SVEUČILIŠTE U MOSTARU

Fakultet Prirodoslovno-Matematičkih i Odgojnih Znanosti

Studij: Fizika

WERNER HEISENBERG
Seminarski rad iz Povijesti Fizike

Mentor: Studentica:
Prof.dr.sc.Zoran Primorac Ivana Stojak

Mostar , siječanj 2019.

Sadržaj

1. Uvod……………………………………………………………………1

2. Život i djela……………………………………………………………..2

3. Zanimljivosti……………………………………………………………4

4. Princip neodređenosti…………………………………………………...6

5. Zaključak………………………………………………………………..7

6. Literatura………………………………………………………………...8
Uvod

Werner Karl Heisenberg bio je njemački fizičar i filozof. Smatra se jednim od najznačajnijih
fizičara 20. stoljeća.Matematiku i potom fiziku studirao je u Munchenu .Doktorat o problemu
nastajanja i širenja vrtloga tekućinom odbranio je 1923, godine .Bio je asistent M.Born-a u
Gottingen-u veoma rano je suočen s problemima Kvantne mehanike, te je velik njegov doprinos u
računanju inteziteta linija vodikova spectra .Radovi trojice fizičara: Heisenberga, Borna i Jordana
odlučujuće su utjecali na daljni razvoj kvantne mehanike . U razdoblju do početka drugog
svjetskog rata bavio se proširenjem kvantne mehanike na kemiju i biologiju i temeljnim
filozofskim promjenama što ih je kvantna mehanika unosila u mikroskopsku sliku svijeta.
Surađivao je i u izgradnji nuklearnog reaktora na bazi fisije urana sprorim neutronima. Napisao je
djelo “Fizika i Filozofija”, objasnio je feromagnetizam a njegovo najznačajnije djelo je Princip
neodređenosti.

1
 1.Život i djela

Werner Heisenberg rođen je 5. prosinca, 1901. u Wűrtzburgu, Njemačka. Bio je sin dr. Augusta
Heisenberga i njegove supruge Annie Wecklein. Njegov je otac kasnije postao profesor srednjih i
modernih grčkih jezika na Munchenskom Sveučilištu. Vjerojatno je zbog njegova utjecaja
Heisenberg prigovorio, kada je japanski fizičar Yukawa otkrio česticu znanu kao mezon, a
predloženo ime za nju je bilo “mezotron” – da grčka riječ “mesos” nema “tr” u sebi – kao rezultat
toga ime “mezotron” bilo je promijenjeno u “mezon”.Heisenberg je išao u Maksimilijansku školu
u Munchenu do 1920. kad se upisao na Munchensko Sveučilište, gdje je studirao fiziku, a predavali
su mu Sommerfeld, Wien, Pringsheim, i Rosenthal.

Slika.1

Tijekom zime 1922.-1923. otišao je u Gőttingen studirati fiziku pod Maxom Bornom i Jamesom
Franckom, i matematiku pod Davidom Hilbertom. 1923. doktorirao je na Munchenskom
Sveučilištu, a zatim postao asistent Maxa Borna na Sveučilištu u Gőttingenu, 1924. dobio je venia

2
legendi (dopuštenje da predaje) na tom sveučilištu.1924.-1925. radio je za Rockeffelerovu
Zakladu, s Nielsom Bohr-om na Copenhagenskom Sveučilištu, vrativši se u ljeto 1925. u
Gőttingen. 1926. imenovan je predavačem teorijske fizike na Sveučilištu u Copenhagenu, koje je
vodio Niels Bohr, a 1927. kada mu je bilo samo 26, proglašen je profesorom teorijske fizike na
Sveučilištu u Leipzigu. 1929. otišao je na predavačku turneju u SAD, Japan i Indiju. 1941.
imenovan je profesorom fizike na Berlinskom Sveučilištu i ravnateljem tamošnjeg Kaiser Wilhelm
Instituta za Fiziku.Po završetku Drugog Svjetskog Rata, on i drugi njemački fizičari su bili
zatočeni od strane američke vojske i poslani u Englesku, ali 1946. vraća se u Njemačku i zajedno
s drugim kolegama reorganizira Institut za Fiziku u Gőttingenu. 1948. ovaj je institut preimenovan
u Max Planck Institut za Fiziku. 1948. Heisenberg je nekoliko mjeseci bio u Cambridgeu,
Engleskoj, gdje je predavao, a 1950. i 1954. pozvan je da održi predavanja u SAD. Na zimu 1955.-
1956. održao je Gifford Lectures na sveučilištu St. Andrew`s u Škotskoj – ova su predavanja
kasnije objavljena kao knjiga pod naslovom Fizika i filozofija: Revolucija moderne znanosti. 1955.
Heisenberg je bio zauzet pripremama za premještanje Max Planck Instituta za Fiziku u Munchen.
Još uvijek kao ravnatelj ovog instituta, premjestio ga je u Munchen, a 1958. imenovan je
profesorom fizike na Sveučilištu u Munchenu. Njegov je institut tada preimenovan u Max Planck
Institut za Fiziku i Astrofiziku.Heisenbergovo ime će se uvijek povezivati s njegovom teorijom
kvantne mehanike koja je objavljena 1925., kada su mu bile samo 23 godine. Za ovo otkriće, i
njegove primjene koje su rezultirale otkrićem alotropskih modifikacija vodika, Heisenbergu je
dodijeljena Nobelova Nagrada za Fiziku 1932. Njegova nova teorija temeljila se samo na onome
što se može promatrati, tj. na radijaciji atoma. Ne možemo, rekao je, uvijek dodijeliti elektronu
mjesto u svemiru u zadanom vremenu, niti ga pratiti u njegovoj orbiti, pa ne možemo
pretpostavljati da planetarne orbite, kakve je pretpostavio Niels Bohr, zaista postoje. Mehaničke
veličine kao što su položaj, brzina, itd. trebale bi biti predstavljene ne rednim brojevima nego
apstraktnim matematičkim strukturama zvanima “matrice” i formulirao je svoju novu teoriju
pomoću matričnih jednadžbi.Kasnije je Heisenberg počeo rad na svom poznatom zakonu
neodređenosti, koji kaže da određivanje pozicije i momenta sile čestice u pokretu nužno sadrži
greške, rezultat kojih ne može biti manji od kvantne konstante h, i da ih, iako su zanemarive na
ljudskoj ljestvici, ne možemo ignorirati u proučavanju atoma.Od 1953. njegov se teorijski rad
koncentrirao na pronalaženje jedinstvene teorije elementarnih čestica, koja se njemu činila kao
ključ za razumijevanje fizike elementarnih čestica. Od 1957. na ovamo Heisenberg je bio
zainteresiran za fiziku plazme i termonuklearne procese, i puno je radio blisko surađujući sa
Međunarodnim Institutom za Atomsku Fiziku u Ženevi. Nekoliko godina bio je predsjedatelj
Znanstvenog Političkog Odbora ovog instituta, a kasnije je ostao član ovog odbora.Osim mnogih
odlikovanja i nagrada Heisenberg je primio počasne doktorate Sveučilišta u Bruxellesu,
Tehnološkog Sveučilišta u Karlsruheu, Sveučilišta u Budimpešti, također je dobitnik priznanja
Reda Ponos Bavarske i Velikog Križa za Federalnu Službu sa Zvijezdom (Njemačka). Član je
Kraljevskog Društva u Londonu i Vitez Reda Vrline. Bio je član Akademija Znanosti u
Gőttingenu, Bavarskoj, Saskoj, Prusiji, Švedskoj, Rumunjskoj, Norveškoj, Španjolskoj,
Nizozemskoj, Rimu, Njemačke Akademie der Naturforscher Leopoldina, Academie dai Lincei u
Rimu i Američke Akademije Znanosti. 1949.-1951. bio je predsjednik Deutsche Forschungsrata
(Njemačko Istraživačko Vijeće), a 1953. postaje predsjednik Zaklade Alexander von Humboldt, i
učinio je mnogo da unaprijedi politiku ove zaklade, koja se sastojala u tome da se znanstvenike iz
stranih zemalja dovede u Njemačku i da im se pomogne da tamo rade.Jedan od njegovih hobija je
klasična glazba – bio je vrstan pijanist. 1937. Heisenberg se oženio sa Elisabeth Schumacher. Imali

3
su sedmero djece i živjeli u Munchenu. Umro je od raka bubrega i žučnog mjehura u svom domu
1. veljače, 1976.

2.Zanimljivosti

Ali po čemu se Werner Heisenberg među drugim fizičarima ‘kvantne generacije’ posebno isticao
bilo je tumačenje kvantne teorije u odnosu na filozofska promišljanja o svijetu u kojemu živimo.
Pod fizičarima ‘kvantne generacije’ koji se nisu u tolikoj mjeri zanimali za posljedice kvantne
teorije na filozofsku misao o prirodi u cjelini mislim na Maxa Plancka, Nielsa Bohra, Louisa de
Brogliea, Maxa Borna, Paula Diraca, Wolfganga Paulija i dr. uz možda iznimku Erwina
Schrödingera koji je o posljedicama kvantne teorije na prirodu i cjelokupnu ljudsku misao volio
mozgati možda istim žarom kao i Heisenberg (primjerice, vidi njegovu knjigu What is Life).Tako
je, među prvima, Heisenberg shvatio da kvantna teorija posjeduje implikacije koje će se strahovito
odraziti na naše dosadašnje poimanje prirode, a poglavito, prirodnih znanosti u cjelini. Pogledajte
samo nazive njegovih predavanja koja je u godinama nakon 2. svjetskog rata držao po cijelom
svijetu uključujući tu i našu, bivšu državu: Promjene u osnovama prirodne znanosti, Slika svijeta
suvremene fizike, Uloga suvremene fizike u sadašnjem razvitku ljudskog mišljenja… Poglavito,
predavanja koja je održao na škotskom sveučilištu St. Andrews u zimskom semestru 1955/56 –
poznata kao Gifford-Lectures, i kasnije objavljena u knjizi Fizika i filozofija, čini se da su
Heisenberga odvela najdalje u tom smjeru.Posebice jedna Heisenbergova postavka isticala se
među drugima, prkoseći metafizičkim pretpostavkama ontološke realnosti svijeta, i kao takva, bila
trn u oku čak i jednom Albertu Einsteinu. Na uvijen način, tvrdila je da su promatrač i promatrano,
u fizikalnom eksperimentu, neodvojivi jedno od drugoga. Drugim riječima, bilo koja opažena
pojava, čak i u Kantovu smislu, ne postoji, dok ju u samom eksperimentu promatrač ne opazi. Vrlo
brzo postalo je jasno da je ovim nalazom poljuljana vjera u staru Kantovu ideju ‘stvari po sebi’ i
nadu o postojanju nekakve objektivne, ontološke realnosti koja se jednoga dana može u potpunosti
spoznati. Nama, naviklima na realnost vanjskog svijeta, ili bolje rečeno, na vjeru u realnost
vanjskog svijeta, koju mislimo da uvijek možemo neposredno iskusiti – ovo se nimalo ne može
svidjeti! Priroda stvarnosti koja nas okružuje naprosto nije takva, ustvrdili su Bohr i Heisenberg
u Kopenhagenskoj interpretaciji kvantne teorije. Pogledajmo samo s koliko obzira (prema starim
metafizičarima) Heisenberg piše rečenice koje se tiču navedene problematike:Kad hoćemo opisati
što se događa u atomskom procesu [fizikalnom eksperimentu na mikroskopskoj razini], moramo
poći od toga da se riječi “događa se” mogu odnositi samo na motrenje, a ne na situaciju između
dva motrenja… Ne možemo opisati što se “događa” između tog motrenja i sljedećeg… [Kvantna
teorija] ne dopušta prostorno-vremenski opis onoga što se događa između dva motrenja. Svaki
pokušaj da se nađe takav opis vodio bi do protuslovlja. To znači da se već pojam “događanja”
mora ograničiti na motrenje. To je svakako značajan rezultat za koji se čini kako pokazuje da
motrenje igra odlučujuću ulogu kod događaja i da je stvarnost različita prema tome motrimo li je
ili ne… [i ne samo to!] … ono što motrimo nije priroda sama, nego priroda koja je izložena našem
načinu postavljanja pitanja.Čast da mu bude bliski suradnik i prijatelj pripala je našem znamenitom
fizičaru Ivanu Supeku. Na više mjesta u svojim knjigama, predgovorima i pogovorima drugih
knjiga, člancima i osvrtima, Ivan Supek piše o Werneru Heisenbergu s iskrenim štovanjem i
divljenjem. I ne samo zbog dosega u kvantnoj mehanici!Bio je tako skroman da bi u sveučilišnoj
nastavi govorio impersonalno (učinilo se), gdje je trebalo iznijeti vlastita otkrića. Više je
4
isticao Bohra u Kopenhagenskoj interpretaciji [kvantne teorije], premda je njegov udio bio veći.
Njegovo ponašanje može bit uzor znanstvenicima koji sebi pripremaju proslave sa
stotinama publiciranih radova, a koji sve skupa ne vrijede jednog njegova. On ih, naime, ima svega
desetak, protivan onoj američkoj devizi publish or perish.Na ovom mjestu, netko se ipak mora
zapitati: nastranu njegovi iznimni dosezi vezani uz kvantnu teoriju; čemu svi ovi hvalospjevi kada
se vrlo dobro zna da je Werner Heisenberg bio jedan od rijetkih velikih njemačkih znanstvenika
koji je za vrijeme 2. svjetskog rata ostao u Njemačkoj i pod patronatom nacističkog režima vodio
tim znanstvenika koji je trebao izgraditi atomsku bombu?Tu, manje poznatu, biografsku crticu
Heisenbergova života možemo rasvijetliti gledanjem, prilično razvikane i izreklamirane, ali
nepobitno, izvanredne visokobudžetne serije Genij (u produkciji kanala National & Geographic)
o jednom drugom genijalnom fizičaru; naravno, radi se o Albertu Einsteinu. Serija se temelji na
cijenjenoj, romansiranoj, Einsteinovoj biografiji Einstein: his life and universe pisca Waltera
Isaacsona, zbog čega nimalo nisam sumnjao u autentičnost prikazanog. Dakako, mnogi događaji
prikazani u seriji vjerojatno se nisu dogodili na isti način u stvarnosti, ali nekako odaju dojam da
odražavaju uvjerenja glavnih protagonista.Serija Genij tako otkriva da je po pitanju znanstveno-
moralnog stava spram izgradnje atomske bombe, Werner Heisenberg nadvisio Alberta Einsteina u
barem dvije stvari! Ali idemo redom! Prvo, obojica su se slagala u tome da atomska bomba u
rukama luđaka nije dobra opcija za čovječanstvo; drugo, obojica su bila složna i u sumnji da
atomsku bombu uopće treba razvijati, s tim da svoje stavove Heisenberg, dakako, nije mogao
iznositi javno za vrijeme rata. S druge strane, sam Einstein bio je zgranut činjenicom da je njegova
čudesna formula (E=mc2) uopće mogla iznjedriti jednu takvu mogućnost! (Podsjetimo da ona
nevino izriče kako čak i mirujuća čestica posjeduje ogromnu energiju!)Ali u čemu je to, onda,
Heisenberg u moralnom smislu nadvisio Einsteina?Ovaj dodatni aspekt razotkriva se u izvanrednoj
sceni u kojoj Heisenberg i njegov tim, na kraju rata, kao već ratni zarobljenici, od čuvara doznaju
da su Amerikanci na kraju ipak bacili atomsku bombu na Hiroshimu. Čuvar im lakonski dobacuje:
“Opet su vas Amerikanci prestigli!”, a na unezvijereno pitanje jednog zarobljenog njemačkog
znanstvenika “Kako su je uspjeli napraviti?” Heisenberg, s vidnim olakšanjem, odgovara: “Dođite,
pokazat ću vam, prilično je jednostavno!”Ako se za vrijeme gledanja te scene ne naježite od
moralnih trnaca i nekakve neopisive tuge koja razara vaše srce, shvaćate, godinama – nećete
nikada!Osim što nije želio stvarnim radom i naporom sudjelovati u izgradnji atomske bombe –
Heisenberg nije želio da u povijesti ostane zapisano kako je njegova zemlja bila ta koja je atomsku
bombu prva izgradila i upotrijebila! “Prilično je jednostavno”, ali nikada to nisam kanio učiniti!
To je strahotno moralan odgovor čuvaru koji mu se htio narugati! I ne samo to! Heisenberg se
usrdno trudio ostati na čelu jalovog tima stručnjaka koji je, kao bio, posvećen njenoj izgradnji,
riskirajući čak i vlastiti život, samo kako bi spriječio nekoga drugog da dođe na njegovo mjesto i
da ju ipak konstruira! I sad recite, nije li to doista najviše u moralnom smislu što je jedan
znanstvenik mogao učiniti po pitanju opstanka čovječanstva?Znam, ostario sam; sve više
moraliziram, ali ne mogu si pomoći. Društvo ne mogu popraviti, ali barem se povremeno mogu
diviti onim pojedincima koji nekom svojom gestom podsjete da čovječanstvo ipak nečemu vrijedi,
i da se njegova vrijednost ne može svesti na onih nekoliko Bachovih djela koja, prema onom
‘moralnom čistuncu’ Emilu Cioranu, jedini opravdavaju njegovo postojanje na zemlji…

5
3.Princip neodređenosti

U klasičnoj mehanici čestica uvijek ima određen položaj i količinu gibanja. Te dvije fizičke
veličine su osnovne dinamičke veličine povezane jednadžbom gibanja, tj. Newtonovom
dinamikom. Ako znamo sve sile koje djeluju na česticu, i ako znamo položaj i količinu gibanja
čestice u jednom trenutku, onda potpuno znamo položaj i količinu gibanja čestice u svakom
drugom trenutku. Staza čestice ima objektivno postojanje; ona postoji čak i onda kada ju ne
promatramo. Za razliku od materijalne čestice, val u klasičnoj mehanici ne može imati određen
položaj i količinu gibanja. Što se položaja vala tiče, možemo reći da je on određen najpreciznije
do iznosa valne duljine, a što se količine gibanja vala tiče, ta veličina gotovo da i nema smisla, kao
što nema smisla nekakva masa vala. Fizičkog smisla ima samo tok (fluks) količine gibanja i
energije. Što onda reći o kvantu, koji ima dvojnu narav, čestičnu i valnu? De Broglieve relacije
jednoznačno povezuju dvije naravi sa suprotnim svojstvima. Jasno je da takvo povezivanje povlači
stanovitu neodređenenost—niti položaj niti količina gibanja kvanta ne mogu biti sasvim određeni.
Ovdje je riječ o načelnoj neodređenosti, ne o neodređenosti proizašloj iz nedostatnosti mjerne
tehnike i mjernog uređaja. Ta neodređenost je izražena Heisenbergovim relacijama neodređenosti,
koje kažu da je umnožak neodređenosti koordinate položaja i pripadajuće joj komponente količine
gibanja odozdo ograničen fundamentalnom konstantom, Planckovom konstantom.

6
Zaključak
Werner Heisenberg ostavio je neizbrisiv trag u povjesti fizike,te pomogao da fizika u svoj svojoj
punini doživi procvat. Osim što je bio zanimljiv fizičar,iz njegova privatnog života vidimo da je
bio svestran na svim ostalim poljima. Od njegovih mnogobrojnih misli izdvojila bih jednu kojom
bih zaključila ovaj seminarski rad a ta misao glasi:
“Prvi gutljaj iz čaše zvane prirodna nauka učinit će te ateistom,a na samom dnu čekat će te Bog:”

7
Literatura
https://www.fkit.unizg.hr/_download/repository/KK-2-predavanje.pdf
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=24802
http://www.znanje.org/i/i2011/11iv05/11IV0551121/biografija.htm