Zbornikpopularnihpredavanja PDF

Color profile: Disabled
Composite 150 lpi at 45 degrees
I to je fizika...
Zbornik popularnih predavanja na Sveu~ili{tu
Zagreb, 2006
M:\I to je fizika\Sadrzaj.vp
4. travanj 2006 13:33:37
Izdava~:
Hrvatsko fizikalno dru{tvo
Zagreb, Bijeni~ka 32
Urednici:
prof. dr. sc. Marijan Herak
dr. sc. Mladen Movre
dr. sc. Bogomil Obeli}
prof. dr. sc. Miroslav Poèk
Ilustracija na naslovnici:
dr. sc. Goran Duplan~i}
Tisak:
Laser plus d.o.o.
ISBN:
953-7178-05-6

Sadràj
Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
Uredni{tvo
Gravitacija, prostor, vrijeme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

Silvio Pallua, Maro Cvitan
Laseri kao posljedica ~udesne godine 1905 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

Goran Pichler
Putovanje u sredi{te crne rupe pejzaì op}e teorije relativnosti . . . . . . . 21

Neven Bili}
Fizika i moderne financije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

Mladen Latkovi}
Moderna nuklearna i subnuklearna fizika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

Dario Vretenar
Moderna eksperimentalna nuklearna i subnuklearna fizika . . . . . . . . . . 47

Damir Bosnar
Pametna granica: sigurnost granica i borba protiv terorizma

Razvoj ure|aja za kontrolu kontejnerskog tereta . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
Vladivoj Valkovi}
@ivjeti s potresima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
Marijan Herak
Fizikalne metode datiranja u arheologiji i umjetnosti . . . . . . . . . . . . . 69

Ines Krajcar Broni}
E = mc 2, energija i oru`je (sto godina poslije) . . . . . . . . . . . . . . . . . 79

\uro Miljani}
4. travanj 2006 13:33:38

4. travanj 2006 13:33:38

Predgovor
Godina na izmaku bila je Me|unarodna godina fizike, ~e{}e nazivana Svjetskom

godinom fizike.1 Razlog da je ba{ fizika, kao prva temeljna prirodna znanost, dobila svoju godinu potraìt }emo u tekstu rezolucije UNESCO-a:
Budu}i da je fizika temelj razumijevanja fizi~kog svijeta i prirode kao cjeline,
budu}i da su fizika i njezine primjene temelj ve}eg dijela dana{nje tehnologije,
budu}i da je obrazovanje u fizici nu`no za narode zemalja u razvoju kako bi razvili svoju znanstvenu infrastrukturu i budu}i da godine 2005. obiljeàvamo stotu
obljetnicu niza velikih otkri}a Alberta Einsteina, godina 2005. ozna~ava se kao
Svjetska godina fizike.
I zaista, razvoj fizike u posljednjih je stotinu godina bitno doprinio razumijevanju prirode, vremena i prostora, ali je doveo i do brojnih primjena s kojima se danas susre}emo (tranzistori, laseri, ra~unala, televizija, nuklearna magnetska rezonancija u medicini, Internet, sateliti, DVD, GPS, mobilna telefonija, itd.). Sve su
one potaknute otkri}ima nastalim tijekom fundamentalnih istraìvanja u fizici.
Danas postoje tendencije da se upravo fundamentalna istraìvanja u fizici i u
ostalim prirodnim znanostima smanje. To dugoro~no dovodi u opasnost daljnji
razvoj tehnologije, jer dana{nja temeljna istraìvanja predstavljaju osnovu budu}ih tehnologija.
Hrvatsko fizikalno dru{tvo uklju~ilo se u obiljeàvanje Svjetske godine fizike
nizom akcija koje su dijelom bile i dio projekta Specifi~ne potporne akcije (SSA)
za Europski tjedan znanosti 2005 #516938 WYP2005 Europe unutar 6. okvirnog programa Europske komisije. Glavni koordinator tog projekta za Hrvatsku
bio je dr. sc. Slobodan Milo{evi}, znanstveni savjetnik Instituta za fiziku iz Zagreba, kojem svesrdno zahvaljujemo na trudu. Jedna od tih akcija bila je odràvanje niza popularnih predavanja o fizici na fakultetima zagreba~kog Sveu~ili{ta,
kako bi se kolegama u akademskoj zajednici i studentima pokazala va`nost fizike i njezine mogu}e primjene u njihovim strukama. Nije nam bila ambicija dati
cjelokupni pregled moderne fizike, nego pribliìti neke njezine aspekte drugim
strukama. Cijela godina bila je prekratka da posjetimo sve fakultete koje smo èljeli, pa se nadamo da }e se sli~ne aktivnosti nastaviti i ubudu}e.
Op}a skup{tina Ujedinjenih naroda je 10. lipnja 2004. na svojoj 58. plenarnoj sjednici prihvatila
rezoluciju A/RES/58/293 (~iji supredlaga~ je bila i Republika Hrvatska), kojom je 2005. godina
progla{ena Me|unarodnom godinom fizike.
M:\I to je fizika\Predgovor.vp
27. o ujak 2006 10:05:39

I to je fizika... Zbornik popularnih predavanja na Sveu~ili{tu
Predava~i su se trudili svoja podru~ja fizike predstaviti na popularan na~in, a

sva odràna predavanja objavljujemo u saètom obliku u ovom zborniku. Integralne prezentacije svih predavanja mogu se na}i i na Internetu na adresi:
www.wyp2005.hr/tjedan_fizike/predavanja/predavanja.htm.
Budu}i da su predavanja pisana popularno, vjerujemo da }e Zbornik biti traèno i zanimljivo {tivo ne samo na fakultetima, ve} i u {kolskim knji`nicama diljem Hrvatske.
U Zagrebu, prosinca 2005.
M:\I to je fizika\Predgovor.vp
27. o ujak 2006 10:05:39
Urednici

Gravitacija, prostor, vrijeme*

Silvio Pallua, Maro Cvitan
Zavod za teorijsku fiziku, Fizi~ki odsjek Prirodoslovno-matemati~kog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu,
Bijeni~ka 32, Zagreb
Specijalna teorija relativnosti

Jedan od slavnih Einsteinovih radova iz 1905. godine bio je onaj koji je uveo specijalnu teoriju relativnosti. To je ujedno bio po~etak duge linije njegova istraìvanja
koje je poslije urodilo stvaranjem op}e teorije relativnosti, u kojoj su gravitacija,
prostor i vrijeme nerazdvojno povezani. Ta ga je linija istraìvanja dovela do
stvaranja programa ujedinjavanja svih sila u prirodi na kojem i danas fizi~ari
neumorno rade. U ovom ~lanku poku{at }emo se detaljnije osvrnuti na te Einsteinove teorije i njihove posljedice.
Fizika prije 1900. bila je u sretnom dobu kad se vjerovalo da se sve, vi{e manje,
razumije osim jednog ili dva problema. Jedan od njih odnosio se na elektromagnetne valove i pitanje kojim se sredstvom {ire. Ako bi elektromagnetni valovi bili
valovi u sredstvu (zvanom eter) onda bi oni prema njemu imali neku konstantnu
brzinu. Ako to sredstvo postoji, te ako bismo putovali u smjeru gibanja elektromagnetnih valova (svjetlosti), o~ekivali bismo da njihova brzina prema nama
bude manja, a ako bismo putovali u obrnutom smjeru da bude ve}a. Trebalo je
samo taj eter prona}i. Izvr{eni su mnogi eksperimenti. Niti jedan od njih nije pokazao ni traga eteru. Nijedan nije mogao pokazati niti kre}emo li se relativno
prema eteru.
Poku{avaju}i rije{iti problem, Einstein je krenuo svojim putem pri ~emu je
razvio specijalnu teoriju relativnosti. Napustio je pretpostavku etera i umjesto
nje uveo dva postulata:
1. Prirodni zakoni su jednaki za sve promatra~e koji se slobodno gibaju;
2. Svjetlost putuje brzinom jednakom za sve opaà~e bez obzira kojom brzinom oni putuju jedni prema drugima.
Ovi postulati imaju kao posljedice odre|ene tvrdnje koje je jednostavno formulirati ali nije jednostavno razumjeti jer su protivne na{oj intuiciji izgra|enoj
na bazi svakodnevnog iskustva.
Jedna od takvih posljedica je relativnost istovremenosti. Uzmimo da iz sredine
tramvajskih kola koja se kre}u, putnik po{alje signal prema po~etku kola i prema kraju kola. Signal }e sti}i istodobno na oba kraja. Uzmimo da se Vi nalazite u
* Predavanje je odrào prof. dr. sc. Silvio Pallua 22. oùjka 2005. godine na Pravnom fakultetu
Sveu~ili{ta u Zagrebu.
M:\I to je fizika\Pallua.vp
27. o ujak 2006 10:08:16

uli~noj kavani pokraj koje prolazi tramvaj i promatrate taj doga|aj. Iz drugog
postulata zaklju~ujete da se za Vas svjetlost giba istom brzinom kao i za ljude u
tramvaju, a Vi vidite da se po~etak kola odmi~e od signala dok se kraj primi~e,
dakle svjetlost do voza~a stigne kasnije nego do kraja kola. Dakle dva istodobna
doga|aja za putnika u tramvaju nisu istodobna i za Vas u kavani.
Jedna je od posljedica postulata i da je brzina svjetlosti maksimalna mogu}a
brzina kojom moèmo prenijeti masu, energiju ili informaciju.
Nadalje, tu je i efekt skra}ivanja duìna u smjeru gibanja. Za nas na miru }e
duljine objekata koji se gibaju biti manje (lopta koja odmi~e od nas velikom brzinom postat }e nalik pala~inki). To se moè precizno izre}i, ozna~imo li s L duljinu objekta, s v njegovu brzinu, a s c brzinu svjetlosti, na sljede}i na~in:
L (u gibanju) = L (na miru) 1
2
c2
Vremenski intervali se pak rasteù (dilatacija vremena). Za nas na miru, intervali vremena u avionu koji od nas odmi~e bili bi duì. Vrijeme ide sporije.
Npr., blizanac koji bi se uputio u svemir i vratio, bio bi mla|i od onog koji je bio
na miru. To je i potvr|eno preciznim instrumentima koji su putovali avionom u
smjeru i obratno od rotacije Zemlje.
Jasno, time je Einstein napustio pojam apsolutnog prostora (skra}ivanje duìna) te pojam apsolutnog vremena (dilatacija vremena, relativnost istodobnosti).
Ipak, pojam apsolutnosti brzine svjetlosti upu}uje na povezanost (mije{anje)
prostora i vremena. Tome ide u prilog ~injenica da se duìne skra}uju za isti faktor za koje se intervali vremena produljuju. Drugim rije~ima njihov produkt se
ne mijenja. Dakle, kad promatramo i prostor i vrijeme, postoje svojstva koja ne
ovise o promatra~u (apsolutnost prostor-vremena).
DIGRESIJA O EINSTEINU
Albert Einstein je ro|en 1879, a s 12 godina je odlu~io kako je sam rekao

posvetiti se rje{avanju zagonetke svijeta (riddle of the huge world).
Zavr{io je Federalno Tehni~ko Sveu~ili{te (ETH) u Zurichu. Iako na
fakultetu nije imao lo{e ocjene (4.91 od mogu}ih 6), profesori ga ba{ nisu
cijenili. Od ~etvorice koji su diplomirali, trojica su dobila mjesto asistenta,
ali ne i Einstein. Evo nekih mi{ljenja profesora o njemu:
Heinrich Weber: Vi ste vrlo pametan momak, ali imate veliki nedostatak da si ne date ni{ta re}i.
Jean Pernet: Za{to niste studirali medicinu, filologiju ili pravo, radije
nego fiziku? Radite {to ho}ete, ja Vas samo upozoravam u Va{em interesu.
Einstein nije volio ispite: Morate jednostavno sve to za ispite staviti u
glavu, svi|a vam se to ili ne.
Profesor Herman Minkowski ga je zbog tog njegovog stava nazvao lijenim psom
27. o ujak 2006 10:08:16

S. Pallua, M. Cvitan: Gravitacija, prostor, vrijeme
Vjerojatno je najpoznatija posljedica ekvivalencija mase i energije. Ako nije

mogu}a brzina ve}a od svjetlosti, {to se onda doga|a s ~esticom koju ubrzavamo?
Energija koju joj dodajemo prelazi u njezinu masu, a ako bismo je èljeli ubrzati
do brzine svjetlosti morali bismo dodati beskona~nu energiju. To je rezimirano u
slavnoj formuli:
E = mc2
Ta formula i njezino zna~enje za dobivanje energije se, vjerojatno najuspje{nije
od svih Einsteinovih otkri}a, probila do ljudi najrazli~itijeg obrazovanja i interesa.
EINSTEIN, PACIFIZAM I NUKLEARNO ORU@JE
Einstein je imao iskrena pacifisti~ka uvjerenja. Na po~etku Prvog svjetskog rata su 93 njema~ka intelektualca (me|u njima i Max Planck) potpisala izjavu u obranu njema~kog stava prema ratu. Einstein je s tri
druga intelektualca potpisao deklaraciju protiv rata. On kaè:
Moj pacifizam je instinktivni osje}aj, moj osje}aj ne izlazi ni iz jedne
intelektualne teorije nego iz najdublje antipatije prema svakoj vrsti okrutnosti i mr`nje.
Nije li bolje za ~ovjeka da umre za stvar u koju vjeruje, na primjer
kao {to je mir, nego da trpi za stvar u koju ne vjeruje, kao {to je rat?
Ipak zbog strahota nacizma promijenio je stav od apsolutnog u
predanog (dedicated) pacifista :
To zna~i da se protivim upotrebi sile u svim slu~ajevima osim kad
smo suo~eni s neprijateljem koji stremi uni{tenju ìvota kao svom cilju.
Einstein je 1939. pisao ameri~kom predsjedniku pismo u prilog razvoja nuklearnog oru`ja.
Tjedan dana prije svoje smrti 1955., potpisao je izjavu (Russell-Einstein manifesto) protiv upotrebe nuklearnog oru`ja koja je postala baza
pokreta Pugwash.
Op}a teorija relativnosti

Razvijaju}i specijalnu teoriju relativnosti, Einstein je izbacio iz fizike pojmove
kao {to su eter, apsolutni prostor, apsolutno vrijeme. Ostali su apsolutni brzina
svjetlosti i prostor-vrijeme.
Nakon {to je napravio revoluciju u fizici, imao je hrabrosti i}i jo{ dalje. Posvetio se pitanju suglasnosti specijalne relativnosti s Newtonovim zakonom gravitacije. U Newtonovoj gravitaciji sila koja djeluje me|u masama obrnuto je
proporcionalna njihovoj udaljenosti i rasprostire se beskona~nom brzinom (djeluje trenuta~no), a to se protivi specijalnoj teoriji. Einstein je sada poku{ao pomiriti gravitaciju i specijalnu teoriju. Evo njegovih rije~i: Sjedio sam u patentnom
27. o ujak 2006 10:08:16

uredu u Bernu, kad mi je najednom do{la sljede}a ideja (najsretnija ideja mog
ìvota): Kada osoba slobodno pada, ona ne }e osje}ati svoju vlastitu teìnu.
Dakle zakoni za tijela koja slobodno padaju (tj. ubrzavaju se) u prisustvu gravitacije su ekvivalentni onima za tijela koja se ne ubrzavaju i na koja ne djeluje
gravitacija. Tu je ekvivalenciju ubrzanja i gravitacije Einstein nazvao principom
ekvivalencije.
Uistinu i Zemlja je u slobodnom padu na Sunce i mi ne osje}amo gravitaciju
Sunca. Isto tako, ako se nalazimo u kabini koja slobodno pada na Zemlju, ne }emo
primijetiti polje sile teè. Ipak, ako u istu kabinu stavimo npr. dvije loptice za tenis i promatramo njihovo gibanje, tj. njihov slobodan pad, vidjet }emo da se one
kre}u svaka prema centru Zemlje, pa se i u kabini pribliàvaju jedna drugoj.
Dakle, na malim prostornim i vremenskim udaljenostima ne }emo u kabini uo~iti da padamo zbog gravitacije, ali na ve}ima ho}emo.
Isto tako privla~na sila Sunca na neku to~ku na Zemlji, razlikuje se unutar 12
sati zbog okretanja Zemlje i njezinog kona~nog radijusa, {to uzrokuje efekt plime i
oseke. Razmi{ljaju}i o razli~itim manifestacijama gravitacije na velikim i malim
udaljenostima, Einstein je 1912. do{ao do zaklju~ka da mora postojati neka veza
izme|u geometrije i gravitacije. Naime, zakrivljene plohe (na primjer Zemlja) na
malim udaljenostima izgledaju ravne, a tek na ve}im udaljenostima se primje}uje njihova zakrivljenost. Postavio je pitanje: [to ako prostor-vrijeme nije ravan
geometrijski objekt ve} zakrivljen?
Sre}om po Einsteina, matemati~ari devetnaestog stolje}a su se odmakli od Euklidove matematike iz 3. stolje}a prije Krista, te su razvili teoriju zakrivljenih prostora. U svojoj kona~noj verziji njegova op}a teorija dobila je jednostavnu sliku:
1. Prostor-vrijeme djeluje na materiju, a materija se u njemu kre}e po najkra}im spojnicama.
2. S druge strane materija djeluje na prostor-vrijeme i odre|uje mu kako se
mora uobli~iti (zakriviti).
Eksperimentalne potvrde op}e teorije

Opaàmo li uistinu zakrivljenost prostora-vremena?
Ako je prostor-vrijeme zakrivljeno, onda, na primjer, zraka svjetlosti kad prolazi
kraj Sunca mora imati savinutu putanju. To je uistinu opaèno 1919. (promatraju}i svjetlost s nekoliko zvijezda za vrijeme pomr~ine). To je toliko odjeknulo da
je Einstein postao naglo slavan pa je u pismu prijatelju napisao:
Toliko sam bio obasut pitanjima, pozivima, da sanjam da gorim u paklu, a
po{tar je |avao koji me stalno optr~ava i baca mi nove sve`njeve pisama, a ja jo{
nisam odgovorio niti na stara.
Danas postoje i zorne potvrde zakrivljenosti prostora, a to je postojanje tzv.
gravitacijskih le}a. Naime, zbog zakrivljenosti prostora (pa onda i putanja svjetlosti) blizu velikih masa one djeluju kao le}e koje fokusiraju i pove}avaju slike
udaljenih objekata (vidi sl. 1)
27. o ujak 2006 10:08:16

Slika 1. Na slici se vide ~etiri slike jednog te

istog kvazara gdje ulogu le}e ima jedna galaksija koja se nalazi izmedu nas i kvazara. To je
tzv. Einsteinov kri`.
Produljivanje vremenskih intervala crveni pomak

Zbog zakrivljenosti prostor-vremena vremenski intervali su duì gdje je ja~a gravitacija, nego tamo gdje je slabija.
To je i potvr|eno. Na primjer, radio signali poslani sa Zemlje, mimo Sunca, letjelici Viking (blizu povr{ine Marsa) su putovali duè zbog gravitacije Sunca.
Zbog toga }e, na primjer, svjetlost koja dolazi iz podru~ja ja~e gravitacije biti
crvenija (gravitacijski crveni pomak).
GPS GLOBAL POSITIONING SYSTEM
Interesantno je spomenuti da op}a teorija relativnosti nije doprinijela

samo na{oj spoznaji svijeta, nego ima i svakodnevnu primjenu u tehnologiji. Na primjer, svakom poznati GPS ure|aji moraju uzeti u obzir efekt
op}e teorije relativnosti ako se èli posti}i to~nost odre|ivanja poloàja
ispod 30 metara, a do danas ve} i mogu}ih dva metra. Efekt op}e teorije
relativnosti je uzrokovan time {to je opaà~ (korisnik instrumenta) na
Zemlji u ja~em gravitacijskom polju nego satelit.
Crne rupe tko ih treba?

Vele~asni George Mitchell je 1783. postavio pitanje: Postoje li u svemiru objekti
koje ne moèmo vidjeti?
Ako èlite, na primjer, sa Zemlje lansirati projektil u svemir, morate mu dati
po~etnu brzinu od barem 11 km u sekundi. Ta brzina bijega mora biti tim ve}a
{to je masa objekta s kojeg lansiramo ve}a. Me|utim, ako bi masa bila tako velika da bi brzina lansiranja morala biti ve}a od brzine svjetlosti, o~ito da takav objekt ne bismo mogli vidjeti. Na primjer, kada bismo masu Sunca ugurali unutar
sfere radijusa od 3 km dobili bismo objekt tih svojstava. To razmatranje iz 1783.
27. o ujak 2006 10:08:25

je palo u zaborav. Me|utim, dolaskom op}e teorije relativnosti, takvi su objekti

(kasnije nazvani crne rupe) na|eni kao matemati~ka rje{enja.
Kad potro{e nuklearno gorivo, zvijezde }e zbog gravitacije biti izloène uru{avanju. Tada se sva masa uru{i u sredi{te, u jednu to~ku singularitet. Dodu{e,
alternativno mogu zavr{iti i kao neutronske zvijezde ili bijeli patuljci, no samo
onda ako im masa nije pribli`no ve}a od tri mase Sunca. Zvijezde ve}e mase se
neminovno uru{e zbog gravitacije ili eksplodiraju. Objekt koji se formira nakon
uru{avanja zove se crna rupa.
Tijekom uru{avanja, na nekom radijusu se formira ploha koju zovemo horizont
doga|aja, koja ima interesantna svojstva:
Iz dijela prostora unutar nje nikakav signal do nas ne moè doprijeti. Ne samo
do nas sada, nego i do nas u na{oj budu}nosti. Nadalje, ako bi putnik u raketi putovao prema crnoj rupi, on bi naravno putovao prema ve}em gravitacijskom polju,
i s na{eg stanovi{ta bi njegovi intervali vremena bili sve duì. Za nas on putuje
do horizonta beskona~no dugo. Sa stanovi{ta samog putnika on bi doputovao do
horizonta u kona~nom vremenu.
Na samom horizontu putnik ne bi ni{ta posebno primijetio. Naravno, nakon
{to bi pro{ao kroz horizont, ne bi se vi{e nikada mogao vratiti k nama. Na daljnjem putu prema sredi{tu on bi osje}ao sve ja~e plimne sile koje bi ga pretvorile u
objekt poput {pageta i kona~no razderale. Putovanje bi zavr{ilo padom ostataka
putnika u singularitet. Sa stanovi{ta putnika (odnosno njegovih ostataka) pad
od horizonta do singulariteta trajao bi kona~no vrijeme. Sam singularitet predstavlja na neki na~in konac vremena. Istina, na malim udaljenostima o~ekujemo
da djeluje kvantna gravitacija pa trebamo biti oprezni s izjavama o fizici blizu
singulariteta.
Ipak, postoje li ti objekti (crne rupe)?

Godine 1970. je lansiran satelit UHURU (kenijski: sloboda sedmi ro|endan nezavisnosti Kenije). Detektirao je X-zrake iz blizine konstelacije CYGNUS, a ubrzo
su u opti~kom dijelu spektra astronomi tamo prona{li zvijezdu (HDE 226868).
Senzacionalno je bilo da se zvijezda giba kao da ima blizu sebe nevidljivog partnera. O~ito tuma~enje je bilo da je nevidljivi partner zapravo crna rupa. O~ekuje
se da crne rupe materijal usisavaju u sebe, na primjer onaj svoga partnera. Ta
materija pritom zra~i X zrake, {to mi opaàmo.
Crne rupe se nalaze i u centrima galaksija. Te crne rupe imaju mase od milijun do milijardu sun~evih masa (vidi sl. 2).
Kozmologija
Predod`ba svemira, kad se pojavila op}a teorija relativnosti, je bila ona stoljetna
da je svemir stati~an. To je bila i Einsteinova slika, i kad je napisao svoje jednad`be adaptirao ih je tome, tj. stavio je tzv. kozmolo{ki ~lan da bi stati~ni svemir bio njihovo rje{enje.
27. o ujak 2006 10:08:25

Slika 2. Jezgra galaksije NGC 4261. Gigantski disk plina i pra{ine hrani vjerojatnu crnu
rupu u sredi{tu galaksije. Na unutra{njim dijelovima, gdje je gravitacijsko polje ja~e, sve
je sjajniji. Osim toga na lijevoj slici se vide radio mlazevi koji su okomiti na disk kao osovina na kota~u.
Me|utim, u to doba je astronom Hubble mjerenjem dobio podatke da se udaljeni svemirski objekti od nas udaljavaju i to tim ve}om brzinom {to su udaljeniji
(Hubbleov zakon). Einstein pi{e da je to bila najve}a pogre{ka mog ìvota.
Einstein se uvjerio da mora napustiti stoljetnu pretpostavku stati~nog svemira pa je uklonio tzv. kozmolo{ki ~lan. Sada su njegove jednad`be davale {irenje
svemira. Svaka to~ka se od druge udaljava. To je sli~no povr{ini balona koji se
napuhuje.
Ako se svemir {iri, onda je u pro{losti bio manji. Po~eo je iz ne~ega {to fizi~ari
zovu veliki prasak (big bang). Doslovna interpretacija op}e teorije bi govorila o
po~etku vremena kao {to smo kod crne rupe imali konac vremena za astronauta
koji je upao u crnu rupu.
Blizu tog po~etnog vremena su materija i zra~enje bili u ravnoteì, zgusnuti
na velikoj gusto}i, velikoj temperaturi i malim udaljenostima. S vremenom se
svemir {irio i hladio i kad je temperatura pala ispod 3000 K (oko 400 000 godina
nakon big banga) elektroni su se s nukleonima spojili u atome formirala se materija u sada{njem obliku i odvojila se od zra~enja. To zra~enje (kozmi~ko pozadinsko zra~enje) se dalje hladilo zbog {irenja svemira i danas ima temperaturu
od 3K (2,7250,001). Njega uistinu danas opaàmo. To zra~enje (vidi sliku 3)
nam daje informacije o raspodjeli materije u ranom svemiru iz ~ega se, koriste}i
razne modele, mogu pobolj{ati procjene veli~ina kao {to su udio tamne energije
(vidi u nastavku) u ukupnoj masi svemira.
27. o ujak 2006 10:08:33

10
Slika 3. Fluktuacije u temperaturi kozmi~kog pozadinskog zra~enja koje su veli~ine 1
prema 100000 ako se usporede s prosjekom od 2.73 kelvina. Fluktuacije su na slici opisane raznim bojama, a one su otisak raznih gusto}a ranog svemira. Te razlike su dovele do
struktura koje ~ine dana{nji svemir (galaksije i dr.).
Potraga za jedinstvenom teorijom

Einsteinovih zadnjih trideset godina
U prirodi postoje 4 sile s ~etiri razli~ite ja~ine vezanja. Navedimo ih od najslabije prema najja~oj:
Sila
Gravitacijska
Slaba
Elektromagnetna
Jaka
Ja~ina vezanja
1
1033
1037
1039
Gravitacijska i elektromagnetna sila djeluju u makrosvijetu, dok jaka i slaba sila

djeluju na subatomskoj razini. Slaba sila je odgovorna za radioaktivnost, dok jaka
sila veè u jezgrama pozitivno nabijene protone i elektri~ki neutralne neutrone.
U Einsteinovo vrijeme je bilo poznato da su elektricitet i magnetizam dio jedne elektromagnetne sile. Za{to se ne bi tako sve sile mogle ujediniti u jedinstvenu
teoriju? Einstein je zadnjih 30 godina ìvota neuspje{no tragao za jedinstvenom
teorijom svih sila u prirodi. Bio je neuspje{an, ali su zato u potragu krenule sljede}e generacije.
27. o ujak 2006 10:08:40

11
Dana{nja ideja ujedinjavanja sila

Iako se sile veoma razlikuju na na{oj skali energija, smatra se da }e kod ve}ih
energija, odnosno manjih udaljenosti postati ravnopravne. U zadnjim desetlje}ima se uspjelo formulirati teoriju koja ujedinjuje tri sile: jaku, slabu i elektromagnetnu. Po toj teoriji na skali od 100 GeV-a (100 masa protona), ja~ine slabe i
elektromagnetne sile postaju iste, a onda na mnogo ve}oj skali (1015 GeV-a) se
ujedinjuju s jakom. Te teorije se mogu provjeravati u akceleratorima do energija
reda 1000 GeV-a. U prirodi, takve i jo{ vi{e energije, o~ekujemo u ranom svemiru. Ako je uistinu svemir u pro{losti bio gu{}i ({to zna~i i na vi{oj temperaturi
odnosno energiji), onda tamo moramo na}i potvrdu i ilustraciju ujedinjavanja sila. Sljede}a tablica prikazuje kalendar ujedinjavanja sila:
Starost svemira
10
10 godina
105 godina
1 sekunda
104 sekundi
1010 sekundi
1034 sekunde
1044 sekunde?
Doga|aji
Danas
Odvaja se materija od zra~enja kojeg i danas opaàmo. U sli~no vrijeme
slobodni elektroni s jezgrama formiraju atome.
Formiraju se lagane jezgre.
Kvarkovi se kondenziraju u protone i neutrone.
Elektromagnetne i slabe sile koje su do sada bile jednake,
se razdvajaju.
Do tog ~asa su jake i eletromagnetne i slabe sile bile jednake,
a sada se jake po~inju razdvajati od ostalih dviju.
Ujedinjenje triju sila s gravitacijom u jedinstvenu silu?
Pribliàvanju prvim trenucima svemira mo`da }e pomo}i sve ambiciozniji

skori eksperimentalni projekti:
Satelit Planck (2007.), koji }e najpreciznije do sada snimiti pozadinsko mikrovalno zra~enje.
Projekti detekcije gravitacijskih valova iz svemira: LISA (Laser Interferometer Space Antena), LIGO (Laser Interfometer Gravitational Wave Observatory), Advanced LIGO, Big Bang Observatory
Veliki akcelerator u CERN-u (@eneva), koji }e 2007. proraditi na do sada nedosti`nim energijama (10 TeV-a), gdje se reproduciraju situacije prisutne u
ranom svemiru.
Iznena|enje u zadnjim godinama: tamna energija

Krajem devedesetih godina su dva nezavisna tima do{la do podataka koji upu}uju da se svemir ne samo {iri, ve} i da se {irenje ubrzava. To upu}uje da postoji
doprinos masi/energiji svemira koji djeluje odbojno. [tovi{e, od ukupne mase/energije u svemiru taj doprinos (nazvan tamna energija) bi trebao biti sedamdeset posto, a ostatak od trideset posto ~ine obi~na materija i tzv. tamna materija
4. travanj 2006 13:32:46

12
(~ija se narav isto tako tek treba istraìti). Budu}i da tamnu energiju ne primje}ujemo, ona nije lokalizirana ve} podjednako raspodijeljena. [to je njezina priroda, jedno je od uzbudljivih pitanja. Na koncu, ona bi trebala biti sedamdeset
posto sastava na{eg svemira.
Kozmolo{ka konstanta je problem i za kvantnu mehaniku koja kaè da u najnièm energetskom stanju energija nikad ne i{~ezava ve} postoji neki doprinos
(nema potpuno praznog prostora). Ako bismo to procijenili za spomenute osnovne sile, dobili bismo broj koji bi bio 10120 puta prevelik.
Mo`da otkri}e tamne energije sadrì u sebi klju~ za povezivanje Einsteinove
gravitacije i kvantne mehanike.
Einsteinova gravitacija i kvantna mehanika

Ve} gornji problem nam ukazuje da, makar ve} 100 godina imamo dvije uspje{ne teorije, kvantnu mehaniku i op}u teoriju relativnosti jo{ ne znamo povezati. Uistinu:
èlimo li razmatrati {to je bilo prije 1044 dijela sekunde i je li tamo vrijeme
po~elo,
èlimo li znati {to je blizu singulariteta crne rupe i staje li tamo vrijeme,
èlimo li ostvariti Einsteinov san i svesti sve sile na jednu,
èlimo li rastuma~iti za{to je energija vakuuma (kozmolo{ka konstanta) tako
mala prema predvi|anjima kvantne mehanike,
moramo na}i teoriju koja uklju~uje i gravitaciju i kvantnu mehaniku. Teorije
kandidati postoje, ali su nezavr{ene. Najpoznatiji program je Teorija superstruna. Me|utim postoje i drugi, poput kvantne gravitacije petlji (Loop Quantum
Gravity) te drugi pristupi. Daljnje razvijanje ovih teorija ujedinjenja, ili mo`da
uspostavljanje novih, ostaje vaàn zadatak i veliki izazov za fizi~are u 21. stolje}u.
Literatura
Greene B. R. (1999): The elegant universe: Superstrings, hidden dimensions, and the quest
of the ultimate theory, Norton, New York, USA.
Thorne K. S. (1994): Black holes and time warps: Einsteins outrageous legacy, Picador, London, UK.
Scientific American (2004): Special issue: Beyond Einstein, 291.
http://hubblesite.org/newscenter/newsdesk/archive/releases/1990/20/. The Einstein Cross.
NASA and European Space Agency (ESA)
http://map.gsfc.nasa.gov/m_or.html. NASA/WMAP Science Team
http://hubblesite.org/newscenter/newsdesk/archive/releases/1992/27/image/b. National Radio Astronomy Observatory, California Institute of Technology. Walter Jaffe/Leiden
Observatory, Holland Ford/JHU/STScI, and NASA
27. o ujak 2006 10:08:40

Laseri kao posljedica ~udesne

godine 1905.*
Goran Pichler
Institut za fiziku, Bijeni~ka cesta 46, Zagreb
Goran Pichler diplomirao je i magistrirao u Zagrebu, a doktorsku disertaciju obranio je Sveu~ili{tu u Kielu (SR Njema~ka). Radi na Institutu za fiziku
kao znanstveni savjetnik u trajnom zvanju u svojstvu voditelja projekta
Femtosekundna laserska spektroskopija i ultra hladne molekule. Vodio je
brojne diplomske, magistarske i doktorske disertacije. Bio je gostuju}i znanstvenik u JILA-i, (Boulder, Colorado, SAD) i Alexander von Humboldt Stiftung stipendist u Kielu i Garchingu pokraj Mnchena. Dobitnik je dràvne
nagrade za prirodne znanosti za 2004. godinu.
Upravo je nevjerojatno koliko dugo vremena prote~e od jedne jednostavne i revolucionarne ideje do njezinog tehnolo{kog ro|enja, pa rasta i kona~no do njezine
punoljetne primjene u dana{nje vrijeme.
Radi se naravno o Einsteinu koji je u svojoj ~udesnoj godini proizveo ove}u koli~inu znanstvenih radova, od kojih svaki zavre|uje posvema{nju knjigu u kojima
bi se opisale sveukupne posljedice novih ideja i spoznaja. Jedna od najva`nijih je
svakako ideja o kvantiziranom elektromagnetskom polju (svjetlosti) odnosno o
fotonima (Einstein, 1905). Pet godina nakon revolucionarne ideje Maxa Plancka
da kvantnom hipotezom objasni zra~enje crnog tijela, Einstein poop}uje tu ideju
i zapravo utire put modernoj kvantnoj fizici, a kasnije i kvantnoj optici. Svojim
poop}enjem uspio je objasniti fotoelektri~ni efekt, Stokesovo pravilo i ionizaciju
atoma odnosno molekula. Najbitnije je u toj novoj slici djelovanje svjetlosti kao
pojedinih kvanata, ~ime je Enstein vratio u ìvot ~esti~nu sliku svjetlosti sir
Isaaca Newtona. Ukratko, Einstein kaè: jedan kvant svjetlosti izbacuje iz metala jedan elektron (fotoelektron), jedan kvant svjetlosti uzrokuje fluorescenciju
tvari na ve}im valnim duljinama (tj. manjim energijama), i kona~no jedan kvant
svjetlosti u cijelosti moè ionizirati atome ili molekule.
Albert Einstein i Max Planck postali su jako dobri prijatelji i Planck je svesrdno pomagao Einsteinu u njegovoj bogatoj znanstvenoj karijeri. No Einstein, od
svoje 26 godine pa sve do svoje 38 godine, nije bio posve zadovoljan svojim doprinosom kvantnoj slici svjetlosti. On je svakako èlio objasniti zra~enje apsolutno
crnog tijela pomo}u svoje korpuskularne teorije. Prihvatio se posla i 1917. godine objavio je revolucionarni rad u kojem je zaista izveo zakon zra~enja apsolutno
* Predavanje je odràno 18. travnja 2005. godine na Fakultetu elektrotehnike i ra~unarstva

Sveu~ili{ta u Zagrebu.
M:\I to je fizika\Pichler.vp
27. o ujak 2006 10:14:12

14
Apsorpcija
Spontana emisija
Stimulirana emisija
2
foton
1
Slika 1. Shematski prikaz tri osnovna procesa interakcije materije i zra~enja (fotona).
crnog tijela, ali je pri tome morao uvesti u fiziku jedan posve novi pojam. Stimuliranu emisiju (Einstein, 1917).
Zra~enje apsolutno crnog tijela na bilo kojoj temperaturi posjeduje karakteristiku detaljne ravnoteè, {to zna~i da je svaki proces u jednom smjeru izjedna~en procesom u suprotnom smjeru. Broj doga|aja apsorpcije kvanata svjetlosti
morao bi biti jednak broju doga|aja emisije svjetlosti. To je svakako to~na postavka, ali pri tome uobi~ajena spontana emisija nije bila dovoljna da se dobije
traèni zakon zra~enja apsolutno crnog tijela. Tek kada se Einstein dosjetio kako mora uvesti jedan novi emisijski fenomen, kako bi dobio Planckov zakon, osjetio je nu`nost objasniti svekolike posljedice koje taj fenomen nosi sa sobom. On
je pretpostavio postojanje prisilne (stimulirane) emisije, u kojoj jedan kvant
svjetlosti nailazi na atom koji se ve} nalazi u pobu|enom stanju, i prisiljava ga na
emisiju istovrsnog fotona. Dakle, ta emisija novog kvanta svjetlosti ima isti
smjer, energiju i polarizaciju kao i upadni kvant svjetlosti. To je ujedno najva`nija pretpostavka za rad masera i lasera, kojima se danas sluìmo sve vi{e.
Dugo i predugo vremena je trebalo za razvoj masera (Nobelova nagrada za fiziku 1964. godine), a onda i lasera (T. Maiman, 1960. godine). Pokojni nobelovac
Arthur Schawlow je to jednostavno objasnio: po~etkom dvadesetog stolje}a pa
sve do njegove sredine tehnologija izrade rezonatora za elektromagnetsko polje
nije bila razvijena. Posebno se to odnosi na opti~ki maser ili laser (light amplification by stimulated emission of radiation) kako ga danas nazivamo, gdje jednostavan rezonator ~ine dva paralelna zrcala odgovorna za stvaranje lavine fotona iste vrste, dakle istog smjera, valne duljine (iste energije) i polarizacije.
Premda je pro{lo ve} 45 godina od prvog lasera na kristalu rubina, razvoj tehnike, tehnologije, pa ~ak i fizike lasera ni izdaleka nije usporen. Ovogodi{nja Nobelova nagrada za fiziku upravo je vrlo sretno pogo|ena s me|unarodnom godinom fizike, kao obiljeàvanje stogodi{njice ~udesne godine 1905. Podijeljena je
na dva dijela. Jednu polovicu dobio je Roy Glauber za obja{njenje korelacije fotona i opisivanje koherentnih polja i kona~no uvo|enjem neklasi~nih izvora svjet-
27. o ujak 2006 10:14:12

G. Pichler: Laseri kao posljedica ~udesne godine 1905.
15
losti, ~ime je zapravo utro put kvantnoj optici, koja se danas vrlo bujno razvija u
pravcu opti~kih telekomunikacija, kvantnog ra~unanja i stvaranja novih akceleratora s ultrakratkim pulsevima mo}nih lasera. Druga polovica je dodijeljena
dvojici eksperimentalnih fizi~ara Johnu (Jan) Hallu i Theodoru Hnschu za revolucionarnu primjenu lasera s frekventnim ~e{ljem (frequency comb) u najpreciznijim mjerenjima fundamentalnih atomskih konstanti.
Frekventni ~e{alj dakle ima oblik ~e{lja i to je sve u ~emu se vidi sli~nost, a sve
ostalo je kvantna optika povezana sa svojstvom laserskog rezonatora da podràva oscilacije ne samo jedne valne duljine, ve} veliki broj njih, sto tisu}a i vi{e. Kada se na~ini (modovi) titranja svih tih razli~itih valnih duljina prikaù kao fotoni, onda zami{ljamo kako oni nasumice prelaze putanju od jednog do drugog
zrcala laserskog rezonatora. No ukoliko se svi fotoni nekako sabiju u isti prostorni element i tako svi zajedno putuju od jednog do drugog zrcala, tada }e nastati
sinkroni efekt, koji rezultira ogromnim snagama lasera i relativno velikim repeticijama pulseva. Nakon jednokratnog obilaska rezonatora svi zajedno djelomice
prolaze kroz jedno od zrcala rezonatora, i nakon svakog novog obilaska ponovno
se javlja jaki laserski puls. Ovisno o veli~ini rezonatora ta repeticija pulseva moè dose}i i do milijarde pulseva u sekundi, {to zna~i da su dva susjedna pulsa u
vremenu razmaknuta za svega jednu nanosekundu. Zna~ajno je naglasiti da je
taj gigantski puls sazdan od milijun lasera koji obitavaju unutar jednog laserskog rezonatora. Razlika u frekvenciji dva susjedna lasera iznosi 1 GHz, {to je
jednako repeticiji pulseva. Ta ~udesna relacija, koja izjedna~ava u~estalost ponavljanja pulseva i razliku frekvencija susjednih modova lasera, s vrlo velikom
se uspje{no{}u koristi u preciznim mjerenjima.
Slika 2. Frekventni ~e{alj sazdan od modova rezonatora me|usobno udaljenih za c/2L (Hz).
Od samog po~etka pojave lasera na sceni svjetske javnosti, ma{tovite glave fizi~ara razvile su nove metode laserske spektroskopije, koje su se posluìle sve
ve}im brojem novoprona|enih vrsta lasera. No tek je 1967. godine nastala posve
nova situacija, kada su na dva mjesta u svijetu nezavisno ponu|ena rje{enja za
laser kojem se valna duljina mogla neprekinuto mijenjati unutar nekog spektralnog intervala. Tek tada je ro|ena prava laserska spektroskopija, koja danas
zauzima istaknuto mjesto u atomskoj i molekulskoj fizici, a posebno je zastupljena u fotokemiji i fotobiologiji.
Laseri se primjenjuju pri obradi razli~itih materijala, plastike, metala, keramike. Koriste se za zavarivanje, rezanje, bu{enje i gotovo sve {to se prije moglo
zamisliti sada naprosto ide s laserom. Naravno da pri tome treba odabrati laser,
njegovu valnu duljinu, snagu, repeticiju, ako se radi o pulsnom laseru, a ponekad
27. o ujak 2006 10:14:13

16
je va`no da se na pravilan na~in iskoristi njegova polarizacija. Zbog toga je primjena razli~itih lasera u industriji sve ve}a i zahva}a sve novija podru~ja, a naro~ito u daljnjem razvoju nanotehnologije i telekomunikacija.
Primjena u medicini je osobito istaknuta pa je vrijedno spomenuti samo neke
oblike te primjene. Kao prvo va`no je navesti oftalmologiju, gdje se laser koristi
za obradu ro`nice, ali i pri operacijama kod kojih se vadi o~na le}a. Kod ablacije
mre`nice koristi se laser da bi se mre`nica ponovno pri~vrstila za fundus oka, {to
je va`no za bolju uspostavu vida kroni~nih dijabeti~ara.
U stomatologiji, krenulo se u obradu zubiju raznim vrstama lasera, a tako|er
se dosta eksperimentiralo s laserskom fotopolimerizacijom kompozitnih materijala
koji se koriste pri zamjeni srebrnih amalgama s tzv. bijelim ispunima. U novije
vrijeme demonstrirani su prvi uspje{ni eksperimenti s femtosekundnim laserima pri bu{enju zubne cakline. Jedna od primjena pri obradi karijesa prikazana
je i na slici dolje. Pri tome je kori{teno femtosekundno lasersko poja~alo snage od
10 gigavata, smje{teno na Institutu za fiziku. Repeticija pulseva je bila tisu}u
pulseva u sekundi, a trajanje svakog pulsa bilo je oko 100 femtosekundi.
Roboti s laserskim glavama vi{e nisu nikakva novost u automobilskoj industriji, gdje je zavarivanje dijelova itekako vaàn i osjetljiv posao, koji mora biti izvr{en s najve}om mogu}om precizno{}u. Naj~e{}e se koriste laseri s uglji~nim
dioksidom, pa Nd:YAG laseri i kona~no najvi{e obe}ava primjena lasera s opti~kim vlaknima. Ovi posljednji ve} doseù dovoljno velike snage za primjene u
industriji obrade plastike i tanjih metalnih limova.
Nije na odmet spomenuti da je za vrhunska precizna mjerenja laserom itekako va`na njegova stabilnost u frekvenciji i intenzitetu. Samo laseri, stabilizirani
u najve}oj mogu}oj mjeri, mogu se primijeniti u novim opservatorijama za detekciju gravitacijskih valova iz Svemira. U tu svrhu koriste se razni interferometri
gdje se proizvodi interferencija svjetlosti stabiliziranih lasera, koji prolaze dvije
razli~ite grane interferometra. Dvije grane moraju imati savr{eno jednake udalje-
Slika 3. Tri kratera izazvana djelovanjem femtosekundnog laserskog poja~ala snage 10

GW, pod pove}anjem od 10 (lijevo) i 60 puta (desno). Trajanje laserskog pulsa bilo je 100
fs uz u~estalost ponavljanja pulseva od 1000 puta u sekundi.
27. o ujak 2006 10:14:15

17
nosti. Na kraju svakog kraka interferometra nalazi se jedno zrcalo pri~vr{}eno

za neku te{ku masu, a sve je smje{teno u
odgovaraju}e vakuumske komore. Gravitacijski valovi mogu razli~ito zatitrati
dvije te{ke mase u dva razli~ita kraka interferometra, pa }e se slika interferencije
svjetlosti malo promijeniti. Ta promjena
udaljenosti oba zrcala u razli~itim krakovima je izuzetno mala veli~ina, ali danas
je to tehnolo{ki dohvatljivo i ve} se 2006.
Slika 4. Robot s laserskom glavom kagodine o~ekuju prvi rezultati iz nekoliko
kav se koristi u automobilskoj industriji.
Snimljeno na Laserskom velesajmu u
opservatorija gravitacijskih valova. Koje
Mnchenu 2005. godine.
}emo horizonte novih saznanja tada vidjeti, zasada se samo moè naga|ati.
Ve} kod prve pojave opti~kih masera ili lasera, otac masera Charles Townes
predloìo je 1960. godine, tada svakako novi, poduhvat uspostavljanja veze s izvanzemaljskim civilizacijama pomo}u laserskih signala. Radioastronomska promatranja tada su ve} bila jako razvijena, pa se pomi{ljalo i radilo na mogu}em
hvatanju signala drugih civilizacija koje obitavaju bliski svemirski prostor. Nobelovac Townes je hrabro ustvrdio da }e tek laserski snop bez isuvi{e velikih gubitaka mo}i prevaliti velike svemirske udaljenosti. Danas je razvijen cijeli sistem, nazvan OSETI (optical search for extraterrestrial inteligence), u kojem }e
se prou~avati opti~ki signali iz svemira. Kako danas postoje dovoljno sna`ni pulsni laseri s odli~nim svojstvima koherencije, mo}i }e se slati signali u bliski Svemir, do udaljenosti od oko tisu}u svjetlosnih godina.
Danas se koriste posebni laseri kojima se stvaraju umjetne zvijezde pobudom
natrijevih atoma, koji se nalaze u tankom sloju atmosfere na visini od oko 100
km. Te umjetne natrijeve zvijezde sluè za korekciju slika ostalih zvijezda u vidnom, polju teleskopa zbog turbulencija u zemljinoj atmosferi. Prijenos snopova
laserskog zra~enja time dobiva novi zna~aj, pa se od nedavno vrlo detaljno ispituje {irenje femtosekundnih laserskih pulseva kroz atmosferu.
Upotreba lasera u modernoj opti~koj mikroskopiji postala je toliko neophodna
da se strukture i procesi u ìvim stanicama ne mogu ni zamisliti bez upotrebe
nekoliko raznovrsnih lasera. Takva primjena podrazumijeva vrlo istan~ano poznavanje podataka o apsorpcijskim svojstvima materijala i njihovoj fluorescenciji
izazvanoj apsorpcijom laserskog snopa.
Naj~e{}i su konfokalni mikroskopi, gdje se fokus laserskog snopa na predmetu koji se istraùje direktno preslikava na fokus okulara, iza kojeg je smje{ten
detektor reflektiranog ili fluorescentnog svjetla. U ovom slu~aju se predmet moè pomicati u ravnini i tako prebrisavati (skenirati) cijela povr{ina. No ukoliko
se radi o transparentnom predmetu, tada se moè dobiti i trodimenzionalna slika, jer se predmet moè micati uzdu` tre}e dimenzije. Obi~no su takve slike vrlo
o{tre i daju fine detalje u raznim bojama, koje odgovaraju pobudama lasera raznih valnih duljina.
27. o ujak 2006 10:14:16

18
Sam proces apsorpcije moè biti jednofotonski ili vi{efotonski. Ako se radi o vi{efotonskoj apsorpciji, tada konfokalni aran`man
mikroskopa nije od presudne va`nosti, jer ionako fluorescentni signal dolazi iz vrlo malog fokusa gdje je intenzitet lasera dovoljno
velik za izazivanje vi{efotonskog prijelaza.
laser
Multifonska spektroskopija se naj~e{}e izvodi femtosekundnim laserima, upravo zbog
njihove velike snage. Najpopularniji je femtosekundni laserski oscilator na bazi kristala
safira dopiranog titanom.
Zaustavljanje i skladi{tenje ultrahladnih
atoma i stvaranje ultrahladnih molekula poSlika 5. Konfokalni mikroskop
sebno je poglavlje moderne atomske i molekulske fizike. U ovom podru~ju podijeljene su
brojne Nobelove nagrade, a mogu}e je da }e i ubudu}e neke biti podijeljene zbog
dalekose`nih rezultata najnovijih istraìvanja.
Na slici 6. prikazujemo proces apsorpcije fotona jednog atoma koji se giba u
susret laserskom snopu. Da bi uop}e do{lo do apsorpcije, foton mora imati ne{to
manju energiju od one koju bi mogao apsorbirati u stanju mirovanja. Prilikom
procesa apsorpcije foton }e prenijeti svoj impuls na atom i pri tome mu smanjiti
brzinu. Nakon apsorpcije do}i }e do spontane emisije, koja je izotropna, tj doga|a se u bilo kojem smjeru prostora s jednakom vjerojatno{}u. Pri emisiji, atom }e
malo trznuti u suprotnom smjeru zbog odbojne sile. Ako se sada ovaj ciklus apsorpcije spontane emisije ponovi oko 10 000 puta, prvotna brzina atoma }e se
znatno smanjiti, jer apsorpcija uvijek ide iz istog laserskog snopa, a spontana
Apsorpcija
Spontana emisija
2
foton
foton
1
fotoni
fotoni
v
Slika 6. Shematski prikaz us-
poravanja atoma naizmjeni~nom apsorpcijom i spontanom

emisijom
27. o ujak 2006 10:14:17
atom
Prijenos impulsa fotona na atom
Atom se usporava: v- v

19
Slika 7. Magneto-opti~ka stupica
za lasersko hla|enje i uskladi{tenje ultrahladnih atoma.
Slika 8. Femtosekundni laserski oscilator Tsuna-
mi-Millennia na Institutu za fiziku u Zagrebu.
emisija se odvija u bilo koji prostorni kut. Zapravo, pri procesu zaustavljanja,
frekvencija laserskog snopa bi se tako|er trebala uzastopce malo pove}avati, kako bi se proces apsorpcije mogao rezonantno odvijati.
Ako sada zamislimo da se oblak atoma obasja laserskim snopovima iz {est
okomitih smjerova (po tri iz suprotnih smjerova), tada }emo ostvariti opti~ko
zaustavljanje atoma. Njihovo dugotrajnije uskladi{tenje mogu}e je ostvariti
upotrebom magnetske boce koja se pravi s dva kru`na svitka u kojima te~e jaka struja suprotnog smjera. Na taj na~in se ostvaruje kvadrupolno magnetsko
polje pomo}u dva suprotno usmjerena magnetska dipola. U toj magnetskoj boci
atomi male brzine odnosno kineti~ke energije mogu dugovremeno obitavati, no
njihova temperatura ne moè pasti niè od nekoliko mikrokelvina. Za ostvarenje
niìh temperatura potrebno je primijeniti princip isparavanja, kod kojeg atomi
najve}ih brzina najprije napu{taju magnetsku stupicu, a atomi koji ostaju prelaze u novo stanje superfluidne materije nazvano Bose-Einsteinov kondenzat.
Je li mogu}e hla|enje molekula i biomolekula femtosekundnim laserom? Ovo
pitanje postavlja se kao centralno pitanje u svim na{im razmi{ljanjima o budu}im eksperimentima i razvoju eksperimentalnih metoda atomske fizike s najversatilnijim laserima do sada izmi{ljenima na svijetu.
Nema sumnje kako smo ovdje samo dotakli neke od mnogobrojnih mogu}nosti u kojima }e laser odigrati itekako va`nu ulogu. Jer, laser je jo{ uvijek rje{enje u
potrazi za problemom (laser is a solution in search for a problem).
Literatura
Einstein A. (1905): Annalen der Physik, 17, 132.
Einstein A. (1917): Physikalische Zeitschrift, 18, 121.
27. o ujak 2006 10:14:19

27. o ujak 2006 9:59:01

Putovanje u sredi{te crne rupe

pejsaì op}e teorije relativnosti*
Neven Bili}
Zavod za teorijsku fiziku, Institut Ru|er Bo{kovi}, Bijeni~ka cesta 54, Zagreb
Neven Bili} je znanstveni savjetnik Instituta Ru|er Bo{kovi}. Kao stipendist Fondacije Heinrich-Hertz proveo je tri godine na Universitt Bielefeld u
Njema~koj. Na istom sveu~ili{tu boravi kao gostuju}i znanstvenik, te kao
gostuju}i predava~ na Sveu~ili{tu u Hannoveru. Od 1992. do 1995. boravi
kao glavni istraìva~ na Sveu~ili{tu u Cape Townu u Ju`noj Africi. Bavi se
teorijskom fizikom elementarnih ~estica, gravitacijom, ~esti~nom astrofizikom i kozmologijom.
Ne postoji izuzetna ljepota u kojoj nema neobi~nosti u proporciji

Francis Bacon
Einsteinova op}a teorija relativnosti je teorija koja opisuje materiju u odnosu na

prostor i vrijeme. Gotovo identi~na definicija mogla bi se formulirati za umjetnost,
posebno likovnu umjetnost, kao prikazivanje ìvota, materije i njihovih odnosa
u prostoru i vremenu. Ljepota umjetni~kog djela je u sadràju i okruènju.(Za
mene pejsa` ne postoji sam po sebi: ono {to mu daje ìvot je okruènje, Claude
Monet). Isto tako, u op}oj teoriji relativnosti geometriju prostora i vremena odre|uje materija smje{tena u prostoru i vremenu. Einsteinove jedna`be op}e teorije relativnosti moèmo simboli~ki napisati u obliku
G=T
gdje na lijevoj strani veli~ina G (tzv. Einsteinov tenzor) opisuje geometriju prostora i vremena a na desnoj strani veli~ina T (tzv. Tenzor energije-impulsa) opisuje
materiju. Ova analogija izme|u umjetnosti i teorije impresionirala je velikog indijskog astrofizi~ara Chandrasekhara i ponukala ga da napi{e esej o pejsaìma op}e
teorije relativnosti i francuskom slikaru Claude Monetu (Chandrasekhar, 1997).
Pejsaì op}e teorije relativnosti

Op}a teorija relativnosti jedinstvena je slika prostora i vremena. Geometriju
prostora i vremena, odnosno na~in na koji se prostor zakrivljuje, diktira materi-
* Predavanje je odràno 28. travnja 2005. godine na Akademiji likovnih umjetnosti Sveu~ili{ta u Zagrebu.
M:\I to je fizika\Bilic-pravi.vp
27. o ujak 2006 10:17:44

22
ja smje{tena u tom prostoru i vremenu. Prostor se u blizini masivnih objekata

zakrivljuje i to tako da je zakrivljenost to ja~a {to je masa objekta ve}a. Sa svoje
pak strane, prostor i vrijeme svojom geometrijom diktiraju dinamiku materijalnih objekata, odnosno na~in gibanja tih objekata. Newtonova teorija gravitacije,
u kojoj se masivna tijela privla~e gravitacijskom silom, zamijenjena je geometrijskom dinamikom. Einsteinove jednad`be kreiraju neobi~ne slike i modele u zakrivljenom prostoru i vremenu kao {to su crne rupe, crvoto~ine, sferni (zatvoreni) ili hiperboli~ni (otvoreni) svemiri koji se {ire, skupljaju ili osciliraju.
Najva`niji efekti zakrivljene geometrije su:
1. Skretanje svjetlosti u blizini masivnih objekata gravitacijska le}a. Zrake
svjetlosti zakre}u se prolaskom blizu vrlo masivnih objekata, na primjer
zvijezda.
Slika 1. Shematski prikaz gravi-
tacijske le}e.
2. Plimne sile. U polju jake gravitacije, dakle vrlo blizu masivnih objekata u blizini kojih je prostor jako iskrivljen, objekti koji nisu to~kasti doìvljavaju deformaciju zbog razli~itog djelovanja gravitacije u razli~itim to~kama tih objekata.
Slike 2 i 3.
Plimne sile.
3. Promjena boje svjetlosti u blizini masivnih objekata gravitacijski crveni

pomak. Spektar svjetlosti emitirane iz podru~ja jake u podru~je slabe gravitacije pomaknut je prema velikim valnim duljinama, dakle prema crvenom
27. o ujak 2006 10:17:55

N. Bili}: Putovanje u sredi{te crne rupe pejsaì op}e teorije relativnosti
23
podru~ju. Spektar svjetlosti emitirane iz podru~ja slabe u podru~je jake

gravitacije pomaknut je prema kratkim valovima svjetlosti, dakle u plavo
podru~je. Efekt je sli~an tzv. Dopplerovom efektu, poznatom iz optike, prema kojem dolazi do promjene spektra zra~enja objekta koji se giba.
Slika 4.
Gravitacijski crveni pomak.
4. Gravitacijsko rastezanje vremena. U sustavu koji se nalazi u jakom gravitacijskom polju vrijeme te~e sporije, gledano sa stajali{ta opaà~a koji je u slabom gravitacijskom polju.
Crne rupe zagonetni objekti op}e teorije relativnosti

Jedno od fasciniraju}ih rje{enja Einsteinovih jednad`bi je tzv. Schwarzschildova
geometrija. Ona opisuje prostor oko masivnog objekta, poznatog pod popularnim imenom crna rupa ~ija je ~itava masa M koncentrirana u sredi{tu (sredi{nji singularitet) i koja posjeduje tzv. horizont doga|aja. Horizont doga|aja je
sfera oko sredi{njeg singulariteta, polumjera RSch (Schwarzschildov polumjer),
gdje je zakrivljenost prostora toliko jaka da se svjetlost zavrti u krug oko crne rupe
i ne moè pobje}i izvan horizonta. Bilo koji objekt koji do|e do horizonta neizbje`no je progutan i zavr{i i sredi{njem singularitetu. Schwarzschildov polumjer
razmjeran je masi crne rupe i na astrofizi~koj je skali relativno mala udaljenost.
Tako na primjer, za crnu rupu mase sunca MR, polumjer horizonta je oko 3 km.
Zbog vrlo jakog gravitacijskog privla~enja, ~estice koje padaju u spiralnim putanjama prema horizontu skupljaju se u blizini crne rupe u tzv. akrecijskom disku. Akrecijski disk se proteè od horizonta prema van u ravnini rotacije. Na slici
6 je umjetni~ki prikaz crne rupe i njezinog akrecijskog diska. Nabijene ~estice u
akrecijskom disku zbog kru`nog gibanja zra~e elektromagnetske valove razli~itog spektra. U blizini horizonta te ~estice gibaju se brzinama bliskim brzini
svjetlosti zra~e}i prete`no u spektru X-zraka. Jedna od metoda detekcije crnih
rupa je analiza spektra zra~enja akrecijskog diska.
Me|utim, akrecijski disk javlja se i kod tzv. neutronskih zvijezda. Neutronske
zvijezde, izuzev crnih rupa, najkompaktniji su astrofizi~ki objekti. Sastoje se prete`no od gusto pakiranih neutrona i nastaju kao kona~ni produkt eksplozivnog
kolapsa zvijezda poznatog pod imenom supernova. Masa neutronske zvijezde ne
moè prije}i teoretsku granicu od oko 23 MR. Sve {to je ve}e mase, a nije obi~na
27. o ujak 2006 10:17:58

24
zvijezda, kandidat je za crnu rupu.

Polumjer neutronske zvijezde mase
Sunca je oko 10 km, tako da prosje~na
gusto}a materije iznosi enormnih 6
1014 g/cm3, {to je vi{e od tipi~ne gusto}e atomske jezgre. Za razliku od crnih
rupa, neutronske zvijezde nemaju horizont doga|aja. êstice koje iz akrecijskog diska padaju prema sredi{tu
neizbje`no se sudare s povr{inom neutronske zvijezde pri ~emu se emitira
zra~enje. To se zra~enje kvalitativno
razlikuje od zra~enja koje nastaje na
horizontu crne rupe. Na taj na~in
moè se, barem u principu, iz spektra
zra~enja odrediti radi li se o crnoj rupi
Slika 5. Akrecijski disk oko crne rupe.
ili neutronskoj zvijezdi.
Teoretski su mogu}e crne rupe bilo koje mase, po~ev od mase elementarnih
~estica pa sve do supermasivnih objekata u sredi{tima galaksija s masama koje
idu do nekoliko milijardi Sun~evih masa. Me|utim, zbog tehni~kih ograni~enja
astrofizi~kih opaànja, detekcija crnih rupa nije jednostavna i svodi se uglavnom
na odre|ivanje mase objekta kandidata iz kinematike okolnih zvijezda, ili iz
gravitacijskog fokusiranja svjetlosti (gravitacijska le}a). Neutronske zvijezde i
crne rupe najlak{e je detektirati u dvojnim sustavima, u kojima je jedan od partnera obi~na zvijezda, a drugi partner je kompaktni tamni objekt s akrecijskim
diskom koji emitira X-zra~enje. Iz kinematike takvih dvojnih sustava (X-ray binary) moè se izra~unati masa kompaktnog objekta. Mase do 3 MR mogle bi biti
ili neutronska zvijezda ili crna rupa, a kod masa ve}ih od 3 MR, najvjerojatnije se
radi o crnim rupama.
U astrofizici razlikujemo dvije klase crnih rupa: supermasivne crne rupe u
sredi{tima galaksija s masama od oko 106 do 109 MR i astrofizi~ke crne rupe stelarnih masa, otprilike oko 520 MR. Do sada je otkriveno oko dvadesetak kandidata za crne rupe stelarne mase i otprilike isto toliko supermasivnih tamnih objekata u sredi{tima galaksija. Vjeruje se da gotovo svaka galaksija ima u sredi{tu
supermasivnu crnu rupu. Na primjer, u sredi{tu na{e galaksije nalazi se kompaktni objekt mase 3 106 MR koji bi mogao biti crna rupa ali postoje i neka alternativna obja{njenja. Treba ipak imati na umu da jo{ nema definitivnih dokaza o postojanju astrofizi~kih crnih rupa. Jedna od jo{ nerije{enih zagonetki je
odsutnost tzv. intermedijarnih crnih rupa s masama u intervalu 102105 MR.
Putovanje u crnu rupu

Neobi~na svojstva crnih rupa ilustrirat }emo na primjeru zami{ljenog putovanja na udaljeni hipotetski zvjezdani sustav u ~ijem je sastavu je i crna rupa. Pri-
27. o ujak 2006 10:18:03

kazane ilustracije dio su animacije koja

se moè pogledati na internetu (Hamilton, 2005).
Zamislimo dvojno-dvojni sustav prikazan na slici 6 u kojem su u paru zvijezda mase 60 MR polumjera 20 sun~evih polumjera RR (plava zvijezda) i crna
rupa mase 30 MR, skupa s parom zvijezda polumjera 15 i 10 RR (ùta i zelena
zvijezda). Zamislimo da smo u zvjezdanom brodu, na primjer Enterprise iz TV
serije Star Trek, koji se iz velike udaljenosti pribliàva tom sustavu u namjeri
da pro|e kroz horizont crne rupe i do|e
do sredi{njeg singulariteta. Polumjer horizonta crne rupe jednak je RSch = 100
km. Slijedi opis karakteristi~nih to~aka
na{eg putovanja koji }e zapovjednik broda Captain Pickard navesti u svom dnevniku.
25
Slika 6. Daleki zvjezdani sustav s crnom
rupom.
Udaljenost 10 RSch (1000 km) od

sredi{ta crne rupe. Pogled na zvjezda-
ni sustav prikazan je na slici 7. Na toj

udaljenosti zbog jake gravitacije osje}amo plimnu silu izme|u glave i stopala
od oko 1 kg. Zbog zakrivljene geometrije
u gravitacijskom polju crne rupe javljaju se dvije slike plave zvijezde. Povr{ina
horizonta, koji je zapravo nevidljiv, prikazana je kao crvena re{etka.
Udaljenost 3 RSch (300 km). Nalazimo se u posljednjoj stabilnoj kru`noj puSlika 7. Pogled s udaljenosti od 10 RSch
(1000 km).
tanji. Bliè kru`ne putanje su nestabilne: mali poreme}aj poloàja ili brzine
dovodi brod u orbitu koja nije kru`na {to moè rezultirati padom u crnu rupu.
Kru`na putanja moè se podràvati malim korekcijama pomo}u raketnih motora.
Udaljenost od 1,5 RSch (150 km). Nalazimo se u posljednjoj nestabilnoj
kru`noj putanji. Tu je kru`na putanja mogu}a samo brzinom svjetlosti. Na toj }e
se udaljenosti i svjetlost gibati u kru`noj orbiti. Iz tog se razloga sfera oko crne
rupe polumjera 1.5 RSch zove fotonska sfera. Unutar 1,5 RSch nema kru`nih orbita, ni stabilnih ni nestabilnih. Slobodni pad neizbje`no zavr{ava u crnoj rupi.
Orbita je mogu}a samo uz stalnu podr{ku raketnih motora.
Udaljenost 1 RSch (100 km). Na samom smo horizontu crne rupe, u to~ki bez
povratka. Sa stajali{ta dalekog opaà~a podru~je tik uz horizont nevidljivo je iz
27. o ujak 2006 10:18:13

26
Slika 8. Unutar horizonta: 0.35 RSch (35

km) od sredi{njeg singulariteta.
Slika 9. Svjetlo udaljenog neba: pogled iz

unutra{njosti horizonta
nekoliko razloga: prvo, vrijeme potrebno za dolazak u blizinu horizonta, za dalekog promatra~a je jako veliko. Njemu se ~ini da na{ zvjezdani brod nikad ne}e
dose}i horizont; drugo, ~ak i prije nego {to dosegnemo horizont svjetlosni signal
koji dalekom opaà~u pokazuje na{ poloàj zbog jakog pomaka u crveno postaje
prakti~ki nevidljiv. Osim toga, svjetlost koja dolazi do dalekog opaà~a te{ko se
probija, samo mala frakcija izbje}i }e privla~enje crne rupe. Me|utim, u sustavu
na{eg zvjezdanog broda vrijeme te~e normalno, u prolasku kroz horizont ne opaàmo nikakve posebne nagle promjene. Dodu{e, plimna sila izme|u stopala i glave dostiè veli~inu od jedne tone. Do
sredi{ta crne rupe ostalo nam je jo{ oko
0,0001 sekundi.
Slika 10. Unutar horizonta: 0.01 RSch (1

km) od sredi{njeg singulariteta.
27. o ujak 2006 10:18:27
Udaljenost 0,35 RSch (35 km). Nalazimo se unutar horizonta. Tik ispred
nas je i dalje prividni horizont, ozna~en
na slici crvenom re{etkom, a iza nas je
stvarni horizont ozna~en bijelom re{etkom (slika 8). Objekte izvan horizonta i
dalje vidimo sve ja~e deformirane. Na
slici 8 nije uzet u obzir gravitacijski pomak u spektru, boje zvijezda u stvarnosti bit }e promijenjene i to tako da su
boje vidljivih objekata na rubu horizonta iza nas pomaknute prema plavom dijelu spektra, a dalje od horizonta prema
crvenom (slika 9).

27
Udaljenost 0,01 RSch (1 km) i manje. Do{li smo prakti~ki do kraja putovanja.
Slike vanjskih objekata spljo{tene su uz horizont (slika 10). Plimne sile dostiù
jakost od milijun tona i uskoro }e nas rastaviti na atome.
Sredi{nji singularitet. Kraj putovanja. Sastavni djeli}i na{eg zvjezdanog
broda i nas samih postali su dio crne rupe s ukupnom masom koncentriranom
unutar malog podru~ja veli~ine oko Planckove duljine (1,6 1033 cm). U tom
podru~ju prostor i vrijeme gube svoja uobi~ajena obilje`ja: nalazimo se u podru~ju djelovanja kvantne gravitacije. Sudbina zvjezdanog broda ostaje nepoznata, jer jo{ ne znamo pravu teoriju kvantne gravitacije.
Epilog
U ovom imaginarnom putovanju kroz pejsaè op}e teorije relativnosti upoznali
smo jedan segment fascinantne fizike crnih rupa. Me|utim, najzanimljivije
pejsaè mo`da nismo ni vidjeli. Naime kvantni efekti fizike crnih rupa, za koje
na{ zvjezdani brod nije imao odgovaraju}e detektore, skrivaju nepregledno i uglavnom nepoznato more zagonetnih pojava.
Tu spadaju fenomeni kao {to su holografski princip i entropija crnih rupa, informacijski paradoks, praiskonske crne rupe, te mnogi efekti kvantne gravitacije. Tu spada i teorija struna kao mogu}a teorija svega, u kojoj se javljaju rje{enja
analogna crnim rupama ali puno kompleksnija. Prostranstva i pejsaì kvantne
gravitacije tek trebaju biti otkriveni.
Literatura
Chandrasekhar S. (1997): The Non-Radial Oscillations of Stars in General Relativity and
Other Writings, Selected papers, Vol. 7, University of Chicago Press.
Hamilton A. (2005): http://casa.colorado.edu/ajsh/schw.shtml
27. o ujak 2006 10:18:27

27. o ujak 2006 9:59:01

Fizika i moderne financije*

Mladen Latkovi}
Raiffeisen mirovinsko dru{tvo za upravljanje obveznim mirovinskim fondom d.d.
Savska cesta 41, Zagreb
Mladen Latkovi} diplomirao je fiziku na PMF-u Sveu~ili{ta u Zagrebu. U
Zavodu za teorijsku fiziku Fizi~kog odsjeka PMF-a bavio se istraìvanjima
iz fizike ~vrstog stanja, i to problemima strukturnih faznih prijelaza u niskodimenzionalnim materijalima, te nelinearnim pojavama u fizici. Nakon
magisterija zapo{ljava se u Agenciji za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja kao pomo}nik direktora direkcije zaduèn za investicijski nadzor. Od
2002. g. radi u Raiffeisen mirovinskom dru{tvu za upravljanje obveznim
mirovinskim fondom gdje kao risk manager nadzire ulaganja toga fonda.
1. Prou~avanje dinamike cijena financijskih instrumenata

Da se neka pojava pona{a slu~ajno, bez ikakvog reda, ljudi su vjerojatno primijetili
jo{ davno prije pojave modernih znanstvenih metoda. No tek je po~etkom 19. stolje}a Brown sustavno prou~avao nasumi~no gibanje ~estica peludi i do{ao do prvih
znanstveno utemeljnih zaklju~aka. Einstein je 1905. objavio fizikalni model kojeg
je Brown prou~avao, no ipak je jedan francuski student pet godina ranije do{ao do
spoznaja koje su omogu}ile matemati~ki opis Brownova gibanja kojeg uobi~ajeno
nazivamo slu~ajni hod (random walk). Rade}i na svojoj doktorskoj dizertaciji
Louis Bachelier nije prou~avao pelud, ve} kretanje cijena dionica na burzi u Parizu (Dunbar, 2000). Njegovom mentoru, velikom matemati~aru Poincaru, to se
o~ito nije svidjelo, pa je nakon doktorata Bachelier zajedno sa svojim radom pao u
zaborav. Tek je u drugoj polovini 20. stolje}a razvojem financijske ekonomije skinuta pra{ina s Bachelierovog rada i odano mu puno priznanje koje je zasluìo.
Promotrimo kretanje cijene jednog financijskog instrumenta u vremenu. Kao
primjer analizirat }emo cijenu dionice Plive u razdoblju od kraja travnja 2002.
do kraja studenog 2005. (slika 1).
U analizama se ne koriste cijene dionica zbog njihove karakteristike da imaju
trend rasta ili pada ve} se promatraju relativne promjene cijena ili prinosi. Prinosi mogu biti definirani na dva na~ina, a to su postotni i logaritamski. Postotni
prinos dan je izrazom Rt = Pt/Pt1 1, gdje je Pt cijena dionice u trenutku t, a Pt1
cijena u prethodnom trenutku. Logaritamski prinosi definirani su na osnovu logaritma omjera cijena rt = ln(Pt/Pt1), te su pogodniji za analize zbog mogu}nosti
modeliranja promjena cijena putem slu~ajnog hoda. Na slici 2 prikazana je dinamika kretanja prinosa (logaritamskog) dionice Plive u vremenu.
* Predavanje je odràno 2. svibnja 2005. godine na Ekonomskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu.
M:\I to je fizika\Latkovic.vp
4. travanj 2006 14:04:08

30
600
cijena dionice (HRK)
550
500
450
400
350
31.3.2005
30.6.2005
30.9.2005
31.12.2005
31.3.2005
30.6.2005
30.9.2005
31.12.2005
31.12.2004
30.9.2004
30.6.2004
31.3.2004
31.12.2003
30.9.2003
30.6.2003
31.3.2003
31.12.2002
30.9.2002
30.6.2002
31.3.2002
300
Slika 1. Dnevno kretanje cijene dionice Plive.
10.0%
7.5%
5.0%
prinos
2.5%
0.0%
2.5%
5.0%
31.12.2004
30.9.2004
30.6.2004
31.3.2004
31.12.2003
30.9.2003
30.6.2003
31.3.2003
31.12.2002
30.9.2002
30.6.2002
10.0%
31.3.2002
7.5%
Slika 2. Dnevni prinosi dionice Plive.
Na osnovi slike moèmo uo~iti da je kretanje cijene nasumi~no, tj. bez nekog
vidljivog trenda. Dvije veli~ine karakteriziraju sve empiri~ke podatke za koje
pretpostavljamo da imaju slu~ajnu dinamiku, a to su prosje~na vrijednost uzorka ~ija definicija glasi:
4. travanj 2006 14:04:10

31
M. Latkovi}: Fizika i moderne financije
i =
1 T
(r i )2 ,
T t =1 it
gdje je T broj dana u kojem promatramo prinose, te prosje~no kvadratno odstupanje od prosje~ne vrijednosti ili standardna devijacija definirana izrazom:
2 =
1
T (r i )2 .
T 1 t =1 it
Na slici 3 vidimo kako izgleda raspodjela logaritamskih prinosa dionice Plive

u promatranom razdoblju.
180
160
broj doga|aja
140
120
100
80
60
40
20
10.0%
9.0%
8.0%
7.0%
6.0%
5.0%
4.0%
3.0%
2.0%
1.0%
0.0%
1.0%
2.0%
3.0%
5.0%
4.0%
6.0%
7.0%
8.0%
10.0%
9.0%
prinos
Slika 3. Empirijska raspodjela dnevnih prinosa dionice Plive i
podacima prilago|ena normalna raspodjela.
Na istoj slici tako|er je prikazana raspodjela koja opisuje slu~ajne doga|aje, a

to je Gaussova ili normalna raspodjela, koja ima istu vrijednost prosje~nog prinosa i standardne devijacije kao i empirijski podaci. Vidimo da Gaussova raspodjela vrlo dobro opisuje empirijske podatke, osim u rubnim podru~jima raspodjele
(Mandelbrot, 1963; Fama, 1965). Pojava zadebljanih krajeva (fat tails) raspodjele
ukazuje na pove}anu vjerojatnost pojave ekstremno velikih pozitivnih i negativnih prinosa. Mandelbrot je me|u prvima prou~avao pojavu ekstremnih prinosa
te koristio specijalne raspodjele kojima se preciznije mogu opisati takvi doga|aji.
Takve specijalne raspodjele opisuju mnoge pojave u prirodi ili ljudskim djelatnostima, od vjerojatnosti nastanka potresa na odre|enom podru~ju pa sve do
broja veza izme|u pojedinih web stranica na internetu. U zadnjih desetak godi-
4. travanj 2006 14:04:10

32
na istraìvanja novih oblika raspodjela dovela su do sve boljeg opisa pojave ekstremnih doga|aja (Podobnik i dr., 2000), a njihova primjena u financijskoj ekonomiji je sve u~estalija.
Me|utim, bez obzira na oblik raspodjele, s pravom se pitamo je li dinamika kretanja cijena financijskih instrumenata slu~ajna ili mo`da postoje na~ini da se
predvidi to kretanje i tako do|e do velikih zarada na trì{tu kapitala. Moderna financijska ekonomija podràva hipotezu o efikasnosti trì{ta koja tvrdi da su sve
relevantne informacije potrebne za odre|ivanje cijene financijskih instrumenata
ve} ugra|ene u same cijene, pa stoga ne postoji mogu}nost dodatne zarade od one
koju ve} pruà samo trì{te (Fama, 1970). Provjera hipoteze o efikasnosti trì{ta
nije jednostavna, ne samo zato {to se temelji na statisti~kim metodama, ve} i iz
jednostavne ~injenice da onaj tko prona|e dobitnu strategiju sigurno ju ne}e javno
objaviti ve} }e ju nastojati iskoristiti za dodatnu zaradu. Da hipoteza efikasnog
trì{ta ne vrijedi za sve podjednako, dokazuje i poslovanje nekoliko specijaliziranih investicijskih tvrtki koje se bave predvi|anjima kretanja trì{ta, od kojih se
posebno izdvaja Renaissance Technologies s prinosom od 35% na godi{njoj razini
od po~etka rada 1988. godine u kojoj su zaposleni isklju~ivo fizi~ari i matemati~ari,
te Prediction Company koju su osnovali dvojica fizi~ara Doyne Farmer i Norman
Packard, a koji su se prije toga bavili istraìvanjima deterministi~kog kaosa.
2. Odre|ivanje cijena financijskih izvedenica

Prou~avanje dinamike cijena financijskih instrumenata omogu}uje nam izgradnju modela za vrednovanje cijena izvedenih financijskih instrumenata ili skra}eno financijskih izvedenica. Za njihovo rje{avanje ~esto se koriste napredne
metode koje svoje porijeklo vuku iz termodinamike, statisti~ke fizike i kvantne
mehanike. Ekvivalenost Black-Scholesove jednad`be i jednad`be koja opisuje difuziju topline izravan je dokaz povezanosti dviju znanstvenih disciplina fizike i
modernih financija. Analogija rje{avanja Black-Scholesovog modela binomnim
razvojem s metodom rje{avanja sloènih kvantnomehani~kih sustava putem
Feynmanovih integrala po putanjama najbolje ukazuje na pomo} koju je fizika
pruìla u razvoju modernih financija.
Opcije su vrsta financijskih izvedenica ~ija cijena ovisi o kretanju cijene tzv.
vezane imovine, a to mogu biti dionice, obveznice, kamatne stope, robe (nafta,
kava, ìto, plemeniti metali) pa ~ak i meteorolo{ke varijable (broj sun~anih dana, srednja dnevna temperatura). Opcija na dionicu je ugovor koji omogu}uje
kupnju ili prodaju dionice trenutne vrijednosti S (spot price) u nekom budu}em
razdoblju T (expiration date) za odre|enu cijenu E (exercise price) koju nazivamo
cijenom izvr{enja. Dva su osnovna tipa opcija, tzv. kupovna (call) i prodajna
(put) opcija. Kupovna opcija daje mogu}nost kupcu opcije da kupi dionice na dan
izvr{enja po ugovorenoj cijeni E. Kupac opcije }e ostvariti profit ako je cijena dionice u trenutku izvr{enja S > E, tj. izvr{it }e opciju i tako dobiti dionicu po cijeni
E, te ju zatim prodati na trì{tu po ve}oj cijeni S. Ostvareni profit u trenutku izvr{enja, tj. trenutna vrijednost kupovne opcije, iznosi C = S E.
4. travanj 2006 14:04:11

33
S obzirom da prodavatelj kupovne opcije ima rizik zbog promjene cijene dionice, dok kupac opcije nema rizik jer ne mora izvr{iti opciju ako cijena dionice padne ispod ugovorene vrijednosti, kupac opcije mora pratiti premiju C (vrijednost
opcije) prodavatelju. Sve {to kupac opcije moè izgubiti je iznos premije C ako se
opcija ne izvr{i. Slika 6 pokazuje profit kupca call opcije u ovisnosti o cijeni dionice u trenutku izvr{enja.
50
profit call opcije
25
150
140
130
120
110
100
90
80
70
60
50
50
25
cijena dionice prilikom dospije}a ugovora

Slika 4. Profit call opcije za kupca u ovisnosti o cijeni dionice prilikom dospije}a ugovora.
Koliko iznosi opcijska premija u nekom vremenu t prije izvr{enja opcije, ovisit
}e o trenutnoj cijeni dionice S, ugovorenoj cijeni dionice E, vremenu do isteka
ugovora t, kamatnoj stopi bezrizi~ne vrijednosnice, te riziku promjene cijene
dionice {to se mjeri standardnom devijacijom . Osnovni problem je upravo odre|ivanje pravedne cijene opcije C. Napomenimo da se opcijom moè trgovati za
vrijeme njezina ìvota, tj. moè ju se prodati zajedno s njezinim pravima.
Problem vrednovanja opcija bio je nerazja{njen sve do 1973. godine kada su
Fischer Black i Myron Scholes (Black and Scholes, 1973) prona{li rje{enje za vrijednost opcije europskog tipa koja se tako naziva jer se moè izvr{iti jedino prilikom dospije}a ugovora. Odmah nakon njihovog otkri}a Robert Merton pronalazi elegantan na~in za izvod cijene opcija (Merton, 1973). Ispostavilo se da je
Black-Scholesova jednad`ba ekvivalentna jednad`bi difuzije koja se vrlo ~esto
susre}e u fizikalnim pojavama. Kako za jednad`bu difuzije postoji analiti~ko rje{enje, time se i vrijednost europskih opcija moè napisati u analiti~kom obliku
{to je poznato kao Black-Scholesova formula. Na slici 5 prikazana je cijena call
opcije u ovisnosti o cijeni dionice od po~etnog trenutka do trenutka izvr{enja.
4. travanj 2006 14:04:11

34
30
25
cijena call opcije
20
15
10
t
130
125
120
115
110
105
100
95
90
85
80
75
70
cijena dionice
Slika 5. Cijena call opcije u ovisnosti o cijeni dionice u razli~itim trenucima.
Sljede}i problem kojeg je trebalo rije{iti je prona}i vrijednost za ameri~ke opcije koje se mogu izvr{iti u bilo kom trenutku prije isteka opcijskog ugovora. Rje{enje problema vrednovanja tih opcija rije{ili su John Cox i Stephen Ross (Cox
and Ross, 1976) koriste}i metodologiju Feynmanovih integrala po putanjama.
Uz pomo} Marka Rubinsteina uspjeli su primijeniti metodu u praksi i tako otvorili put pronalaènju vrijednosti opcija bilo koje vrste (Cox, Ross and Rubinstein,
1979). S obzirom da je problem bio numeri~ki zahtjevan, morala su se koristiti
ra~unala. U isto vrijeme na trì{tu su se pojavila prva osobna ra~unala kojima se
problem mogao efikasno rje{avati. Time je zapo~ela prava revolucija na trì{tima kapitala.
U vrlo kratko vrijeme nakon Black-Scholes-Mertonovog otkri}a otvorene su
prve organizirane burze za trgovanje opcijama. Nikada prije u povijesti trì{ta
kapitala, pa i same ekonomske znanosti op}enito, jedan teorijski rad nije nai{ao
na tako brzi odgovor poslovnih krugova. Trebalo je samo desetak godina da se
posao, koji se prije otkri}a odvijao po zaba~enim mjestima Manhattana, preseli
na Wall Street te pretvori u industriju vrijednu milijarde dolara. Zbog svog doprinosa razvoju modela vrednovanja opcija Myron Scholes i Robert Merton dobili
su 1997. godine Nobelovu nagradu za ekonomiju (Fischer Black umro je 1995.
godine). Uskoro su vode}e investicijske banke po~ele zapo{ljavati fizi~are i matemati~are s doktoratom presti`nih sveu~ili{ta koji su bili prijeko potrebni ne samo
za efikasno rje{avanje zahtjevnih numeri~kih problema, nego i za razvoj novih i
sve sloènijih financijskih izvedenica. U uobi~ajenom àrgonu trì{ta kapitala fizi~ari koji rade na Wall Streetu i danas se nazivaju quants (skra}eno od quantitative analyst) ili rocket scientist.
4. travanj 2006 14:04:12

35
Zaklju~ak
When you propose a model of the physical world, youre pretending you can
guess the structure God created. But when you propose a financial model,
youre pretending you can guess another persons mind.
Emanuel Derman
U ovom kratkom osvrtu na moderne financije pokazali smo kako se metode razvijene za opis fizikalnih pojava koriste za opis kretanja cijena financijskih instrumenata ili za potrebe vrednovanja financijskih izvedenica. Ipak postoje i
zna~ajne razlike u razumijevanju fizikalnih pojava i ishoda financijskih pothvata. Tako jabuka uvijek pada sa stabla prema dolje bez obzira koliko puta ponavljali eksperiment, ali o~ekivana bezrizi~na zarada neke financijske strategije
moè se lako pretvoriti u gubitak, tj. u jabuku koja se odjednom vra}a natrag na
stablo. Fizikalni zakoni su univerzalni i vrijede posvuda jednako. Financijski zakoni podlo`ni su u velikoj mjeri statisti~kim zakonima, ali su prvenstveno pod
utjecajem ljudskog faktora koji ne mora uvijek biti racionalan.
Literatura
Black F. i Scholes M. (1973): The Pricing of Options and Corporate Liabilities, Journal of
Political Economy 81, 637659.
Cox J. C. i Ross S. A. (1976): The Valuation of Options for Alternative Stochastic Processes, Journal of Financial Economics 3, 145166.
Cox J. C., Ross S. A. i Rubinstein M. (1979): Option Pricing: A Simplified Approach, Journal of Financial Economics 7, 229263.
Dunbar N. (2000): Inventing Money, John Wiley & Sons, Chichester.
Fama E. (1965): The Behavior of Stock Market Prices, Journal of Business 38, 34105.
Fama E. (1970): Efficient Capital Markets: A Review of Theory and Empirical Work,
Journal of Finance 25, 383417.
Merton R. C. (1973), Theory of Rational Option Pricing, Bell Journal of Economics and
Management Sciences 4, 141183.
Mandelbrot B. B. (1963): The Variation of Certain Speculative Prices, Journal of Business
36, 394-419.
Podobnik B., Ivanov P. Ch., Lee Y. i Stanley H. E. (2000): Scale-invariant truncated Levy
flight, Europhys. Lett. 52,.
4. travanj 2006 14:04:12

27. o ujak 2006 9:59:01

Moderna nuklearna i subnuklearna fizika*

Dario Vretenar
Fizi~ki odsjek Prirodoslovno-matemati~kog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu, Bijeni~ka 32, Zagreb
Istraìvanja strukture materije ~ija su svojstva odre|ena jakim me|udjelovanjem ubrajaju se me|u najdinami~nije grane moderne eksperimentalne i teorijske fizike. 99.9% mase tvari koju je mogu}e direktno opaziti u Svemiru ~ini subnuklearna i nuklearna materija. Ona gradi nukleone (protone i neutrone) od
kojih se sastoje atomske jezgre, a nalazimo je i u neutronskim zvijezdama. Nuklearni fizi~ari istraùju strukturu i svojstva ove materije u {irokom spektru
energija i pojavnih oblika: od plazme kvarkova i gluona koja je postojala neposredno nakon postanka Svemira, preko strukture i me|udjelovanja atomskih jezgri, do nuklearnih reakcija u zvijezdama koje omogu}uju nastajanje i odràvanje
ìvota na Zemlji.
* êtiri predavanja pod zajedni~kim naslovom Moderna nuklearna i subnuklearna fizika 4.

svibnja 2005. godine na Prirodoslovno-matemati~kom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu odràli su:
prof. dr. sc. Dario Vretenar i prof. dr. sc. Damir Bosnar s Prirodoslovno-matemati~kog fakulteta
Sveu~ili{ta u Zagrebu te dr. sc. Zoran Basrak i dr. sc. Matko Milin s Instituta Ru|er Bo{kovi}.
M:\I to je fizika\Vretenar.vp
4. travanj 2006 14:09:08

38
Protoni i neutroni: struktura i me|udjelovanja

Sastavne ~estice atomske jezgre su nukleoni: protoni i neutroni. Odlikuju se vrlo
sloènom strukturom koja je tek djelomice istraèna. Izgra|eni su od elementarnih ~estica: kvarkova i gluona, koji nose naboj jake sile boju. Jako me|udjelovanje izmjena boje veè gluone i kvarkove u kompaktne nukleone dimenzija
1015 m. Jaka sila ujedno je izvor sloènog nukleon-nukleon me|udjelovanja koje
veè protone i neutrone u jezgre. No, dok se nukleoni mogu opaziti kao slobodne
~estice, kvarkovi i gluoni trajno su zarobljeni u hadronima ~esticama koje osje}aju djelovanje jake sile. Fundamentalna teorija koja opisuje jako me|udjelovanje naziva se kvantna kromodinamika (QCD). Jedna od najva`nijih zada}a moderne nuklearne fizike je istraìti kako QCD me|udjelovanja kvarkova i gluona
odre|uju strukturu i svojstva protona i neutrona, a zatim i atomskih jezgri.
U najjednostavnijoj slici nukleon je izgra|en od tri valentna kvarka. Me|utim, izmjena gluona dovodi do stvaranja mno{tva virtualnih kvark-antikvark
parova. Priroda jakih me|udjelovanja unutar nukleona, kao i relativni doprinosi
4. travanj 2006 14:09:15

D. Vretenar: Moderna nuklearna i subnuklearna fizika
39
valentnih kvarkova, gluona i mora induciranih kvark-antikvark parova mjerenim svojstvima nukleona: masi, spinu, magnetskom momentu, va`no je podru~je istraìvanja u subnuklearnoj fizici. Na primjer, detaljne informacije o raspodjeli naboja i struja u nukleonu mogu}e je dobiti u elektroslabim procesima
raspr{enja leptona (elektrona, muona) ili fotona na protonu i neutronu.
Elektromagnetske probe, me|utim, nisu osjetljive na dinamiku gluonskih polja.
Stoga je uz ove eksperimente potrebno promatrati i procese raspr{enja snopova
hadrona na nukleonima. Niz novih eksperimentalnih ure|aja akceleratora i
detektora u bliskoj }e budu}nosti odgovoriti na fundamentalna pitanja: Kakva
je struktura nukleona? Opisuje li QCD kvantitativno dinamiku kvarkova i gluona unutar hadrona? Mijenja li se struktura hadrona kad se nalaze u nuklearnoj
materiji? Moè li QCD opisati nukleon-nukleon me|udjelovanje na niskim energijama, na kojima se protoni i neutroni veù u atomske jezgre?
Atomske jezgre: struktura i stabilnost

Sr` materije ~ine atomske jezgre. Vi{e od 99% mase atoma sadràno je u jezgri
~iji je promjer svega nekoliko femtometara (1 fm = 1015 m), odnosno vi{e od pet
redova veli~ine manji od promjera atoma. Jezgra predstavlja jedinstveni kvantni
sistem u kojem vezani protoni i neutroni me|udjeluju jakim, elektromagnetskim i slabim silama. Na slici su vezani nuklearni sistemi jezgre prikazani
kao funkcija broja protona Z (vertikalna os) i broja neutrona N (horizontalna
4. travanj 2006 14:09:29

40
os). Crni kvadrati}i predstavljaju jezgre koje su stabilne, odnosno koje su preìvjele dovoljno dugo (vi{e od 109 godina) od njihova nastanka u zvijezdama da ih
nalazimo na Zemlji. Vi{e od 250 stabilnih nuklida (nuklid = jezgra s danim brojem protona Z i neutrona N) tvori dolinu stabilnosti.
Teorijski modeli nuklearne strukture predvi|aju postojanje izme|u 5000 i 7000
nuklida u Svemiru, ali dosad je svega ne{to vi{e od 2000 vezanih nuklearnih sistema
sintetizirano u laboratorijskim uvjetima. Ove su jezgre na dijagramu periodnog
sustava prikazane ruì~astim kvadrati}ima. Njihova svojstva nisu dobro istraèna. Njihovi poluìvoti, mase, oblici i dimenzije ~esto nisu poznati, radioaktivni
raspadi ovih nuklida istraèni su samo za manji broj mogu}ih kombinacija Z i N,
informacije o njihovim pobu|enim stanjima vrlo su ograni~ene. Zapravo se na{e
razumijevanje strukture i dinamike atomskih jezgri uglavnom zasniva na istraènim svojstvima stabilnih i dugoìvu}ih jezgri blizu doline stabilnosti. Izme|u tih
nuklida i granica stabilnosti prostire se neistraèno podru~je koje sadrì vi{e od
90% svih vezanih nuklearnih sistema. U radioaktivnim jezgrama je omjer broja
neutrona i protona manje optimalan nego u njihovim susjedima, pa slaba me|udjelovanja induciraju prijelaze u susjedne stabilnije jezgre. Slaba interakcija pretvara neutrone u protone, ili protone u neutrone, od jezgri kra}ih poluìvota prema
najstabilnijoj vrijednosti N/Z za dani ukupan broj nukleona.
Dodavanjem protona i neutrona udaljavamo se od doline stabilnosti i dolazimo do jezgri koje su tako nestabilne (podru~je prikazano zelenom bojom na slici
periodnog sustava) da dosad nisu sintetizirane u laboratoriju. Iako ìve iznimno
kratko, jezgre i u ovom podru~ju predstavljaju vezane nuklearne sisteme, pa mogu
postojati u Svemiru. Kona~no, krivulje granice stabilnosti (granice vezanja
neutrona i protona) ozna~avaju gdje prestaje nuklearno vezanje, jer sile izme|u
protona i neutrona nisu dovoljno jake da veù ove ~estice u jezgre. U eksperimentima je granica vezanja protona odre|ena do bizmuta, elementa s rednim
brojem Z = 83. Zbog jakog elektri~nog odbijanja pozitivno nabijenih protona,
ova je granica relativno blizu doline stabilnosti. Jezgre iza protonske granice
stabilnosti raspadaju se emisijom jednog ili vi{e protona. S druge strane, granica
vezanja neutrona nalazi se puno dalje od doline stabilnosti i puno ju je teè dosegnuti u eksperimentima. Budu}i da se neutroni me|usobno ne odbijaju elektri~nom silom, stabilnim jezgrama mogu}e je dodati puno neutrona prije nego se
dostigne granica iza koje jedan ili vi{e neutrona nisu vezani. Osim za najlak{e
elemente (Z 10) za koje je granica vezanja neutrona odre|ena u eksperimentima, poloàj ove krivulje odre|en je samo teorijskim prora~unima. Plave i ljubi~aste krivulje na slici tablice nuklida ozna~avaju mogu}e putanje nukleosinteze
procesa u kojima jezgre nastaju u zvijezdama. Kona~no, ekstremno masivan i
kompaktan agregat neutrona je neutronska zvijezda, sistem koji je vezan djelovanjem nuklearne sile i gravitacije.
Jedno od najva`nijih pitanja na koje eksperimenti nastoje na}i odgovor je: koji
su maksimalni naboj i masa atomske jezgre? Na Zemlji prirodno nalazimo sve
elemente do urana, ~ija jezgra ima 92 protona. Svi teì elementi moraju se sintetizirati u laboratoriju i njihove jezgre ìve iznimno kratko. To je podru~je super-
4. travanj 2006 14:09:29

41
te{kih elemenata, koje je na gornjoj slici prikazano kao gorje u daljini do kojeg
dolazimo kroz dolinu stabilnosti. Izuzetno sloènim eksperimentima sinteze superte{kih elemenata u zadnjih desetak godina, periodni sustav pro{iren je do
elementa s rednim brojem Z = 116.
Istraìvanja strukture atomskih jezgri daleko od doline stabilnosti, s ekstremnim vrijednostima naboja i masenog broja, s iznimno malim ili jako velikim
omjerom broja neutrona i broja protona, kao i grani~nih vrijednosti kutne koli~ine gibanja jezgre, odgovorit }e na pitanja o nekim osnovnim svojstvima kvantnog sistema mno{tva nukleona, o tome kako sloèna me|udjelovanja sastavnih
dijelova odre|uju evoluciju kompleksnih sistema, o astrofizi~kim procesima i
sintezi elemenata u zvijezdama, o fundamentalnim simetrijama. Za ova se istraìvanja razvija i gradi nova generacija eksperimentalnih ure|aja akceleratora i
detektora, koji }e omogu}iti produkciju i ubrzavanje snopova egzoti~nih radioaktivnih jezgri, kao i ve}u efikasnost i kutnu rezoluciju detekcije produkata
nuklearnih reakcija s radioaktivnim snopovima.
Fazni dijagram nuklearne materije

Temperature na Zemlji i zapravo u velikom dijelu Svemira mnogo su niè od karakteristi~ne skale energije kvantne kromodinamike (QCD). Na tim temperatu-
4. travanj 2006 14:09:32

42
rama nuklearna materija pojavljuje se u obliku atomskih jezgri, izgra|enih od

kvarkova koji su zato~eni u nukleone protone i neutrone. Raspodjela gusto}e
materije u jezgri odre|ena je nukleon-nukleon me|udjelovanjem kratkog dosega. Vjerujemo da materija nukleona postoji i u makroskopskim objektima
neutronskim zvijezdama, do gusto}a koje su nekoliko puta ve}e od gusto}e materije u jezgri. Na najve}im gusto}ama, na primjer u sredi{tu neutronske zvijezde,
ali jo{ uvijek na niskim temperaturama, kvarkovi od kojih su izgra|eni nukleoni
mogu stvoriti novo stanje materije hladnu supravodljivu materiju kvarkova.
Na slici je prikazan QCD fazni dijagram: gusto}a materije je na apscisi, temperatura na ordinati. Crvena vrpca ozna~ava podru~je faznih prijelaza. Osim pove}anja gusto}e (saìmanja) u neutronskim zvijezdama ili u sudarima te{kih jezgara,
nuklearnu materiju je mogu}e i zagrijavati tako da joj dodajemo energiju. Materiji pridjeljujemo temperaturu.
Temperatura nuklearne materije moè dosegnuti vrijednosti koje su nezamislive u na{em svakida{njem okruènju, ali koje su postojale u stanju u kojem se
materija nalazila u prvim trenutcima postanka Svemira. Prijelazi iz jednog stanja nuklearne materije u drugo odvijaju se faznim prijelazima pri kojima dolazi
do fundamentalnih promjena osnovnih svojstava.
Na gusto}ama koje su niè od onih u atomskim jezgrama, o~ekujemo fazni prijelaz nuklearne materije iz teku}e u plinovitu fazu, na temperaturi od otprilike 1011
K, odnosno 15 MeV. Kao i u obi~nim teku}inama, ako nema promjene tlaka ovaj se
fazni prijelaz zbiva na konstantnoj temperaturi. Tijekom prijelaza nuklearna materija postoji kao mje{avina teku}eg i plinovitog stanja. U laboratorijskim uvjetima,
prijelaz iz teku}e u plinovitu fazu mogu}e je istraìvati promatraju}i raspade sloènih sistema koji nastaju u sudarima atomskih jezgri. Eksperimenti mjere vjerojatnost raspada pobu|enog sistema u vi{e lakih nuklearnih fragmenata, odnosno kap-
4. travanj 2006 14:09:43

43
ljica nuklearne teku}ine. Detektiraju se svi fragmenti i pri tome se razlikuje

simultana emisija fragmenata, kakvu o~ekujemo kod faznog prijelaza, od isparavanja grozdova od 5 do 60 nukleona kroz dulje vrijeme s povr{ine ve}ih jezgri.
Relativisti~ki sudari te{kih jezgri na puno vi{im energijama otvaraju mogu}nost istraìvanja strukture materije na najve}im gusto}ama energije i materije. Jedan
od fenomena koji se o~ekuje kao rezultat ovih eksperimenata je osloba|anje kvarkova iz njihova zato~eni{tva u protonima i neutronima. Na jako visokim gusto}ama energije, koje }e biti stvorene u relativisti~kim sudarima jezgri (vidi QCD fazni
dijagram), o~ekujemo stvaranje podru~ja slobodnih kvarkova i gluona koja su ve}a
od dimenzija nukleona. Kad je nuklearna materija dovoljno pobu|ena saìmanjem ili zagrijavanjem, ili oboma, kvarkovi vi{e nisu vezani, ve} se mogu slobodno
kretati u pobu|enom volumenu visoke energije i gusto}e. Eksperimentalne informacije o uvjetima u kojima dolazi do osloba|anja kvarkova i gluona omogu}uju
uvid u mehanizam zato~enja i QCD opis nuklearne materije. Vjerujemo da je materija u obliku kvark-gluon plazme postojala u prvim mikrosekundama postanka
Svemira. Priroda zato~enja, kao temeljnog svojstva kvark-gluon slike materije, nije dovoljno istraèna. Na slici je prikazan sudar dviju jezgri na energiji od 200
GeV po paru nukleona u sustavu centra mase. Sudari kvarkova i gluona stvaraju
tisu}e novih kvarkova i gluona (obojeni objekti, nukleoni su bezbojni). Stvara se
ravnote`no stanje: kvark-gluon plazma. U kona~noj fazi sudara plazma se hladi i
kondenzira u bezbojne ~estice koje je mogu}e opaziti u detektorima.
Nuklearna astrofizika
Nuklearna astrofizika razvila se u zadnjih dvadesetak godina u jednu od najva`nijih grana primijenjene nuklearne fizike. Proìmanjem astrofizike i nuklearne fizike stvoreno je ovo doista interdisciplinarno podru~je u kojem se istra-
4. travanj 2006 14:09:45

44
ùju problemi primordijalne i zvjezdane nukleosinteze, evolucije zvijezda, kao i

dinamika kataklizmi~kih procesa nove i supernove.
Nuklearna astrofizika ima veliku ulogu u traènju odgovora na neka od najzna~ajnijih pitanja moderne znanosti:
Gdje su i kako nastali svi elementi izme|u èljeza i urana, a koje nalazimo
na Zemlji u prirodnom obliku?
Kako je nastala na{a galaksija, zvijezde, Sunce i njegov sustav planeta?
Kakva je njihova evolucija?
Materija i energija koju mi poznajemo i razumijemo predstavlja tek mali
dio materije i energije u Svemiru? [to i gdje je ostatak?
Koliko je star Svemir?
Opaànje produkata nuklearnih procesa otvara pogled u unutra{njost zvijezda, dakle u podru~je materije koje je neprozirno za sve druge na~ine opaànja.
Nuklearni procesi uzrokuju ogromne eksplozije koje odre|uju kraj ìvota mnogih zvijezda. Nuklearnim reakcijama sintetiziraju se sve atomske jezgre, odnosno kemijski elementi, pa tako, na primjer, raspodjela lakih elemenata u Svemiru
predstavlja detaljan fosilni zapis uvjeta koji su vladali u prvih nekoliko minuta
nakon Big Bang-a.
Primordijalna nukleosinteza: kako se Svemir {iri i hladi, fuzija protona i neutrona stvara
teè jezgre.
Astrofizi~ka opaànja pra}ena su laboratorijskim istraìvanjima iz nuklearne

fizike i razvojem teorijskih modela fizikalnih pojava u zvijezdama. Napredak u
tehnikama koje koristi nuklearna fizika akceleratori snopova radioaktivnih jezgri, detektorski sustavi visoke rezolucije, izvori neutrona, podzemni akceleratori
omogu}ili su mjerenje udarnih presjeka za neke iznimno va`ne nuklearne reakcije. Op}enito, istraìvanja nuklearne strukture i reakcija imaju zna~ajan utjecaj
na razvoj astrofizike. Na primjer, prora~uni nukleosinteze u zvijezdama, nuklearnih aspekata kolapsa i eksplozije supernove, reakcija induciranih neutrinima,
zahtijevaju poznavanje mikroskopskih svojstava tisu}a jezgri daleko od doline stabilnosti, uklju~uju}i karakteristike jakog, elektromagnetskog i slabog me|udjelo-
4. travanj 2006 14:09:49

45
vanja. Ve}ina tih jezgri, posebno jezgri bogatih neutronima, nije dostupna u eksperimentima, pa se stoga mnogi prora~uni nuklearne astrofizike zasnivaju na
detaljnim teorijskim predvi|anjima nuklearnih masa, vjerojatnosti uhvata neutrona, poluìvota alfa-raspada i beta-raspada, vjerojatnostima fisije te{kih jezgara,
udarnim presjecima za reakcije inducirane elektronima i neutrinima, itd.
Velika ve}ina elemenata periodnog sustava teìh od èljeza nastala je nuklearnim procesima brzog uhvata neutrona (r-procesi, r dolazi od rapid). Vremenski interval izme|u dva uhvata neutrona kratak je u usporedbi s vremenima beta-raspada (pretvaranje neutrona u proton) kojima se ove jezgre osloba|aju
vi{ka neutrona i stvaraju nove elemente ve}eg broja protona Z. Brzina kojom se
odvija nukleosinteza odre|ena je beta-raspadima, a odvija se u podru~ju egzoti~nih jezgri bogatih neutronima (vidi putanju r-procesa na slici periodnog sustava). Vjerujemo da se ovi procesi odvijaju u supernovama, koje osloba|aju ogromne koli~ine neutrona potrebne za sintezu tisu}a nuklida u vrlo kratkom
vremenskom intervalu.
Sljede}a pitanja neka su od najve}ih izazova pred kojima se nalazi nuklearna
astrofizika:
Gdje se i u kojim uvjetima (temperature, gusto}e, raspodjele materije) odvija sinteza te{kih elemenata?
Dinamika kolapsa i eksplozije supernove. [to to~no odre|uje ostaje li iza
eksplozije supernove neutronska zvijezda ili crna jama? Gdje se to~no odvija r-proces nukleosinteze?
Kakva je priroda eksplozija do kojih dolazi u binarnim sistemima zvijezda?
Koje su odlike nukleosinteze na povr{ini bijelih patuljaka?
4. travanj 2006 14:10:03

46
Opisuje li model Big Bang-a proces nastanka lakih elemenata?

Kako moèmo upotrijebiti radioaktivne jezgre kao kozmolo{ke ure koje daju
informacije o povijesti na{e galaksije?
Kakvi egzoti~ni oblici nuklearne materije postoje na ogromnim gusto}ama
koje se stvaraju u sredi{tu neutronske zvijezde? Kakva je veza izme|u opaènih svojstava tih zvijezda mase, polumjera, perioda rotacije, elektromagnetskog zra~enja i odlika nuklearne materije u ekstremnim uvjetima?
4. travanj 2006 14:10:03

Moderna eksperimentalna nuklearna

i subnuklearna fizika*
Damir Bosnar
Fizi~ki odsjek Prirodoslovno-matemati~kog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu,
Bijeni~ka 32, Zagreb
Atom sastavljen od pozitivno nabijene jezgre i negativnih elektrona
Nukleon gra|en od kvarkova koji

me|udjeluju izmjenom glouona i
uz stvaranje kratkoìvu}ih ~estica.
Po~etkom 20. stolje}a dokazano je da je materija gra|ena od atoma (za~etak u jednom od

pet Einsteinovih radova objavljenih 1905. godine, http://www.physics2005.org), sastavljenih od pozitivno nabijene jezgre oko koje kruè
negativno nabijeni elektroni. Jezgra se sastoji
od nukleona: pozitivno nabijenih protona i
neutralnih neutrona, pribli`no iste mase, a
oko 2000 puta ve}e mase od elektrona. Ova ~injenica ima za posljedicu da oko 99,9% poznate mase u svemiru ~ine jezgre atoma. Sasvim
dovoljan razlog za detaljno prou~avanje gra|e
i svojstava jezgara!
U opse`nim eksperimentalnim i teorijskim
istraìvanjima tijekom 20. stolje}a ustanovljeno
je da protoni i neutroni nisu elementarne ~estice kako se na po~etku vjerovalo, ve} da su
gra|eni od kvarkova, koji me|udjeluju glounima. Time su interakcije i svojstva jezgara bitno
odre|eni svojstvima i interakcijama tih sastavnih ~estica. Osim protona i neutrona, otkriven je ~itav niz drugih ~estica gra|enih od
kvarkova, nazvanih hadronima, koje uglavnom ìve vrlo kratko vrijeme, ali bitno odre|uju
svojstva materije. Otkrivene su i elementarne
~estice koje nisu gra|ene od kvarkova i spadaju
u drugu obitelj elementarnih ~estica nazvanih
leptonima. Osim elektrona tu spadaju npr. mion,
tau-~estica, razli~iti neutrini, http://particlead-
* Predavanje je odràno 4. svibnja 2005. godine na Prirodoslovno-matemati~kom fakultetu Sveu~ili{ta u

Zagrebu u sklopu cjeline zajedni~kog naslova Moderna nuklearna i subnuklearna fizika.
M:\I to je fizika\Bosnar.vp
4. travanj 2006 14:14:47

48
venture.org. Nadalje, ustanovljeno je da ve}ina interakcija me|u ovim ~esticama

po{tuje odre|ene zakone simetrije. Jednostavan primjer simetrije je zrcalna simetrija, koja kaè da je neki proces mogu} i kao proces zrcaljen u ogledalu. Druge simetrije se mogu izraziti tek sloènim matemati~kim aparatom. Ali, tako|er je
ustanovljeno da se u nekim interakcijama ti zakoni simetrija ne moraju po{tovati!
Vrlo je zanimljiva i zagonetna ~injenica da kvarkovi i gluoni nisu nikada opaèni
slobodni, ve} samo u vezanim stanjima. Navedeno odre|uje glavna otvorena pitanja i pravce istraìvanja u nuklearnoj i subnuklearnoj fizici druge polovice 20.
stolje}a, te dana{njih istraìvanja.
Da bismo saznali odgovore na ova pitanja, potrebno je prou~avati materiju u
sve manjim prostornim dimenzijama (manjim od 1015m!) i sve kra}im vremenskim razdobljima (kra}im od 1024s!). To je mogu}e posti}i u sudarima ~estica, a
da bi se dosegle ove dimenzije potrebni su sudari ~estica sa sve ve}im i ve}im
energijama. Stoga se istraìvanja u dana{njoj nuklearnoj i subnuklearnoj fizici
obavljaju na velikim i vrlo skupim ubrziva~ima ~estica, izgra|enima u suradnji
nekoliko dràva i na velikim detektorskim sustavima koje u ve}ini slu~ajeva grade i rabe velike me|unarodne kolaboracije fizi~ara. U ovim eksperimentima vrlo
bitnu ulogu ima specijalna teorija relativnosti, posebno dilatacija vremena (jer
neke ~estice ìve tako kratko da bi ih bez ovog efekta bilo nemogu}e u opaziti,
vidjeti, npr. http://www.wyp2005.hr/interaktivni_pokusi/dilatacija.htm) i ekvivalencija mase i energije, oboje publicirano u dva Einsteinova rada objavljena
~uvene 1905. godine!
Manji akceleratorski sustav u Frascatiju pokraj Rima, http://www.lnf.infn.it/.
4. travanj 2006 14:14:50

D. Bosnar: Moderna eksperimentalna nuklearna i subnuklearna fizika
49
Detektorski sustav A1 kolaboracije na elektronskom ubrziva~u MAMI u Mainzu,

http://wwwa1.kph.uni-mainz.de/A1
Detektorski sustav za detekciju neutrina nastalih u nuklearnim reakcijama u

suncu, http://www.sno.phy. queensu.ca
4. travanj 2006 14:14:56
Prou~avanje interakcija jezgra i njihovih sastavnih dijelova otkriva nam i tajne o gra|ama zvijezda te nastanku svemira uop}e. Nama najva`nija zvijezda je
svakako Sunce, a intenzivnim istraìvanjima u nuklearnoj i subnuklearnoj fizici
u drugoj polovici 20. stolje}a ustanovljeni su mehanizmi koji omogu}uju nastanak topline i svijetla na Suncu, a time i
postojanje ìvota na Zemlji. Danas jedno
od vrlo atraktivnih i va`nih podru~ja istraìvanja je nuklearna astrofizika, interdisciplinarno podru~je nuklearne fizike,
fizike elementarnih ~estica te astrofizike,
gdje se intenzivnim eksperimentalnim i
teorijskim istraìvanjima prou~avaju nuklearne reakcije bitne za nastanak glavnih kemijskih elementa za razvoj ìvota,
npr. kisik i ugljik. Detektiraju se i razli~ite vrste svemirskog zra~enja (x-zra~enje,
gama zra~enje, neutrini, visokoenergij-

50
ske svemirske zrake, ~ime se dobivaju informacije o gra|i i nastanku zvijezda.

Nedavno, 2002. godine, dodijeljena je Nobelova nagrada za fiziku istraìva~ima
koji su prou~avali neutrine iz Sunca, neutrine iz eksplozije supernove te x-zra~enje iz svemira (http://nobelprize.org /)
U svim ovim istraìvanjima rabe se specifi~ni detektori elementarnih ~estica,
njihovi signali obra|uju se sofisticiranom i vrlo brzom elektronikom, a svime se
upravlja ra~unalima, na koje se podaci iz mjerenja spremaju, a kasnije i analiziraju. Naravno, za ove poslove potrebni su visokokvalificirani stru~njaci, koji se
obrazuju i na studiju fizike na Fizi~kom odsjeku Prirodoslovno-matemati~kog
fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu (http://www.phy.hr), gdje tijekom studija stje~u
potrebna eksperimentalna i teorijska znanja iz spomenutih podru~ja.
4. travanj 2006 14:14:56

Pametna granica: sigurnost granica

i borba protiv terorizma*
Razvoj ure|aja za kontrolu kontejnerskog tereta
Vladivoj Valkovi}
Prilesje 4, Zagreb
Vladivoj Valkovi} radio je kao znanstveni savjetnik na Institutu Ru|er
Bo{kovi} do umirovljenja 2005. g. Bio je voditelj Laboratorija za nuklearne
reakcije, te osniva~ i voditelj Laboratorija za nuklearnu mikroanalizu. Deset je
godina boravio na Fizi~kom odsjeku sveu~ili{ta Rice u Houstonu (Texas, SAD),
kojega je napustio u zvanju redovnoga profesora fizike. Sedam je godina proveo
u Me|unarodnoj agenciji za atomsku energiju (Be~, Austrija), gdje je bio voditelj Laboratorija za fizikalno-kemijsku instrumentaciju. Autor je jedanaest
knjiga i vi{e od 320 radova u me|unarodnim znanstvenim ~asopisima.
1. Uvod
Svijet je u{ao u novu eru nemira ekonomija i dru{tvo su izloèni kontinuiranoj
opasnosti na globalnoj skali koja je uzrokovana nezakonitim prometom eksploziva, kemikalija, nuklearnog i ostalog opasnog materijala u funkciji terorizma.
Imaju}i na umu organizaciju dana{njeg dru{tva, o~ito je da kod svakog akta terorizma mora postojati i faza nezakonitog prometa, od mjesta proizvodnje do
mjesta kori{tenja, naro~ito eksploziva, ali isto tako i kemijskih sredstava, nuklearnog materijala ili pak ljudi. Zbog toga organizirano dru{tvo mora uvesti niz
mjera za kontrolu prometa tih materijala, napraviti jednu infrastrukturu koja
uklju~uje izu~eno osoblje i adekvatnu instrumentalnu bazu.
Koncept Pametne granice ili engl. The Smart Border je sistem upravljanja
granicom koji je uskla|en s pove}anim prometom, a istovremeno {titi od mogu}ih teroristi~kih napada, ilegalne imigracije, nedozvoljenog prometa drogom i
drugim opasnim materijalima. Kori{tenje moderne tehnologije za pra}enje kretanja tereta te ulaza i izlaza pojedinaca je bitno za zada}u pra}enja stotina milijuna pojedinaca, vozila i paketa. Sistem kontrole brodskih kontejnera je bitan
dio koncepta Pametne granice.
Stare mjere kontrole usporavaju promet, dugotrajne su i neefikasne. Hrvatska,
koja je grani~na zemlja (s) EU, na kriànju nekoliko putova nezakonite trgovine,
treba imati upravo takvu granicu. Ekonomski rezultat }e uslijediti zbog brèg
* Predavanje je odràno 12. svibnja 2005. godine na Fakultetu prometnih znanosti Sveu~ili{ta u
Zagrebu.
M:\I to je fizika\Valkovic.vp
27. o ujak 2006 11:14:51

52
toka roba i ljudi na grani~nim prijelazima. Istovremeno }e ta granica biti {tit od

mogu}ih teroristi~kih aktivnosti i nelegalnog transporta robe i ljudi. Sigurnost
hrvatskih granica zahtijevaju i EU i UN rezolucije.
Kori{tenje moderne tehnologije za pra}enje kretanja tereta, te ulaza i izlaza
pojedinaca, je bitno za zada}u pra}enja stotine milijuna pojedinaca, vozila i paketa. Zbog toga je sistem kontrole brodskih kontejnera bitan dio koncepta Pametne granice. Lista materijala koji su predmetom inspekcije s ciljem reduciranja
mogu}eg djelovanja terorista uklju~uje: eksplozive, narkotike, kemijsko oru`je i
opasne kemikalije, te radioaktivni materijal.
2. Nuklearni terorizam
Rizik nuklearnog terorizma kojeg bi izvr{ile teroristi~ke grupe (ne dràve!) uklju~uje ne samo konstrukciju i upotrebu nuklearne bombe ve} i mogu}u radiolo{ku kontaminaciju ve}ih urbanih sredina. Prijetnje sigurnosti od nuklearnog i
radiolo{kog terorizma mogu se grupirati u sljede}e tri kategorije: (i) Ukradeno
dràvno nuklearno oru`je, ili komponente takvog oru`ja, modificirano za teroristi~ku upotrebu; (ii) Improvizirano nuklearno oru`je (INDs) izra|eno od ukradenog ili prokrijum~arenog specijalnog nuklearnog materijala (SNM)plutonij
i naro~ito visoko oboga}eni uran (HEU); (iii) Napad na nuklearne reaktore ili
potro{eno nuklearno gorivo ili napadi pomo}u radiolo{kih sprava.
Improvizirana nuklearna sredstva su nuklearna oru`ja koja su proizveli teroristi, sa ili bez pomo}i vlada, koriste}i ukradeni ili prokrijum~areni SNM. Osnovne tehni~ke informacije potrebne za konstrukciju upotrebljive nuklearne
bombe mogu se na}i u javnoj literaturi. Primarna zapreka koja sprije~ava grupu
terorista ili neku vladu da razvije nuklearnu bombu je nemogu}nost nabave
SNM, naro~ito HEU.
Prljava bomba je termin koji se koristi za prijetnju disperzije radioaktivnog
materijala s ciljanom namjerom kontaminacije stanovni{tva ili odre|enog podru~ja.
Materijal se moè ra{iriti s oru`jem za radiolo{ku disperziju (RDD) t.j, prljavom
bombom koja je konstruirana tako da raspr{i radioaktivni materijal pasivnim (aerosol) ili aktivnim (eksploziv) na~inom. Tako|er, radioaktivni se materijal moè
upotrijebiti za kontaminaciju hrane ili vode. Postoji niz mogu}ih izvora radioaktivnog materijala za izradu prljave bombe. To moè biti nuklearni otpad pohranjen
kod elektrana (iako taj materijal nije jako radioaktivan), ili pak radioizotopi koje je
mogu}e na}i u mnogim bolnicama ili istraìva~kim institucijama. Radioaktivni materijali se ~esto sinteriraju u kerami~ke ili metalne tablete. Teroristi mogu smrviti
te tablete i napraviti prah kojim se napuni RDD. Tako pripravljen RDD moè se
postaviti blizu ili u ciljani objekt i detonirati, ~ime snaga eksplozije raspr{i radioaktivni materijal, kao i eventualni dim od rezultiraju}eg poàra.
3. Kontrola i inspekcija
Postoji ~itava lista razli~itih senzora koji se koriste za kontrolu i inspekciju.
Moderni sistemi inspekcije osoblja, tereta, paketa i vozila su neinvazivne imag-
27. o ujak 2006 11:14:51

V. Valkovi}: Pametna granica: sigurnost granica i borba protiv terorizma
53
ing tehnike koje koriste penetriraju}e zra~enje. Tipovi senzora koji se koriste
uklju~uju: kontaktni prekida~, piezo-electri~ni senzor, geofon, mikrofon, magnetski senzor, indukcijsku zavojnicu (detektor metala), infracrveni senzor (termalno zra~enje), break beam ure|aj, poja~alo slike / ure|aji za gledanje no}u,
foto kameru, elektronsku kameru, TV ili video kameru (analognu ili digitalnu),
radar, ure|aje s x-zra~enjem, kemijske senzore. Rad na razvoju novih senzora
odvija se u nizu svjetskih laboratorija.
4. Brodski kontejner
Brodski kontejner je konstruiran za vrijeme Drugog svjetskog rata za efikasniji
na~in prijenosa vojne opreme na linije fronte, kako bi se smanjio broj vojnika koji
rade na utovaru i istovaru brodova. Kontejner je postao osnovica svjetske trgovine. Danas je distribucija dobara pomo}u kontejnera tako efikasna da proizvo|a~i
mogu imati samo minimalne zalihe.
Kontejneri su se, me|utim, pokazali jako prikladnima za krijum~arenje droga,
oru`ja, nedeklariranog materijala i ljudi. @rtva svog vlastitog uspjeha kontejner je dao kriminalcima iste prednosti koje imaju i trgovci: efikasnost i sigurnost.
Svijet je tek nedavno spoznao koliko je velika i kompleksna transportna industrija kontejnera. Procjenjuje se da broj kontejnera koji se kre}u po svijetu iznosi ukupno oko 72 milijuna TEU (20-foot equivalent units, standard industrije, iako se sve vi{e koriste oni duìne 40 stopa, ili 13 metara). Neke procjene
dostiù 244 milijuna TEU, {to opisuje broj kontejnera u svim lukama svijeta, uklju~uju}i i prazne, koji se premje{taju s jedne lokacije na drugu i kontejnere koji
Slika 1. Shematski prikaz glavnih puteva kretanja kontejnera.
27. o ujak 2006 11:15:13

54
Slika 2. Inspekcija tereta kontejnera

pomo}u x-zraka. Tehnologija dvaju
pogleda (bo~no i odozgo) daje sliku
predmeta ali ne i informaciju o svojstvima predmeta.
se s matice prebacuju na manje feeder brodove. Ti brojevi ukazuju na veli~inu problema: koji to sistem moè kontrolirati 72 milijuna, a kamo li 244 milijuna
kontejnera? Glavne putove kretanja kontejnera prikazuje slika 1.
Moderni sistemi za inspekciju kontejnerskog tereta su ne-invazivne imaging
tehnike koje se osnivaju na kori{tenju penetriraju}eg zra~enja (gama i x-zraka)
u skeniraju}oj geometriji s detekcijom transmitiranog zra~enja ili zra~enja
proizvedenog u ispitivanom objektu. Brzo skeniranje standardnog kontejnera
(nekoliko minuta do manje od 1 minute) upotrebom x-zraka (300 keV ili vi{e) ili
gama-zraka iz radioaktivnih izvora (137Cs i 60Co s energijama od 600 do 1300
KeV) carinskom slu`beniku daju sliku tereta u kontejneru. Naàlost, ta je informacija nespecifi~na jer ne daje podatke o prirodi objekta koji se ne bi slagali s
deklaracijom, a koji se ne mogu uo~iti vizualnom analizom dobivene slike. Osim
toga, postoje i podru~ja kontejnera gdje su i x-zrake i gama-zrake slijepe zbog
prisustva ve}e koli~ine materijala vi{eg atomskog broja, {to je na slici prezentirano crnim mrljama. Kao primjer, slika 2. prikazuje tip informacije koja se moè
dobiti kori{tenjem takozvane dual view (dva pogleda) tehnologije koju je razvila tvrtka Smiths Heimann.
5. Kori{tenje brzih neutrona s detekcijom pridruène alfa ~estice: neutronski senzor

Takozvani brzi neutroni energije 14 MeV se mogu dobiti kori{tenjem nuklearne
reakcije
d + t + n.
U toj se nuklearnoj reakciji ubrzavaju deuteroni (d) do energije ne{to ve}e od
100 keV i s njima se bombardira tricijeva (t) meta. Rezultat nuklearne reakcije
su dvije ~estice: brzi neutron (n) i -~estica () koje idu u suprotnim pravcima.
Za svaki neutron postoji i njemu pridruèna a-~estica (vidi sliku 3.).
Tako proizvedeni neutroni imaju veliku mo} penetracije i mogu se koristiti za
bombardiranje drugih materijala gdje }e na kemijskim elementima uzrokovati
nuklearne reakcije tipa (n, ) ili (n, n). Simbol koristiti se za -zra~enje i ono je
27. o ujak 2006 11:15:13

55
Slika 3. Prikaz nuklearne reakcije d + t n + , te interakcije neutrona s ispitivanim

predmetom pri ~emu rezultiraju gama zrake koje se detektiraju.
karakteristi~no za kemijske elemente, budu}i da su svojstva navedenih reakcija

razli~ita za razli~ite elemente. Ta procedura u kojoj se detektiraju -zrake nakon
bombardiranja neutronima, na temelju ~ega se odre|uje prisustvo kemijskih
elemenata u ispitivanom uzorku, zove se neutronska aktivacija i razvijena je u
priznatu analiti~ku metodu.
Neutronska aktivacija moè posluìti za detekciju nuklearnog materijala
skrivenog u kontejneru. Aktivacija brzim neutronima upotrebljiva je za detekciju kemijskih elemenata: O, Cl, F, U. Mogu se detektirati uranovi spojevi: fluoridi,
oksidi i kloridi. Aktivacija brzim i sporim neutronima moè razlikovati omjer
koncentracija 235U/238U.
6. Inspekcija kontejnerskog tereta pomo}u brzih neutrona

Slika 4. pokazuje eksperimentalni postav u Neutronskom laboratoriju na Institutu Ru|er Bo{kovi} u Zagrebu. Ova se istraìvanja provode u okviru sljede}ih projekata:
(i) NATO projekt SfP-980526 Control of Illicit Trafficking in Threat Materials and Humans. Projekt se realizira u suradnji s INFN, Padova, Italija
(~lanica NATO), a opisan je ukratko i u NATO News No.66.
(ii) Europska Unija, FP6 Specific Targeted Research or Inovation Project
EURITRACK, European Illicit Trafficking Countermeasures Kit. U
ovom europskom projektu sudjeluju institucije iz Francuske, Italije, Belgije, Poljske, [vedske i mi. Rezultat bi trebao biti model europskog ure|aja
za inspekciju kontejnera.
(iii)International Atomic Energy Agency, Be~, Austrija: Inspection of shipping
containers for undisclosed radioactive materials kao dio CRP on Improvement of Technical Measures to Detect and Respond to Illicit Trafficking
of Nuclear and other Radioactive Materials.
27. o ujak 2006 11:15:14

56
Do sada je u~injeno niz eksperimenata, uglavnom da bi se izabrao tip detektora, najpovoljnija geometrija, utjecaj matrice tj. materijala s kojim je
popunjen kontejner na brzinu brojanja
detektora. Dosada{nji rezultati su prikazani na me|unarodnim konferencijama i u znanstveno-tehni~koj literaturi.
U~injeni su i eksperimenti sa stvarnim eksplozivima, i to s 30 kg TNT i
sa 100 kg Semtex 1A. Preliminarni rezultati pokazuju mogu}nost detekcije
Slika 4. Eksperimantalni postav u neutprisutnosti eksploziva unutar zatvoronskom laboratoriju za indetifikaciju predrenog kontejnera.
meta u kontejneru i odre|ivanje poloàja
ispitivanog predmeta.
Eksperimenti u~injeni s grafitnim
blokovima na raznim poloàjima unutar kontejnera pokazuju da se analizom vremenskog spektra (start detekcija
pridruène alfa ~estice, stop detekcija gama zrake inducirane neutronima u ispitivanom uzorku) moè odrediti poloàj ispitivanog predmeta u kontejneru. Drugim rije~ima, analiza odre|enog dijela vremenskog spektra zna~i gledanje u
odre|enu poziciju unutar kontejnera. Izmjereni gama spektar s uvjetom na tu
poziciju nosi sa sobom informaciju o svojstvima predmeta na toj lokaciji.
Slika 5 prikazuje shemu takozvanog neutronskog senzora kao i raspored detektora pridruènih alfa ~estica, raspr{enih neutrona i neutronima proizvedenih gama zraka.
Slika 5. Shema neutronskog senzora.
27. o ujak 2006 11:15:18

57
7. Zaklju~na razmatranja
U dosada{njem eksperimentalnom i teorijskom radu (Monte Carlo prora~uni)
pokazana je mogu}nost odre|ivanja lokacije objekta koji se nalazi u zatvorenom
kontejneru (za ugljik, eksplozive: Semtex 1A i TNT). Ta se informacija nalazi u
mjerenom vremenu proleta, takozvani TAC spektar (pridruèna alfa ~estica je
start impuls, a gama zraka proizvedena u ispitivanom objektu je stop impuls).
Identifikacija objekta se pak vr{i analizom koincidentnog gama spektra.
S ovim mjerenjima u~injen je dokaz principa. Time je pokazano da je mogu}e konstruirati multisenzorski sistem koji se sastoji od brzog ispitnog senzora
x-zraka (~itav kontejner) iza kojeg slijedi detaljna elementalna analiza sumnjivog volumena kori{tenjem neutronskog senzora. Shema takvog sustava prikazana je na slici 6.
Slika 6. Sistem s dva senzora: brzo ispitni senzor kori{tenjem x-zraka iza kojeg slijedi
detaljna elementalna analiza sumljivog volumena kori{tenjem neutronskog senzora.
Napomenimo da su osnova razmi{ljanja sigurnosti SAD u pomaku granica i

kontroli kontejnera prije nego li se ukrcaju za destinacije u SAD. Da bi se to realiziralo, potreban je ~itav spektar mjera: od instalacije kontrolnih ure|aja u kontejnerskim terminalima do ure|aja koji osiguravaju da kontejner nije bio otvaran za vrijeme transporta, a sve to uz satelitski prijenos podataka.
Kontrola na po~etku puta zna~i da kontejner koji se treba ukrcati na brod koji
putuje u SAD ne}e biti ukrcan ukoliko ne zadovolji striktne uvjete sigurnosti.
Nova granica treba biti elektronska a ne fizi~ka, uz prikaz profila tereta u
kontejneru dobivenog kori{tenjem uz sofisticirane banke podataka u kojoj su
sadràni svi mogu}i podaci: od vladinih do komercijalnih, financijskih te podaci
o putovanju kontejnera prije dolaska u terminal.
27. o ujak 2006 11:15:19

58
Kao po~etna mjera uvedena je takozvana Container Security Initiative,

CSI. Minimalni standardi za uklju~enje u Container Security Initiative, CSI, su:
1. Luka mora imati redovan, direktan i zna~ajan promet kontejnera prema
lukama SAD.
2. Carinska slu`ba mora biti u mogu}nosti inspekcije tereta koji potje~e iz
zemlje, koji je u tranzitu kao i onog koji se samo prekrcava.
3. Mora postojati mogu}nost kori{tenja ure|aja za neintruzivnu inspekciju
(gama ili x-zrake) kao i ure|aja za detekciju zra~enja.
O~ito je da Hrvatska mora imati barem jednu luku opremljenu tako da moè
raditi u CSI ili nekom sli~nom reìmu. Putovi prijevoza robe kontejnerima zaobilazit }e luke gdje metode kontrole usporavaju tok prometa, jako dugo traju i
neefikasne su. Hrvatska }e jo{ neko vrijeme biti grani~na dràva s EU i na kriànju mnogih putova nezakonite trgovine. Zbog toga treba razviti i primijeniti
koncept pametne granice s ~ime bi se doprinijelo brèm prolazu tereta i ljudi
preko granice uz pove}anu efikasnost kontrole.
Doprinos ekonomskom razvoju Hrvatske osim uklju~enja u tokove prometa
moè biti i proizvodnja neutronskog senzora ili samo nekih njegovih komponenti
za potrebe trì{ta {to bi omogu}ilo partnerstvo RH s EU na ekonomskoj osnovi.
27. o ujak 2006 11:15:19

@ivjeti s potresima*
Marijan Herak
Geofizi~ki odsjek Prirodoslovno-matemati~kog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu
Horvatovac bb, Zagreb
Marijan Herak redoviti je profesor na PMF-u Sveu~ili{ta u Zagrebu. Po
struci seizmolog, bavi se svim aspektima seizmolo{ke znanosti, posebno onima u vezi sa seizmi~no{}u Hrvatske. Objavio je samostalno ili u koautorstvu
50 znanstvenih radova. Glavni je istraìva~ na jedinom znanstvenom projektu iz seizmologije u Hrvatskoj, a sudjeluje u izvo|enju brojnih me|unarodnih projekata. Njegov stru~ni rad rezultirao je u vi{e desetaka studija i
elaborata, pri ~emu se bavi odre|ivanjem elemenata seizmi~kog hazarda.
Slu`beni je predstavnik Hrvatske u Europskoj seizmolo{koj komisiji.
O potresima i seizmologiji u javnosti se obi~no malo ~uje osim neposredno poslije potresa! Nakon {to se potres dogodio, svi èle znati gdje je bio, koliko je bio
jak, ho}e li se ponoviti, koliko }e dugo trajati naknadni potresi, {to u~initi u trenutku potresa... Novine su pune izvje{}a s terena, seizmolozi daju intervjue,
procjenjuje se {teta. Nakon nekoliko dana interes javnosti opada, a upozorenja i
sugestije seizmologa padaju u zaborav. Tome tako ne bi trebalo biti, osobito ne u
zemlji poput Hrvatske koja spada me|u potresima najugroènija podru~ja Europe. Ovdje valja znati kako se ìvi s potresima...
[to su potresi, gdje i kako nastaju?

Potresom nazivamo tre{nju Zemljine povr{ine uzrokovanu iznenadnim pucanjem stijena u njezinoj unutra{njosti. Do loma stijena dolazi kad njihova ~vrsto}a vi{e ne moè izdràti deformacije uzrokovane tektonskim silama unutar
Zemlje. U trenutku pucanja, nakupljena energija se osloba|a u obliku elasti~kih
valova koji se rasprostiru od àri{ta potresa na sve strane. Kada valovi dopru do
Zemljine povr{ine uzrokuju vibracije koje osje}amo kao potres. Povr{inu u dubini Zemlje na kojoj je do{lo do pucanja stijene nazivamo rasjedom svi tektonski
potresi (kojih je vi{e od 95%) nastaju na rasjedu, bilo da se u trenutku potresa
stvorio novi, bilo da se reaktivirao stari, odavno postoje}i rasjed. [to je rasjed ve}i,
ja~i }e biti i najja~i na njemu mogu}i potres najve}i svjetski potresi povezani su
s rasjedima duljim od 1000 km! Osim tektonskih potresa postoje jo{ i vulkanski
(povezani s vulkanskom aktivno{}u), uru{ni (nastaju uru{avanjem {upljina u
unutra{njosti Zemlje i obi~no su vrlo slabi), te umjetni potresi koji nastaju kao
posljedica ljudske aktivnosti (nuklearne eksplozije, akumulacijska jezera, iskori{tavanje nafte i plina...). Mjesto u dubini Zemlje gdje se potres dogodio zovemo
* Predavanje je odràno 18. svibnja 2005. godine na Gra|evinskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu.
M:\I to je fizika\Herak.vp
27. o ujak 2006 11:21:00

60
àri{te potresa ili hipocentar, a to~ku na povr{ini vertikalno iznad àri{ta nazivamo epicentrom potresa. Na Zemlji potresi doseù dubinu od oko 700 km, dok
su u Hrvatskoj i susjednim podru~jima oni plitki, rijetko dublji od 25 km.
Potres }e biti to ja~i {to se vi{e energije prikupilo deformiranjem stijena prije
njihova pucanja, odnosno {to su stijene u podzemlju ~vr{}e. Koliko }e se ~esto doga|ati ovisi o jakosti tektonskih sila. Jaki su potresi dakle svuda mogu}i, ali }e
negdje biti vrlo rijetki (npr. Lisabon, isto~ne SAD). Najvi{e }e potresa zato biti
tamo gdje je tektonska aktivnost najìvlja na mjestima gdje se velike tektonske
plo~e sudaraju, razmi~u, ili klize jedna uz drugu, {to nam lijepo ilustrira slika 1
na kojoj su potresi prikazani kao crvene to~kice. Primijetimo kako se poloàji
epicentara potresa dobro podudaraju s granicama velikih tektonskih plo~a. Epicentre potresa u Hrvatskoj i susjednim podru~jima prikazuje slika 2.
U~inke potresa na zgrade, ljude, okolinu iskazujemo makroseizmi~kim ljestvicama. U nas je najpoznatija Mercalli-Cancani-Siebergova (MCS) ljestvica podijeljena na 12 stupnjeva. Vrlo joj je sli~na i najnovija Europska makroseizmi~ka
ljestvica (EMS-98). Stupnjevi su u po~etku bili definirani posve opisno npr. kod
VII ru{e se neki dimnjaci, kod V mnogi se ljudi prestra{e i bjeè. Iako se danas
teì stroòj kvantifikaciji kako u odre|ivanju brojnosti, tako i u klasifikaciji objekata (nije svejedno je li potresom o{te}ena armirano-betonska zgrada ili ku}a od
opeke), ipak intenzitet potresa ostaje donekle subjektivna ocjena tre{nje na odre|enom mjestu, a za korektnu procjenu potrebno je vi{egodi{nje iskustvo. Nasuprot tome, magnituda potresa objektivna je mjera za kvantifikaciju potresa, i
proporcionalna je logaritmu koli~ine energije koja se oslobodila u àri{tu. Izra~unava se na temelju izmjerene amplitude gibanja tla za vrijeme potresa na seizmolo{koj postaji (vidi kasnije o seizmogramima i seizmografima), a izraàva
Slika 1. Razdioba potresa na Zemlji. Epicentri potresa koji su se dogodili tijekom 21 godine
ozna~eni su crvenim to~kicama (Seismicity of the earth, 19601980, A. F. Espinosa, W.
Rinehart, M. Tharp, 1981; World ocean floor panorama by B. C. Heezen, M. Tharp, 1977).
Mala slika pokazuje granice 10 najve}ih tektonskih plo~a na Zemlji: Af Afri~ka, An Antarkti~ka, Ar Arabijska, Au Australska, Ea Euroazijska, In Indijska, Ja Ju`noameri~ka, Na Nazca, Pa Pacifi~ka, Sa Sjevernoameri~ka plo~a.
27. o ujak 2006 11:21:13

61
M. Herak: @ivjeti s potresima
Slika 2. Epicentri potresa u Hrvatskoj i susjednim podru~jima, 373. g. pr. Kr. 2005. Ve-
li~ina simbola proporcionalna je magnitudi potresa. Najmanji kruì}i odnose se na magnitude M 3.0, a najve}i na M 6.0. (Prema Hrvatskom katalogu potresa, Geofizi~ki
odsjek PMF-a).
realnim brojem prema Richteru. Magnituda mikropotresa moè biti i negativna,

a odozgo je ograni~ava jedino kona~na ~vrsto}a stijena. Najve}u magnitudu (M
= 9.5) otkad se potresi instrumentalno biljeè imao je potres koji se 1960. dogodio u îleu (Tablica 1).
Tablica 1. Najja~i instrumentalno zabiljeèni potresi u svijetu.
Lokacija
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
27. o ujak 2006 11:21:18
île
Sumatra, Indonezija
Prince William Sound, Aljaska
Andreanof Aleutsko oto~je
Kam~atka
Ekvador
Aleuti
Granica Indija-Kina
Kam~atka
Banda more, Indonezija
Datum
Magnituda
22. 05. 1960.

26. 12. 2004.
28. 03. 1964.
09. 03. 1957.
04. 11. 1952.
31. 01. 1906.
04. 02. 1965.
15. 08. 1950.
03. 02. 1923.
01. 02. 1938.
9.5
9.3
9.2
9.1
9.0
8.8
8.7
8.6
8.5
8.5

62
U svijetu se svake godine dogodi oko 100000 potresa koji se mogu osjetiti. Razornih je potresa mnogo manje magnitudu 7 prema Richteru u prosjeku prema{i
tek desetak potresa u godinu dana, dok se katastrofalni potresi s magnitudom
ve}om od osam u prosjeku doga|aju jednom godi{nje. U Hrvatskoj se godi{nje
osjeti 30-ak potresa, dok se potres magnitude 6 ili vi{e javlja svakih 16 godina u
prosjeku. Posljednji takav potres bio je 1996. u okolici Stona. Najva`niji potresi
u Hrvatskoj nabrojeni su u Tablici 2.
Tablica 2. Najva`niji hrvatski potresi
Lokacija
Dubrovnik
Zagreb
Trilj
Pokuplje
Tihaljina
Imotski
Makarska
Dilj-gora
Ston-Slano
Datum
Intenzitet (MCS)
Magnituda
06. 04. 1667.

09. 11. 1880.
02. 07. 1898.
08. 10. 1909.
15. 03. 1923.
29. 12. 1942.
07. 01. 1962.
13. 04. 1962.
05. 09. 1996.
X
VIII
IX
VIIIIX
VIIIIX
VIIIIX
VIIIIX
VIIIIX
VIII
6.0
6.2
6.2
6.1
5.7
6.0
Kako se potresi biljeè i analiziraju?

Tre{nju tla za vrijeme potresa biljeè instrumenti koje nazivamo seizmografima
(gr. seismos
potres, gr. graphein
pisati). Problem biljeènja vrlo slabih oscilacija Zemljine povr{ine uspje{no je rije{en tek na samom kraju 19. stolje}a prvi
seizmogram zapisao je Ernst von Rebeur-Paschwitz u Potsdamu (Njema~ka) 17.
travnja 1889. (slika 3). Slika 3 prikazuje i digitalni 3-komponentni seizmogram
velikog potresa kod Sumatre (koji je prouzro~io katastrofalni tsunami) zapisan
suvremenim {irokopojasnim 24-bitnim seizmografom na seizmolo{koj postaji
Puntijarka kod Zagreba.
Seizmografi rade na principu njihala, kao {to je shematski prikazano slikom
4. Pri tome se koristi principom inercije ili tromosti mase njihala kad se dogodi
potres, stalak seizmografa vibrira zajedno s tlom, dok masa zbog tromosti nastoji
zadràti prvobitno stanje mirovanja. Relativni pomak izme|u mase i stalka tada
se pisaljkom registrira na rotiraju}em valjku. Seizmograf kao na slici 4 pisat }e
vertikalni pomak tla (gore-dolje). Ako upotrijebimo horizontalno njihalo dobit
}emo horizontalni seizmograf, pa }e seizmogram (zapis potresa) pokazivati vodoravnu komponentu gibanja tla. Da bismo mogli rekonstruirati potpuno gibanje tla moramo biljeìti osciliranje tla u tri me|usobno okomita smjera obi~no
se uzima gore-dolje, sjever-jug, istok-zapad.
27. o ujak 2006 11:21:19

63
Slika 3. Lijevo: Prvi zabiljeèni seizmogram (Potsdam, 1889.) Desno: Digitalni {irokopojasni
3-komponentni seizmogram sumatranskog potresa od 26. prosinca 2004. zapisan na seizmolo{koj postaji Puntijarka. Na postaju najprije stiù P-valovi (longitudinalni) koji se
najbolje vide na vertikalnoj komponenti plavo). Nakon njih stiù transverzalni valovi
(S, jasno uo~ljivi na dvije horizontalne komponente gibanja, zeleno i crveno), a na kraju
povr{inski (Loveovi i Rayleighevi) koji imaju najve}e periode i amplitude.
Seizmogram pojedinog potresa pokazuje na koji se na~in Zemljina povr{ina gibala kad su na seizmolo{ku postaju nai{li elasti~ki valovi emitirani iz àri{ta
potresa. Postoje dvije osnovne vrste valova elasti~nosti longitudinalni valovi
(kod kojih ~estice sredstva osciliraju u smjeru rasprostiranja vala), te transverzalni valovi (~estice titraju okomito na smjer rasprostiranja). Longitudinalni su
valovi brì te na postaju stiù prvi. Zato se u seizmologiji ozna~avaju slovom P
(primae). Sporiji, transverzalni valovi ozna~avaju se sa S (secundae). [to je pos-
Slika 4. Lijevo: princip rada vertikalnog mehani~kog seizmografa. Desno: Wiechertov horizontalni mehani~ki seizmograf s masom njihala (sme|i valjak) od 1000 kg. Stalak ~vrsto
povezan s tlom je svijetlo plave boje.
4. travanj 2006 15:12:26

64
taja dalje od epicentra potresa to }e S-val vi{e zaostajati za P-valom. Iz razlike

njihovih nastupnih vremena moè se dakle, znamo li njihove brzine, izra~unati
udaljenost hipocentra od postaje. Zabiljeìmo li potres na najmanje tri seizmolo{ke postaje, te izra~unamo li udaljenost epicentra od svake od njih, moèmo na
temelju te tri udaljenosti odrediti poloàj epicentra potresa.
Seizmologija
Konstrukcija upotrebljivih seizmografa te njihov nagli razvoj po~etkom 20. stolje}a omogu}io je da se seizmologija profilira ne samo kao opaà~ka i deskriptivna, nego i kao kvantitativno utemeljena znanstvena disciplina. Sada je, naime,
postalo mogu}e razne teorijske postavke i prakti~no provjeriti izravnim opaànjima. Tako su, na primjer, osnovne vrste elasti~kih valova na seizmogramima
identificirane prvi puta tek na samom kraju 19. stolje}a, 70-ak godina nakon {to
su ih Poisson i Cauchy teorijski predvidjeli.
Seizmologija se do danas razvila u znanost koja se bavi prou~avanjem potresa
sa svih aspekata. Seizmolozi rade na biljeènju, katalogiziranju i opaànju u~inaka potresa, procjeni seizmi~ke ugroènosti i opasnosti te s njima povezanim
problemima protupotresne gradnje. Uz ove, javnosti najinteresantnije aspekte
seizmolo{kog posla, ne smije se nipo{to zaboraviti njezin ~isto fizikalni dio
prou~avanje fizike àri{ta potresa (kako dolazi do pucanja stijena), te kori{tenje
potresnih valova kao sredstva kojim se najbolje moè prou~avati struktura i gra|a unutra{njosti Zemlje. Tako seizmologija povezuje fiziku s ostalim geoznanostima, posebno s geologijom. Tu je va`nu ~injenicu uo~io ve} i A. Mohorovi~i}, koji
1913. godine pi{e: ...Zadatak je seizmologije, da prou~i unutra{njost zemlje i da
nastavi ondje, gdje geolog prestaje, a ima u modernim seizmografima neku vrst
dalekozora, kojim moè posmatrati najve}e dubine.... Kako je objekt promatranja seizmologa ~itava Zemlja, ona se od samog svog po~etka razvijala kao istinski
internacionalna znanost za koju nacionalne granice nisu bile va`ne, pa je ve}
1905. godine osnovana Me|unarodna zajednica za seizmologiju (danas IASPEI).
U seizmolo{koj znanosti nema tajnih podataka, a prakti~ki svi podaci oduvijek
su se besplatno razmjenjivali. Tome u znanosti, pa niti u drugim granama geofizike, op}enito naàlost nije tako.
Seizmologija se me|u ostalim znanstvenim disciplinama isti~e i po tome {to se
pojave koje prou~ava odlikuju iznimno velikim rasponom amplituda i perioda
koje valja izmjeriti. Najmanji pomaci tla koje biljeè seizmografi reda su veli~ine
109 m, dok pukotine i pomaci tla za najja~ih potresa doseù 10-ak metara. Kod
vrlo slabih potresa dominantni period tre{nje tla moè biti kra}i od stotinke sekunde, dok se povr{inski valovi velikih potresa odlikuju periodima od 100-ak sekundi, a slobodne oscilacije Zemlje doseù period od gotovo jednoga sata. Ove
~injenice postavljaju pred konstruktore seizmografa iznimno te{ke zahtjeve, pa
jo{ uvijek ne postoji instrument koji bi bio u stanju niti pribli`no pokriti cijeli dinami~ki raspon i cijeli spektar interesantnih perioda.
27. o ujak 2006 11:21:31

65
Slika 5. Shematski prikaz rasprostiranja valova potresa u modelu Zemlje kako ga je pred-
loìo A. Mohorovi~i}. Primijetimo da na neke postaje dolaze samo izravne zrake (plave), a
na neke i one lomljene (crvene) na granici kore (sme|e) i pla{ta (zeleno).
U Hrvatskoj seizmologija ima dugu tradiciju. Znanstveno promi{ljanje problema povezanih s potresima naro~ito je potaknuo veliki zagreba~ki potres koji se
dogodio 9. studenoga 1880. godine kod Ka{ine. U Zagrebu taj je potres bio intenziteta VIII MCS-ljestvice, {to zna~i da su bile o{te}ene gotovo sve ku}e u gradu.
Radi toga je i Akademija potaknula prikupljanje raznovrsnih podataka u vezi s
tim potresom koje je 1882. godine objavio J. Torbar. Seizmi~nost Zagreba i okolice bila je na prijelazu 19. u 20. stolje}e posebno intenzivna, pa je i to vjerojatno
zainteresiralo najve}eg hrvatskog geofizi~ara, Andriju Mohorovi~i}a, da se po~ne
baviti seizmologijom. Ve} u travnju 1906. godine on u zgradi Meteorolo{kog opservatorija u Zagrebu na Gri~u 3 instalira prvi seizmograf (Vicentini-Konkoly)
~ime uspostavlja zagreba~ku seizmolo{ku postaju. Taj instrument dvije godine
kasnije mijenja suvremenim horizontalnim seizmografima Wiechertove konstrukcije. Upravo tim ure|ajima Mohorovi~i} zapisuje i ~uveni pokupski potres
1909. godine, na temelju ~ijih seizmograma izvodi svoje epohalno otkri}e. Primijetio je, naime, da na neke seizmolo{ke postaje stiù, kako se i o~ekuje, po jedan
longitudinalni (P) i transverzalni (S) val, dok na postaje koje su od epicentra
udaljene izme|u 300 i 720 km stiù po dva takova vala. Kako je posve nezamislivo da bi postojale ~etiri vrste valova, Mohorovi~i} je zaklju~io da se mora raditi o
valovima koji su na postaju stizali razli~itim stazama. Da bi to bilo mogu}e, valjalo je pretpostaviti da 50-ak km u dubini Zemlje postoji ploha na kojoj elasti~ki
valovi naglo mijenjaju svoju brzinu, pa se tamo lome i odbijaju kako to prikazuje
slika 5.
27. o ujak 2006 11:21:35

66
Slika 6. Lijevo: Andrija Mohorovi~i} (18571936). Desno: Memorijalna soba A. Mohorovi-
~i}a, Geofizi~ki odsjek PMF-a, Zagreb.
Ta je ploha (M-M na slici 5) njemu u ~ast nazvana Mohorovi~i}ev diskontinuitet. On postoji na ~itavoj Zemlji a dubina mu varira izme|u 5 km (ispod oceana)
do 70-ak km ispod najvi{ih planina. Taj je Mohorovi~i}ev rad jedan od prvih u
svijetu u kojemu se potresni valovi koriste za otkrivanje svojstava unutra{njosti
na{eg planeta, pa je to otkri}e vjerojatno i najva`nija i me|unarodno najpoznatija znanstvena spoznaja ikada objavljena u nekom hrvatskom ~asopisu.
U po~ast ovom velikom znanstveniku, utemeljitelju hrvatske geofizike, 9. studenoga 2005. godine (na samu 125-tu godi{njicu zagreba~kog potresa) na Geofizi~kom su odsjeku PMF-a otvorene memorijalne prostorije Andrije Mohorovi~i}a
(slika 6). U njima su izloèni izvorni restaurirani instrumenti (seizmografi, ure
njihalice, mikrobarograf, kronometri, pasa`ni instrument... svi u ispravnom
stanju) koje je on nabavio, dokumenti, rukopisi, korespondencija, posteri, fotografije, namje{taj i drugi predmeti koji oslikavaju Mohorovi~i}ev ìvot, stru~ni i
znanstveni rad.
Kako ìvjeti s potresima?

Potresi spadaju me|u najstra{nije prirodne katastrofe, jer u vrlo kratkom vremenu, bez ikakve najave, mogu odnijeti stotine tisu}a ìvota i izazvati golema
razaranja. Za razliku od ostalih katastrofa (poplava, su{a, vulkanskih erupcija,
uragana, udara meteora...), oni utje~u samo na ljudsku vrstu, a gotovo uop}e ne
predstavljaju opasnost za divlje ìvotinje i biljni svijet. To je zato {to se razorno
djelovanje potresa manifestira posredno, ru{enjem zgrada i drugih objekata koje
smo izgradili ne vode}i dovoljno ra~una o ugroènosti od potresa. Zato je jedini
na~in za{tite od potresa gradnja ku}a, ureda, bolnica, {kola, stadiona, mostova i
svih drugih gra|evinskih objekata u skladu s pravilima protupotresne gradnje i
sa stupnjem potresne opasnosti na odre|enoj lokaciji. Na sre}u, danas je mogu}e
27. o ujak 2006 11:21:45

67
s visokim stupnjem sigurnosti predvidjeti maksimalne iznose seizmi~kih sila koje

na budu}i objekt mogu djelovati tijekom njegova uporabnoga vijeka. Isto tako,
gra|evinska znanost i postupci protupotresne gradnje toliko su napredovali, da
se gotovo svi objekti mogu po potrebi sagraditi tako da su prakti~ki sigurni od
svakog potresa koji se realno na toj lokaciji moè o~ekivati. Pa za{to se onda
zgrade ru{e? I kakva je uloga seizmologa u ovoj problematici?
Zgrade }e se u slu~aju potresa sru{iti ako se pri gradnji ne po{tuju pravila
struke i ne respektira realna potresna opasnost bilo radi u{tede, bilo iz neznanja
ili nemara. U dana{nje doba to se ne bi smjelo doga|ati jer su potresi prirodna
katastrofa od koje se moèmo (i znamo kako) gotovo u potpunosti za{tititi.
Kod planiranja protupotresne gradnje imamo dvije mogu}nosti sve objekte
projektirati tako da ih niti najja~i mogu}i potres ne}e o{tetiti (ili sru{iti), ili u obzir uzeti i ekonomski faktor te graditi ne{to jeftinije uz prihvatljivi faktor rizika
(pri ~emu }e npr. zgrada izdràti ve}inu potresa, ali se dozvoljavaju znatna o{te}enja objekta koja ne dovode do potpunog ru{enja u malo vjerojatnim slu~ajevima najrazornijih potresa). Za gotovo sve objekte osim onih najosjetljivijih (npr.
nuklearne elektrane) ekonomska logika diktira izabiranje drugog puta. Ovo
zna~i da smo s prirodom spremni odigrati igru poput rouletta. To je igra u kojoj
valja dobro procijeniti vjerojatnost dobitka u odnosu na ulog, a da bismo to mogli, moramo dobro upoznati njezina pravila. U na{em slu~aju to zna~i da je za uspje{no predvi|anje iznosa seizmi~kih sila i vjerojatnosti pojavljivanja potresa
odre|ene magnitude tijekom ìvotnoga vijeka zgrade nu`no dobro poznavati
statisti~ka pravila i fizikalne zakone po kojima se potresi u nekom podru~ju doga|aju, kao i geolo{ke i seizmotektonske zna~ajke toga podru~ja. Kako su veliki
Slika 7. Vjerojatnost (%) prema{ivanja intenziteta potresa VIII MCS u bilo kojih 100 go-
dina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (preliminarna karta).
4. travanj 2006 14:51:37

68
potresi izrazito rijetke pojave, nu`na su dugotrajna neprekinuta seizmolo{ka

opaànja na {to je mogu}e gu{}oj mreì seizmolo{kih postaja, koja rezultiraju
reprezentativnim katalozima potresa, i skupom podataka o tipovima i aktivnosti postoje}ih rasjeda. Ti }e podaci biti klju~ni za seizmi~ko zoniranje i prora~un
potresne ugroènosti ili seizmi~kog hazarda. Po{to na intenzitet tre{nje presudno
utje~e i sastav tla na samoj lokaciji, u ve}im naseljima valja na~initi i tzv. seizmi~ku mikrozonaciju, odnosno procijeniti dodatnu amplifikaciju potresnih valova
u povr{inskim slojevima tla. Primjer preliminarne karte potresne ugroènosti
prikazan je za prostor sjeverozapadne Hrvatske na slici 7, gdje se vidi da je za
zagreba~ku okolicu vjerojatnost pojavljivanja potresa kakav je bio onaj iz 1880.
godine u bilo kojih 100 godina ve}a od 25%.
Ipak, ne bi li bilo dobro mo}i predvidjeti potrese? Moè li se to? Odgovor je
bilo bi dobro (iako time ne bismo sprije~ili materijalna razaranja) ali ne moè se,
a ~ini se da se u doglednoj budu}nosti ne}e niti mo}i. Razloga za to ima nekoliko,
a dva su najva`nija. Prvo, potresi se u pravilu doga|aju na dubinama u kojima
nije mogu}e vr{iti nikakva izravna opaànja, pa su sva mjerenja posredna. Bismo li mogli o~ekivati od meteorologa da predvidi ki{u iz dubokog podruma bez
vanjskih instrumenata, i to s to~nosti od dvije sekunde, {to je otprilike isto kao
predvidjeti potres s to~no{}u od nekoliko dana? Drugo, potresi su izrazito kaoti~ne pojave, {to zna~i da ~esto mali uzrok dovede do velike posljedice. Drugim rije~ima, kad stijena po~ne pucati jer je napetost (tlak) u nekoj to~ki prema{ila
njezinu ~vrsto}u, samo o trenutnoj razdiobi napetosti u okolici ovisi ho}e li se ta
pukotina nastaviti {iriti, ili }e se nakon kratkog vremena zaustaviti. Takve detalje, koji imaju odlu~uju}u ulogu u tome ho}e li mala pukotina postati veliki rasjed (pa time uzrokovati i veliki potres) posve je nemogu}e izmjeriti. îni se kao
da rasjed niti sam 'ne zna' koliki }e na kraju biti u trenutku kad po~ne rasjedanje.
Od potresa se, dakle, valja {tititi, a ne od njih bjeàti!
27. o ujak 2006 11:21:57

Fizikalne metode datiranja u

arheologiji i umjetnosti*
Ines Krajcar Broni}
Institut Ru|er Bo{kovi}, Bijeni~ka 54, Zagreb
Ines Krajcar Broni} radi kao znanstveni savjetnik na Institutu Ru|er
Bo{kovi} u Zagrebu u Laboratoriju za mjerenje niskih aktivnosti. Podru~ja
istraìvanja obuhva}aju me|udjelovanje ioniziraju}eg zra~enja i tvari, detekciju ioniziraju}eg zra~enja, datiranje 14C metodom, te primjenu izotopnih
mjerenja u arheologiji, geologiji, hidrogeologiji, klimatologiji i drugim znanostima. Kao dobitnik Humboldtove stipendije boravila u Njema~koj 1995
1997, te 1999. godine.
Within archaeological artifacts there is a record to which an

archaeologist is blind but which a physicists can hope to read
(M. J. Aitken, Physics Report 1978)
Uvod
Arheologija ili starinarstvo je znanost koja na ostacima materijalne kulture
prona|enim u zemlji sustavnim iskapanjem odre|enom metodom ili slu~ajnim
nalazima u zemlji ili na povr{ini zemlje, obja{njava i rekonstruira na~in ìvota i
kulture starih civilizacija. Jedan je od najva`nijih problema u arheologiji, posebno izraèn u pretpovijesno doba kada jo{ nema pisanih zapisa o pro{lim kulturama, je odrediti starost (datirati) materijalnih ostataka (artefakata) koji svjedo~e o ljudskoj djelatnosti, te tako rekonstruirati kronolo{ki slijed doga|aja u
pro{losti. Problem datiranja vaàn je i u povijesti umjetnosti, prvenstveno u
procjenjivanju vrijednosti originalnih starih umjetni~kih djela, za razlikovanje
originalnih radova od kasnijih imitatora, ili prepoznavanje restauratorskih radova.
Metode odre|ivanja starosti ili datiranja moèmo podijeliti u dvije grupe: 1)
relativne metode, i 2) apsolutne metode datiranja. Metode relativnog datiranja
pomaù nam u pronalaènju konteksta za pojedine nalaze i daju podatke o relativnim odnosim razli~itih artefakata, dok nam apsolutne metode datiranje daju
to~an podatak o starosti artefakta. U arheologiji i povijesti umjetnosti naj~e{}e
se koriste termoluminiscentna (TL) metoda i metoda radioaktivnog izotopa ugljika 14C, koje }e se detaljnije prikazati. Predstavit }emo i jedini 14C laboratorij u
Hrvatskoj, te usporediti TL i 14C metode datiranja.
* Predavanje je odràno 30. svibnja 2005. godine na Filozofskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu.
M:\I to je fizika\Krajcar.vp
27. o ujak 2006 11:27:07

70
Relativne metode datiranja

Relativne metode datiranja se zasnivaju na razli~itim ~imbenicima vezanim uz
artefakte, kao {to su lokacija, geologija, vrsta materijala, sli~nost s drugim nalazima i sli~no. One bile su jedini oslonac arheologiji prije uvo|enja apsolutnih metoda datiranja, ali ni danas nisu izgubile na va`nosti. Me|u relativne metode ubrajamo: stratigrafsko datiranje, sinkronizam, asocijaciju, tipolo{ko datiranje,
klimatske promjene, polenske analize, i drugo.
Metoda stratigrafskog niza zasniva se na opaànju da je razina nastanjenog
podru~ja sve vi{a kako ljudi nastavljaju ìvjeti na istom mjestu (gornji slojevi
mla|i, a donji stariji). Nedostatak stratigrafske kronologije je da slojevi mogu biti poreme}eni bilo prirodnim uzrocima (potres, odron, poplave, i sli~no) ili kao
posljedica ljudske djelatnosti (kopanje jama, stvaranje naslaga ili nasipa, i
sli~no). Sinkronizam ozna~ava povla~enje usporednica s drugim kulturama i uskla|ivanje istovremenih doga|aja. Datiranje asocijacijom ozna~ava datiranje objekata prona|enih u uvjetima koji ukazuju na istovremenost postojanja, npr. ostaci ìta u kerami~koj posudi, komadi keramike u ognji{tu. Tipolo{ko datiranje
zasniva se na usporedbi tipova i oblika predmeta i/ili proizvoda, naj~e{}e kerami~kih, ali i na analizi materijala, na~ina i stila gradnje stambenih ku}a, javnih
zgrada i religijskih mjesta. Metoda klimatskih promjena analizira artefakte koji
su povezani (asocirani) s geolo{kim slojevima u kojima je zabiljeèna klimatska
promjena (npr. ledeno doba). Biljni i ìvotinjski fosili mogu tako|er pomo}i u odre|ivanju klimatskog perioda. Zrnca polena mogu biti sa~uvana i do 400 milijuna godina te mogu dati korisne informacije o klimi i vegetaciji podru~ja u
pro{losti i sada{njosti.
Apsolutne metode datiranja

Apsolutne metode datiranja zasnivaju se na nekoj prirodnoj pojavi koja ovisi o
vremenu, koja je kumulativna, i koja se moè mjeriti nekom od tehnika prirodnih znanosti. Neke od tih metoda koriste se brojanjem cikli~kih pojava (godova
drve}a dendrokronologija, ciklus rasta koralja, varve godi{nji slojevi sedimenta), ili koriste neki od kumulativnih u~inaka zra~enja (termoluminiscentno
datiranje TL, opti~ki stimulirana luminiscencija OSL, elektronska spinska rezonancija ESR, fisijski tragovi) ili kumulativnu apsorpciju (hidratacija obsidijana
vulkanskog stakla, datiranje fluorom). Ve}ina metoda za odre|ivanje apsolutne
starosti ne samo u arheologiji, ve} pogotovo u geologiji, su radiometrijske metode, koje se zasnivaju na poznavanju brzine raspada nekog radioaktivnog izotopa.
Brzina raspada radioaktivnog izotopa izraàva se preko veli~ine poznate kao vrijeme poluraspada (T1/2) vrijeme potrebno da se po~etna koli~ina radioaktivnog
izotopa smanji na polovicu. Radioaktivnim raspadom dobili smo pouzdan sat
za mjerenje vremena i postavljanje apsolutne vremenske skale. Vremenski raspon koji se moè datirati nekom od radiometrijskih metoda ovisi o vremenu poluraspada izotopa jer mjerne tehnike naj~e{}e omogu}uju mjerenje koli~ina radioaktivnog izotopa do desetak vremena poluraspada. Ostale metode apsolutnog
27. o ujak 2006 11:27:07

I. Krajcar Broni}: Fizikalne metode datiranja u arheologiji i umjetnosti
71
datiranja imaju ograni~enu primjenu zbog nedovoljnog poznavanja utjecaja raznih uvjeta (okolina, klima) na veli~inu promatranog efekta, pa se, npr., datiranje
obsidijana mjere}i debljinu hidratiziranog sloja i datiranje kostiju mjere}i koncentraciju fluora, ~e{}e upotrebljavaju za odre|ivanje relativne starosti nalaza
na ograni~enom podru~ju.
Dendrokronologija se zasniva se na brojanju, {irini i gusto}i godova dugoìvu}eg drve}a koje raste u sezonskim klimatskim uvjetima i omogu}ava pouzdano
datiranje doga|aja i klimatskih uvjeta u pro{losti (Kuniholm, 1995). Ve}ina drve}a
iz nekog podru~ja pokazuje iste varijacije u {irini godova zbog jednakih uvjeta u
kojima rastu, npr. u su{noj godini stvaraju se uì godovi nego u ki{noj. Usporedbom unutra{njih (starijih) godova mla|eg drva s vanjskim (mla|im) godovima
starijeg drva, mogu}e je i}i dalje u pro{lost, te se tako stvara dendrokronolo{ki
kalendar. Za dendrokronolo{ko datiranje nekog uzorka drva, potrebno je imati
uzorak koji sadrì barem pedesetak godova kako bi se sekvenca mogla usporediti
s dendrokronolo{kim kalendarom. Datira se godina kad je drvo oboreno, tj.
kad je prestalo rasti, a ne godina kad je kori{teno za gradnju ili neku drugu svrhu. Mogu}e je datirati drvo u godinu kad je raslo.
Dendrokronolo{ko datiranje primjenjuje se za odre|ivanju starosti uzoraka
drva, odnosno drvenih predmeta (drvenih slika, kipova, namje{taja, greda u gra|evinama), kao i u provjeri ostalih metoda datiranja. Dendrokronolo{ki datirano drvo, kojemu je precizno odre|ena i aktivnost 14C, koristi se za kalibracije 14C
godina, o ~emu }e biti govora ne{to kasnije. Va`na je tako|er primjena u rekonstrukciji uvjeta u okoli{u u pro{losti (klima).
Termoluminiscentna metoda datiranja

Termoluminiscencija je pojava osloba|anja unutra{nje energije nekog materijala u obliku svjetlosti pod utjecajem termalne energije, tj. grijanja. Pojavu termoluminiscencije (TL) vjerojatno je vidio ve} prapovijesni ~ovjek, a prvu pisanu vijest o opaànju te pojave objavio je 1664. godine Sir Robert Boyle. Pojam
termoluminiscencije uveden je krajem 19. stolje}a, a sredinom 20. stolje}a pojava je teorijski obja{njenja i ne{to kasnije primijenjena za odre|ivanje starosti u
arheologiji i geologiji (Musilek i Kubelik, 2000). Danas je TL jedna od najkori{tenijih metoda za odre|ivanje primljene doze od ioniziraju}eg zra~enja u za{titi od
zra~enja i monitoringu, te u datiranju ljudskih artefakata na~injenih od materijala koji su pripremljeni toplinskom obradom (keramika, cigla) i nekih prirodnih
materijala (sedimenti, dine). Raspon starosti pokriven TL metodom kre}e se od
nekoliko desetaka godina do oko 300 000 godina, a naj~e{}e se koristi za uzorke
stare do 100 000 godina. To~nost TL metode je uglavnom slabija od mnogih radiometrijskih metoda pogre{ka u odre|ivanju godina starosti je 710% (1).
Mehanizam termoluminiscencije je prili~no sloèn, i ovdje }emo ga poku{ati
jednostavno prikazati. Djelovanjem ioniziraju}eg zra~enja na kristal, slobodni
elektroni prelaze iz valentne u vodljivu vrpcu. U idealnom kristalu u energijskom podru~ju izme|u valentne i vodljive vrpce (zabranjeno podru~je) nema
27. o ujak 2006 11:27:07

72
energijskih nivoa na kojima bi se elektroni mogli zadràti, te se nakon nekog

vremena vra}aju u valentnu vrpcu. U realnom kristalu, me|utim, defekti kristalne re{etke pogoduju stvaranju energijskih nivoa u zabranjenom podru~ju na
kojima se elektron uhva}en na prelasku natrag moè zadràti vrlo dugo vremena. Elektron ostaje u zamci sve dok ne dobije dovoljno energije (npr. toplinske)
da se vrati u vodljivu vrpcu, iz koje se moè vratiti u valentnu vrpcu. Taj je prijelaz pra}en emisijom zra~enja, obi~no u vidljivom ili bliskom ultraljubi~astom dijelu spektra. Opaèni intenzitet emitirane svjetlosti je mjera ukupne apsorbirane doze (energije) primljene od zra~enja nakon posljednjeg grijanja/pe~enja.
Dakle, mjere}i emitiranu svjetlost minerala u kontroliranim uvjetima (o~itavanjem krivulje isijavanja na instrumentu za o~itanje TL ~ita~u) i znaju}i prirodnu radioaktivnost, moè se odrediti vrijeme posljednjeg àrenja primjenom osnovne jednad`be:
TL starost (godine) = Ukupna apsorbirana doza / Godi{nja brzina doze
TL signal raste sa staro{}u kerami~kog materijala (tj. s vremenom proteklim
nakon pe~enja), a brzina rasta ovisna je o koncentraciji radioaktivnih elemenata
u samoj glini, u okolnoj zemlji, te o kozmi~kom zra~enju. Za odre|ivanje godi{nje
brzine doze, treba {to to~nije odrediti brzinu doze od razli~itih vrsta zra~enja (,
i ): doza od zra~enja potje~e uglavnom iz samog uzorka, a za odre|ivanje doze iz okoline i od kozmi~kog zra~enja, TL dozimetar ukapa se u tlo in situ, obi~no
u trajanju 1 godine. Posebna pozornost se posve}uje odre|ivanju vlage, jer voda
apsorbira zra~enje i tako smanjuje dozu. Pote{ko}e u odre|ivanju vla`nosti
uzorka, tla itd., ~ine najve}i dio nepouzdanosti TL metode.
Postupak uzorkovanja je kriti~an kako s povijesno-arheolo{kog gledi{ta, tako
i s gledi{ta fizi~ara: uzorkovanje ne smije o{tetiti objekt, uzorak se prilikom samog uzimanja ne smije pregrijati npr. primjenom bu{ilice (time gubi TL signal).
Za TL datiranje objekata ne bi se smjeli uzimati uzorci s artefakta o{te}enog poàrom, ako ne èlimo datirati upravo vrijeme poàra. TL datiranje se ~esto koristi u dokazivanju autenti~nosti kerami~kih predmeta.
14
C metoda datiranja
Ugljik se u prirodi nalazi u obliku 3 izotopa, 12C (98,9%), 13C (1,1%) i 14C (1010%).
Izotopi 12C i 13C su stabilni, dok je 14C radioaktivan izotop jezgra se raspada
raspadom, pri ~emu se emitira elektron maksimalne energije 156 keV, a dio energije odnosi neutrino.
C 14N + +
14
Izotop 14C nastaje u gornjim slojevima atmosfere u reakciji neutrona iz kozmi~kog zra~enja i atoma du{ika. Svi izotopi ugljika sudjeluju u kemijskim reakcijama, tako da se i 14C oksidira u 14CO2 i dalje se raspodjeljuje jednoliko po atmosferi. Tijekom pro{losti uspostavljena je ravnoteà izme|u radioaktivnog
raspada i nastajanja 14C u cijeloj atmosferi. Specifi~na aktivnost 14C u Zemljinoj
27. o ujak 2006 11:27:08

73
je atmosferi pribli`no konstantna i iznosi 0,226 Bq/g ugljika. Biljke asimiliraju

14
CO2 putem fotosinteze, a ìvotinje se hrane biljkama. 14CO2 se poput obi~nog
CO2 otapa u oceanima, te se nalazi u planktonu, koraljima i {koljkama. Na taj
na~in sva ìva bi}a postiù i zadràvaju istu koncentraciju aktivnosti 14C tijekom
svog ìvota. Nakon smrti organizma prestaje nadokna|ivanje izotopa 14C iz atmosfere i dolazi samo do raspada 14C, pa se mjerenjem preostale specifi~ne aktivnosti 14C u nekom materijalu biolo{kog porijekla moè odrediti vrijeme proteklo
od smrti organizma (Higham i Petchey, 2000).
Izotop 14C otkrio je 1947. Willard F. Libby u Chicagu i uo~io da se ~injenica jednolike raspodjele 14C u suvremenoj biosferi moè iskoristiti za odre|ivanje starosti biolo{kog materijala u arheologiji. Tijekom idu}e tri godine Libby i suradnici izveli su prva mjerenja starosti suvremenih i povijesnih uzoraka (Libby,
1955), te potvrdili primjenljivost metode i time izazvali veliko zanimanje u svijetu. Uskoro su osnovani mnogi 14C laboratoriji, a njihova mnogobrojnost pridonijela je razli~itim pobolj{anjima sustava mjerenja, pripreme uzoraka, i obrade rezultata. Godine 1960. Libby je dobio Nobelovu nagradu za kemiju za razvoj
metode odre|ivanja starosti pomo}u izotopa 14C.
Beta ~estice, odnosno elektroni nastali raspadom 14C, imaju energiju do 156
keV, a u 1 g suvremenog ugljika doga|a se samo 13,5 raspada u minuti. Zbog ta
dva razloga, za mjerenje 14C razvijene su posebne osjetljive tehnike. Radiometrijske tehnike mjere broj raspada 14C u odre|enoj koli~ini uzorka u nekom vremenu, a kao mjerni ure|aji koriste se plinski proporcionalni broja~i, koji su prevladavali u po~etnom razdoblju razvoja 14C metode, i teku}inski scintilacijski
broja~i, koji danas prevladavaju u tzv. klasi~nim laboratorijima. Tehnika mjerenja 14C koja se sve vi{e {iri je akceleratorska masena spektrometrija (AMS).
Danas postoji oko 30 akceleratora u svijetu na kojima se mjeri 14C, a ta tehnika
predstavlja vjerojatno i budu}nost 14C metode. Tehnika je brà i osjetljivija od
radiometrijskih tehnika jer mjeri broj atoma 14C u uzorku, a ne njihov raspad, a
potrebna koli~ina uzorka je oko 1000 puta manja: za AMS potrebno je dobiti 1
mg ~istog ugljika, dok je za radiometrijske tehnike potrebno nekoliko grama ugljika. Primjenom 14C metode mogu odrediti starosti do oko 5060 000 godina,
ovisno o vrsti i preciznosti mjernog ure|aja. Za datiranje nije pogodno razdoblje
nakon 1950. godine, kada je ljudskim djelovanjem (atmosferskim nuklearnim
pokusima) naru{ena prirodna ravnoteà 14C u atmosferi i biosferi. Ovdje treba
napomenuti da se metodom 14C odre|uje starost materijala, a ne predmeta koji
je od tog materijala izra|en. Npr., ako se odre|uje starost drvenog kipa, 14C metodom odredit }emo vrijeme kad je drvo prestalo rasti, a ne kad je umjetnik izradio kip.
14
C metoda odre|ivanja starosti uzoraka obuhva}a sljede}e pretpostavke:

poznato vrijeme poluraspada 14C izotopa; jednolika produkcija 14C u atmosferi,
te relativno brza i jednolika raspodjela 14C u atmosferi, biosferi i hidrosferi. U
stvarnosti, me|utim, nijedna od tih pretpostavki nije u potpunosti ispunjena, pa
je potrebno uvesti korekcije i kalibracije.
27. o ujak 2006 11:27:08

74
Vrijeme poluraspada 14C, 5730 40 godina, je srednja vrijednost vi{e nezavisnih mjerenja, a do 1962. godine koristio se stariji podatak tzv. Libbyjevo vrijeme
(5568 30 godina). Na Petoj konferenciji o 14C datiranju 1962. godine odlu~eno
je da se prilikom objavljivanja rezultata kao standardno vrijeme poluraspada i
dalje koristi 5568 godina, jer su svi dotada{nji rezultati 14C datiranja objavljeni s
tim vremenom.
Pretpostavka jednolike raspodjele 14C u cijeloj biosferi nije ispunjena zbog
procesa frakcionacije ugljikovih izotopa u fizikalnim procesima i kemijskim
reakcijama. Naime, u svim tim procesima sudjeluju svi izotopi, ali je brzina reakcija/procesa malo razli~ita zbog razli~ite mase pojedinih izotopa. Npr. biljke lak{e
asimiliraju lak{i izotop pa se oboga}uju s 12C, a osiroma{uju s 14C, dok kod taloènja karbonata iz vode dolazi do oboga}enja s 14C. Efekt izotopne frakcionacije
moè se pratiti mjerenjem omjera stabilnih izotopa 13C/12C, pa se uvodi tzv. 13C
korekcija, tj. svi rezultati se normiraju na dogovorno odre|enu koncentraciju
13
C. Prema dogovoru (konvenciji) iz 1962. godine, 14C starost s Libbyjevim vremenom poluraspada i provedenom 13C korekcijom naziva se konvencionalna 14C
starost i izraàva se u godinama prije sa{anjosti (BP), pri ~emu je za sada{njost
dogovorom progla{ena godina 1950. godina, tj. 1950 AD = 0 BP.
Radiocarbon determination
Atmospheric data from Stuiver et al. (1998); OxCal v3.9 Bronk Ramsey
(2003); cub r:4 sd:12 prob usp[chron]
7400BP
Z-2922 : 6705 95BP
7200BP
68.2% probability
5720BC (68.2%) 5530BC
95.4% probability
5780BC (95.4%) 5470BC
7000BP
6800BP
6600BP
6400BP
6200BP
6000CalBC
5500CalBC
Calibrated date
5000CalBC
Slika 1. Primjer dendrokronolo{ke kalibracije 14C starosti. Na ordinati je izmjerena kon-
vencionalna 14C starost izraèna u godinama BP, a na apscisi je kalibrirana starost izraèna
u kalendarskim godinama. Crvena raspodjela je izmjerena konvencionalna 14C starost,
plavo je kalibracijska krivulja, a crna raspodjela daje raspon starosti uzorka. Za kalibraciju
kori{ten ra~unalni program OxCal (Bronk Ramsey, 2004).
4. travanj 2006 14:56:04

75
Stalni tok kozmi~kih zraka pretpostavka je za jednoliku produkciju, a time i

aktivnost 14C u atmosferi, ali mjerenja pokazuju da se tok kozmi~kih zraka tijekom duèg vremena mijenja zbog ~ega dolazi do promjena u 14C aktivnosti u atmosferi i biosferi, te do odre|enih odstupanja izmjerene konvencionalne 14C starosti (godine BP) od kalendarskih godina. Kako bi se uskladile stvarne i 14C
godine, uvedena je dendrokronolo{ka kalibracija 14C starosti. Kalibracijske krivulje dobivene su vrlo preciznim mjerenjem 14C aktivnosti u godovima drve}a
koji su dendrokronolo{ki datirani. Kao rezultat kalibracije dobije se vremenski
raspon izraèn u godinama cal AD/cal BC s pripadnom vjerojatno{}u (slika 1.).
Kalibracijske krivulja se stalno nadopunjuju i profinjuju, a danas vaè}e krivulje
usugla{ene su 2004. godine (Radiocarbon, 2004).
Prilikom objavljivanja rezultata 14C datiranja potrebno je uvijek dati oznaku
laboratorija gdje je mjeren uzorak (svaki 14C laboratorij u svijetu ima svoju jedinstvenu oznaku, npr. Z za laboratorij u Zagrebu) i laboratorijski broj, kao i vrstu i
opis uzorka. Nakon toga se navodi konvencionalna starost s odgovaraju}om pogre{kom mjerenja. Tako|er se za starosti do 12 400 cal BP trebaju dati i kalibrirane godine. Kao primjer navodimo rezultat mjerenja starosti uzorka drvenog ugljena iz neoliti~kog lokaliteta Zadubravlje Duìne:
Z-2922 Zadubravlje Duìne, drveni ugljen, jama 9, kvadrant A/18, dubina
1,561,79 m, 6705 95 BP, cal BC 57205530 cal BC (68.2%)
14
C laboratorij u Zagrebu
Laboratorij za mjerenje niskih aktivnosti Instituta Ru|er Bo{kovi} u Zagrebu

jedini je 14C laboratorij u Hrvatskoj. Laboratorij je zapo~eo s radom 1968. godine
i od tada je izmjereno vi{e od 3600 razli~itih uzoraka. Od uzoraka iz mla|eg kamenog doba izdvajamo starost najstarijeg bunara do sada prona|enog u Europi,
datiranog u razdoblje od 6600 do 6300 prije Krista, na lokalitetu neoliti~kog naselja Zadubravlje Duìne (Krajcar Broni} i dr. 2004). Mjerenjima starosti uzoraka starog mosta u Mostaru potvr|eni su stari dubrova~ki zapisi: na mjestu kamenog iz 1566. postojao je vise}i most iz 12.13. stolje}a, te drugi, drveni, iz 14.
stolje}a, prije turskog zauze}a tih krajeva. 14C starosti odli~no se slaù s dendrokronolo{kim godinama (Obeli} i dr. 2004). Za mjerenje 14C aktivnosti u Laboratoriju se koristi plinski proporcionalni broja~ i od 2001. godine teku}inski scintilacijski broja~ (LSC) Quantulus 1220. Za mjerenje plinskim broja~em potrebno
je dobiti metan u reakciji CO2 s vodikom. Za mjerenje teku}inskim scintilacijskim broja~em uobi~ajena je priprema benzena, C6H6. Potrebna koli~ina ugljika
je sli~na za obje tehnike mjerenja (25 g ugljika), ali je LSC tehnika mjerenja preciznija i daje ve}u maksimalnu starost (Horvatin~i} i dr. 2004).
Usporedba 14C i TL metoda

Primjenom opisanih metoda apsolutnog datiranja, TL i 14C, datiraju se razli~ite
vrste uzoraka: TL metodom se od arheolo{kih materijala naj~e{}e datira keramika, kojoj se odre|uje trenutak nastanka, tj. pe~enja na povi{enoj temperaturi,
27. o ujak 2006 11:27:09

76
dok se 14C metoda primjenjuje na organske materijale (drvo, kost, bilje, drveni
ugljen) i datira se trenutak smrti prestanka nadokna|ivanja 14C iz atmosfere.
Kod TL metode detektiramo intenzitet svjetlosnog zra~enja koji je proporcionalan vremenu proteklom od nastanka keramike, {to zna~i da je signal to ve}i {to je
starost ve}a, dok se kod 14C metode detektira broj raspada (ili broj preostalih 14C
atoma kod AMS tehnike), koji je to manji {to je starost predmeta ve}a.
Usporedba starosti dobivenih ovim metodama mogu}a je ukoliko je u istom
sloju prona|en i organski materijal pogodan za 14C datiranje i kerami~ki materijal
za TL datiranje. Usporedno TL i 14C datiranje uzoraka s pretpovijesnog eneoliti~kog lokaliteta Vu~edol kod Vukovara (Benko i dr. 1989) pokazalo je da se starosti odre|ene dvjema metodama dobro slaù, a da je pogre{ka mjerenja nekoliko puta ve}a kod TL metode. TL datiranje se stoga ~e{}e primjenjuje u datiranju
geolo{kih naslaga, ali je va`no i na arheolo{kim lokalitetima na kojima nije sa~uvan stari organski materijal.
14
C metoda datiranja je pouzdana i efikasna metoda apsolutnog datiranja i

na{la je zna~ajnu primjenu u mnogim granama znanosti (geologija, hidrogeologija, sedimentologija,oceanologija, meteorologija, klimatologija, biologija, ekologija, povijest umjetnosti, i dr.), a osobito je zna~ajna za istraìvanja o povijesti
~ovje~anstva (arheologija, paleontologija). Metoda je omogu}ila odre|ivanje vremenske skale pojave civilizacije i ljudske aktivnosti {irom Zemlje.
Obje metode apsolutnog datiranja, TL i 14C, uspje{no datiraju razli~ite arheolo{ke uzorke, {to pokazuju uspje{ne me|usobne usporedbe, kao i usporedbe s
drugim apsolutnim metodama datiranja, pogotovo dendrokronologijom. U svakom slu~aju va`no je i poznavanje konteksta, i zato su va`ni sve relevantni podaci sakupljeni prilikom istraìvanja lokaliteta i rada na terenu (okolina uzorka,
asocirani materijal, na~in uzorkovanja i ~uvanja, primjena suvremenih materijala za ~i{}enje ili restauriranje). Bolja suradnja arheologa s fizi~arima i kemi~arima dat }e i bolju i potpuniju interpretaciju, i dovesti do novih spoznaja o razvoju ljudskog dru{tva.
Literatura
Aitken M.J. (1978): Archaeological involvements of physics. Physics Reports 40(5),
277351.
Benko L., Horvath F., Horvatin~i} N. i Obeli} B. (1989): Radiocarbon and thermoluminiscence dating of prehistoric sites in Hungary and Yugoslavia, Radiocarbon, 31,
9921002.
Bronk Ramsey Ch. (2004): The OxCal radiocarbon calibration software 3.10, http://
www.rlaha.ox.ac.uk/O/oxcal.php
Higham T. i Petchey F. (2000): Radiocarbon dating in archaeology: methods and applications. U: Radiation in Art and Archeometry (Creagh D.C. i Bradley D.A., ur.), Elsevier,
Amsterdam, p.255284.
Horvatin~i} N., Bare{i} J., Krajcar Broni} I. i Obeli} B. (2004): Measurement of low 14C
activities in liquid scintilation counter in the Zagreb Radiocarbon Laboratory, Radiocarbon, 46, 105116.
27. o ujak 2006 11:27:09

77
Houtermans F.G., Groegler N. i Staufer H. (1960): Helvetia Physica Acta, 33, 595.
Krajcar Broni} I., Minichreiter K., Obeli} B. i Horvatin~i} N. (2004): The oldest Early
Neolithic (Star~evo culture) settlements in Croatia: Zadubravlje-Duìne and Slavonski Brod-Galovo. U: Radiocarbon and Archaeology, the 4th Symposium, Oxford University School of Archaeology Monograph 62, (Higham T., Bronk Ramsey Ch. i Owen,
C., ur.), Oxbow Books, Oxford, 229.
Kuniholm P. I. (1995): Dendrochronology, American Journal of Archaeology, 99, 99102.
i http://www.mnsu.edu/emuseum/archaeology/dating/
Libby W.F. (1955): Radiocarbon dating, The University of Chicago Press, Chicago.
Muslek L. i Kubelk M. (2000): Thermoluminiscence dating. U: Radiation in Art and Archeometry (Creagh D.C. i Bradley D.A., ur.), Elsevier, Amsterdam, p.101128.
Obeli} B., Pekovi} @., Bare{i} J., Krajcar Broni} I. i Milo{evi} A. (2004): Dating of Old
Bridge in Mostar. Berichte des Institutes fuer Erdwissenschaften Karl-Franzens-Universitaet Graz, 8 (ESIR-7 Isotope Workshop Volume), 106107.
Radiocarbon 46/3 (2004) i http://www.radiocarbon.org/IntCal04.htm
27. o ujak 2006 11:27:09

27. o ujak 2006 9:59:01

E = mc 2, energija i oru`je
(sto godina poslije)*
\uro Miljani}
Institut Ru|er Bo{kovi}, Bijeni~ka 56, HR-1000 Zagreb
Saètak**
Einstein je po~etkom pro{log stolje}a uz pomo} specijalne teorije relativnosti izveo
formulu koja povezuje masu i energiju, E = mc2 (c je brzina svjetlosti). Tu vezu,
koja govori o ekvivalenciji mase i energije, u to vrijeme Einstein je drào zavodljivom i zanimljivom, ali ne i posebno relevantnom za svakodnevni ìvot. Tek je
mnogo kasnije razvojem nuklearne fizike pokazano da se energija moè pretvoriti u materiju i materija u energiju. Iz te formule se vidi da ve} i maloj masi odgovara ogromna koli~ina energije. To je na najstra{niji na~in pokazano ~etrdeset
godina kasnije eksplozijama atomskih bombi samo nekoliko grama tvari pretvorenih u energiju ubilo je stotine tisu}a ~eljadi i razorilo Hiro{imu i Nagasaki.
Isto tako se moè re}i da bi sada{nje dnevne potrebe za energijom cijelog ~ovje~anstva mogla zadovoljiti masa od samo desetak kilograma potpuno pretvorena
u energiju.
U ovoj godini pored ostalog obiljeàvaju se i stogodi{njica ove i drugih Einsteinovih formula i {ezdesetogodi{njica tragedije Hiro{ime i Nagasakija, odràva se
jo{ jedna u nizu konferencija o Sporazumu o ne{irenju nuklearnog oru`ja, a donosi se i odluka o izgradnji fuzijskog postrojenja ITER, ambicioznog svjetskog
energijskog projekta. To je dobar povod da se istovremeno progovori i o razvoju
znanosti i o stvaranju i rje{avanju nekih svjetskih problema, kao {to su oni energije i nuklearnog oru`ja.
* Predavanje je odràno 23. studenog 2005. godine na Fakultetu politi~kih znanosti Sveu~ili{ta u
Zagrebu.
**Snimku cjelokupnog predavanja sa slajdovima mogu}e je dosegnuti s mre`ne adrese http://
www.wyp2005.hr/tjedan_fizike/predavanja/predavanja.htm
M:\I to je fizika\Miljanic.vp
27. o ujak 2006 11:28:37

27. o ujak 2006 9:59:01

Zbornikpopularnihpredavanja PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbornikpopularnihpredavanja PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Color profile: Disabled

Composite 150 lpi at 45 degrees

Color profile: Disabled

Gravitacija, prostor, vrijeme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

Laseri kao posljedica ~udesne godine 1905 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

Putovanje u sredi{te crne rupe pejza`i op}e teorije relativnosti . . . . . . . 21

Fizika i moderne financije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

Moderna nuklearna i subnuklearna fizika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

Moderna eksperimentalna nuklearna i subnuklearna fizika . . . . . . . . . . 47

Pametna granica: sigurnost granica i borba protiv terorizma

Fizikalne metode datiranja u arheologiji i umjetnosti . . . . . . . . . . . . . 69

E = mc 2, energija i oru`je (sto godina poslije) . . . . . . . . . . . . . . . . . 79

Color profile: Disabled

Color profile: Disabled

Godina na izmaku bila je Me|unarodna godina fizike, ~e{}e nazivana Svjetskom

Color profile: Disabled

I to je fizika... Zbornik popularnih predavanja na Sveu~ili{tu

Predava~i su se trudili svoja podru~ja fizike predstaviti na popularan na~in, a

Color profile: Disabled

Gravitacija, prostor, vrijeme*

Specijalna teorija relativnosti

Color profile: Disabled

I to je fizika... Zbornik popularnih predavanja na Sveu~ili{tu

Albert Einstein je ro|en 1879, a s 12 godina je odlu~io kako je sam rekao

Color profile: Disabled

S. Pallua, M. Cvitan: Gravitacija, prostor, vrijeme

Vjerojatno je najpoznatija posljedica ekvivalencija mase i energije. Ako nije

EINSTEIN, PACIFIZAM I NUKLEARNO ORU@JE

Op}a teorija relativnosti

Color profile: Disabled

I to je fizika... Zbornik popularnih predavanja na Sveu~ili{tu

Eksperimentalne potvrde op}e teorije

Color profile: Disabled

S. Pallua, M. Cvitan: Gravitacija, prostor, vrijeme

Slika 1. Na slici se vide ~etiri slike jednog te

Produljivanje vremenskih intervala crveni pomak

GPS GLOBAL POSITIONING SYSTEM

Interesantno je spomenuti da op}a teorija relativnosti nije doprinijela

Crne rupe tko ih treba?

Color profile: Disabled

I to je fizika... Zbornik popularnih predavanja na Sveu~ili{tu

je palo u zaborav. Me|utim, dolaskom op}e teorije relativnosti, takvi su objekti

Ipak, postoje li ti objekti (crne rupe)?

Color profile: Disabled

S. Pallua, M. Cvitan: Gravitacija, prostor, vrijeme

Color profile: Disabled

I to je fizika... Zbornik popularnih predavanja na Sveu~ili{tu

Slika 3. Fluktuacije u temperaturi kozmi~kog pozadinskog zra~enja koje su veli~ine 1

Potraga za jedinstvenom teorijom

Gravitacijska i elektromagnetna sila djeluju u makrosvijetu, dok jaka i slaba sila

Color profile: Disabled

S. Pallua, M. Cvitan: Gravitacija, prostor, vrijeme

Dana{nja ideja ujedinjavanja sila

Pribli`avanju prvim trenucima svemira mo`da }e pomo}i sve ambiciozniji

Iznena|enje u zadnjim godinama: tamna energija

Color profile: Disabled

I to je fizika... Zbornik popularnih predavanja na Sveu~ili{tu

Einsteinova gravitacija i kvantna mehanika

Color profile: Disabled

Laseri kao posljedica ~udesne

* Predavanje je odr`ano 18. travnja 2005. godine na Fakultetu elektrotehnike i ra~unarstva

Color profile: Disabled

I to je fizika... Zbornik popularnih predavanja na Sveu~ili{tu