Pročitaj tekstove „Razvoj znanosti“ i Veliki znanstvenici 19.

stoljeća“, odaberi jednog

znanstvenika koji se spominje u tekstu i o njemu/njoj napravi PowerPoint prezentaciju koja
treba imati minimalno pet slajdova (u to se ne ubraja naslovni i završni slajd!). Izbjegavaj
kopiranje velikih dijelova teksta, već je poželjna kombinacija teksta i vizualnog sadržaja
(fotografija, skica, grafova i sl.)

RAZVOJ ZNANOSTI

Tijekom 19. stoljeća, sukladno sve dubljem jazu između suvremenih dostignuća i tradicionalne
filozofije te brzim mijenama društvenih i intelektualnih okolnosti, nastaju samostalne moderne
znanstvene discipline. Napredak u tim disciplinama, a osobito u prirodnim znanostima i tehnologiji, udario
je temelje današnjeg društva te raznih znanstvenih postignuća 20. stoljeća.

Napredak na polju elektriciteta

Niz otkrića povezanih s elektromagnetizmom i termodinamikom otvorio je vrata daljnjem

usavršavanju izuma koje su razrađivali brojni znanstvenici. Thomas Alva Edison izumio je 1879. godine
električnu žarulju, a potom i razne dijelove nužne za distribuciju električne energije. Primjenom
elektromehanike izumljeni su kinetograf, prva električna filmska kamera i kinetoskop, uređaj za
individualno prikazivanje filmova, koji se pokretao ubacivanjem sitnog novca. Na taj su način udareni
temelji razvoja filmske industrije SAD-a.

Istodobno je Nikola Tesla patentirao niz izuma povezanih s višefaznom izmjeničnom strujom
(Teslin transformator), što je rezultiralo gradnjom elektrane na slapovima Niagare 1896., a nadalje je
razvijao izume u vidu bežičnog prijenosa signala i električne energije. Premda mnoge ideje nije uspio
pretvoriti u izume, predvidio je budući razvoj na polju elektrotehnike i atomske energije.

Napredak kemije i medicine

Na području kemije djelovao je John Dalton, jedan od utemeljitelja suvremenog prirodoslovlja.

Utvrdio je da se kemijski elementi sastoje od malih neuništivih čestica atoma, te je tako utemeljio atomsku
teoriju. Istraživao je i sljepoću za boje koja je po njemu poznata kao daltonizam. Gregor Mendel
eksperimentiranjem je oblikovao osnovne zakone genetike (Mendelovi zakoni), a Dmitrij Mendeljejev
uočio je periodičnost svojstava kemijskih elemenata te je tablicu periodnog sustava elemenata konačno
formirao 1871. Tijekom 19. stoljeća također se razvija moderna medicina. Tada se primjenjuju različite
nove prakse, ali dolazi i do važnih otkrića, koja znatno produljuju ljudski život i njegovu kvalitetu.
Najznačajniji su izumi Louisa Pasterua koji je otkrio postupak uništavanja mikroorganizama u vodenim
otopinama s pomoću topline, po njemu prozvanim pasterizacija. Na osnovu tih spoznaja u kirurgiju je
uvdedena antisepsa, što je uz otkriće anestezije znatno doprinijelo njezinu razvoju. Također je bitno
poboljšano sprječavanje kvarenja prehrambenih proizvoda. Utemeljio je cijepljenje i 1885. uspješno
primijenio cjepivo protiv bjesnoće. Robert Koch otkrio je 1884. uzročnika kolere te je razvio postupak
suzbijanja malarije kininom. Djelovanje Florence Nightingale uzima se kao početak službe sestrinstva.
Tijekom Krimskog rata organizirala je njegu ranjenika, a 1860. osnovala je u Londonu školu za medicinske
sestre. Louis Braille stvorio je pak 1829. sustav pisma za slijepe poznat kao Brailleovo pismo.

VELIKI ZNANSTVENICI 19. STOLJEĆA

Charles Darwin i teorija evolucije

Engleski prirodoslovac koji je svojim djelima izmijenio poimanje mjesta čovjeka u svijetu i
prirodnom poretku. Stvorivši teoriju evolucije (znanu i kao darvinizam), motrio je uzroke nastanka i
promjenu živih vrsta. Pritom je smatrao da se postupni razvoj živog svijeta odvijao od jednostavnih oblika
prema složenim te da sve vrste potječu od jedne. Kao ključne u tom postupnom procesu vidio je varijacije
i nasljeđivanje, a kao mehanizam postanka vrsta prirodnu selekciju. Osobito je kontroverzan bio dio
njegove teze o prirodnoj selekciji koja se svodila na nagonsku borbu za opstanak, odnosno preživljavanje
najjačih i najbolje prilagođenih životnim okolnostima. Tako je nastala teorija evolucije koju je Darwin
uobličio nakon znanstvene ekspedicije na koju je krenuo s 22 godine života te je brodom proputovao obale
Južne Amerike i Tihi ocean. U nepunih pet godina na putovanju proučavao je floru i faunu te geološke
formacije, napose obilježja i razlike živih vrsta naspram onih izumrlih. Darwinove postavke izazvale su
burne reakcije. S jedne strane isticala se neutemeljenost njegovih tvrdnji, a s druge se upozoravalo da
biološko razumijevanje podrijetla čovjeka isključuje religijsko. Doskora se isključivost zagovornika i
protivnika Darwinove teorije započela interpretirati kroz prizmu sukoba znanosti i religije te modernih i
zastarjelih načela. Darwinove teorije udarile su temelj moderne biologije u kojoj su one, premda
dorađene, opće prihvaćene.

Gregor Mendel – utemeljitelj genetike

Češki prirodoslovac koji je proučavanjem i uzgojem biljaka promatrao mehanizam nasljeđivanja

te utemeljio znanstvenu disciplinu genetiku. Podrijetlom iz današnje Češke, studirao je na sveučilištu u
Olomoucu i Beču, a po stupanju u red augustinaca prva je istraživanja vršio u samostanskom vrtu.
Proučavao je nasljedne osobine biljaka te sustav nasljeđivanja karakteristika i to uzgojem sadnica graška.
Odabrao je nekoliko osobina biljke (primjerice, visina biljke, položaj i boja cvjetova i sl.) te kroz nekoliko
generacija pratio osobine koje su se pojavljivale. Dugogodišnjom analizom zaključio je da svako svojstvo
određuju dva faktora (kasnije nazvani „geni“): svaki od jednog roditelja. Na osnovi njegova istraživanja
kasnije su formulirani Mendelovi zakoni, koji su postali temeljni zakoni genetike. S obzirom da je
istraživanja provodio na velikom uzorku i uz pomoć matematičkih formula, jedan je od prvih znanstvenika
koji u istraživanja uvode kvantitativnu metodu i statistiku. Iako je objavio rezultate svog rada, njegova
dostignuća nisu bila primijećena i prihvaćena u širem znanstvenom krugu. Tek nakon Mendelove smrti,
kada su, neovisno o njegovom istraživanju, i drugi znanstvenici došli do istih saznanja, prepoznata je i
potvrđena važnost njegovih otkrića.

Marie Curie, prva dobitnica Nobelove nagrade

Marie Curi-Sklodowska jedna je od najpoznatijih znanstvenica koja ne samo da je unaprijedila

svoje istraživačko područje, nego je i otvorila put ženama u znanost. Bila je podrijetlom iz Poljske, ali je
veći dio života provela u Francuskoj, gdje je na sorbonskom sveučilištu i započela znanstvenu karijeru. Na
sveučilištu je upoznala i supruga fizičara Pierrea Curieja te su zajedno započeli plodnu znanstvenu karijeru
istraživanjem radioakrtivnosti, koja je rezultirala epohalnim otkrićima na polju fizike i kemije. Tim su
otkrićima dali izniman doprinos razvoju nuklearne fizike i kemije te su 1903. nagrađeni Nobelovom
nagradom za fiziku.

Usredotočivši se na daljnje istraživanje radioaktivnosti te otkrićem radioaktivnih elemenata radija

i polonija, Marie Curie je i drugi put 1911. nagrađena Nobelovom nagradom, ovaj put za kemiju. Time je
postala prva žena dobitnica sviju Nobelovih nagrada te jedna od sviju osoba koja je dobila nagradu u
dvama različitim područjima. Marie Curie uspješno je gradila i akademsku karijeru te je postala prva
profesorica na Sveučilištu Sorbonne (katedra za fiziku). Tijekom Prvog svjetskog rata organizirala je
primjenu mobilnih jedinica s radiološkom opremom kojom su liječeni vojnici na bojištima. Osnova je
Institut za radij na Sveučilištu u Parizu (kasnije nazvan Institut Curie) te je 1922. godine postala prva žena
članica pariške Medicinske akademije. Mjerna jedinica aktivnosti radioaktivnog izvora nazvana je u čast
bračnom paru – kiri, kao i kemijski element kurij. Bogato istraživačko nasljeđe nastavila je njihova kći Irene,
također dobitnica Nobelove nagrade za kemiju.
Albert Einstein i otkrića koja su promijenila svijet

Albert Einstein, židovsko-njemačkog podrijetla, započeo je nakon školovanja u Njemačkoj, Italiji i

Švicarskoj, u potonjoj kao profesor teorijske fizike, svoju znanstvenu karijeru. Potom je gotovo dvadeset
godina radio u Berlinu odakle je, dolaskom Adolfa Hitlera na vlast, otišao u Sjedinjenje Američke Države,
u Princeton, gdje je radio do kraja karijere. Kao teorijskom fizičaru glavno istraživačko djelo bilo mu je
postavljanje teorije relativnosti – jedne od temeljnih teorija fizike, koja je dalja novo poimanje prostora,
vremena, gibanja i tvari. Istraživanja su pobila dotad raširena Newtonova shvaćanja o apsolutnosti
prostora i vremena, a osim na razvoj teorijske fizike, utjecala su i na razvoj filozofske misli. Čuvena je
njegova formula E = mc² kojom je objasnio vezu mase i energije.

Za svoja je istraživanja na polju kvantne teorije 1921. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku. U
popularnoj suvremenoj kulturi smatran je jedan od najvećih znanstvenika svih vremena, a njegovo ime
postalo je istoznačnica za vrlo inteligentnu osobu (vjeruje se da je imao kvocijent inteligencije 160).

Nikola Tesla, inovator svjetskog glasa

Znanstvenik koji je brojnim izumima (više od 700) unaprijedio područje elektrotehnike i

radiotehnike. Rodio se u selu Smiljanu u Lici, a većinu života proveo je u Sjedinjenim Američkim Državama,
gdje je i ostvario najveće znanstvene uspjehe. Prvo radno iskustvo u telefoniji i elektrotehnici tekao je u
Budimpešti, potom u Parizu gdje je radio u Edisonovoj telefonskoj podružnici – Edisonovu Kontinentalnom
društvu. Konstruirao je prvi model indukcijskog motora, a nakon toga, 1884. u New Yorku se zaposlio kod
Thomasa Edisona. Dvojica izumitelja nisu se slagala oko primjene istosmjerne i izmjenične struje te je Tesla
preko samostalne kompanije Tesla Electric Company prijavio brojne patente kao što su indukcijski motor
i višefazni sustav prijenosa električne energije. Teslin sustav utemeljen na izmjeničnoj struji pokazao se
učinkovitiji od Edisonova, utemeljenog na istosmjernoj struji, stoga je njegov generator iskorišten pri
izgradnji hidroelektrane (1895.) na Niagarinim slapovima, koja je električnu energiju dalekovodima
prenosila do američkog grada Buffala. Proučavanje visokofrekvencijske izmjenične struje usmjerio je na
razvoj mehanizama za bežični prijenos signala i električne energije. Jedan od mehanizama kojima se
dobivaju takve visokofrekventne struje naziva se Teslin transformator.

Tesla je utemeljio principe rada radiotehnike te je izvodio pokuse sa x-zrakama. Izumio je i tzv.
teleautomaton – brod na daljinsko upravljanje. Za potrebe daljnjih istraživanja izgradio je veliku postaju u
Colorado Springsu – pripremu za veliki projekt na Long Islandu, poznat kao Svjetski sustav bežičnog
prijenosa, no projekt nikad nije završen. Naime, Tesla je ubrzo bankrotirao te se financijski nije oporavio
do kraja života. Za svoje je izume dobio brojna priznanja i počasne doktorate, a jedinica magnetske
indukcije nazvana je tesla. Teslini izumi postali su temelj daljnjem razvoju elektrotehnike. Također, stvorio
je temelje za elektrifikaciju svijeta sustavom višefazne izmjenične struje, a izumima na području
visokofrekventnih struja i bežičnog prijenosa elektromagnetskih valova potaknuo je razvoj tehnike i
telekomunikacija.