Iz velegradskog podzemlja

(...)
Kad je doteturao do kue, pojavio se u njem strah pred enom: kako e ona sad
vikati, plakati i kleti... A dodue dosjeao se i pijan u tom strahu
bogzna je li imala s djecom i kruha za veeru? Jer trgovac gdjekada udui, a
gdjekada je zle
volje pa se otrese na djecu:
Ne dam... Nijesam ja tu da fukaru hranim...
I Mika se naslonio na kuna vrata i razmiljao kao kroz maglu o svemu, to se danas
dogaalo. A svijest se sve vie gubila, a teak san htio da mu sklopi oi. Tad je
otvorio kuna vrata i pomislio, da se treba uuljati u sobu na prstima, da ga nitko ne
uje. U podzemlje spustio se etveronoke po strmim stubama, a kad je koraknuo
posrnuvi od najnie stepenice, naao se poklopljen crnom tminom kao u
grobu. Badava je napipavao rukama vrata sobe u kojoj su stanovali. Kud se god
okrenuo, svuda zid... Onda najednom nije bilo dugo zida... neka golema upljina, u
koju je ulazio sve dublje i dublje, kao da joj nema kraja... inilo mu se kao da pada
nekamo u duboku tminu, poutio je strah, a od straha povratio mu se traak svijesti.
Tad je pomislio:
Jesam li ja pogodio pravu kuu...
Nato je zovnuo dva puta enu:
Lucija!... Lucija!
ekao je zibajui se u tmini na nogama, a nitko se nije javljao. I opet je teturajui i
ispruenih ruku poao u tminu pomislivi srdito:
Jednom u valjda doi do kraja...
Napokon je opet udario rukama o zid, i kud god se sada okrenuo, svuda zid...
Da nijesu vjetice... neka arolija?
pomislio je uljajui se uza zid, a zidu je iznenada bio kraj, i on se sruio na tlo.
Sad mu je bilo ugodno. Priinilo mu se da se naao na svom krevetu i da se smije
mirno nauiti sna kojemu se jedva odrvavao. Ali u to se pojavilo svjetlo i digla vika.
to se zapravo dogaalo, ne zna, jer se sve gubilo iz sjeanja kao predmeti to
iezavaju u mraku. Netko mu je pomagao da ue u sobu

valjda djeaci, a netko je pri tom neprestano vikao

bez sumnje Lucija.
Ali kao obino u takovim zgodama, pored sve zamraene svijesti u njem se i sino
stao javljati ponos i svijest o pravu gospodara koji je tu glava svemu pa smije da radi
to hoe. ena je vikala, on se razbuivao a onda su se potukli. Tad je ena
pobjegla iz sobe, djeaci su skoili sa svoga kreveta, a kad ih je htio tui, umaknuli
su nekamo za materom. I Evica je htjela za braom, a on
... Uhvatio ju je, i bogzna
to je uradio djetetu, jer se opet nala odnekud u sobi ena i, otrgnuvi mu Evicu,
digla je u naramak i psujui plakala. A on je vidio cijeli niz ena s djetetom u naramku
i tu prestaje posve njegovo pamenje. Pao je odjeven na
krevet i odmah zaspao...
Vjenceslav Novak

VOKA POSLIJE KIE

Gle (I) malu (I) voku (I) poslije (I)kie: (III)

Puna je (I) kapi, (II) pa ih njie.(III)
I bljeti, (II) suncem (I) obasjana, (II)
udesna (I)rasko (I) njenih (I) grana. (III)

Al' (I) nek se (I) sunce (I) malo (I) skrije, (II)
nestane (I) sve te (I)arolije. (III)
Ona je (I) opet, (II)kao prvo, (II)
obino, (II) malo, (II) jadno drvo. (III)
Dobria Cesari

Iza rijei u stihovima obiljeene su krae (I), malo due (II) i najdue
pauze/stanke (III)

KENDER KULENOVI: GROMOVO ULE

Naziv djela: Gromovo ule

Ime pisca: Skender Kulenovi
Mjesto radnje: Bosanski Petrovac
Vrijeme radnje: Izmedju 1910-1878.god
Tok dogadjaja:
-Sjecanje na rodnu kasabicu.
-Priblizavanje ljetne oluje.
-Majcina zabrinutost.
-Ljetna oluja.
-Pucanje gromova i sjevanje munja.
-Postepeni odlazak oluje.
-Izlazak sunca i vedrog neba.
-Neuspjeli pokusaj trazenja gromovog ula.

Glavni likovi: djecak i majka

Osobine likova: DJECAK:sazaljiv("Grane se povijaju od zemlje,zao mi ih,frage nase
vocke jadnice nemaju se kud sakrit.")
radoznao("Hoce li majko jos jednom onako?")
MAJKA:uplasena("Mati u ludoj jurnjavi pozatvara sve prozore stisnu me u krilo)"
bespomocna("Mati stisla me zmiri,uzurbano ape nekakve potpuno nerazumljive
rijeci")
sujevjerna("Vrti se oko ovog mjesta gdje je udario grom,pusta me iz
naramka,rascesljava travu...")

Tema: Sjecanje na djetinjstvo.

Ideja: U tekim trenutcima uvijek treba misliti da ce sve dobro zavrsiti i ne predati
se ma kako bilo.

Epiteti: rodna(kasabica),luda(jurnjava),svete(rijeci),ljetna(oluja),
gromovo(ule)

Poredjenje: "Gromovi kao krakati svijetli divovi"

"Voke kao od zlata i dragog kamenja"
"Kasabica kao igraliste gromova."
"Kolut kao tepsija"
Onomatopeja: zaorlja,prsnu,line
Personifikacija: "Gromovi skacu po tim planincinama"

Nosac Samuel-Isak Samokovlija

Naziv pisca:Isak Samokovlija

Naziv djela:Nosac Samuel
Mjesto radnje : selo
Vrijeme radnje : neodreeno
Glavni likovi :Sarua ,Nosa,Samuel
Sporedni likovi :Papuo,Rafael,Jakov ,imon...

Kratak sadrzaj:
Kratak sadrzaj:
Saruca je djevojka koja nema srece u zivotu,majku i maceha su joj umrle,brine se
o kuci i mladjim sestrama.Zbog svega toga prosle su joj godine u bolu i patnji i
nije se udala...
Bila je jako nesretna,za to doba vec je bila "stara cura" jer je imala oko 29.
godina,niko ju nije zelio ozeniti...
Nosac Samuel je bio zadnja prilika za njenu udaju-on je bio samac,zena mu je
umrla i zivio je sa ujakom...
Ni on nije bio mlad tako da su svi mislili da su on i Saruca odlican par...Pa i Saruci
se to svidjalo,ne zbog Samuela vec vise zato da ne bude sama...

Ali,Samuelov ujak trazio je 20 dukata kao miraz,naravno,to je bilo puno,a Saruca i

njen otac nisu ni imali toliko,taman da su htjeli da to daju...Tako su poceli
"pregovori" izmedju ujaka i Papuca-Sarucinog oca...
Na kraju su se "vrtjeli" oko 10 dukata,pa eto,to bi i bilo uredu,samo jos da te
dukate da brat Jakov,Papucov sin koji je bio mesar-hladan i prilicno los covjek,on
je zaradjivao novac i on je trebao da da te dukate,a njemu to bas i nije bilo po
volji...
Ali,ipak je odlucio da da...
Dan prije svadbe i vjencanja,Samuel je sa ujakom dosao kod Saruce i njene
porodice da se svi lijepo dogovore i pripremen za svadbu,i tada je rii brat Jakov
Samuelu trebao da da dukate,medjutim,posto je bio ljut i pijan,i posto su svi vise
obracali paznju na Samuela nego na njega,on se naljutio i poceo se derati na
Samuela...Bacio mu je 10 dukata kao psu i bijedniku i poceo ga vrijedjati...Rekao
mu je da on nikad ne bi ni pogledao Sarucu da nije tih 10 dukata(to i jeste bila
istina jer se Samuel vise radovao dukatima neko vjencanju i novoj zeni,sanjao je
kako ce otvoriti radnju i postati trgovac)...
Samuel je zbog ljudi i zbog same Saruce-da nju ne povrijedio odbio dukate i uzeo
Sarucu...
Jakov je bio otjeran za te proslave a dukate je odnio sa sobom i potrosio ih
uzalud...
Na dan vjencanja Saruca je bila preplasena i uznemirena ali kad je vidjela da su
svi dosli,opustila se i uzivala...
Svadba je prosla bez problema...
Poceo je zajednicki zivot Saruce i Samuela...
Bilo im je lijepo...Iako nisu imali novca,bili su prilicno sretni i zadovoljni i lijepo su
se slagali...
Saruca je mislila da Samuel nije zaboravio dukate i da bi on opet zelio te
dukate(naravno Samuelu vise nikad nisu ni pali napamet dukati)i pocela se plasiti
da ce se Samuel naljutiti ili je mozda cak zamrziti...
Samuel je ustvari htio dijete a ne dukate,i Saruca je zeljela dijete ali nisu imali
srece sve do jednog dana kad je Saruca zatrudnjela i kada je dosao na svijet
njihov sin...
Oboje su zato bili presretni i Saruca je tada zaboravila na dukate i potpuno se
posvetila djetetu...
Kada je dovoljno odrastao krenuo je na zanat,tu mu je bilo tesko ali se nije
zalio,nije ni imao kome...
I zivjeli su mirno i skromno do kraja zivota...

Biljeska o piscu:

Isak Sumokovlija raden je u Godadu 1889.god.U Becu je diplomirao medicinu.

Prva pripovjetka mu je Rafina avlija . O radnom kraju (Drina , Hanka i dr )pisao je
poneseno ,lirska usreptalo i ozbiljno. Najpoznatije pripovjetke su mu :Od proljecu
do proljeca , Nosac Sumuel, Tragom zivota , solomorovo slovo . Umro je 1955.god
.

Tema:Zivot Sarue i Samuela,te zivot Rafaela

Ideja:Za zivot se treba boriti svim srcem ma sta se desi.