Razvoj

1789
Martin Heinrich Klaproth (1743.-1817.) otkriva
uran. Klaproth je već kao student farmacije u Berlinu
osnovao svoj laboratorij (1775.), u kojem je u rudi,
takozvanom smolincu, otkrio uran. Novi element
periodnoga sustava nazvao je po planetu otkrivenome
samo osam godina prije. Osim urana, Klaproth je
otkrio i cirkonij i titanij. 1802. godine postao je
profesor kemije na Fakultetu u Berlinu.

1808
John Dalton (1766.-1844.), poznat kao zagovornik
atomske teorije, otkriva da su molekule i sve tvari
načinjene od atoma. Riječ atom grčkoga je porijekla:
atomos, a - "ne" + temno – "režem, cijepam" i
označava nedjeljivost, iako danas znamo da su atomi
zapravo sastavljeni od manjih dijelova: protona,
neutrona i elektrona, a oni iz elementarnih čestica,
kvarkova.

Po Daltonu poznajemo i ljudsku nesposobnost

razlikovanja boja – daltonizam. 1794. godine objavio
je prvi znanstveni članak o sljepoći za boje; i sam je
bio slijep za njih. 

1896
Antoine Henri Becquerel (1852.-1908.) pri
proučavanju luminiscencije uranovih soli slučajno
otkriva radioaktivno svojstvo urana. Radioaktivnost je
pojava u kojoj se raspada nestabilna atomska jezgra.
Pri raspadu nastaje druga jezgra, pa se istodobno
oslobađai i visokoenergetska čestica. Za svoje je
otkriće 1903. godine skupa s Pierreom Curiejem i
Marie Skłodowskom-Curie dobio Nobelovu nagradu
za fiziku.
1905
Albert Einstein (1879.–1955.) otkriva da su energija i
materija jednakovrijedne. U određenim količinama
masa može postati energija, a energija masa (E=mc2).
Ta je jednakovrijednost dio teorije relativnosti.

1913
Niels Bohr (1885.-1962.) glasi za jednog od 'kumova'
kvantne mehanike. U svojoj atomskoj teoriji
objašnjava elektromagnetsko zračenje kao posljedicu
gibanja čestica – elektrona među 'energijskim
razinama' u atomu. Za svoj model atoma dobio je
1922. godine Nobelovu nagradu za fiziku. Bohr se
cijelo vrijeme zauzimao za upotrebu atomske energije
u mirnodopske svrhe.

1919
Ernest Rutheford (1871.-1937.) utemeljuje znanost o
radioaktivnosti i cijepa atom. Smatra se ocem atomske
fizike. Bavio se cijepanjem atoma, što je nazvao
'igranje sa špekulama', te otkrio njegovu unutarnju
strukturu. Razvijao je također teorijske koncepcije i
terminologiju – proton, alfa-čestice i neutron njegovi
su izrazi. Za svoja je postignuća 1908. godine dobio
Nobelovu nagradu za kemiju.
1939
Otto Hahn (1879.-1968.) u Njemačkoj izvodi prvo
dokazano cijepanje jezgri teških elemenata.

1942
2. prosinca znanstvenici pod vodstvom Enrica
Fermija (1901.–1954.) uspijevaju izvesti prvu
kontroliranu lančanu reakciju u pokusnoj napravi koju
su imenovali Chicago Pile 1.

1951
U prosincu su zasvijetlile prve četiri žarulje koje je
napajala električna energija proizvedena pomoću
nuklearnog reaktora EBR-1 u Idaho Fallsu, SAD.

1953
U lipnju je uspješno isproban prvi nuklearni reaktor za
pogon podmornica. Prve nuklearne podmornice bile
su Nautilus i Seawolf.

1954

U Obninsku u Sovjetskome Savezu počinje raditi

prva nuklearna elektrana na svijetu.
1956
Puštanje prve elektrane s reaktorom, hlađenim plinom,
u Calder Hallu u Velikoj Britaniji u pogon, početak
je britanskoga nuklearnog programa.

1958
Počinje raditi prva komercijalna nuklearna
elektrana Shippingport, koju je
izgradioWestinghouse.

1960
Blizu Chicaga v ZDA začne obratovati prva
komercialna elektrarna z vrelnim reaktorjemDresden.
1962
Električnu energiju počinje isporučivati prva kanadska
nuklearna elektrana NPD.
1965
U Francuskoj se po američkoj licenci prvi put
proizvede električna energija pomoću nuklearnoga
reaktora.
1972
U Oklu u zapadnoj Africi otkrivaju prirodni nuklearni
reaktor, u kojemu se odvija spontana lančana reakcija.