ZVIJEZDA:

• vrlo masivno plinovito tijelo visoke

temperature, koje zrači vlastitom svjetlošću

• izvor je energije zvijezda u nuklearnim

reakcijama koje se odvijaju u njihovom središtu

• uglavnom ima oblik kugle

• pronađene su i zvijezde koje su zbog

brze vrtnje spljoštene
 NASTANAK ZVIJEZDA:
• nastaju iz velikih međuzvjezdanih oblaka prašine i
plinova

• u oblaku plina prevladavaju vodik te nešto helija i vrlo

malo težih elemenata

• zbog gravitacijskog djelovanja među česticama te su se

nakupine oblaka sažimale, povećavale i poprimale
kuglasti oblik
• sve više mase nakuplja se u manjem volumenu

• sažimanjem se smanjuje gravitacijska potencijalna energija

čestica, a raste kinetička energije, te s njom i temperatura i tlak

• masa nakupine postane dovoljno velika, a temperatura dovoljno

jaka (oko 10⁷ K) da pri njoj započne termonuklearna fuzija vodika
u helij

• kada otpočne termonuklearna fuzija

kuglasta nakupina postaje zvijezda

• energija oslobođena fuzijom naziva se

gravitacijsko sažimanje zvijezde
 MASA I TEMPERATURA ZVIJEZDA:
• Zvijezde imaju masu od 1/15 mase Sunca do 50 masa Sunca,
ali većina ih ima od 1/5 do 5 masa Sunca

• U središtu zvijezda nalazi se termonuklearni izvor, stoga su

temperature u središtu mnogo veće od površinskih – nekoliko
milijuna do deset milijardi K

• Neke zvijezde imaju efektivnu površinsku temperaturu od 20

000 do 30 000 K, a malobrojnim zvijezdama temperatura
dostiže i 100 000 K
 SPEKTRALNA KLASIFIKACIJA
ZVIJEZDA:
• Sjaj zvijezde ovisi o njezinoj površinskoj temperaturi te se
prema tome zvijezde dijele na različite razrede (slika)

• sukladno tome imamo podjelu na one crvene, žute,

plave pa sve do bijelih, s naznakom da su crvene
„najhladnije“, a plave i bijele „najtoplije“
VRSTE ZVIJEZDA:
TAMNI (CRNI) PATULJAK:
BIJELI PATULJAK:

ŽUTI PATULJAK:
CRVENI DIV:

NEUTRONSKA ZVIJEZDA:
SUNCE:
• nama najbliža zvijezda
• jedna od 100 milijardi zvijezda
u Sunčevom sustavu

• Sunce je obična G2, zvijezda

tzv. žutih patuljaka 

• u njemu je sadržano otprilike 99,8% ukupne mase Sunčeva sustava

• Oblika je kugle s promjerom 1 392 000 km (109 Zemljinih promjera)
• 33 000 puta veće od Zemlje
• Mase je 1,9891 · 1030 kg
Bijeli patuljak
• Male zvijezde visoke površinske temperature
(do 150 000 K) i velike gustoće (približno
Zemljina volumena, a Sunčeve mase)
• Površinu bijeloga patuljka prekriva tanak sloj
(debljine nekoliko kilometara) uglavnom
vodika i helija, koji je u početku procesa
hlađenja usijan do temperature od 150 000 K
• Temperatura središta bijeloga patuljka u
početku je najmanje dvadeset milijuna kelvina
• Zbog male površine, bijeli patuljak hladi se dulje
od 10 milijardi godina
• Zbog starosti Svemira pretpostavlja se da se niti
jedan bijeli patuljak do sada nije stigao potpuno
ohladiti i postati tamna kugla
• Ne emitiraju puno svjetlosti pa ih je teško
opaziti
• Lakše se uočavaju u dvojnim ili višestrukim
zvjezdanim sustavima jer uzrokuju poremećaje
gibanja sjajnijih zvijezda
• Ako se bijeli patuljak nalazi u dvojnom sustavu, i od
zvijezde pratiteljice dobije masu, može doći do
eksplozije na njegovoj površini koja neće narušiti
ravnotežu njegove jezgre ili do eksplozije koja će ga
razoriti
• Prvog bijeloga patuljka (Sirius B) otkrili su Alvan
Clark i njegov sin Alvan Graham Clark 1862. godine
• Do sada ih je otkriveno više stotina
• Astronomi vjeruju da bi svaka deseta zvijezda u
Mliječnoj stazi mogla biti bijeli patuljak
• Zvijezda pod nazivom 40 Eridani B najuočljiviji
je bijeli patuljak na našem nebu

• Sirius B najsjajniji je i nama najbliži bijeli

patuljak, velik kao Zemlja.

• Pretpostavlja se da će sve zvijezde male mase

životni ciklus završiti kao bijeli patuljci
 Kemijski sastav bijelog patuljka
• Ovisi o masi zvijezde od koje je patuljak preostao
• Ako je masa zvijezde bila manja od polovice Sunčeve
mase, jezgra bijelog patuljka sastoji samo od helija
• Ako je masa početne zvijezde bila između 0,5 i 8
Sunčevih masa,jezgra bijeloga patuljka sastoji od
ugljika i kisika
• Ako je masa početne zvijezde bila između 8 i 10
Sunčevih masa,jezgra bijelog patuljka sastoji se od
neona i magnezija,što je rijetko
 Nastanak
• On nastaje od obične zvijezde kada dođe do
odvajanja vanjskih slojeva od jezgre
• Do te pojave dolazi u kasnijem razvojnom
procesu zvijezde kada je u fazi crvenog diva
• Tada otpuhne vanjske slojeve koji se mogu
vidjeti kao planetarna maglica, a ostaje samo
jezgra nekadašnje zvijezde i upravo tada se
rađa bijeli patuljak
• Do razdvajanja zvijezde dolazi zbog iscrpljenja
zaliha termonuklearnog goriva iz središta zvijezde
• Gravitacijska sila koja je usmjerena prema središtu
zvijezde više nije uravnotežena tlakom vrućeg plina
koji potiskuje gornje slojeve pri čemu se zvijezda
sabija do vrlo malih dimenzija
• Degenerirani plin od kojeg su sustavljene ove
zvijezde vrši pritisak na zvijezdu koja se skuplja
• Kad gustoća naraste do određene vrijednosti,
uspostavit će se ravnoteža tlakova i masa bijelog
patuljka
• Zbog degeneriranog plina, bijeli patuljak je
toliko sabijen da se u njemu elektroni ne mogu
više približavati jedan drugome,zbog toga se
urušavanje prekida
• Idući korak bi bio da dva elektrona preuzmu
isto energetsko stanje, ali to nije moguće zbog
odbijanja sila pa urušavanje prestaje
• Gornja granica mase pri kojoj može doći do te
ravnoteže i ona iznosi oko 1,4 mase Sunca
• Što je bijeli patuljak veće mase, djeluje veća
gravitacijska sila, veći je hidrostatski tlak, veća
gustoća i manji njegov volumen.
• Najveća je moguća masa bijeloga patuljka 1,4
Sunčeve mase, naziva se Chandrasekharova
granica
• Dosad pronađeni patuljak najmanje mase pet
puta je manje mase od Sunčeve, a volumen
mu je poput Saturnova.
• Teško ih je uočiti kad su
u odmakloj fazi razvoja
jer se oni ohladi nakon
1.5 milijarde godine te
kroz to vrijeme gube sjaj
i postaju tamniji
Crni (tamni) patuljak
ŠTO SU
ZVIJEZDE?

• Svemirsko tijelo u kojem se

tijekom njegova razvoja
nuklearnim reakcijama oslobađa
energija i zrači u okolni prostor
• O masi zvijezde ovisi njezina
unutrašnja građa i brzina kojom
se troši njezino nuklearno gorivo
• Siriusa najsjajnije zvijezde
noćnoga neba, –1,46.
ŠTO JE CRNI PATULJAK?

• Crni patuljak je teorijski zvjezdani ostatak, posebno

bijeli patuljak koji se dovoljno ohladio da više ne
emitira značajnu toplinu ili svjetlost
• Naziv "crni patuljak" primijenjen je i na hipotetičke
pozno ohlađene smeđe patuljke - suptellarne objekte
koji nemaju dovoljnu masu održavati nuklearnu fuziju
s gorivom
• trebao bi biti čvrst, kristalni predmet, poput vrlo
gusta oblika dijamanta
KAKO NASTAJE?
• Bijeli patuljak je ono što ostaje zvijezdi glavnoga niza male ili srednje mase
(ispod otprilike 9 do 10 sunčevih masa (M☉)) nakon što je izbacilo ili spojilo sve
elemente za koje ima dovoljnu temperaturu za spajanje.
• Ostalo je tada gusta sfera elektro-degenerirane materije koja se polako hladi
toplinskim zračenjem, s vremenom postaje crni patuljak.
• Da postoje crni patuljci, bilo bi ih izuzetno teško otkriti jer bi, po
definiciji, emitirali vrlo malo zračenja. Međutim, mogao bi ih se otkriti
njihovim gravitacijskim utjecajem.
• Iako astronomi očekuju da će se ovi predmeti s vremenom i formirati,
do sada niti jedan ne postoji jer svemir nije dovoljno star da bi se
mogao formirati
• Znanstvenici su izračunali da će bijelom patuljci trebati najmanje
sto milijuna milijardi godina da se ohladi i postane crni patuljak,
prema astronomu Ethanu Siegelu.
BUDUĆNOST NAŠEG SUNCA

• Jednom kada Sunce prestane topiti helij u svojoj jezgri i izbaci svoje
slojeve u planetarnu maglu za oko 8 milijardi godina, postat će bijeli
patuljak i s vremenom trilijuna godina na kraju više neće emitirati
nikakvu svjetlost.
• Procijenjeno vrijeme da se Sunce dovoljno ohladi da postane crni
patuljak je oko 1015 godina, premda bi moglo potrajati puno duže od
ovoga
 Što je zvijezda?
• Možemo reći da su zvijezde vruće svjetleće
kugle plina u kojima se energija oslobađa
nuklearnim reakcijama.
• - polumjer im može biti ≈500 puta manji od
Sunčevog, ali i ≈1000 puta veći. (R=696 342
km)
• - masa im je između 1/20 i 150 masa Sunca
(M=1,9E30 kg)
• - površinska temperatura od 3000 do 50000 K
(T=5778K) - vruće zvijezde su plave, a hladne
crvene.
• Sunce- između tih ekstrema i čini se žutim.
 Nastanak Crvenog diva
• Zvijezda svaki dan duboko u svojoj jezgri
spaljuje atome vodika u molekule helija.
• Paralelno s povećanjem koncentracije helija
zvijezda se smanjuje te uzrokuje ubrzanje
procesa nuklearne fuzije što znači da zvijezda
počne izbacivati puno više energije.
• Zvijezda nakon zadnjih atoma vodika počinje
polako spaljivati helij.
• Nakon što prestane spaljivati vodik u jezgri,
ono postaje crveni div šireći se i paleći helij u
svojoj jezgri, čime jezgra postaje jako vruća i
gusta.
Sunce postaje crveni div (videozapis)
• Masa zvijezde
postat će sve manja
zbog odbacivanja
vanjskih slojeva, a s
njom će pasti i
gravitacija koja
privlači planete.
• Nakon što zvijezdi ponestane goriva, postat će
nestabilna i počet će pulsirati. Svakim pulsom
će odbacivati slojeve svoje vanjske atmosfere
sve dok od njega ne ostane vruća i prilično
teška jezgra okružena planetarnom nebulom.
Pulsirajuća zvijezda (videozapis)
• Maglica ili nebula je međuzvjezdani oblak,
sačinjen od prašine i plinova.
• Svakim danom jezgra koju zovemo Bijeli
patuljak postajat će sve hladnija sve do trena
kada će postati hladni Crni patuljak.
Superdivovi
Superdivovi
• Najsjajnije zvijezde
• Jedne od najmasivnijih
• Raspon temperature im je od 3,450 K do 20,000 K
• Mase su od 8 do 12 puta veće od Sunca
• Radijus od 30 do 1000 puta veći nego Sunčev
• Zbog velike mase u jezgri proces fuzije dovodi
do stvaranja željeza i eksplozije zvijezde zvano
supernova
• Supernova
Podjela
Plavi superdivovi
• Vrući, sa temp. Od 10 000 do 50 000 K
• Od 10 000 do 1 000 000 puta svjetliji od
Sunca
Crveni superdivovi
• Volumenom najveće zvijezde
• Relativno hladne, temp. ispod 4100 K
Žuti superdivovi
• Po svojstvima poput temperature i spektra se
nalaze između crvenih i plavih superdivova
Nastanak zvjezdane skupine
• Na Hertzsprung–Russellovom dijagramu zvijezde su većinski
podijeljene u 2 skupine, jedna od njih su divovske zvijezde
• Pojam superdiv prvi koristi Hertzsprung spoznavši da među
divovskim zvijezdama postoje one koje se značajno ističu
svojom veličinom i svjetlinom
• Odredbe za svrstavanje u ovu grupu su kombinacija više
faktora poput spektra sjaja i površinske temperature
Hertzsprung–Russellov diagram
Evolucija
• Superdiva se može definirati i kao razdoblje
života zvijezde
• Da bi zvijezda postala superdiv mora biti bar
10 puta teža od sunca
• Brzo umiru u supernovi zbog velike mase tj.
brzine fuzije
• Zbog jake svijetlosti mnoge se mogu
promatrati golim okom
Supernove
 ŠTO SU SUPERNOVE?

• Katastrofična eksplozija zvijezde pri kojoj se oslobađa dovoljno energije

da supernova svojim sjajem zasjeni ostatak galaksije.

• To su „nove” jer su antički astronomi mislili da su to nove zvijezde.

• Supernova se događa kada masivna zvijezda potroši svoje nuklearno

gorivo, pri čemu jezgra postaje nestabilna, pa kolapsira.
• Pored energije elektromagnetskog zračenja , mnogo više energije se oslobodi u vidu
kinetičke energije čestica i u vidu neutrina. Supernova se događa kada masivna zvijezda
potroši svoje nuklearno gorivo, pri čemu jezgra postaje nestabilna, pa kolapsira.

• Prvu od supernova spomenuo je grčki astronom Hiparh (190—120. p.n.e.).

Hiparh
 Povijest
• Jedna značajna supernova koja se pojavila na nebu u povijesnim vremenima pokazala se 4.
srpnja 1054. — nesumnjivo najkolosalniji poznati vatromet koji je ikada proslavio američki
Dan neovisnosti, iako 722 godine prije samog događaja.
• Tu supernovu iz 1054. primijetili su kineski astronomi, ali europski i arapski astronomi nisu
je zapazili.
• Nakon 1054. na našem su nebu bile samo dvije vidljive supernove. Godine 1572. pojavila
se u zviježđu Kasiopeja supernova koja je bila gotovo tako blistava kao ona iz 1054., ali bila
je i dalje u svemiru. Konačno, jedna supernova javila se u zviježđu Zmija 1604.

Supernova 1054.
 Učestalost supernova
• samo jedna na stotinu zvijezda sposobna je eksplodirati
kao supernova, samo su rijetke od njih u konačnoj fazi
svoga životnog vijeka, a još su rjeđe dovoljno blizu da
bi se mogle vidjeti kao neuobičajeno blistave zvijezde

• Ipak se supernove mogu pojaviti, i u prošlosti se to

događalo — bez upozorenja.
Razlika između nove i supernove
• Supernova je eksplozija kvazitotaliteta mase
zvijezde, te se njen sjaj ne vraća na prijašnju razinu,
nego od zvijezde preostaje samo neutronska
zvijezda (pulsar) ili zvijezda kolabrira u crnu rupu,
ako joj je masa prije supernove bila veća od
najmanje trostruke mase Sunca.

• Nova se od supernove razlikuje po tome što ju

zvijezda može proizvesti više puta, a pri tom se ne
radi o eksploziji cijele zvijezde, nego samo njenog
vanjskog sloja, koji obično iznosi oko stotisućitog
dijela mase zvijezde.
Nova

Nova Supernova
 Vrste supernova
1.Tip Ia: nastaju u dvojnim zvjezdanim sustavima.
Zvjezdani sustav koji može proizvesti Tip Ia
supernovu mora za člana imati barem jedno
bijelog patuljka.

2.Tip Ib i IC: Nastaju prilikom kolapsa jezgre

masivne zvijezde koja je izgubila vanjske slojeve
od vodika.

3.Tip II: nastaju kada se zvijezda 9 puta masivnija

od Sunca uruši sama u sebe.
 Opasnosti za zemlju
• Kad bi sjajna supernova, pojavljujući se, bljesnula na udaljenosti od 4,4
svjetlosne godine, u punom sjaju, buknula bi 1 /6 svjetlosti i topline Sunca i
nekoliko bi tjedana trajao toplinski val kakvoga Zemlja nikada nije iskusila.
• Opseg topljenja bio bi nečuveno velik i razina mora znatno bi porasla, s
katastrofalnim učincima u mnogim dijelovima svijeta.
• Uz to, Zemlja bi bila okupana X-zrakama i kozmičkim zrakama, i to
intenzitetima koje vjerojatno nikad prije nije primila, a nakon nekoliko
godina obavio bi je oblak prašine i plina, gušći od ikojeg s kojim se ikada
srazila.
 Lažna supernova
• Lažna supernova (eng. Supernova impostor) su zvjezdane
eksplozije koje na prvu izgledaju kao vrsta supernove, no one
ne razaraju roditeljske zvijezde. Kao takve svrstavamo ih u
nadsnažne nove. Poznate su i pod imenima supernova vrste V,
analozi Eta Carinae i velike erupcije luminozne plave
promjenljive zvijezde.
 Ostatak supernove
• Ostatak supernove (remnant) je pojam iz astronomije. Ostatak je
poslije eksplozije supernove. To je plinovita maglica. Ovi ostatci
obogaćuju međuzvjezdani prostor težim elementima. Ova maglica
se širi. Može ali i ne mora zračiti radijske i rendgenske valove.
PLANETARNE MAGLICE
 NAJVAŽNIJI PODACI
• Nebeski objekti koji se sastoje od užarene ovojnice plina i
plazme
• Relativno tamni i mali objekti, niti jedna nije vidljiva golim
okom
• Nastaju kod određenog tipa zvijezda na kraju njihovog
evolucijskog ciklusa
• Dobile su ime po tome jer izgledaju kao plinoviti planeti
promatrani malim teleskopom
• Važno je napomenuti da nemaju nikakve veze s planetima u
Sunčevom sustavu
• Poznato je oko 3000 planetarnih maglica u Mliječnoj stazi
 VAŽNOST U SVEMIRU
• Planetarne maglice su relativno kratkotrajni objekti u
svemirskim razmjerima
• Uglavnom se rasprše oko deset tisuća godina nakon
nastanka
• Važni su astronomski objekti jer igraju ključnu ulogu u
kemijskoj evoluciji galaksije
• Postupnim širenjem i raspršivanjem obogaćuju galaksiju
elementima poput ugljika, dušika, kisika i kalcija
• U nekim drugim galaksijama mogu biti jedini objekti koji
daju korisne informacije o kemijskom sastavu
 PROMATRANJA
• Prva otkrivena bila je Messier 27 koju je otkrio Charles
Messier 1764.godine
• Tada su se promatrale slabim i nesavršenim teleskopima;
sličile su na plinovite planete poput Urana i Neptuna
• William Herschel otkrivač Urana, uveo je naziv planetarne
maglice koji se zadržao do danas
• Uporabom spektoskopskih metoda u 19.stoljeću počinje
se otkrivati narav planetarnih maglica
• William Huggins prvi je počeo s sustavnim
promatranjem različitih objekata
• Otkrio je da planetarne maglice imaju kontinuirani
spektar ispresijecan mnogim tamnim linijama
• Otkrio je da mnoge maglice poput
galaksije Andromede imaju spektar
sličan zvijezdama
• Mačje oko ili NGC 6543 je imala znatno drugačiji spektar
• Umjesto kontinuiranog spektra otkrio je spektar s
malijem brojem emisijskih linija
• Najsjajnija od tih linija bila je ona s valnom duljinom od
500,7nm
• Astronomi su te linije pripisali nepoznatom elementu-
nebulium
• Na sličan način dolazi do otkrivanja helija
 PORIJEKLO
• Zvijezde teže od 8 sunčevih masa doživjet će kraj kao supernove, ali
zvijezde srednje i male mase, poput našeg Sunca, na kraju evoluira u
planetarnu maglicu
• Fuzioniranjem vodika u helij zvijezda se nalazila u ravnoteži između
gravitacije koja želi urušiti zvijezdu i sile zračenja koje želi raspršiti
zvijezdu
• Prelaskom na druga nuklearna goriva poput helija i ugljika uzrokuje
pulsacije zvijezde što dovodi do odbacivanja plinovitih omotača u okolni
prostor-nova
• Izbačeni plin sada tvori oblak oko sada izložene jezgre zvijezde
• Kada se izlože slojevi temperature od 30 000K tada postoji dovoljno UV
zračenja za ioniziranje odbačenih plinova što uzrokuje njihov sjaj
• Taj sjajni oblak- planetarna maglica
 ŽIVOTNI VIJEK
• Planetarne maglice su kratkotrajni objekti
• Oblak plina konstantno se širi od središnje zvijezde brzinom od
nekoliko km u sekundi
• Kada se plinovi šire tako se i hlade i pada snaga UV zračenje zbog
kojeg svijetle
• Kako se maglica sve više širi njeni plinovi se kombiniraju s
međuzvjezdanim elementima i tako ga obogaćuju teškim
elementima
• Središnja zvijezda nema više goriva za fuzijske reakcije i počinje se
hladiti
• Takve zvijezde su poznate kao- bijeli patuljci
• Planetarne maglice traju u prosjeku oko 10 000 godina
 FIZIČKE KARAKTERISTIKE
• Tipična maglica je s promjerom od oko 1 svjetlosne
godine
• Sastoji se od iznimno rijetkog plina, čija je gustoća
oko 1000 čestica po cm3
• Kako se maglica širi tako i njena gustoća pada
• Zračenje središnje zvijezde zagrijava plinove na
temperaturu od oko 100 000K
• Plin je često topliji što je udaljeniji od središnje
zvijezde- uzrok je manja šansa da se energičniji
foton teže apsorbira,a manje energični lakše
• Apsorpcijom fotona plin se zagrijava na visoke
temperature
 BROJ I DISTRIBUCIJA
• Oko 3000 planetarnih maglica je poznato diljem naše
galaksije koju čini 200 milijarda zvijezda
• Njihova kratkotrajnost uzrok je njihove malobrojnosti
• Planetarne maglice većinom se nalaze u ravnini
Mliječne staze s najvećom koncentracijom prema
središtu galaksije
• Rijetko se uočavaju u zvjezdanim skupovima
• Dosada su nađene samo u kuglastim skupovima
M15, M22, NGC6441 i Palomar6
 MORFOLOGIJA
• Samo 20% planetarnih maglica su sferno
simetrične
• Različiti oblici maglica postoje od kojih su neki
veoma kompleksni
• Uzrok kompleksnosti nije poznat,ali se vjerojatno
radi o gravitacijskom utjecaju zvijezda pratiljama
ili planetima
• Vjeruje se da i magnetno polje zvijezde ima veliki
utjecaj na oblik buduće maglice
 POZNATE PLANETARNE MAGLICE
• M57- zbog svog oblika se smatra prototipom
planetarne maglice
• M27- prva otkrivena i jedna od strukturno
najzanimljivijih maglica
• NGC 2392- poznata po svom izgledu koji
podsjeća na Eskima
• NGC 6543- poznata i svijetla planetarna
maglica nazvana Mačje oko
M57 M27

NGC 2392 NGC 6543

PULSARI
 Što su?
• pojam ”pulsar” označava objekt koji je veoma daleko u
svemiru i poput zvijezde proizvodi radio signal.
• Pulsari su vrsta neutronskih zvijezda, promjera oko 10
km, koje se vrlo brzo rotiraju.
• Najbržim pulsarima za jednu je rotaciju potrebno tek
oko 3 ms.
• Pulsari u smjeru osi rotacije ispuštaju jako
elektromagnetsko zračenje (oko 10na8 T)
• Astronomi koji su otkrili prvi pulsar mislili su da su
otkrili prvi signal izvanzemaljske civilizacije.
 Kako nastaje?
• nastaju iz sustava neutronske zvijezde i crvenog diva.
• Zvijezde ulaze u fazu crvenog diva pri kraju svog
života kada potroše zalihe vodika i pređu na
sagorijevanje helija.
• Zvijezdi se širi promjer. Kada se crveni div dovoljno
raširi, neutronska zvijezda počne "krasti" njegovu
atmosferu, a plin koji pada na budući pulsar ubrzava
njegovu vrtnju.
• Nakon što crveni div izgubi svoje vanjske slojeve,
preostali dijelovi zvijezde postaju bijeli patuljak
 PSR B1919+21
• Prvi pulsar, PSR B1919+21, kojemu je period rotacije
1,3373 sekunde.
• udaljen je od Zemlje 2 283 svjetlosne godine
• otkrili su 1967. J. B. Burnell i A. Hewish.
• Prikaz-
 PSR J1748-2446ad
• period rotacije 0,00139595 s
• udaljen od Zemlje 18 000 svjetlosnih godina
• Najbrži je pulsar
• slika-
 Činjenice
• Većina pulsara emitira radiovalove, manji broj valove
većih energija, te rendgensko i gama-zračenje.
• Starenjem pulsari gube energiju, vrtnja im se
usporava za približno milijunti dio sekunde godišnje,
magnetsko polje slabi i nakon 10 do 100 milijuna
godina postaju teško zamjetljive neutronske zvijezde.
 Činjenice
• Pulsari oko sebe mogu imati planete
• Prvi takav otkriven pulsar s planetima je PSR
B1957+20.
• Zanimljiv je pulsar PSR 1257+12, oko kojeg
orbitiraju 3 planeta.
• Slika-
 Činjenice
• Nama pulsar, uslijed vrtnje i uskog snopa
radiovalova, izgleda kao svemirski svjetionik,
kao da pulsira.
• Slika-
 Zanimljivosti
• „Možete li zamisliti kuglu veličine Mount
Everesta, ali mase jednake Sunčevoj, kako se
okrene oko osi svakih 1.6 milisekunde, na
dobrom ste putu da shvatite o kakvom je
čudesnom objektu riječ.” (J. Gribbin)
• Do danas je otkriveno oko 1000 pulsara, a broj
otkrivenih stalno se povećava.
 Zanimljivosti
• godine 1967. britanska studentica Jocelyn Bell otkrila
je da se na jednoj lokaciji u svemiru nalazi izvor
radiosignala koji se pojavljuju u točno određenim
intervalima, s periodom pulsiranja od 1.33 sekunde.
(Za to njezino otkriće njezin mentor Anthony Hewish
dobio je 1974. Nobelovu nagradu.) Radilo se o
pulsaru.
Rotacija pulsara (pulsiranje)
 Što je Crna rupa?

●
Crna rupa ili crna jama je regija prostor-vremena u
kojem je velika masa zbijena u malu točku čija je
gravitacijska akceleracija ili sila toliko jaka da ju ništa,
niti čestice pa čak niti elektromagnetska radijacija poput
svjetlosti ne može napustiti.
●
Jedna od teorija koja opisuje crne rupe je i Einsteinova
Opća teorija relativnosti.
 Vrste Crnih rupa

●
Supermasivne - nastale u isto vrijeme kada i
galatike u kojoj se nalaze
●
Zvjezdane - nastale urušavanjem zvijezda
(mase barem 20 puta veće nego naše Sunce)
 Supermasivne Crne rupe
●
Izrazito velike u promjeru i izrazito teške
●
Najveći i najmasivniji astronomski objekti koji
postoje u svemiru
●
Masa im iznosi od 100 tisuća pa do milijardu
sunčevih masa
 Svojstva
• Horizont događaja
●
Površina područja iz kojega svjetlost ne izlazi i
nakon kojeg povratak nije moguć
●
Gravitacijski polumjer razmjeran je sadržanoj masi.
●
Sva je masa u točki singulariteta stegnuta do
beskonačne gustoće
●
Pri rubu crne rupe nastaju kvantni efekti s emisijom
čestica i antičestica, koje djelomice napuštaju crnu
rupu, pa se ona isparava, tj. gubi masu
●
Ta se teorija naziva Hawkingovo zračenje
 Nastanak Crne rupe
●
Nastaju iz ostataka ogromnih umrlih zvijezda
●
Pod utjecajem gravitacije zvijezda doživljava
kolaps i povećava svoju gustoću čime
gravitacija dalje raste.
●
U našoj galaksiji ih ima otprilike 10 milijuna
do milijardu
 Prva slika Crne rupe
●
Prva uslikana Crna rupa naziva se Messier 87
●
Uslikana je 10.travnja 2019.
●
Sliku je uslikao EKT-Event Horizon Telescope
●
Messier 87 je udaljen od Zemlje 53.49
milijuna svjetlosnih godina
 Zanimljive činjenice
●
Što se više približavamo Crnoj rupi, vrijeme
prolazi sporije
●
Što god se približi dovoljno blizu Crnoj rupi
biva usisano u nju bez mogućnosti povratka
●
Prosječna masa Crne rupe iznosi 5 Sunčevih
masa (1 Sunčeva masa=2×10³⁰ kg)
Neutronske zvijezde
 Što su?
• Neutronske zvijezde su objekti izuzetno visoke
gustoće, s masama blizu Sunčeve
• Promjeri su im mali, 10ak kilometara
• Vrte se izuzetno brzo i pravilno s periodima od
tisućinke sekunde do 10 sekundi
 Nastanak
• Neutronske zvijezde su neraspadnute jezgre nekada
masivnih zvijezda
• Unutarnji pritisak zvijezde milijunima godina vodi rat
s gravitacijom, kada nestane nuklearnog goriva
gravitacija sabija zvijezdu prema unutra i raznosi
zvijezdu
• Nakon eksplozije gravitacija i dalje djeluje na jezgru
koju sabija do granica da elektroni ulaze u jezgru
atoma i s protonima stvaraju neutrone – gravitacija
stvara materijal neutronij
Supernova
Što jesu, a što nisu neutronske zvijezde?
• Ako nakon supernove jezgra ima dovoljnu masu
proces će se nastaviti i nastati će crna rupa
• Struktura tih zvijezda je rasprava – vjeruje se u
željeznu koru od 1.5 km
• Gravitacija takvih jezgri je tisuću milijardi puta
jača od Zemljine gravitacije pa je površina
glatka, a planine su moguće samo od nekoliko
centimetara
• Neutronske zvijezde nakon svoga nastanka ne
stvaraju svjetlost niti toplinu
• Toplina zvijezde sa 600000 K se smanjuje i ona
završava kao hladan i mrtvi ostatak nekadašnje
zvijezde
 Kako smo saznali za neutronske zvijezde?

• 1867. godine otkrivena prva i nakon te još stotine

• Intenzivna magnetska polja fokusiraju radio valove
koji pucaju u svemir – ako je snop usmjeren prema
Zemlji moguće je vidjeti bljeskove radio svjetla
• Neutronske zvijezde su mjeritelji vremena u
svemiru, točnost im se može usporediti s
atomskim satom
• Brzina rotacije mjeri se pomoću pulsara – rotiraju
se izuzetno brzo pa čak i do 716 puta u sekundi
 Manifestacije neutronskih zvijezda u našoj galaksiji

• U našoj galaksiji se postoji više od 100 milijuna

takvih zvijezda – teško ih je pronaći u
slučajevima kada su stare i hladne
• Magnetar – neutronska zvijezda s velikim
magnetskim poljem
• Neutronske zvijezde su uz pulsare i magnetare
odgovorne za nekoliko neobjašnjivih fenomena
– brzi radio-impulsi, provale tvrdih X-zraka i
mekih gama-zraka energije do 100 keV
Magnetar

Pulsar
 Nuklearna zvijezda J0740+6620
• 4600 svjetlosnih godina udaljena od Zemlje s
promjer od 24.6 km
• Gustoća – 1 kockica šećera = masa svih ljudi na
Zemlji (100 milijuna tona)
• Masa 2.17 puta veća od mase Sunca – najgušći
oblik u svemiru ne ubrajajući crne rupe
• Zvijezda se približava limitima kompaktnosti
koje objekt može podnijeti bez da sam sebe
sruši
• Tolike je mase da zapravo ne bi trebala
postojati, a pomoću fizike zapravo razumijemo
ova nedostupna kraljevstva astrofizike
AKTIVNE GALAKTIKE
 Općenite karakteristike 
Galaktike koje snažno zrače elektromagnetske valove
(snažnije nego što je zbroj zračenja svih njihovih zvijezda)
zbog procesa koji se zbivaju u jezgrama.
Izvor njihove energije je AKRECIJSKI DISK oko supermasivne
crne rupe.
Akrecijski disk emitira rendgensko i drugo visokoenergetsko
zračenje.
Na rotacijskoj osi akrecijskoga diska opažaju se izbačaji plina iz
jezgre.
Izbačaji plina mogu biti dugi nekoliko tisuća svjetlosnih
godina.
Izbačaj plina iz jezgre
 blazari

kvazari
OSNOVNA N-galaktike
PODJELA
Seyfertove galaktike

radiogalaktike
 BLAZARI
• Aktivne galaktike kojima je jedan od izbačaja
plina usmjeren prema Zemlji.
• Spektar im je kontinuiran, od radiovalova do
gama-zračenja vrlo visokih energija.
• Sjaj im je bljeskovito (naglo i nepredvidivo)
promjenjiv.
• U njihovu središtu nalazi se supermasivna crna
rupa, oko nje akrecijski disk.
• Prvi otkriven blazar je 3C273 (1963.)
Blazar
 KVAZARI
• Vrlo udaljene galaktike s izrazito
sjajnom, zvjezdolikom jezgrom.
• Te galaktike emitiraju elektromagnetske
valove s velikim crvenim pomakom.
• U središnjem se dijelu nalazi masivna
crna rupa, a oko nje akrecijski disk.
• Pod kutom od 90° u odnosu na akrecijski
disk velikom brzinom izlazi mlaz plina.

Udaljeni kvazar
 Još malo o kvazarima..

Smatra se da je
Danas ih je
kvazar rana
Prvi kvazar: 3C48. poznato više od 1
razvojna faza u
500.
razvoju galaktika.

Udaljenost se Kvazari su
Većina ih je
određuje pomoću najudaljeniji i
udaljena 7 milijardi
Dopplerova i najstariji opaženi
svjetlosnih godina.
Hubbleova zakona. objekti u svemiru.
 N-GALAKTIKE

Prema svojstvima (obliku,

Aktivne galaktike s malom elektromagnetskom
sjajnom jezgrom i manje spektru i crvenom
sjajnom, crvenkastom pomaku) one su između
okolinom. kvazara i Seyfertovih
galaktika.
 SEYFERTOVE GALAKTIKE
• Otkrio ih njemački astronom Carl Keenan Seyfert (1943.)
• Aktivne galaktike s malim sjajnim jezgrama.
• U središtu se nalazi masivna crna rupa, a oko nje akrecijski disk.
• Pod kutom od 90° u odnosu na akrecijski disk velikom brzinom izlazi mlaz plina.
• Od kvazara se razlikuju po tome što su im sjaj i crveni pomak manji.
• Izvor emisije elektromagnetskih valova su oblaci ioniziranog plina koji se velikom brzinom gibaju
oko njihova središta.
• Većinom su spiralne.
• Najpoznatije su: M77, NGC 1275, NGC 1068...
Seyfertova
galaktika
NGC 1068
 RADIOGALAKTIKE
• Aktivne galaktike koje snažno zrače radiovalove.
• Izvori radiovalova većine radiogalaktika obično se
nalaze izvan optički vidljivog dijela galaktike.
• Ta su područja veća od jezgra galaktike s kojima su
povezana tankim mlazovima plina.
• Mlazovi se udaljavaju relativističkim brzinama, te
stvaraju sinkrotronsko zračenje, a brzina im se
prolaskom kroz unutargalaktičku i izvangalaktičku
tvar smanjuje.
• Primjeri: divovska eliptična galaktika Djevica A (M
87), eliptične galaktike Labud A (3C 405) i Herkul A
(36 348), lećasta gaalaktika Centaur A...
Lećasta galaktika Eliptična galaktika
J.L.E.Dreyer
 Biografija
• Johan Ludvig Emil Dreyer(na eng. John Louis Emil) rođen je 13. veljače 1852.
godine u Kopenhagenu. Dolazio iz vojne obitelji. Njegov otac, Johan
Christopher Friedrich Dreyer, 1864. godine je postao danski ministar vojske i
mornarice. Sinovi Johana Dreyera su nastavili vojnu tradiciju. Frederic
Charles Dreyer je bio admiral Britanske kraljevske ratne mornarice.
• J.L.E Dreyer je krenio drugim putem. Školu je pohađao u Kopenhagenu.
Prvotno su ga zanimali jezici i povijesti, no sa 14 godina je dobio knjigu o
Tycho Braheu, izrazito značajnom danskom astronomu. Time je započela
njegova cjeloživotna fascinacija njime i astronomijom.
• Sa 17 godina je započeo studij matematike i astronomije na
Kopenhagenskom sveučilištu. Snažan utisak mu je ostavio tadašnji direktor
opservatorija Heinrich Ludwig d’Arrest.
• Diplomirao je 1973. godine sa završnim radom o opservacijskim greškama
kod Pistor&Martins meridijanskih krugova.
Kopenhagenski opservatorij, s kipom Tycho Brachea Meridijanski krugovi u Kopenhagenskom
opservatoriju
 Dvorac Birr
• S 22 godine, Dreyer je napustio rodni Kopenhagen za irski grad
Parsontown(danas Birr). Tamo je bio zaposlen kao asistent grofu
Parsonsu.
• 1875. godine postaje članom kraljevskog astronomskog društva.
• U dvorcu Birr su mu bili dostupni 36 i 72 inčni reflektori. Glavna
zadaća mu je bilo promatranje i kategoriziranje nebula ili maglica.
• Nebule ili maglice su međuzvjezdani oblaci, sačinjeni od prašine i
plinova.
• U Parsontownu je upoznao svoju suprugu Katherine Hannah Tuthill.
1876. su dobili sina, Johna Tuthill Dreyera. Dreyer je ostao raditi u
dvorcu Birr 4 godine. Nakon njegova odlaska dolazi do pada
reputacije dotad poštovanog opservatorija.
Opservatorij u dvorcu Birr Primjer nebule
 Opservatorij u Dunsinku
• 1878. Dreyer se preselio u Dunsink, mjesto gdje se nalazio
opservatorij Dublinskog sveučilišta. Tamo je ponovno bio
asistent, ovoga puta Robertu Stawell Ballu.
• Dreyerov boravak u Dunsinku bio je produktivan. Iskusan sa
Pistor&Martins meridijanskim krugovima, Dreyer je
dokumentirao položaje 321 crvene zvijezde.
• Dreyer i njegov prijatelj Ralph Copeland su uređivali astronomski
časopis „Copernicus”. Prvotno je nosio ime „Urania”, no bili su
primorani promjeniti jer je već postojao časopis tog imena. Bez
obzira na prvotni uspjeh, časopis se nije mogao nadmetati sa
večim i popularnijim izdanjima. Nakon samo 3 izdanja, ugašen je.
Opservatorij u Dunsinku Copernicus
 Opservatorij u Armaghu
• Nakon smrti Thomas Romney Robinsona, koji je čak 59 godina bio
direktor opservatorija u Armaghu, na preporuku Williama Christiea,
Dreyer postaje direktor.
• 1882. godine Dreyer je dobio doktorat za svoj rad o konstanti precesije.
Precesija je pravilna promjena smjera osi rotirajućega tijela koja nastaje
kada na tijelo djeluje vanjski moment sile. Njegov rad je dobio brojne
pozitivne kritike, posebice od veoma poštovanog astronoma Simona
Newcomba, inače poznatog po negativnim i oštrim komentarima.
• Dreyer je u Armaghu radio na 10 inčnom Grubbovom refraktoru, koji je
jedva dobio, bivajući prisiljen prihvatit koncesiju da neće više podnositi
nikakve dodatne zahtjeve. Grubbov refraktor je tada koštao 2000 funti.
Danas bi to iznosilo 242 tisuće funti, ili oko 2 milijuna kuna.
 Opservatorij u Armaghu

Dreyer ispred opservatorija u Armaghu Grubbov refraktor na kojem je Dreyer radio

 Opservatorij u Armaghu
• U Armaghu Dreyer je nastavio svoj rad na nebulama.
• U Armaghu je Dreyer kao direktor uzivao puno veću slobodu
nego kao asistent. To mu je omogućilo izdavanje 2 povijesne
knjige, jedna od njih njegovo najpoznatije djelo, biografija
Tycho Brahea o kojem ćemo kasnije malo više čuti. Dreyer je
smatrao izuzetno važnim proučavanje povijesti za astronomiju.
Držao je knjižnicu sa ekstenzivnom kolekcijom knjiga
• Njegova povijesna djela su značajno pomogla u proučavanju
astronomije kroz povijest.
• 1916. je dobio zlatnu medalju Kraljevskog astronomskog
društva.
 Tycho Brahe
• Tycho Brahe je bio izrazito značajan astronom koji je
ostavio snažan utjecaj na Dreyera. Dreyerovo
najznačanije djelo je biografija Tycho Brahea.
• Opovrgnuo je dotad uvriježenu Aristotelovu teoriju o
nepromijenjivosti svemira. Otkrio je postojanje
supernova( stella novae, kako ih je on nazvao)
• Bio je zanimljiva ličnost i vodio je buran život. Zbog
pijanog okršaja sa svojim bratićem oko toga tko je
bolji matematičar je ostao bez nosa. Nosio je mjedeni
umjetni nos kojeg je stavljao pomoću ljepila. Za
posebne prilike je bio od zlata ili srebra.
• Osmislio je geo-heliocentrični sustav.
 Kasniji život
• Nakon rada u Armaghu, Dreyer
se s obitelji seli u Oxford.
• Sa 72 godine, 1923. je bio
imenovan za predsjednika
Kraljevskog astronomskog
društva. Nije uspio ostvariti svoj
plan za izdavanjem kompletnog
rada Isaaca Newtona
• 1926. sa 74 godine, J.L.E. Dreyer
se razbolio i umro.
 Novi opći katalog

• Novi opći katalog je najznačanije djelo J.L.E. Dreyera u

području astronomije
• Novi opći katalog je katalog objekata dalekog svemira koji je
krajem 1888. sastavio J. L. E. Dreyer.
• Uključuje sve vrste objekata iz svemira, uključujući galaksije,
zvjezdane nakupine, emisijske maglice i apsorpcijske
maglice.
• Dreyer je također objavio 18 dodataka Novom općem
katalogu 1895. i 1908., poznat pod nazivom Indeksni
katalog, opisujući daljnjih 5.386 astronomskih objekata.
Novi opći katalog-objekti
Novi opći katalog-objekti
 Arthur Eddington
(Kendal, 28. XII. 1882 – Cambridge, 2
2. XI. 1944)
• Engleski astronom, fizičar i
popularizator znanosti
• Istraživao gibanje, građu i razvoj
zvijezda, bavio se kozmologijom
• Otkrio je da je najveća snaga
zračenja koju stabilna zvijezda
može imati ograničena na
1031 W (Eddingtonova granica)
• Primijenio je teoriju relativnosti
u astrofizici
 Rani život
• Eddington je bio sin ravnatelja škole Stramongate
• Nakon što mu je otac umro od tifusa seli se s majkom i sestrom u
u Weston-super-Mare
• U 1893-oj godini odlazi na školovanje u Brynmelyn School
• U listopadu 1898. upisao se u Owens College (Manchester) ,a nakon
toga u listopadu 1902. odlazi na Trinity College (Cambridge)
• Nakon što je 1905. dobio M.A., započeo je istraživanje toplinske
emisije u Cavendish Laboratoryju.
• To nije dobro prošlo i u međuvremenu je proveo vrijeme podučavajući
matematiku studentima prve godine strojarstva.
Cavendish Laboratory

Trinity College
Astronimija
• U siječnju 1906. Eddington je
nominiran za mjesto glavnog
pomoćnika  Astronomer Royal-a
u Royal Greenwich Observatory.
• Razvio je novu statističku
metodu koja se temelji na
prividnom odmahu dviju
pozadinskih zvijezda, osvojivši
Smithovu nagradu 1907.
• U svibnju 1914. izabran je za
člana Kraljevskog društva te je
zatim nagrađen Kraljevskom
medaljom 1928.
• Eddington je također istraživao unutrašnjost zvijezda i razvio prvo pravo
razumijevanje zvjezdanih procesa
• Započeo je tako što je proširio raniji rad Karla Schwarzschilda o tlaku zračenja
u Emdenovim politropnim modelima
• Ovi su modeli tretirali zvijezdu kao sferu plina koja se unutarnjim toplinskim
tlakom drži protiv gravitacije, a jedan od glavnih Eddingtonovih dodataka bio
je pokazati da je pritisak zračenja potreban da se spriječi kolaps sfere.
• Svoj model razvio je unatoč svjesnom nedostatku čvrstih temelja za
razumijevanje neprozirnosti i stvaranja energije u zvjezdanoj unutrašnjosti
• Međutim, njegovi su rezultati omogućili izračunavanje temperature, gustoće i
tlaka u svim točkama unutar zvijezde
Eddington je branio svoju metodu ukazujući na korisnost svojih
rezultata, posebno na njegov važan odnos mase-svjetlosti. To je
neočekivano pokazalo da se gotovo sve zvijezde, uključujući
divove i patuljke, ponašaju kao idealni plinovi.

U procesu razvoja svojih zvjezdanih modela nastojao je poništiti

trenutna razmišljanja o izvorima zvjezdane energije.

Oko 1920. predviđa otkriće i mehanizam procesa nuklearne

fuzije u zvijezdama, u svom radu The Internal Constitution of
the Stars

U to je vrijeme izvor zvjezdane energije bila potpuna misterija;

Eddington je ispravno nagađao da je izvor fuzija vodika u helij,
oslobađajući ogromnu energiju prema Einsteinovoj jednadžbi E
= mc2
 The Internal Constitution of the Stars

• U svom radu The Internal Constitution of the Stars on postavlja  nekoliko

hipoteza koje se pokazale ispravnima u sljedećim desetljećima:
1. Vodeća teorija zvjezdane energije tj. hipoteza kontrakcije koja je trebala
uzrokovati rotaciju zvijezda da se vidno ubrza zbog očuvanja zamaha. No,
promatranjem  Cepheid-ove varijable zvijezda Eddington je pokazao da se to
ne događa.
2. Jedini poznati uvjerljivi izvor energije bila je pretvorba materije u energiju
3. Ako bi zvijezda sadržavala samo 5% topljivog vodika, bilo bi dovoljno objasniti
kako su zvijezde dobile svoju energiju. (Sada znamo da većina 'običnih'
zvijezda sadrži daleko više od 5% vodika)
 • Subrahmanyanom Chandrasekharom,
koji je tada bio student Cambridgea
došao je u spor s Eddingtonom koji je
tada bio profesor na fakultetu
• Chandraseharrov rad temeljio se na
otkrivanju crnih rupa koje su se u to
Spor sa vrijeme činile tako apsurdno
nefizičkim  
Subrahmanyanom • Eddington odbio vjerovati da je
Chandrasekharom Chandraseharhova čista matematička
izvedba stvarna. 
• Eddington je pogriješio,međutim svoje
rasističke i okrutne kritike nije više
mogao povući.
• Eddington je bio sekretar Kraljevskog
astronomskog društva, što je značilo da je
prvi dobio niz pisama i radova od Willema
de Sittera o Einsteinovoj teoriji opće
relativnosti.
• Tako su on i astronom Frank Watson
Dyson  organizirali 1919. godine dvije
ekspedicije kako bi promatrali pomrčinu
Sunca te bi time napravili prvi empirijski
test Einsteinove teorije
• Kada je 2. ožujka 1916. u Britaniji uvedena
regrutacija, Eddington je namjeravao
podnijeti zahtjev za izuzeće.
• Dysonov argument za neophodnost
Eddingtonove stručnosti u ovom testu je
ono što je spriječilo Eddingtona da na
kraju mora ući u vojnu službu.
 Nakon rata
Eddington je otputovao na otok Principe kraj zapadne obale Afrike kako bi
posmatrao pomrčinu Sunca 29. svibnja 1919.

Tijekom pomračenja fotografirao je zvijezde u regiji oko Sunca.

Prema teoriji opće relativnosti, činilo bi se da su zvijezde sa svjetlosnim

zracima koje su prolazile blizu Sunca malo pomaknute jer je njihova
svjetlost bila zakrivljena njegovim gravitacijskim poljem.

Taj je efekt uočljiv samo za vrijeme pomračenja, jer u suprotnom Sunčeva

svjetlost zatamnjuje zahvaćene zvijezde.

Vijest je objavljena u novinama širom svijeta kao glavna priča,a ponovna

analiza 1979. godine modernom mjernom opremom i suvremenim
softverom potvrdila je Eddingtonove rezultate i zaključke
Energija i građa zvijezda
 Energija
• U najdužem dijelu svoga života (u
prosjeku oko 90%), zvijezda koristi
energiju iz fuzijskih reakcija
izmedju vodikovih atoma stvarajući
deuterij kao intermedij, i helij kao
konačni proizvod reakcije.

• Pri tom oslobađaju ogromnu

količinu energije i zrače ju u svemir
kao elektromagnetsko zračenje. 
 Općenito o zvijezdama
• Zvijezda je svemirsko • Zvijezde najvećih masa
tijelo u kojem se tijekom zrače nekoliko milijuna
njegova puta jače od Sunca, a
razvoja nuklearnim patuljaste zvijezde zrače
reakcijama oslobađa tisuću puta slabije.
energija i zrači u okolni
prostor. • Primijećeni sjaj objekata
• O masi zvijezde ovisi mjeri se magnitudama.
njezina unutrašnja građa i Prividna je magnituda
brzina kojom se troši Siriusa, najsjajnije zvijezde
njezino nuklearno gorivo.  noćnoga neba, –1,46.
 Proces oslobađanja energije
• Zvijezde su jako velike. Prisutnost tolike
količine materijala u jednom području stvara
gravitacijsku silu koja je dovoljno jaka da
diktira putanju planeta koji se nalaze
milijardama kilometara daleko.

• Gravitacija zbija atome u blizini. Zbijanjem

atoma u jedan stvara se snažan nalet energije
(npr. vidljivo pri stvaranju hidrogenske
bombe).

• Zvijezde veći dio svog života provode

stalno zbijajući dva atoma vodika u jedan
atom helija (energija oslobođena kao
svjetlost i toplina).
• Zvijezde mogu istisnuti razne vrste
nuklearnog goriva odjednom, a kroz
taj proces nastaju gotovo svi
elementi u svemiru.

• Energija koja se oslobađa u ovom

procesu je ono što sprječava
gravitaciju zvijezde da je potpuno
uništi.

• Zvijezda je živa dok postoji

ravnoteža između vanjskog pritiska
energije iz nuklearne fuzije i
unutarnjeg pritiska koji stvara
gravitacija.

• Kada joj ponestane goriva, ta se

ravnoteža gubi i zvijezda umire.
 Najveća zapažena energija
• Rakov pulsar je ostatak zvijezde koja
je u eksploziji supernove stvorila
Rakovu maglicu. Taj je pulsar 50%
masivniji od Sunca, ali je zbijen u
kuglu promjera od samo 10 km, koja
načini 30 okretaja oko svoje osi u
sekundi.

• Okružen je kolosalnim magnetskim

poljem, koje je deset tisuća milijardi
puta jače od magnetskog polja Sunca.
 Građa zvijezda (Sunce)
• Sunce je trenutno jedina zvijezda koju možemo detaljno, dovoljno izbliza promatrati.
• „Laboratorij” gdje se događaju procesi koje na Zemlji još nije moguće ostvariti.
• Sunce je jedna „obična“ zvijezda, što je zapravo istina ukoliko mislimo da u svemiru
postoji jako veliki broj takvih zvijezda.
• Sunce (70% vodika, 28% helija,
ostali elementi 2%). U različitim
dijelovima Sunca odvijaju se
različiti procesi.
• jezgra, radijativna zona,
konvektivnu zonu, fotosferu,
kromosferu i koronu.
• Unutar jezgre Sunca gravitacijski
tlak je zbio i zagrijao plin do
temperature od oko 15 milijuna
Celzijevih stupnjeva
(termonuklearni procesi su ranije
opisani).
• Fuzija vodika u helij odvija se u
prostoru koji obuhvaća otprilike
0,25 polumjera Sunca: oslobađanje
energije u obliku visoko
energetskih fotona s valnim
duljinama u području gama-
zračenja
• Energija se transportira kroz
unutrašnjost Sunca prema van
smanjujući energiju fotonima, ali
povećavajući njihov broj i na
površini postaje vidljiva svjetlost
koja odlazi u svemir.

• Spektralna raspodjela zračenja

Sunca odgovara temperaturi
površine od 5800 K (maksimum u
žuto-zelenom dijelu spektra).

• Dio energije dobivene u jezgri

pretvara se u tlak zračenja koji se
protivi gravitaciji materije, a dio se
skladišti u unutrašnjosti zvijezde.
• U radijativnoj zoni najefikasniji
način prijenosa energije iz jezgre
u unutrašnjost Sunca je zračenje.
Zbog gustoće materije emitirani
fotoni u jezgri ne putuju daleko
(sudari s atomima i česticama)
već se apsorbiraju.
• Neometan, foton bi za samo
dvije sekunde došao iz jezgre do
površine (umjesto toga putovanje
može potrajati i do milijun
godina).
• Opadanje temperature prema
vanjskim slojevima uzrokuje sve
veću neprozirnost plina za
zračenja.
• KONVEKCIJA- omogućuje
prijenos energije miješanjem ) Rengenska snimka sunca (X-ray off the sun)
plina.
• Vruće mase plina se uzdižu prema
fotosferi (vanjskom području Sunca
debljine svega 500 km), u kojoj se
hlade emitiranjem zračenja i to
najviše na valnim duljinama
vidljive svjetlosti. Ohlađene i stoga
zgusnute padaju nazad u dublje
slojeve Sunca.
• Izranjajuće i uranjajuće mase plina
nazivaju se konvekcijske ćelije ili
granule.
• Granule mogu biti različitih
veličina, dijele se na granulaciju i
supergranulaciju.
• Granulacija daje tipičan „zrnat“
izgled Sunčevoj fotosferi, a same
granule su reda veličine tisuću
kilometara.
 Kromosfera
• Sunčev ciklus:
• Sloj vidimo u crvenoj boji zbog toga jer su u njemu
pobuđeni atomi vodika na visokoj temperaturi, pri
čemu zrače fotone valnih duljina crvene svjetlosti.
• Na visinama od 10.000 km iznad kromosfere
možemo vidjeti i svijetle izbačaje plazme koji se
nazivaju spikule. Spikule nastaju na rubnim
dijelovima supergranula i traju od 5 do 10 minuta
prije nago što iščeznu ili padnu natrag u fotosferu.
– područja jakih magnetskih polja
unutar kojih se odvija burna
aktivnost upečatljivog su izgleda
– Sunčeve pjege su područja na
površini Sunca s temperaturom i do
1500 K manjom od okoline, zbog
čega se vide kao tamne površine u
odnosu na fotosferu. Kružnog su ili
nepravilnog oblika. Sastoje se od
tamnog dijela (umbra, 4200 K) i
svjetlijeg ruba (pneumbra, 5500 K)
– Pjege se mijenjaju tijekom godina
(pojavljuju se u pravilnim
vremenskim ciklusima): tijekom
zadnjih 200 godina, vrijeme između
maksimuma i minimuma aktivnosti,
iznosi u prosjeku oko 11 godina
 Još neke zvijezde
• Znatno toplije zvijezde
(Rigel ili Deneb) nemaju
uopće konvektivnu zonu,
dok znatno hladnije
zvijezde (Betelgez i
Antares) imaju zonu
konvekcije koja se prostire
skoro do same jezgre. 
Sjevernjača
 Ime:

• Polaris
– latinski - međunarodno ime
• Polarna zvijezda
• Alrukab
• Kinosura
– grčki - „kraj psećeg repa”
IME:

• Najsjajnija zvijezda zviježđa

malog medvjeda
• Alfa mali medvjed
• Alfa ursea minoris
• UMi - kratica
 karakteristike
• Udaljena od zemlje 430 svjetlosnih godina
• Masa - 4.5 puta veća od mase Sunca
• Promjer – 70 000 000 km – 50 puta veći od
promjera Sunca
• Temperatura - 5 700˚ c – slično kao Sunce
• Sjaj
– 2 500 puta veći od sjaja Sunca
– Promjenjiv, mijenja se svaka 4 dana
– 50. najsjajnija zvijezda
 trozvježđe
• Jedinstvena točka svjetla koju vidimo kao
Polaris zapravo su tri zvijezde koje
orbitiraju oko zajedničkog središta mase
• Polaris A
– žuti super div
• Pratitelji Polaris Ab i Polaris B
– žuti patuljci
 trozvježđe
• 1780. Frederick William Herschel pomoću teleskopa otkriva polaris b
– pratitelj udaljen 2 400 astronomskih jedinica
– obiđe je za više stotina godina

• Astronomska jedinica je udaljenost između Zemlje i Sunca

– 150 000 000 km ili 500 svjetlosnih sekundi
 trozvježđe
• 2006. HUBBLEOV SVEMIRSKI TELESKOP OTKRIO POLARIS Ab
• PRATITELJ UDALJEN 18.5 ASTRONOMSKIH JEDINICA
• OBIĐE JE ZA 30 GODINA

• OBA PRATITELJA MANJE ZVIJEZDE

„Stacionirana zvijezda”

• Trenutno se nalazi iznad sjeverne osi Zemljine

rotacije pa se čini nepomična
„Stacionirana zvijezda”

• Zbog položaja iznad zemljine osi čini se

da Sjevernjača ostaje na mjestu, a da sve
ostale zvijezde kruže oko nje

• Prikaz Sjevernjače na snimci koja je bila

izložena svjetlosti 45 minuta.
„STACIONIRANA ZVIJEZDA”

• Točno iznad Zemljinog sjevernog pola

bit će 2102. godine
• nakon toga će se opet početi udaljavati
• najbliža polu bit će do 3000. godine
orijentacija

• Postala uočljiva prije 2000 godina

• „Sjeverna zvijezda” postala oko 500. godine
• Pomoć u navigaciji mornara - usmjeravala ih
prema sjeveru

• MJERENJEM KUTA
ELEVACIJE MOŽE SE
ODREDITI POLOŽAJ
NA MAPI

NA SJEVERNOM POLU NA EKVATORU

Gdje se nalazi na našem nebu?
Provjerite klikom na fotografiju
Zvjezdana
jata
Zvjezdano jato
- Zvjezdano jato je grupa zvijezda koja se drže na
okupu gravitacijom
- Postoje dvije vrste zvjezdanih jata: kuglasta i
otvorena
Kuglasto zvjezdano jato
- Zvijezde su veoma gusto raspoređene u
galaksijama
- Imaju oblik kugle, odatle i naziv, sadrže i do
milion zvijezda
- Najpoznatija među njima je Omega Kentauri
- Zvijezde u kuglastim jatima ne sadrže teške
elemente
- Najstarije kuglasto zvjezdano jato se
procjenjuje na oko 13-14 milijardi godina
- Omega Centauri ili NGC 5139 je kuglasti skup u
zviježđu Centauru
- Smješten na udaljenosti od 15.800 svjetlosnih
godina
- Najveći je globularni skup u Mliječnom putu s
promjerom od oko 150 svjetlosnih godina
- Procjenjuje se da sadrži oko 10 milijuna zvijezda i
ukupnu masu ekvivalentnu 4 milijuna sunčevih
masa
- Omega Centauri toliko se razlikuje od ostalih
galaktičkih klastera galaktike da se smatra da ima
alternativno podrijetlo kao temeljni ostatak
patuljaste galaksije
Otvoreno zvjezdano jato
- Zvijezde su raspoređene u krakovima galaksija
- Zvijezde u jednom otvorenom jatu imaju obično
zajedničko porijeklo
- U našoj je galaksiji najpoznatije otvoreno
zvjezdano jato Plejade
Plejade
- Plejade, poznate kao Sedam sestara, Messier
45 ili M45, je otvoreno zvjezdano jato koje se
nalazi u sazviježđu Bik
- Jedno od najbližih zvjezdanih jata Zemlji i golom
oku najupadljivije jato na noćnom nebu
Povijest zviježđa
 Što su zviježđa?
• Imenovani dio nebeske sfere koji sadrži prepoznatljiv
sklop zvijezda (obično obris životinje, mitološkog bića ili nekog
predmeta) ograničen s pomoću uzajamno okomitih lukova u
smjeru rektascenzija* i deklinacija* kako je odredio
(1928) Međunarodni astronomski savez (IAU).
• Smišljena prije najmanje 6000 godina
• Zvijezde u pojedinom zviježđu nemaju ništa zajedničkog i u
pravilu se nalaze na različitim udaljenostima od Zemlje
• Zviježđa nisu stvarna!
 Odakle su zviježđa nastala?
•   Još od početaka bavljenja poljoprivredom, ljudi su shvaćali da neke
kulture bolje uspijevaju ako se posiju u točno određeno doba godine.
Isto tako, primjetili su da se izgled noćnog neba periodički mijenja
kroz godinu dana.
• Budući da su različita zviježđa vidljiva u različito doba godine i
pomoću njih možemo reći koji je mjesec, bilo im je bilo vrlo bitno
naučiti prepoznavati zviježđa da bi mogli precizno odrediti vrijeme
sjetve ili žetve.
• Na primjer, Škorpion je ljeti vidljiv samo na večernjem nebu sjeverne
hemisfere. Neki povjesničari sumnjaju da su mnogi mitovi povezani
sa zviježđima izmišljeni kako bi pomogli poljoprivrednicima da ih se
sjete.
 Povijest zviježđa
• Podrijetlo najranijih zviježđa
vjerojatno seže
u prapovijest . Ljudi su ih koristili Fenomeni
za povezivanje priča o svojim
vjerovanjima,
iskustvima, stvaranju ili mitologiji
•  Najstariji zvjezdani katalog
potječe od babilonskih astronoma
i obuhvaća još starija
astronomska znanja
• Antički astronom Klaudije
Ptolemej u II. st. u Almagestu i
Aratusovom djelu “Fenomeni”
detaljno je opisao 48 zviježđa od
kojih je većina ostala do
danas: Andromeda, Bik, Blizanci, 
Cefej, Centaur, Djevica, Dupin, Eri
dan, Herkul, Jarac, Južna
kruna, Južna
riba, Kasiopeja, Kit, Kočijaš, Labud
, Lav itd.  svi su grčki
•  Najveće zviježđe iz Ptolemejeva popisa,
Brod Argo, rastavljeno je u tri nova Almagest
zviježđa: Jedra, Kobilica i Krma. 
• Riječ "zviježđe" dolazi od kasno latinskog  izraza cōnstellātiō , što se
može prevesti kao "skup zvijezda"; ušla je u upotrebu na engleskom
tijekom 14. stoljeća. Starogrčka riječ za zviježđe je ἄστρον
• Grčki astronomi su usvojili babilonski sustav oko IV. st. pr. Kr. 
ističe se podjela zodijaka
• Tri zvijezde svake i MUL.APIN  babilonski katalozi
• Zodijaku pripada 12 drevnih zviježđa (obrubljuje ekliptiku* ,
koji Sunce, Mjesec i planete zaobilaze)
• U srednjem vijeku zviježđe je dobilo geometrijski smisao i zauzimalo
je cijelu površinu na kojoj se nalazio prepoznatljivi lik. U XVIII. st.
zviježđima je obuhvaćena cijela nebeska sfera
• Ostali zvjezdani uzorci ili grupe nazvane asterizmi* po sebi nisu
zviježđa, ali ih promatrači koriste za navigaciju noćnim
nebom. Asterizmi mogu biti nekoliko zvijezda u nekom zviježđu ili
mogu dijeliti zvijezde s više zviježđa. 
• Primjeri asterizama uključuju Plejade i Hijade u zviježđu Bik i Lažni
križ podijeljeni između južnih zviježđa Carina i Vela , ili Venerovo
ogledalo u sazviježđu Oriona . 
• Sazviježđe (ili zvijezda), gledano s određene zemljopisne širine, koje se
nikad ne postavlja ispod horizonta , naziva se cirkumpolarno
sazviježđe  . Od Sjevernog pola ili Južnog pola sva su zviježđa južno ili
sjeverno od nebeskog ekvatora cirkumpolarna
 Povijest ranih zviježđa
• Špilje u Lascauxu Južna Francuska -17.000 godina stare špiljske slike u južnoj
Francuskoj Lascaux prikazuju zviježđa poput Bika, Orionova pojasa i Plejade. 
• Mezopotamija- Upisane kamenje i ploče za pisanje gline iz Mezopotamije (u
modernom Iraku) iz 3000. godine prije Krista pružaju najranije općeprihvaćene
dokaze za čovjekovo identificiranje zviježđa
• Drevni Bliski Istok
• Klasična antika - O starogrčkim sazviježjima ima samo
ograničenih podataka, a neki fragmentarni dokazi nalaze
se u ”Djelima i danima” grčkog pjesnika Hesioda , koji je
spomenuo "nebeska tijela“
• Drevna Kina -  Nespecifična imena kineskih zvijezda ,
kasnije kategorizirana u dvadeset i osam ljetnikovaca ,
pronađena su na kostima orakulista iz Anyanga , a potječu
iz srednje dinastije Šanga 
 Podrijetlo južnih zviježđa
• Sazviježđa na krajnjem južnom nebu dodana su od 15. stoljeća do sredine 18.
stoljeća kada su europski istraživači počeli putovati južnom hemisferom
• Južno nebo, ispod deklinacije od -65 °, samo su djelomično katalizirali stari
Babilonci, Egipćani, Grci, Kinezi i perzijski astronomi sjevera. Spoznaja da su
se obrasci sjevernih i južnih zvijezda razlikovali potječe od pisaca klasika, koji
opisuju, primjerice, afričku ekspedicijsku zaobilaznicu koju je otkrio egipatski
faraon Necho II. 600. godine prije Krista i one Hanna Navigatora u c. 500.
pr. Međutim, velik dio ove povijesti izgubljen je uništenjem Aleksandrijske
knjižnice
 Sazviježđa tamnog oblaka
• Great Rift, niz tamnih mrlja u Mliječnom putu , vidljiviji je i
upečatljiviji na južnoj hemisferi nego na sjevernoj
• Pripadnici civilizacije Inka identificirali su različita tamna područja
ili tamne maglice u Mliječnom putu kao životinje i povezali njihov
izgled sa sezonskim kišama
•  Australijska aboridžinska astronomija također opisuje sazviježđa
tamnih oblaka, a najpoznatija je ona "emu na nebu" čiju glavu
umjesto zvijezda formira tamna maglina, ugljen

Sazviježđa tamnog oblaka Inka u

Mayu (nebeska rijeka), poznata i kao
Mliječni put. Južni križ je iznad Yutua,
dok su oči Llame Alpha
Centauri i Beta Centauri 
 Nepoznati pojmovi
• Rektascenzija- koordinata nebeskoga tijela u nebeskom ekvatorskom sustavu; kut
između proljetne točke i sjecišta satnoga kuta nebeskoga tijela s nebeskim ekvatorom;
mjeri se od 0-24 h od proljetne točke u smjeru zapad–istok.
• Deklinacija- jedna od koordinata (uz rektascenziju) kojima se određuje
položaj nebeskog tijela na nebeskoj sferi u ekvatorijalnom koordinatnom sustavu.
Deklinacija je kutna udaljenost (oznaka δ) nebeskoga tijela od nebeskog
ekvatora prema sjevernom ili južnom nebeskom polu.
• Ekliptika -velika kružnica na nebeskoj sferi kojom putuje Sunce tijekom godine.
Nazvana je po tome što do pomrčina (eklipsa) može doći samo onda kada je Mjesec u
njezinoj blizini.
• Asterizmi - naziv za prepoznatljivu prividnu skupinu zvijezda koja se ne ubraja u
službena zviježđa. Najpoznatiji primjer asterizma su Velika kola u Velikom medvjedu
MALI MEDVJED
• lat. Ursa minor
• nazivi: Medvjedica, Mala kola
• Jedno od 48 zviježđa iz Ptolemejeva zvjezdanoga
kataloga
• vidljivo na sjevernoj zemaljskoj polutci
o Sastoji se od dvadesetak
zvijezda
o Samo sedam od njih čini
karakterističan oblik
malih kola
o Najsjajnije zvijezde:
Sjevernjača, Kochaba i
Ferkad
• Nalazi se u blizini
zviježđa Veliki medvjed i
Zmaj
• Nalaze se u patuljastoj
galaktici
MALI
MEDVJED
 SJEVERNJAČA

• Najsjajnija zvijezda Malog medvjeda

• usijana masa koja se kreće po kružnici
• Udaljena od Zemlje oko 600 svjetlosnih godina
• Ključna zvijezda za određivanje sjevera na
noćnom nebu
• Magnitude 2
• Izgledom podsjeća na
mala kola

• Sastoji se od jednog
četverokuta i dužine tj.
„repa” koja izvire iz
jedne od točaka
 LEGENDA O NASTANKU

• Nastalo je tako da je Zeus silovao nimfu Kalisto koja

je rodila sina Arkasa

• Zeusova supruga Hera iz ljubomore je Kalistu

pretvorila u medvjeda, Arkas je htio ubiti majku

• Kako bi spriječio Zeus je i Arkasa pretvorio u

medvjeda, te Arkasa i Kalisto uzdigao na nebo kao
velikog i malog medvjeda.
• Razlika između MALI MEDVJED

Malog i Velikog
medvjeda je u
veličini
četverokuta

• Veliki medvjed
se sastoji od 7
velikih zvijezda
dok se Mali
medvjed sastoji
od 3 velike VELIKI MEDVJED
zvijezde
 JOŠ NEŠTO…

• Najviše je vidljiv za vrijeme zimskih vedrih noći

• Sjevernjača je od sjevernoga nebeskoga pola danas

udaljena samo 0,7° i najviše će biti vidljiva 2021.
godine

• Iz zviježđa Malog medvjeda noćnim nebom

povremeno još izlijeću i meteorski rojevi naziva
Ursidi.
Veliki medvjed
 Veliki medvjed
• Također znano kao Velika kola ili Ursa Major
• Sazviježđe vidljivo sa sjeverne zemaljske hemisfere i
sastoji se od sedam velikih zvijezda
 Veliki medvjed
• Ovo sazviježđe je ujedno i najpoznatiji asterizam
"Velika kola" koje se sastoji od: α UMa, β UMa, γ
UMa, δ UMa, ε UMa, ζ UMa i η UMa
 Zvijezde
• Najsjajnija je Alioth (ε UMa), udaljena je 81 sg s
prividnim sjajem od 1,76 mag
• Alkaid (η UMa) je s temperaturom na površini od
20000 K jedna od najvrućih zvijezda
• Megrez (δ UMa), je najtamnija zvijezda u asterizmu
 ZVIJEZDE
• Alula Borealis (ν UMa) je div, udaljen 399 sg, sastojI
se od dvije zvijezde primarna komponenta s
prečnikom 57 većim te 775 sjajnijim od Sunca
Veliki medvjed
 MITOLOGIJA
• Zeus glavni bog na Olimpu bezuspješno je pokušavao
zavesti nimfu Kalisto
• Kalisto je bila jedna od djevica Dijane, boginje lova.
Da bi joj lakše prišao Kalisto Zeus se pojavljuje u
Dijaninom liku te je napada i siluje
 Mitologija
• Dijana je odbacila Kalisto kada je tokom kupanja
shvatila kako je Kalisto trudna
• Hera Zeusova supruga je iz ljubomore, nakon što je
Kalisto rodila sina Arkada, pretvorila Kalisto u
medvjeda.
 Mitologija
• Godine kasnije Kalisto susreće, još u liku medvjeda,
svog sina Arkada koji je ne prepoznaje. Arkad je
pokušao da ubije medvjeda, no Zeus je to na vrijeme
zapazio i majku i sina podigao na nebo među zvijezde
• Dok Kalisto simbolizira Velikog medvjeda njen sin
Arkad je Volar (po Eratostenu Mali medvjed)
 Mitologija
• Hera se zatim obraća bogu oceana i boginji neba i
moli ih da Veliki i Mali medvjed nikad ne prilaze vodi
• I dan danas na sjevernoj hemisferi Veliki medvjed
nikada (prividno) ne dodiruje more
Mitologija
Prve svemirske
letjelice
 Što je svemirska letjelica?
 objekt namijenjen za izvršavanje različitih zadataka u svemiru, kao i na
površini nebeskih tijela
 u njemu se mogu, ali i ne moraju nalaziti ljudi;prema tome dijeli se na
pilotne i bespilotne letjelice(najčešća je kombinaciju obaju tipova)
 koriste se u telekomunikacijama, navigaciji, posmatranju Zemlje i svemira ili
čak u istraživanju nekih drugih planeta koji nisu toliko poznati
 Povijest istraživanja svemira
 da bi se mogli ostvariti svemirski letovi, najprije je trebalo razviti raketnu tehniku-
Newton smatrao da je potreban raketni pogon
 ruski profesor fizike K. E. Ciolkovski prvi je razradio teoriju leta rakete u svemiru
(nazivaju ga ocem astronautike), a svoja je proučavanja objavio 1903.
 u kolovozu 1957. lansirana je u SSSR-u prva interkontinentalna balistička raketa
koja je bila dovoljno snažna da bi mogla kružiti oko Zemlje
 4.10.1957.godine prva je letjelica poslana u svemir, bio je to Sputnik(postao je prvi
Zemljin umjetni satelit)-lansirao ga je SSSR
 Razvoj svemirskih letjelica
 u siječnju 1959. sovjetska letjelica Luna-1 prva je dostigla drugu kozmičku brzinu i
ušla u stazu (putanju) oko Sunca
 iste je godine Luna-2 pogodila Mjesec, a Luna-3 obletjela oko Mjeseca i snimila
njegovu drugu, sa Zemlje nevidljivu stranu
 u ljeto 1960. SAD su uspješno spustile kapsulu svoga satelita; ubrzo zatim SSSR je
nakon jednodnevnog leta vratio na Zemlju kapsulu u kojoj su bili psi Bjelka i
Strjelka- bila su to prva živa bića koja su letjela u orbiti oko Zemlje, a vraćena su
sretno na Zemlju
 u takvom tipu kapsule u svemir letio je i čovjek
LUNA-1 LUNA-3

LUNA-2
 Ljudi u svemiru
 12.4.1961.godine lansiran je iz SSSR-a svemirski brod Vostok-1 s prvim
astronautom J.Gagarinom-tako je započela povijest pilotiranih svemirskih letova
 prvi američki astronauti letjeli su u kapsulama tipa Mercury
 12.10.1964.polijeće svemirski brod s trojicom članova, bio je to sovjetski Voshod-1;
prilikom leta Voshoda-2 sovjetski astronaut A. Leonov prvi je izašao u otvoreni
svemirski prostor
 tako je dokazano da čovjek odjeven u zaštitno odijelo može boraviti u svemiru
 susret letjelica u svemiru dogodio se u prosincu 1965.između letjelica Gemini-6 i
Gemini-7
VOSTOK-1 VOSHOD-2 I GAGARIN
 Nastavak svemirske ophodnje
 SAD je u 1970.-im godinama ostvario svoj projekt zvan Apollo, nastala je raketa
Saturn-5 koja je mogla poslužiti samo za jedan let prema svemiru, kao i ostale
klasične rakete
 Sovjetske automatske letjelice iz serije Luna izvele su 1966. prvo meko spuštanje
na Mjesečevu površinu i prvo ubacivanje satelita u orbitu oko Mjeseca
 Američka agencija NASA učinila je istu stvar pa je time dokazano koliko je
Mjesečevo tlo čvrsto
 svemirskim brodom Apollo-8 prvi su ljudi stigli u orbitu oko Mjeseca i deset ga puta
obletjeli
 s mjesečevim modulom broda Apollo-11 ostvareno je prvo spuštanje čovjeka na
površinu Mjeseca-astronauti N.Armstrong i E.Aldrin 21.7.1969.godine
APOLLO-11 i N.ARMSTRONG NA
MJESECU
 Još poneke ekspedicije...
 posljednja ekspedicija na Mjesec iz programa Apollo izvedena je u prosincu 1972
(Apollo-17)
 na Mjesec su spuštena i dva automatska vozila Lunohod-1 i Lunohod-2 koji su se
kretali po njemu i snimali njegovu površinu
 najduži čovjekov let u svemiru-ruski liječnik i astronaut V.Poljakov iz ruske
svemirske postaje Mir(prva modularna orbitalna postaja)
 SAD su 12.4.1981. lansirale u orbitu prvi svemirski brod za višekratnu uporabu –
raketoplan Space Shuttle(u uporabi i za hvatanje i dopremanje na Zemlju nekih
satelita koji su zbog kvara ostali u preniskoj orbiti)
SPACE SHUTTLE, 1981.godine
 Razvoj svemirske tehnologije
 osim SAD-a i SSSR-a koji su neupitno najveći proizvođači svemirskih letjelica i
najzaslužniji su za razvoj svemirske tehnologije, satelite su lansirali i NR Kina, Japan,
Francuska, Velika Britanija, Indija i Izrael
 sonda s letjelice Galileo obavila je neposredna mjerenja u gornjim slojevima
Jupiterove atmosfere, gdje se spuštala padobranom
 od ostalih poznatih svemirskih letjelica tu su: Pioneer-10, Pioneer-11, Voyager-1 i
Voyager-2, koje su postigle brzinu veću od tzv. brzine oslobađanja s obzirom na
Sunce i obišle vanjske planete Sunčeva sustava

VOYAGER 1
PIONEER-10 PIONEER-11

VOYAGER-2
PRVI LJUDI I PRVA ŽIVOTINJA U
SVEMIRU
 LAJKA
• Lajka je jedno od prvih živih bića u svemiru i prva
životinja u orbiti oko Zemlje koju je 3.
studenog 1957. godine SSSR lansirao u
letjelici Sputnjik 2.
• Bila je pas mješanac i lutalica koju su našli u Moskvi
• Bila je dokaz da je život moguć u bestežinskom
stanju.
• Nije se vratila na Zemlju živa jer satelit nije imao
modul za vraćanje i prizemljivanje.
• Pretpostavke su da je živjela dok joj nije ponestalo
kisika, da se otrovala u zadnjem obroku, te da je umrla
od visoke temperature.
• Nakon pet mjeseci Sputnjik 2 s Lajkinim ostatcima
raspao se prilikom ponovnog ulaska u atmosferu 14.
travnja 1958. godine
 SPUTNJIK 2
• Sonda je građena u obliku stošca, visokog oko 4 metra. Sadržavala
je nekoliko odjeljaka za radio odašiljače, sustav telemetrije,
programsku jedinicu, sustav za kontrolu temperature i
regeneraciju kabine te znanstvene instrumente.
• Biološki podaci i tehnički podaci o letjelici transmitirani su uz
pomoć telemetrijskog sustava Tral D.
• Nakon ulaska u orbitu, vrh letjelice je uspješno odbačen,no jezgra
bloka A se nije odvojila. To je onemogućilo termalnu kontrolu
sustava, i povećalo temperaturu na 40 °C. pretpostavlja se da je
zbog toga Lajka živjela samo par sati.
• Nakon 158 dana u orbiti, 14. travnja 1958., Sputnjik 2 je ušao u
atmosferu
 JURIJ GAGARIN
“Vidim Zemlju, veličanstvena je.”
• Jurij Aleksejevič Gagarin bio je prvi čovjek u svemiru. Ruski
vojni pilot i astronaut 12. travnja 1961. poletio je s
kozmodroma Bajkonur u letjelici Vostok 1 u Zemljinu
orbitu.
• Let je trajao 108 minuta, a letjelica se kretala prosječnom
brzinom od oko 27.000 kilometara na sat.
• U čast Jurija Gagarina 12. travnja je proglašen
Međunarodni danom čovjekovih svemirskih letova.
• Nakon njegove smrti rodni grad Gžatska preimenovan je u
Gagarin.
• Poginuo je pri rutinskom letu (kao probni
pilot) u dvosjedu s još jednim pilotom. 
• Gagarinova smrt je nesretan slučaj. Veliki
balon se iznenada pojavio na Gagarinovoj
putanji, a piloti su u očajničkom pokušaju da
ga izbjegnu slučajno izazvali nekontrolirano
poniranje zrakoplova, a ometajući faktor su bili
i gusti oblaci.
 VOSTOK 1
• Sovjetska svemirska misija (Vostok) kojom je
Jurij Gagarin otišao u svemir.
• Cilj letenja u svemir bio je otkrivanje njegovih
mogućnosti.
•  Na 7 km prije tla, Gagarin, se katapultirao iz
kapsule Vostoka 1 i spustio uz
pomoć padobrana.
 VALENTINA TEREŠKOVA
• Valentina Vladimirovna Tereškova, rođena u Rusiji, 6.
ožujka 1937., je astronautkinja i ujedno prva žena u svemiru.
•  1962. pozvana je u Zvjezdani Grad nedaleko od Moskve da
započne s pripremama za svemirski let.
• S kozmodroma Bajkonura (danas Kazahstan) 16. lipnja 1963.
lansirana je u svemir, u svemirskoj letjelici Vostok 6.
• Nakon 2 dana 22 sata i 50 minuta i 48 kruženja oko Zemlje
Treškovka se izbacila iz broda i padobranom spustila na Zemlju.
• Nastavila je raditi kao inženjerka u svemirskoj industriji, a u
međuvremenu je 1969. diplomirala na Vojnoj Zrakoplovnoj
akademiji Žukovskog.
• Od 1968. bavi se radom u društvenim
organizacijama.
• Od 1968. do 1987. predsjednica je Komiteta
sovjetskih žena.
• Od 1987. predsjednica je raznih društava i udruga
koje se zalažu za razvijanje kulturnih i prijateljskih
odnosa prvotno SSSR-a, a potom, nakon njegova
raspada, Rusije i ostalih država svijeta.
• Često je putovala u inozemstvo i držala predavanja
o svojem letu, primivši pritom mnogobrojne
nagrade i počasti.