da taj vremenski interval pripada opaau, nego da se interval mjeri u istom
inercijalnom sustavu u kojem su se dogodili uzastopni dogaaji.
Dilatacija vremena
Produljenje vremenskog intervala u odnosu na vlastiti vremenski interval naziva se
dilatacija vremena.
Omjer

v
esto se zamijeni sa parametrom koji je bezdimenzionalni parametar.
c

Taj nam parametar govori koliko je relativna brzina sustava blizu brzini svjetlosti.
Takoer se uvodi Lorentzov faktor:

1
1

1
v
1
c

Tada se dilatacija vremena moe jo jednostavnije izraziti kao:

t t 0

(dilatacija vremena)

Parametar brzine uvijek je manji od jedinice, jer je uvijek v < c . To znai da

Lorentzov faktor mora biti uvijek vei od jedinice. Razlika izmeu i jedinice nije
znaajna sve dok ne postane
v 0.1 c

12
Vlak sigurno ne moe dosegnuti brzinu od 30000 km/s , kao ni rakete koje su ljudi
dosad konstruirali. Takve i vee brzine mogu dosegnuti samo elementarne estice.
to bi Sally rekla o tome da za isti dogaaj Sam mjeri dui vremenski interval?
Sally bi rekla da Sam nije dobro sinkronizirao satove C1 i C2 , pa da je zbog toga
izmjerio dui vremenski interval. Moramo se meutim sjetiti da se opaai u ravnim
inercijalnim sustavima ne slau oko istodobnosti. Sam e rei da njegova dva sata
pokazuju isto vrijeme kada se dogodi dogaaj broj 1. Sally e rei da je Sam
pogreno pokrenuo sat C 2 , da brza ispred C1 kada je sinkronizirao ta dva sata.
Sally u svom sustavu vidi da se dogaaj dogodio na istom mjestu (emisija i
apsorbcija svjetla) pa svi satovi koji se postave blizu tog mjesta pokazuju isto vrijeme.
To je za nju dobar proces sinkronizacije satova. Za Sama emisija i apsorbcija svjetla
sigurno se nisu dogodili na istom mjestu, pa sinkronizacija satova to mora uzeti u
obzir.

Dva testa dilatacije vremena

1. Mikroskopski satovi
Kao to smo ve spomenuli elementarne estice lako postiu ogromne brzine bliske
svjetlosti pa mogu zgodno posluiti za testiranje predvienih bizarnih efekata teorije
relativnosti kao to je dilatacija vremena. Mioni su nestabilne estice. Kada mion
nastane raspada se u vrlo kratkom vremenu u druge estice. Vrijeme ivota miona
definiramo kao vremenski interval izmeu stvaranja (dogaaj broj 1) i raspada miona
(dogaaj broj 2).
Za stacionarne mione u laboratoriju srednje vrijeme ivota je 2.2 s . Za mione koji se
gibaju brzinom od 0.9994 c (kada je 0.9994 ) izmjereno srednje vrijeme ivota je
63.51 s , dakle postoji vrlo velika dilatacija vremena. Lorentzov faktor za tu brzinu je:
1
1

28.87
2
1 2
1 0.9994
Predviena srednja dilatacija vremena:
t t 0 28.872.2s 63.51s

slae se s izmjerenim rezultatom u okviru eksperimentalne greke mjerenja.

2. Makroskopski satovi
Joseph Hafele i Richard Keating su u listopadu 1977. izveli zahtjevni eksperiment.
Uzeli su sa sobom etri prenosna atomska sata letei dva puta oko svijeta na
komercijalnim letovima. Cilj im je bio da potvrde Einsteinovu teoriju relativnosti
koristei makroskopske satove, makar je ta teorija bila ve dobro potvrena u
eksperimentima s nestabilnim elementarnim esticama kao mikroskopskim satovima.
U to doba preciznost mjerenja vremenskih intervala pomou atomskih satova toliko
se poveala da je eksperiment Hafelea i Keatinga postao mogu.

13
Njihov eksperiment potvrdio je predvianja Einsteinove teorije relativnosti unutar 10%
pogreke mjerenja za dilataciju vremena.
Nekoliko godina kasnije, fiziari na Sveuilitu Marylanda u SAD-u izvrili su slian
eksperiment poveane preciznosti. Putali su jo precizniji atomski sat da leti u
avionu iznad zaljeva Chesapeake po 15 sati neprekidno u krugu. Izmjerili su
predvienu dilataciju vremena s tonou boljom od 1%. Danas, kada se jo
precizniji atomski satovi prenose s mjesta na mjesto pomou aviona radi badarenja
obavezno se uzima u obzir dilatacija vremena zbog relativnog gibanja satova.
Preciznost mjerenja vremenskih intervala pomou atomskih satova, koji se temelje
na spektroskopiji cezijevih (Cs) atoma dostigla je jedan dio u 1015 dijelova, to je
najvea mogua pogreka od oko 35 pikosekunda po jednom danu.
Danas je Einsteinova teorija relativnosti temelj precizne navigacije, rada Interneta,
mobitela, rada dravnih elektrinih mrea i rada GPS sustava za precizno
odreivanje lokacije pomou satelita. Vie detalja moete nai u lanku
S.A.Diddiamsa i suradnika iz asopisa Science volumen 306, str. 1318-1324, od 19
studenog 2004.
Problem 1
Va svemirski brod prolazi pokraj Zemlje relativnom brzinom (u odnosu na Zemlju)
v 0.9990 c . Nakon to ste tom brzinom po vaem satu putovali 10 godina, zastali
ste kod svemirskog objekta LP13, okrenuli se i vratili (prema Zemlji) istom brzinom u
suprotnom smjeru. Povratno putovanje takoer je trajalo 10 godina prema vaem
satu. Koliko je trajalo itavo vae putovanje s obzirom na mjerenja izvrena na
Zemlji? Zanemarite efekte zbog nunih ubrzavanja ili usporavanja, ili zbog toga to
ste prolazili blizu jakih gravitacijskih polja.
O: Ispunjeni su uvjeti Einsteinove specijalne teorije relativnosti za dva inercijalna
referentna sustava koji se gibaju konstantnom relativnom brzinom. Dva su dogaaja
vana pri udaljavanju od Zemlje: poetak putovanja odmah do Zemlje i kraj putovanja
kada ste stigli do LP13. Vae mjerenje intervala od 10 godina izmeu ta dva
dogaaja je vae vlastito vrijeme t 0 , jer su se ti dogaaji zbili na istoj lokaciji u
vaem inercijalnom sustavu (svemirskom brodu).
Opaai na Zemlji mjere interval t izmeu istih dogaaja, takav da je t t 0
prema Einsteinovoj relaciji :
t t 0
Uvrstimo poznate vrijednosti :
t

t 0
v
1
c

10.0 godina
0.9990 c
1-

223.7 god. 224 god.

Pri povratnom putovanju od 10 godina (za vas u brodu) na Zemlji se izmjeri

vremenski interval od 224 godine. Dakle, za va kruni put od 20 godina na Zemlji je

14
prolo 448 godina. Vi ste stariji za 20 godina, ali Zemlja i sve na njoj je starije za 448
godina. Nali ste nain da otputujete u budunost i da po povratku na Zemlju budete
najstariji ovjek na Zemlji, star gotovo 500 godina.
Problem 2
Pozitivni kaon ( K ) je elementarna estica ije je prosjeno vrijeme ivota 0.1237 s
kada je stacionarna, odnosno kada joj se trajanje vremena ivota mjeri u inercijalnom
sustavu kaona. Pretpostavite da pozitivni kaon ima brzinu v 0.990 c u odnosu na
laboratorijski inercijalni sustav u kojem je nastao. Koliko daleko ta nestabilna estica
moe putovati prema klasinoj fizici i prema specijalnoj teoriji relativnosti?
O: U ovom problemu mjerenja se izvode u dva inercijalna referentna sustava, jednom
koji ima ishodite u kaonu i s njim putuje i drugom kojemu ishodite ostaje fiksirano u
laboratoriju. Nadalje postoje dva dogaaja: poetak putovanja kaona u trenutku kada
je kaon stvoren i kraj putovanja kaona u trenutku kada se kaon raspadne.
Udaljenost koju kaon prijee moe se nai iz:
v

udaljenost
vremenski interval

Prvo izraunajmo prijeenu udaljenost prema klasinoj fizici (nerelativistikoj).

U nerelativistikoj fizici, koja vrijedi za v c , nije potrebno razlikovati inercijalne
sustave u kojima se vre mjerenja. Tada je prijeena udaljenost:

d cp v t
gdje za t moemo uvrstiti t 0.1237 s .
Nalazimo:
d cp 0.990 2.998 108 m/s 0.1237 10 6 s 36.7 m

Prema klasinoj fizici najvei dio kaona bi se raspao prije nego to bi stigli do
mjernog instrumenta u 50 metara udaljenoj zgradi.
Specijalna teorija relativnosti zahtjeva da mjerimo i prostorne i vremenske intervale u
istom referentnom sustavu. Dakle, ako nas zanima stvarna prijeena udaljenost
kaona izmjerena u laboratorijskom inercijalnom sustavu, tada moramo i vremenski
interval mjeriti u tom istom sustavu. Meutim, dani podatak za t je zapravo vlastiti
vremenski interval t 0 0.1237 s u kaonovom inercijalnom sustavu, jer se dva
dogaaja - raanje i smrt kaona odvijaju u sustavu vezanom za kaon.
Tada u izrazu:
d sr v t
vremenski interval t nalazimo kao t t 0 .
Uvrtavanjem poznatih vrijednosti nalazimo:

15

t 0
v
1
c

0.1237 106 s
0.990 c
1-

8.769 107. s

U laboratorijskom sustavu kaon ivi oko sedam puta due nego to je njegovo
vlastito vrijeme ivota. Zbog toga e i prijei oko sedam puta dui put prije nego to
se raspadne:
d sr v t (0.990 c) t
d sr (0.990) (2.998 10 8 m/s) (8.769 10 -7 s) 260 m

Kad god imaju posla s elementarnim esticama koje se gibaju brzinom bliskom
svjetlosti fiziari i inenjeri moraju pri konstrukciji svojih ureaja i te kako paziti da
uzmu u obzir Einsteinovu specijalnu teoriju relativnosti.

Skraivanje duina
Sasvim je jednostavno mjeriti duinu tapa koji miruje u odnosu na vas. tap
moemo usporediti sa stacionarnim metrom i bez urbe oitati koje milimetarske
oznake odgovaraju poetku i kraju tapa. Ta se dva oitavanja odbiju jedno od
drugoga i imamo duinu tapa.
Ako se tap giba morat ete oitati istovremeno (u vaem inercijalnom sustavu) gdje
se nalazi poetak i kraj tapa, jer u suprotnom ono to dobijete nee se moi zvati
duina tapa.
Za ilustraciju (vidi sliku) uvjerite se da nema smisla mjeriti koliko je pingvin debeo ako
se pingvin giba a vi mu izmjerite poloaj lea i poloaj perja iznad trbuha u dva
razliita vremenska trenutka.

16

Kako je istodobnost relativna i mora se uzeti u obzir pri mjerenju duine, moemo
pretpostaviti da su i duine relativne. To je zaista sluaj.
Naka je L 0 duina tapa koju izmjerimo kada je tap stacionaran, odnosno kada se i
opaa i tap nalaze u referentnom sustavu tapa. Ako pak postoji relativno gibanje
brzinom v izmeu opaaa i tapa uzdu duine tapa, tada istodobno mjerenje
poloaja krajeva tapa daje za duinu tapa:
L L0 1 2

L0

KONTRAKCIJA DUINA

Kako je Lorentzov faktor uvijek vei od jedinice, vidimo da je uvijek L L 0 .

Relativno gibanje skrauje duine u smjeru gibanja. Kako raste s v , efekt
kontrakcije duina je vei to je brzina v vea.
Duina L 0 je vlastita duina ili duina mirovanja objekta koja se mjeri u inercijalnom
sustavu objekta. Mjerenje duine u bilo kojem inercijalnom sustavu, koji se giba
paralelno duini objekta, uvijek e dati manju duinu od vlastite duine objekta.

17
Kontrakcija duina ne odnosi se samo na duine krutih objekata nego i na razmak
izmeu bilo koja dva objekta u istom inercijalnom sustavu. Tako, kada supernova
udaljena 10000 godina svjetlosti eksplodira, esticama vrlo visoke energije treba
svega nekoliko sekundi (u njihovom inercijalnom sustavu) da stignu do Zemlje, jer im
se udaljenost do Zemlje skratila za tisuu milijardi puta.
Da li se objekt u gibanju stvarno skrati u smjeru gibanja objekta? to se stvarno
dogodi mogu nam rei samo fizikalna mjerenja. Ako nije mogue nai pogreke i ako
su rezultati mjerenja konzistentni, tada je realno ono to se opaa i mjeri. Prema
naim mjerenjima putujui objekt se skrati u smjeru putovanja. Za opaaa na
samom objektu to se nije dogodilo nego smo mi pogrijeili tako da nismo istodobno
izmjerili poloaj poetka i kraja objekta. Za tog opaaa mi smo prvo odredili poloaj
prednjeg kraja tapa, a tek malo kasnije i poloaj zadnjeg kraja tapa, pa nam se
zbog toga ini da je duina tapa manja od njegove vlastite duine L 0 .
Kako je istodobnost relativna, oba su opaaa u pravu. Meutim, mnogo je ei
sluaj da fiziar sjedi u laboratoriju nego na elementarnoj estici, pa je za fiziare
skraivanje duina u smijeru gibanja sasvim realno.
Dokaz jednadbe: L

L0

Kontrakcija duina izravna je posljedica dilatacije vremena. Pogledajmo jo jednom

primjer Sally u vlaku i Sama na stanici.
Sam nalazi da je duina perona L 0 , vlastita duina koju moe lako izmjeriti. Za Sama
Sally, koja stoji u vagonu, proe kroz peron (vlak prolazi konstantnom brzinom v i ne
zaustavlja se na toj stanici) kroz vremenski interval:
t

L0
v

L 0 v t (SAM)

Uoimo da t nije vlastiti vremenski interval izmeu dva dogaaja, jer Sam mora
upotrebiti dva sinkronizirana sata na poetku i na kraju perona da utvrdi vremenske
trenutke u kojima se Sallyin poloaj podudarao s krajevima perona.
Za Sally peron prolazi pokraj nje. Ona nalazi da se dva dogaaja koja Sam mjeri
dogode na istom poloaju u njenom inercijalnom sustavu. Ona moe upotrebiti jednu
topericu tako da je pokrene kada se nae nasuprot poetka perona i da je zaustavi
kada se nae nasuprot kraja perona.
Tada Sally mjeri vlastiti vremenski interval t 0 prolaenja pokraj perona i za nju je
duina perona:
L v t 0 (SALLY)
Kako su oba mjerenja tona, moemo podijeliti duinu perona koju Sally vidi s
duinom perona koju vidi Sam:

18

L v t 0 t 0 1

L0
v t
t
Odatle:

L0

pa smo dokazali ispravnost izraza za kontrakciju duina.

Problem 3
Neka sada Sally miruje u poloaju A, a Sam prolazi kraj nje u raketi duine
L 0 230 m konstantnom brzinom v .

Sally mjeri vremenski interval od 3.57 s koliko Samovoj raketi treba da proe kraj
nje (od asa kada kraj nje prolazi poetak rakete B do asa kada kraj nje prolazi kraj
rakete C). U jedinicama brzine svjetlosti c kolika je relativna brzina v izmeu Sally i
broda?
O: Pretpostavimo da je v usporedivo s c, pa moramo koristiti specijalnu teoriju
relativnosti.
Promotrit emo dva inercijalna sustava, jedan pridruen Sally, a drugi pridruen
Samu u raketi.
Prolazak Sama pored Sally opisat emo pomou dva dogaaja - prolaz poetka
rakete B pokraj A i prolaz kraja rakete C pokraj A.
Gledano Iz svakog od dva inercijalna sustava, onaj drugi se giba brzinom v i prevali
odreeni prostorni interval izmeu dva dogaaja:
v

prostorniinterval
vremenski interval

Kako je v blizu c, moramo mjeriti vremenski i prostorni interval u istom referentnom

sustavu. Slobodni smo da izaberemo bilo koji od dva sustava da u njemu izvrimo
mjerenja. Kako znamo da je vremenski interval t u Sallynom sustavu 3.57 s ,
moemo nai vezu izmeu brzine, prostornog i vremenskog intervala u njenom
sustavu:
L
v
t

19
Ne znamo L, ali ga moemo povezati s L 0 koristei sljedee zakljuivanje: udaljenost
izmeu dva dogaaja u Samovom sustavu (raketa) je vlastita duina L 0 .
L
Dakle, udaljenost L koju mjeri Sally mora biti manja od L 0 prema izrazu L 0 za

relativistiko skraivanje duina. Dakle, mora biti:

L0
v

L0

v
1
c
t

Vlastita duina rakete L 0 je poznata, pa se ova jednadba moe rijeiti po v :

v2
L0 1 2
c
v2
(t ) 2
2

ili

L2
2
v 2 t 20 L20
c

L0

L
0
c

Uvrtavanjem numerikih vrijednosti nalazimo:

3.57 10 s
6

ili

230 m
2

230 m

8
2.998 10 m/s

v 6.299 10 7 m/s 0.210 c

Dakle, relativna brzina Sally i Sama je 21% brzine svjetlosti. Istakli smo rije
relativna, jer se nita ne bi promijenilo da se Sally giba u svom svemirskom brodu
relativnom brzinom v u odnosu na Samov brod.

20

Lorentzove transformacije

Na slici smo pokazali inercijalni sustav S' koji se giba brzinom v u smjeru pozitivne
x-osi. Isti dogaaj imat e vremensko-prostorne koordinate x' , y', z', t' u S' i x, y,z, t
u S. Pitanje je kako su povezane te koordinate?
Tvrdimo da y i z koordinate ostaju iste: y y', z z'. Ostaje da naemo vezu izmeu
x i x' i t i t'.
U klasinoj fizici Galilejeve transformacije povezuju x, t sa x' , t' :

x' x-vt
t' = t

GALILEJEVE TRANSFORMACIJE
aproksimativno vrijede za male brzine

Pretpostavili smo da se ishodita inercijalnih sustava S i S' podudaraju u poetnom

trenutku t t' 0 .
Druga jednadba tvrdi da vrijeme prolazi istom brzinom bez obzira u kojem smo
inercijalnom sustavu. Ta je tvrdnja bila toliko oita znanstvenicima prije Einsteina da
je nisu posebno ni spominjali. Iz slike se vidi da je prva jednadba tona, ali zapravo
je samo aproksimativno tona za male relativne brzine v.
Egzaktne jednadbe za transformaciju koordinata, koje vrijede sve do brzine svjetla,
mogu se izvesti polazei od dva postulata specijalne teorije relativnosti.
One glase:

x' (x-vt)
y' y
z' z

t' t- vx2
c

LORENTZOVE TRANSFORMACIJE

vrijede za sve brzine

21

I ove smo jednadbe napisali pretpostavljajui da se za t t' 0 podudaraju ishodita

inercijalnih sustava S i S' .
Uoite da su prostorna varijabla x i vremenska varijabla t povezane u prvoj i etvrtoj
jednadbi. Neodvojiva povezanost prostornih i vremenskih varijabli najvanija je
poruka Einsteinove teorije, poruka koju mnogi njegovi suvremenici nisu mogli
prihvatiti.
Relativistike jednadbe moraju se svesti na klasine Newtonove izraze u granici
kada brzina svjetlosti c postane beskonana. Kada je c sve konane brzine puno
su manje od c, pa klasine jednadbe egzaktno vrijede. Ako pustimo da c u
Lorentzovim transformacijama, one se zaista reduciraju na Galilejeve transformacije.
Obrnute transformacije koje daju x i t, ako su zadani x' i t' , lako nalazimo iz ako
taj sustav jednadbi rijeimo po x i t:

vx'
x (x'+vt')

t t'+ 2
c

Jednadbe i povezuju koordinate jednog dogaaja koji biljee dva opaaa,

svaki u svom inercijalnom sustavu.
esto promatramo dva dogaaja, pa nas zanimaju razlike koordinata, odnosno
prostorno-vremenska udaljenost ta dva dogaaja:

t t 2 - t 1
t' t 2 '-t1 '

x x 2 - x 1
x' x 2'-x1 '

(opaa je u sustavu S)
(opaa je u sustavu S' )

Lorentzove transformacije za par dogaaja potpuno su analogne:

1. x (x' + vt')

x' (x - vt)

vx
2'. t' t - 2
c

1'.

vx'
2. t t' +

c2

1
v
1-
c

1
1 2

gdje smo kao i prije pretpostavili da se sustav S' giba konstantnom brzinom v u
odnosu na sustav S.
Pri uvrtavanju konkretnih vrijednosti u ove jednadbe moramo paziti da ne
pomijeamo koordinate prvog i drugog dogaaja.

22
Problem 4
Ako su vremenski intervali zaista relativni, da li je mogue nai takav inercijalni
sustav u kojem je vremenski interval negativan to bi znailo da se kri uzronoposljedina veza. Tada bi se posljedica u tom sustavu pojavila prije uzroka.
O: Iskoristimo Lorentzovu jednadbu 2' :
x

t' t
c

Uzmimo kao primjer avion koji poleti u Splitu, a spusti se u Zagrebu. Duina leta x i
vrijeme leta t su pozitivne veliine u inercijalnom sustavu u kojem su posmatrai na
zemlji. Kada bi t' moglo postati negativno u sustavu S' , tada bi opaa iz tog
sustava vidio da avion prije sleti u Zagreb, nego to uzleti iz Splita. Da se to dogodi
moralo bi vrijediti:

x
c

ili

x
t

x
u je brzina aviona u S sustavu. Kako je brzina aviona uvijek manja od
t
brzine svjetlosti, odnosno u c , gornja nejednadba moe biti ispunjena samo za
1 . To bi se moglo dogoditi samo ako je brzina sustava S' (i opaaa u njemu)
vea od brzine svjetlosti!

Meutim,

Dakle, teorija relativnosti ne naruava uzrono-posljedinu vezu meu dogaajima.

Krenje te veze znai i krenje osnovnog postulata teorije relativnosti.

Neke posljedice Lorentzovih jednadbi

Iskoristimo Lorentzove transformacije da potvrdimo posljedice dva postulata
teorije relativnosti, posljedice kao to su relativnost istodobnosti, dilatacija vremena i
kontrakcija duina.

Istodobnost

Napiimo jo jednom Lorentzovu jednadbu 2:

vx'

t t' + 2
c

Neka se dva dogaaja dogode na raznim mjestima u inercijalnom sustavu S' . Tada
je x' 0 . Dakle, ak i kada su dogaaji istodobni u S' ( t' 0 ), isti dogaaj nee biti
istodoban u sustavu S ( t 0 ). Vremenski interval izmeu tih dogaaja u sustavu S
e biti:
vx'
t 2
(Istodobni dogaaji u S' )
c

23

Dilatacija vremena

Pretpostavimo sada da su se dva dogaaja u S' dogodila na istom mjestu ( x' 0 ).

ali u razliito vrijeme ( t' 0 ).
Tada se Lorentzova jednadba svodi na:
t t'

(Dogaaj na istom mjestu u S' )

Ovaj izraz potvruje na raniji zakljuak o dilataciji vremena.

Kako su se u sustavu S' dva dogaaja dogodila na istom mjestu, moemo ih izmjeriti
pomou istog sata na tom mjestu. Tada zapravo mjerimo vlastiti vremenski interval
t 0 . Dakle, t' u gornjem izrazu je vlastito vrijeme t 0 :
t t 0
to je upravo jednadba za dilataciju vremena.

Kontrakcija duina

Napiimo jo jednom Lorentzovu jednadbu 1:

x' (x - vt)

Na prethodnoj slici zamislimo tap duine x' koji lei paralelno x i x' osi i koji
miruje u inercijalnom sustavu S' , tako da mu moemo bez ikakve urbe izmjeriti
duinu. To se moe napraviti tako da mu odbijemo koordinate krajeva. Tada njegova
duina x' mora biti vlastita duina tapa L0 .
Pretpostavimo da se u S sustavu tap giba. To znai da je x duina tapa L u S
sustavu jedino ako smo koordinate krajeva tapa izmjerili istodobno, tj. tako da je
t 0 . Uvrstimo u gornji izraz x' L 0 , x L i t 0 :

L0 L

ili

L0

(kontrakcija duina)

to je zaista ispravan izraz za kontrakciju duina.

24

Problem 5.
Svemirski brod sa Zemlje dobio je dunost da provjeri nau koloniju na planetu P1407,
iji mjesec nastanjuje borbena skupina Reptulianaca. Brod slijedi plan putovanja po pravcu
koji prvo prolazi blizu planeta, a zatim blizu mjeseca Reptulianaca. Kada je blizu tog mjeseca
brod opazi bljesak mikrovalova visokog intenziteta iz baze Reptulianaca na mjesecu. Svega
1.10s kasnije s broda opaze da je dolo do eksplozije u naoj bazi na planetu P1407. Relativna
brzina broda s obzirom na planet i njegov mjesec je v=0.980c. S broda su izmjerili udaljenost
4 108 m izmeu baze na mjesecu i baze na planetu. Da li je opravdan zakljuak posade broda
da su Reptulianci oito napali nau bazu na planetu P1407, pa se stoga treba pripremiti za
bitku?
O: Prvo odgovorimo na pitanje koliki su bili vremenski i prostorni intervali izmeu bljeska i
eksplozije i to ne mjereni s broda nego mjereni u inercijalnom sustavu planet-mjesec. Tek
kada odgovorimo na to pitanje znat emo da li postoji uzrono-posljedina veza izmeu
bljeska na mjesecu i eksplozije na planetu.
Pritom koristimo tri osnovne ideje:
1) U ovom problemu dva su inercijalna sustava, sustav planet-mjesec i sustav svemirskog
broda.
2) Postoje dva dogaaja: bljesak i eksplozija
3) Prostorne i vremenske intervale koje mjeri posada broda treba transformirati u
intervale koje mjere Zemljani na planetu P1407 i Reptulianci na mjesecu tog planeta.
Nacrtajmo shemu dogaaja:

Izabrali smo inercijalni sustav rakete kao stacionarni sustav. Isto smo tako mogli
izabrati sustav planet-mjesec kao stacionarni sustav. Upotrijebimo indekse ''b'' i ''e'' za bljesak
i eksploziju.

25
U inercijalnom sustavu rakete:
x xe xb 4.0 108 m

t te tb 1.10s

Prostorni interval x je pozitivan jer xe xb .

Vremenski interval t isto je pozitivan jer te tb .
Potraimo x ' i t ' u sustavu S' planete i mjeseca. Kako se radi o paru dogaaja koristiti
emo Lorentzove transformacije:
vx

t ' t 2
c

x ' (x vt )

Za v=+0.980c, Lorentzov faktor je

1
v
1
c

1
0.98c
1

5.0252

Tada je:

x ' (5.0252) 4.0 108 m 0.98 2.998 108 m / s 1.10 s

x ' 3.86 108 m

(0.98)(4 108 m)
t ' (5.0252) 1.10 s
1.04 s
(2.998 108 m / s)

to znai ovaj rezultat da je t ' 0 ?

Kako smo definirali t te tb mora biti i t ' te ' tb ' .
Ovaj negativan vremenski interval t ' 1.04s 0 znai da je tb ' te ' .
Dakle, u sustavu planet-mjesec bljesak se dogodio 1.04 sekunde nakon eksplozije u bazi
Zemljana.

to se onda dogodilo? Da li je bljesak prouzrokovao eksploziju ili obrnuto?

Vremenski redoslijed dogaaja u sustavu planet-mjesec je upravo obrnut od redoslijeda
dogaaja u sustavu svemirskog broda. Ako bi postojala uzrono-posljedina veza u jednom ili
u drugom sustavu, informacija o dogaaju morala bi moi putovati izmeu baze na planetu i
baze na mjesecu.
Provjerimo koliko bi brzo informacija trebala putovati?

26
U sustavu svemirskog broda:

vinf o

x 4.0 108 m

3.64 108 m / s
t
1.10s

U sustavu planet-mjesec

v 'inf o

x ' 3.86 108 m

3.71108 m / s
t '
1.04s

Obje su brzine nemogue, jer su vee od brzine svjetlosti.

Dakle, bilo koji od ova dva dogaaja nije mogao prouzrokovati onaj drugi dogaaj niti
prema mjerenjima sa svemirskog broda, niti prema mjerenjima Zemljana ili Reptulinaca
izvrenih na planetu P1407 ili na njegovu mjesecu.
Prema tome kapetan svemirskog broda, koji sigurno zna relativistiku fiziku, zakljuit e
da opaeni dogaaji ne mogu biti povod za napad na Reptuliance.

Relativnost brzina
Za istu esticu u gibanju promatrai iz sustava S i S' mjerit e razliitu brzinu.

Pretpostavimo da se estica giba uzdu x osi u sustavu S i uzdu x' osi u sustavu S'.
Dok se giba estica poalje dva signala. Svaki opaa ( u S i u S' ) mjeri prostorni i vremenski
interval izmeu ta dva dogaaja. Ta etiri mjerenja moraju biti povezana prema Lorentzovim
transformacijama:

27
vx '

t t ' 2
c

x (x ' vt ')

Podijelimo prvu s drugom jednadbom:

x x ' vt '

t t ' vx '
c2

Podijelimo brojnik i nazivnik desne strane s t ' :

x '
v
t '
x '
v

t '
1 2
c

U limesu sve manjih intervala x t je brzina u estice mjerena iz sustava S, a x ' t ' je
brzina u' estice mjerena iz sustava S'.
Tada je:

u ' v
RELATIVISTIKA TRANSFORMACIJA BRZINA
u 'v
1 2
c

Za c ova jednadba postane klasina Galilejeva jednadba za transformaciju brzina

kada se brzina tijela mjeri iz dva razliita sustava koja se kreu konstantnom relativnom
brzinom v . Dakle, tada za gibanje po x osi vrijedi:
u u ' v KLASINA TRANSFORMACIJA BRZINA

Ova jednadba je aproksimativno tona za brzine mnogo manje od c!

Relativistiki impuls
U klasinoj mehanici ukupni impuls sustava estica ostaje isti prije i poslije sraza ili
eksplozije. Kako je u teoriji relativnosti? Ako nastavimo definirati impuls estice kao
p mv , dakle kao produkt mase i brzine estice, ukupni impuls nije sauvan za opaae u

raznim inercijalnim sustavima. Imamo dva mogua izbora:

1) Odrei se zakona ouvanja impulsa
2) Nai novu definiciju impulsa tako da zakon ouvanja impulsa i dalje vrijedi
Ispravan izbor je ovaj drugi.
Neka se estica kree brzinom v u pozitivnom x smjeru.

28
Klasini impuls je:
p mv m

x
t

Da naemo relativistiki impuls pokuajmo s definicijom:

pm

x
t0

gdje je t0 vremenski interval, koji mjeri opaa, koji se giba zajedno s esticom, dok je x ,
kao i u klasinoj definiciji impulsa, prostorni razmak koji izmjeri opaa iz nekog drugog
inercijalnog sustava.
Dakle, estica je na miru za opaaa koji mjeri vremenski interval, pa je t0 vlastito vrijeme
koje je proteklo za esticu.
Kada iskoristimo izraz za dilataciju vremena impuls postane:
pm

x
x t
x
m
m mv
t0
t t0
t

Uzeli smo u obzir da je brzina estice v

x
.
t

Definicija p mv razlikuje se od klasine definicije impulsa upravo za Lorentzov faktor .

Razlika je zanemariva za male brzine, ali za vrlo velike brzine klasian impuls ima veliku
konanu vrijednost, dok relativistiki impuls postaje beskonaan kada se brzina estice
priblii brzini svjetlosti c.
Moemo poopiti definiciju relativistikog impulsa:
p mv

Kao to i mora biti i ovaj izraz postane klasian impuls p mv za brzine puno manje od c,
ali daje korektan impuls, koji potuje zakon sauvanja ukupnog impulsa, za sve fizikalno
mogue brzine.

Relativistika energija
Kemija se razvila kao znanost na osnovu pretpostavke da se u kemijskim reakcijama
sauva masa, a posebno da se sauva i energija. Einstein je pokazao u 1905. da se, kao
posljedica njegove specijalne teorije relativnosti, masa moe smatrati oblikom energije.
Dakle, zakon sauvanja energije je u stvarnosti zakon sauvanja mase-energije.

29
Kada meudjeluju atomi ili molekule u kemijskim reakcijama, tako se mali dio mase tih
estica pretvara u druge oblike energije, da je nemogue mjeriti promjene u masi i najboljim
instrumentima. Zaista izgleda da dolazi odvojeno do ouvanja mase i energije.
Meutim u nuklearnim reakcijama, to vie nije sluaj. Tada su isputene energije esto i
milijun puta vee od energije isputenih u kemijskim reakcijama, pa se promjena mase moe
lako mjeriti. Takva mjerenja pretvorbe mase u energiju i obrnuto, rade se rutinski ve dugo
vremena u reakcijama meudjelovanja elementarnih estica ili jezgri atoma (u nuklearnim
reakcijama ).
Objektu mase m pridruujemo energiju E0 prema Einsteinovom izrazu:
E0 mc 2

Danas, 100 godina nakon Einstonovog otkria, ovo je najpoznatija znanstvena jednadba
svih vremena. Energiju E0 pridruenu masi m zovemo energijom mirovanja ili vlastitom
energijom estice. Objekt mase m ima energiju E0 ak i onda kada su mu i kinetika i
potencijalna energija jednake nuli!
U sljedeoj tablici nekoliko je promjena masa malih estica ili objekata i odgovarajuih
energija:

OBJEKT

MASA(kg)

EKVIVALENT ENERGIJE

Elektron

9.111031

8.19 1014 J

(=511keV)

Proton

1.67 1027

1.50 1010 J

(=938MeV)

Atom urana

3.95 1025

3.55 108 J

(=225GeV)

estica praine

1013

Novi

3.1103

104 J
2.8 1014 J

(=2kcal)
(=78GWsati)

Zadnji podatak iz tablice najbolje nam daje zornu sliku koliko je ogromna energija
pohranjena u masi objekta. Kada bi se masa novia od jedne kune potpuno pretvorila u
energiju dobili bi ekvivalent elektrine energije za koji treba platiti HEP-u vie od deset
milijuna kuna.
U tablici smo iskoristili faktore pretvorbe:
1eV 1.6 1919 J

1J 6.242 1018 eV

30
1cal 4.186 J

1J 0.2389cal

( kcal je tisuu kalorija, keV je tisuu elektronvolti )

Jo jedan zorni podatak je ukupna potronja elektrine energije u SAD, koja odgovara
masi od svega nekoliko stotina kilograma ( stijena, sendvia, bilo ega ).
U praksi prorauna pretvorbe masa-energija rijetko se koriste SI jedinice. Mase se obino
pretvore u atomske jedinice:
1u 1.66 1027 kg

a energije se obino pretvore u elektrovolte (eV) ili mega elektrovolte ( 1MeV 106 eV ).
U izrazu E0 mc 2 faktor pretvorbe je c 2 :

c2

9.315 108 eV 9.315 105 keV 931.5MeV

u
u
u

Ukupna energija:
Energiji mirovanja treba dodati kinetiku energiju ako se estica-objekt giba
E E0 K mc2 K

Ukupna energija se moe napisati u obliku

E mc 2

gdje Lorentzov faktor uzima u obzir gibanje tijela.

Zakon ouvanja energije glasi:

'' Ukupna energija E izoliranog sustava ne moe se promijeniti.''
Pri primjeni ovog zakona treba koristiti relativistiki izraz za ukupnu energiju .
Na primjer, ako se smanji ukupna masa dvije estice koje meudjeluju, moralo je doi do
poveanja nekog drugog oblika energije, da bi ukupna energija ostala ista.
Promjena ukupne energije mirovanja sustava zbog nuklearne ili kemijske reakcije obino se
obiljei kao Q vrijednost reakcije:

31
POETNA
KONANA

UKUPNA
UKUPNA
Q
MASA ENERGIJA MASA ENERGIJA

SUSTAVA
SUSTAVA

E0i Eof Q

ili

M ic2 M f c2 Q

to postaje :

Q ( M i M f )c 2 Mc 2

gdje smo obiljeili s M M f M i promjenu ukupne mase sustava.

Ako je reakcija takva da dolazi prijelaza energije iz mase u kinetiku energiju produkata,
ukupna masa sustava se smanji pa je Q>0.
Ako je pak reakcija takva da se povea ukupna energija mirovanja sustava, tada je Q<0.
Vaan primjer smanjenja mase sustava je fuzija dvije jezgre vodika ( dva protona ). Ukupna
masa nastale jezgre i dvije isputene estice prilikom procesa fuzije manja je od ukupne
poetne mase dva protona. Dakle za fuziju je Q>0 i pri fuziji se energija isputa. Isputanje
energije prilikom fuzije jezgara vodika na Suncu je proces koji omoguuje zraenje Sunca i
ivot na Zemlji.

Kinetika energija
Klasina definicija kinetike energije K

1 2
mv samo je aproksimacija dobra za brzine puno
2

manja od brzine svjetlosti.

Naimo izraz za kinetiku energiju koji je dobar za sve fizikalne mogue brzine.
Iz izraza za ukupnu energiju u teoriji relativnosti
E mc2 K mc 2

nalazimo

K mc 2 1
gdje je

1
v
1
c

RELATIVISTIKI IZRAZ ZA KINETIKU ENERGIJU

Lorentzov faktor.

Relativistiki iznos za kinetiku energiju raste puno bre s poveanjem brzine objekta ( vidi
sliku ) nego klasina kvadratina ovisnost kinetike energije o brzini.

32

Za sluaj elektrona ( podaci na slici ) Einsteinova teorija savreno tono predvia ovisnost
kinetike energije o

v c , za razliku od klasinog izraza za kinetiku energiju.

Kada se elektron dovoljno ubrza da mu se brzina vrlo malo razlikuje od brzine svjetlosti nema
vie nikakvog smisla koristiti klasini izraz za kinetiku energiju.
Slika nam takoer neto kae o radu W koji je potrebno uloiti da bi doli do promjene K u
kinetikoj energiji tako da se brzina objekta povea za 1%.
Ako je brzina v 0.99c , trebalo bi uloiti beskonano veliki rad da se dostigne brzina v c .
Drugim rijeima to nije mogue.

Impuls i kinetika energija

U klasinoj mehanici:
pa je:

p mv

mv 2
2

p 2 2Km

Slinu vezu izmeu impulsa i kinetike energije moemo nai i u relativistikoj fizici u kojoj
su impuls i kinetika energija dani izrazima:
K mc 2 ( 1)

ili

2
K mc
1
2
1 v

p mv

mv
v
1
c

33
Kvadriranje daje
m2c 4
( K mc )
v2
1 2
c
2 2

p 2c 2

m2v 2c 2
v2
1 2
c

tako da je:
p 2c 2 m2c 4

m 2 v 2 c 2 m 2 c 4 m 2 v 2 c 2
m2c 4

v2
v2
1 2
1 2
c
c

Dakle:
( K mc2 )2 p 2c2 m2c4

ili:
( pc)2 K 2 2Kmc2

Uzimajui u obzir da je

E mc2 K

E 2 K 2 2Kmc2 m2c4

dobije se:
E 2 ( pc)2 (mc2 )2

Zgodna memnotehnika za pamenje ovog izraza je Pitagorin pouak za trokut na priloenoj

slici:

U tom trokutu:

sin

v
c

34

cos

v2
c2

mc 2
mc 2
1

2
E
mc

jer je:

Produkt pc oito mora imati dimenziju energije. Dakle, impuls moemo izraziti kao energiju
podijeljenu s brzinom svjetlosti.
Izraz
E ( pc)2 (mc 2 )2

postane aproksimativno jednak E pc za vrlo visoke energije estica i dobra je

aproksimacija u fizici visokih energija. Tada energiju mirovanja estice moemo zanemariti u
usporedbi s energijom koja se pridruuje impulsu estice. Za estice bez mase E pc je
sasvim toan izaraz!
Za pc mc 2 ukupnu energiju E moemo aproksimirati kao

E mc 2 1

E mc 2

ili

p2
p2
2

mc
1

...

2 2
2 2
mc
2m c

p2
2m

Dakle, u toj aproksimaciji energiji mirovanja estice dovoljno je dodati nerelativistiki

rezultat za kinetiku energiju da se dobije ukupna energija.

Problem 6
a) Kolika je ukupna energija elektrona od 2.53 MeV?
O: 2.53 MeV elektron ima kinetiku energiju 2.53 MeV, ali ukupnu energiju
raunamo prema izrazu:
E mc2 K

Ostaje da izraunamo energiju mirovanja elektrona

mc2 (9.109 1031 kg )(2.998 108 m / s)2 8.187 1014 J

Kako je 1MeV 1.602 1013 J proizlazi da je energija mirovanja elektrona

0.511 MeV. Ukupna energija elektrona je tada: E (0.511 2.53)MeV 3.04MeV .
b) Koliki je iznos impulsa elektrona u MeV c ?

35
O:

pc E 2 (mc 2 )2 (3.04MeV )2 (0.511MeV )2 3.00MeV

Dakle:

3.00MeV
c

Problem 7
estice koje stiu do Zemlje iz vrlo udaljenih dijelova svemira znaju imati vrlo visoku
energiju. Rekord je zabiljeen za proton kinetike energije od ak 3.0 1020 eV ( energija
dovoljna da zagrije za nekoliko stupnjeva vodu u ajnoj liici ).
a) Koliki je bio Lorentzov faktor i brzina v koju su izmjerili instrumenti na Zemlji?
O: Iskoristimo relativistiki izraz za ukupnu energiju E mc 2 i vezu izmeu
ukupne i kinetike energije:

E
mc 2 K
K

1 2
2
2
mc
mc
mc

Za proton je mc2 938MeV (vidi tablicu iz ovog poglavlja)

Tada je:

Naimo:

3 1020 eV
3.198 1011 3.2 1011
9.38 108 eV

v
c

Iz definicije proizlazi

1
1

1
1

(1 )(1 )
2(1 )

gdje smo uzeli u obzir da je v toliko blizu c da je (1 ) vrlo slino 2.00.

Odatle
pa je
ili

1
1

4.9 1024
2
11 2
2
2(3.198 10 )

1 5 1024
v = 0.999 999 999 999 999 999 999 995 c

b) Pretpostavite da je proton putovao uzdu itavog promjera nae galaksije

( 9.8 104 godina svjetlosti ). Koliko dugo je proton putovao s obzirom na b1)
inercijalni sustav Zemlje i nae galaksije, i na b2) inercijalni sustav protona?
O: Kako proton putuje praktino brzinom svjetlosti trebat e mu isto toliko vremena

36
kao svjetlu da proe kroz galaksiju tj. 98000 godina svjetlosti.
Odgovor na pitanje b2) treba uzeti u obzir da se radi o dva dogaaja ( ulazak i
izlazak protona iz galaksije) i dva inercijalna referentna sustava. Nadalje vremenski
interval u sustavu protona je vlastito vrijeme t0 koje moemo nai iz
t t0
t0

9.8 104 god .

3.06 107 god . 9.7 s
11
3.198 10

Dakle, protonu, rekordne kinetike energije, trebalo je manje od 10 sekundi da proe kroz
itavu galaksiju.
c) Koliku bi kinetiku energiju trebao imati svemirski brod od 10000 tona da putnicima
izgleda da je kroz galaksiju proao u svega 10 sekundi?
O:

K mc 2 ( 1) mc 2 (107 kg )(3 108 m / s) 2 3.2 1011

K 3 1035 J
Otprilike toliko energije trebalo bi iskoristiti ( toliki rad bi trebalo utroiti ) da se
Saturn sastavi od estica koje bi dovukli iz beskonano velike udaljenosti.