Tako su Leukip i Demokrit koji su živjeli u 5.

stoljeću prije Krista, pretpostavili da bi usitnjavanjem

tvari na najmanje dijelove dobili čestice tvari koje se više ne bi mogle dijeliti. Te je čestice Demokrit
nazvao atomima (grčki atomos znači nedjeljiv). Njihovo je učenje nailazilo na veliki otpor i
neprihvaćanje te je stoljećima bilo zaboravljeno

Prvi znanstvenik koji je na temelju eksperimentalnog rada zaključio da su tvari građene od malenih
čestica atoma bio je engleski kemičar John Dalton On je početkom 19. stoljeća obnovio atomističku
teoriju grčkih filozofa

Nakon rutherfordovog otkrića da se atom sastoji od pozitivno nabijene jezgre i elektronskog omotača
u kojemu se nalaze negativno nabijeni elektroni dolay+zi do želje za saznanje ima li jezgra unutarnju
strukturu

Uspoređivanjem masa jezgre i ukupne mase protona došlo je do zaključka da je jezgrina masa puno
veća

Werner Heisenberg, njemački fizičar – bliska suradnja s Bohrom

Sir James Chadwick - U Cavendishevu laboratoriju u Cambridgeu surađivao s E. Rutherfordom.

Dvojica su znanstvenika izvodila nuklearne pokuse bombardirajući različite mete (jezgre atoma)
snopom α-čestica. Chadwick je shvatio (1932.) da zračenje nastalo nakon bombardiranja jezgre
berilija (Be-9) ne može biti γ-zračenje, kako se vjerovalo, nego električki neutralna čestica (neutron)
približno jednake mase kao i proton. Za to otkriće i određenje mase neutrona, što je bio jedan od
najvećih događaja u fizici jezgre, Chadwick je 1935. dobio Nobelovu nagradu za fiziku.

s pomoću kapljica ulja raspršenih u homogenom električnom polju odredio elementarni električni
naboj. Aparatura pokusa sastoji se od dvije komore koje se nalaze jedna na drugoj. Dno i vrh donje
komore spojeni su na izvor električnoga napona i čine električni kondenzator. Prostor između ploča
kondenzatora može se obasjati rendgenskim zračenjem. Raspršivač ulja ubacuje laganu maglicu sitnih
uljnih kapljica u gornju komoru. Neke od kapljica kroz kružni otvor padaju u donju komoru i ulaze u
homogeno električno polje kondenzatora. Tu s pomoću rendgenskoga zračenja bivaju negativno
ionizirane. Električno polje djeluje na kapljice ulja prema gore jakošću (intenzitetom koji ovisi o tome
koliko su naelektrizirane. Millikan je s pomoću mikroskopa mjerio volumene kapljica i promatrao
njihovo gibanje. Mijenjajući električni napon na pločama kondenzatora mogao je promijeniti brzinu
gibanja kapljica i zaustaviti ih. Kada kapljica ulja lebdi u električnome polju, sve su sile koje djeluju na
nju u ravnoteži

Millikan je nakon četiri godine mjerenja i unapređivanja pokusa spoznao da se električni naboj na
kapljicama mijenja skokovito i da je električni naboj svake kapljice ulja umnožak prirodnoga broja N i
najveće zajedničke mjere električnoga naboja eM = 1,592 · 10–19 C