Svemir

Svemir je ispunjen zvijezdama, a one su okupljene u galaktikama. Naa

galaktika se zove Mlijena staza, a sustav zvijezde se zove Sunev sustav. Ta
galaktika sadri oko 200 milijardi zvijezda. Ustroj joj je spiralni. Nastala je
okupljanjem praine i plina, a vrtnjom je poprimila ploasti ustroj. Suneva brzina
rotacije jest 250 km s-1, a treba mu 220 mlijuna godina da obie galaktiko
sredite. Zvijezde blie sreditu rotiraju bre oko njega.
Mnoge su zvijezde udruene u dvojne i viestruke sustave. Postoje skupovi jata
koji sadre mnotvo zvijezda: kuglasti i otvoreni (ovo su posljedice njihovog
zajednikog nastajanja)
Takoer se jo nalaze i oblaci plina i praine iz kojih se i danaz gravitacijskim
saimanjem raaju zvijezde. (primjer maglica Orao)
Najblia galaktika je Andromedina galaktika, od nas je udaljena 2.5 milijuna
svjetlosnih godina. Ima dvije satelitske galaktike, kao i naa galaktika oko koje
krue Magellanovi oblaci (nepravilne galaktike vidljive na junom nonom
nebu).
Oblici galaktika: jajolike (eliptine), nepravilne, spiralne (kao i naa)
Lokalno galaktiko jato: formira se privlaenjem manjih skupina galaktika u
kojima moe biti i vie tisua galaktika, nae galaktiko jato sadri oko 30 manjih
galaktika (najvee su Mlijena staza i Andromedina galaktika)
Neke galaktike su nastale sudarima manjih galaktika, a takva sudbina se oekuje
za 5 milijardi godina za Andromedu i Mlijenu stazu.
Smatra se da jata sadri 10 puta vie tamne (nevidljive) tvari nego vidljive. Ta
raspodjela je razotkrivena procesom gravitacijske lee (djelovanje
gravitacijskog polja zakrivljuje svjetlost udaljenih izvora djelujui poput lee).
Lokalno superjato galaktika: okupljanje galaktikih jata u superjata, mi
pripadamo lokalnom superjatu u ijem je sredinjem podruju veliko jato
galaksija u Djevici, udaljeno od nas oko 50 milijuna svjetlosnih godina.
E. Hubble je 1929. otkrio da je brzina udaljavanja razmjerna udaljenosti
galaktike: v = Hr (h = Hubbleova konstanta). To potvruje irenje svemira, a to je
predvidio 1922. rus A. A. Fridman preko Einsteionove jednadbe ope
relativnosti.
G. E. Lemaitre hipoteza da irenje svemira zapoinje eksplozijom praatoma
u kojemu je bila skupljena sva svemirska materija. To se naziva veliki prasak, a
Gamow pod istim nazivom utemeljuje teoriju o nastanku i razvoju svemira. Ne
zna se to je bilo prije velikog praska, ali znanstvenici pokuavaju opisati to je
bilo sve od 10-43 nakon velikog praska pa nadalje.
Velikim praskom svemir je eksplodirao u kipuu vatrenu kuglu estica i zraenja
te se nastavio iriti uz sniavanje temperature. estice i antiestice su se raale
iz fotona i anihilacijom ponovno stvarali fotoni. Masa najtee estice je razmjerna
apsolutnoj temperature

h
T
2 cC

To znai da su tee estice mogle nastati samo pri viim temperaturama, i nisu
mogli opstati u niim. W i Z bozoni su mogli postojati pri temperaturama izmeu
1027 K i 1015 K, a nisu na niim mogli postojati. Na temperature od 10 9 K fuzijom
protona i neutron nastaju jezgre deuterija, helija i litija, te to su elementi koje je
svemir sadravao kad je bio star svega 3 minute.

Atomi su se formirali tek nakon 3105 godina pri temperaturi od 3000 K do 4000
K. Atom pri velikim temperaturama bi se brzo naletom fotona ionizirao.
Milijardu (109) godina nakon velikog praska se formiraju galaktike. Gravitacijskim
saimanjem nastaju zvijezde, koje su svojim termonuklearnim izvorom
sintetizirale elemente do eljeza. Na kraju ivota zvijezda bi eskplozijom nastali
tei elementi (poput zlata).
Nakon 13.7 milijardi godina pojavili su se ljudi.
Mjerenja iz 2003. dokazuju da se svemir iri ubrzano. Uzrok tog irenja je tamna
energina (ne zna joj se razlog).
Pozadinsko zraenje je zraenje koje je najstarije I ljuske koja odgovara
postanku atoma te dolazi do nas. Iako nastalo u ljuskama pri 3000-4000 K, mi ga
registriramo kao 2.7 K. Predvieno je teorijom, a 1965. ga otkrivaju Penzias i
Wilson (dobili su Nobelovu nagradu).
Razdvajanje temeljnih sila dogodilo se nakon t = 10-43 s, jer je tad
temperature 1032 bila emisija fotona veliine 1019 GeV. Prvo se odvaja
gravitacijska sila, a onda X-sila (kratak doseg), a ostvaruje se supertekim X i Ybozonima. Te estice se raspadaju na leptone i kvarkove (i antiestice)
leptonkvarkovi. Jaka sila se odvojila od elektroslabe kad se temperature snizila na
1028 K, a odgovarajua energija na 1015 GeV. Razdvajanje elektromagnetske sile
nastaje pri temperature od 1015 K i energiji 100 GeV.
Naruavanje simetrije materije i antimaterije raspadom X-bozona nastaje
puno vie materije nego antimaterije (dva mogua raspada: na 2 u kvarka, te na
pozitron i antikvark)

Nastanak zvijezda
Najee su dominirali vodikovi atomi, ijim nakupljanjem su nastajale zvijede
(poprimaju kuglasti oblik i saimaju se). Tako se smanjivala gravitacijska
potencijalna, a poveavala kinetika energija. Temperatura u sreditu mogla je
dospjeti do vrijednosti pri kojoj poine fuzija vodika u helij. Ta temperature iznosi
oko 107 K. M0 je masa Sunca.
Kada je masa zvijezde od 0.08M0 do 0.26M0, ona se pretvara u bijelog patuljka.
S temperature se zraenjem smanjuje, a s time i sjaj i nastaje tamni (crni)
patuljak.
U zvijezdama 0.26M0 do 3M0 mase, izgaranje traje 10 milijarda godina. Sunce je
na polovini ove faze. Na kraju nastahe kugla ispunjena 4He atomima, u sreditu
nema fuzije. Polumjer postaje 65 vei od Sunca, a zvijezda se naziva crvenim
divom. Kada temperatura dosegne 108 K, poinje izgaranje helija u ugljik.
Razgradnjom helija sredinjeg dijela dolazi do eksplozije nazvane helijevim
bljeskom.
Preostaje gusta sredinja kugla oko koje se moe vidjeti irea ljuska plina.
Naziva se planetarna maglica.
U sreditima zvijezda ija je masa od 3-10 puta Sunca, temperature dosee 10 9
K, kada poinje fuzija ugljika, to se naziva ugljikov bljesak.
Kod zvijezda teih od 10M0, ugljik izgara u kisik, zatim kisik u sumpor i silicij,
silicij u nikal, pa sve do eljeza. Fuzija eljeza nije mogua, jer se energija nebi
oslobaala, nego troila.
Eksplozijom vanjskog dijela zvijezde moe biti svjetlost jaa od cijele galaktike, a
takve eksplozije se zovu supernove.
Jezgre izmeu 56Fe i 209Bi nastaju spornim upijanjem neutron, beta-minus
raspad koji se odvija.

Jezgre tee od 209Bi nastaju brzim upijanjem protona i neutrona, dovoljna

gustoa protona i neutron koja je dovoljna za ovu brzinu nastaje tijekom
supernove.
Pulsari emitiraju jake pulseve EM zraenja. Vremenski intervali izmeu njih su
kratki. Najbri pulsar alje pulseve 642 titraja u sekundi, a najsporiji svakih 5.1
sekundi po jedan. To su brzo rotirajue neutronske zvijezde.
Brzina oslobaanja ili druga kozmika brzina je brzina kojom bi se objekt
trebao baciti da se oslobodi gravitacijske privlanosti planete ili tijela s kojeg
dolazi. (Za Sunce je vee nego za Zemlju)
Crne rupe kad ni svijetlost ni brzina nije dovoljna za oslobaanje od njegovoga
vlastitog gravitacijskog djelovanja postojanje nje je predvieno Einsteinovom
teorijom relativnosti
Zraenje ogromnih koliina energije iz tredita aktivnih galaktika (kvazari,
radiogalaktike, Seyfertove galaktike, blazari), crne rupe su u sreditima tih
galaktika i imaju masu veu milijardu puta od Suneve
Imaju i ostale galaktike, kao i Mlijena staza u sreditu crnu rupu.

-8

17

Poluvodii

Otpornost je od 10 i 10 Ohma, a primjeri su germanij (oko 0.5 Ohma) i silicij

(oko 1000 Ohma)
On na temperature od 0 K ne moe provoditi struju, no na viim temperaturama
kad electron primi kvant energije i oslobodi se kovalentne veze nastaje upljina.
Proces popunjavanja upljine (suprotan) je rekombinacija. Pri oslobaanju
energija se troi, a rekombinaciji oslobaa.
Termistori poluvodii u kojima se poveanjem koliine temperature sve vie se
elektrona oslobaa iz kovalentnih veza, te se zato naglo otpornost smanjuje.
Fotootpornici poluvodii kojima se otpor mijenja promjenom intenziteta
upadne svjetlosti (osvjetljeni ima manji otpor od neosvjetljenog).
Dopirani poluvodii poluvodii u kojima je zamijenjen jedan atom silicija s
peterovalentnim elementom (npr. Arsen). Dopiranje ili dotiranje je dodavanje
druge vrste atoma, a atome peterovalentnog elementa nazivamo donorom.
Takav se zove poluvodi N-tipa jedan Slobodan elektron
Poluvodi P-tipa je onaj koji smo dopirali i stvorili akceptorsku upljinu
(primjer Indij) jedna kovalentna veza neostvarena

Poluvodika dioda
Poluvodika diode nastaje spajanjem P i N-poluvodia. Izmeu njih se ostavi 1
mikrometar (zaporni sloj), te spoj se zove P-N-spoj ili poluvodika diode.
Nepropusni spoj pozitivni kraj spojimo na N-poluvodi, a negativni na Ppoluvodi (tee slaba struja)
Propusni spoj pozitivni kraj spojimo na P-poluvodi, a negativni na Npoluvodi (tee jaa struja)
Poluvodika dioda kao ispravlja izmjenine struje (Grtzov spoj)
Poluvodika dioda kao solarna elija polava se naziva unutarni
fotoelektrini
Uinak, svijetlost se pretvara u elergiju

Poluvodiki detektor moe posluiti kao detektor subatomskih estica, koje

bi prolaskom kroz zaporni sloj diode razbijali kovalentne veze i oslobaali
elektrone kao to bi fotoni u solarnoj eliji
Svjetlea diode i poluvodiki laser galijev arsenid emitira energiju u obliku
svjetlosti

Tranzistor
Tranzistor je dvostruki P-N spoj, a postoji: N-P-N tranzistor i P-N-P
tranzistor
Jedan kraj nazivamo emiter, a drugi kolektor. Izmeu njih dva vrlo je tanak (oko
1 mikrometara) sloj: baza.
Kod N-P-N tranzistora, emiter se spaja na negativni izvor, a na pozitivni
se spaja na kolektor. Meutim to je nepropusni spoj, osim ako se jo ne
spoji i pozitivni krak pomonog izvora na bazu.
Tranzistor je ustvari promjenjivi otpornik, ija se otpornost smanjuje
djelovanjem struje prikljuene na bazu.
Tranzistor se koristi kao pojaalo. esto se pojaavaju s njime i zvuni
signali, koji se prvo pretvaraju u elektrine i provode kroz bazu, a kasnije
pojaani zvuni u elektrine.
Tranzistor se koristi kao sklopka, koji se dosta javlja u raunarstvu kao
logika sklopka.

Vakuumska dioda i trioda

Prije otkria tog dvoje su se koristila vakuumska dioda i trioda.
Vakuumska dioda sastavljena je od anode i katode (arna nit), jer prolaskom
struje kroz nju se emitiraju elektroni (termionska emisija). Spajanjem katode
na negativno, a anode na pozitivnu nit se stvara anodna struja (I), a napon je
anodni napon. Obratnim spajanjem se ne proputa struja.
Vakuumska trioda sastavljena je slino kao i dioda, ali je pri sredini ugraena
reetkasta trea elektroda. Spoji li se reetka na negativan pol, jaina diode e
slabiti jer e odbijati elektrone i vraati ih katodi. Takoer slui kao i pojaalo.
Prednosti poluvodike diode i tranzistora:
1. manja potronja energije za poluvodie samo nekoliko volta, dok za
vakuumske triode i diode vie od 200 V potrebno, gdje se takoer i oslobaa
toplina (gubitak energije) utroak za hlaenje
2. manje dimenzije na cm3 moe se smjestiti nekoliko milijuna poluvodikih
dioda i tranzistora
3. transistor kao sklopka je pouzdaniji od triode
4. postupak izrade poluvodia je jeftiniji i bri

Supravodljivost
Onnes-Kammerlingh istraiva ivu i saznaje da njena otpornost pri 4.2 K naglo
pada s 0.11 Ohma na nulu. To je otkriveno kod jo nekih metala. Takva vodljivost
se naziva supravodljivost (vodljivost bez otpora), a takvi metali su
supravodii, dok su ostali metali normalni.

Kritika temperatura je temperatura pri kojoj nastupa supravodljivost (K C).

Meutim takvo stanje moe nestati pri magnetskom polju, te najmanju vrijednost
magnetskog polja pri kojoj nestaje to stanje se naziva kritiko magnetsko
polje (BC). Porastom temperature ono se smanjuje. Kritika temperature za olovo
je 7.2 K.
Meissnerov uinak uinak pri kojemu je temperatura manja od kritine kod
supravodia i njegovo jae magnetsko polje od vanjskog magnetskog polja
istiskuje magnet.
Da bi se smanjili utroci na zagrijavanje, ugrauju se deblji vodii. U supravodiu
se zadrava struja bez izvora (ne mora biti stalno prikljuen na njega).
Prepreka uporabi supravodia je skupoa odravanja. Tekuim helijem se dovodi
do 77 K, a sintetizirani su umjetni supravodii ija se supravodljivost postie
upravo po toj temperaturi.