SLAVKO KOLAR

BREZA
BIBLIOGRAFSKI PODATCI: Školska knjiga, Zagreb, 2003.

BILJEŠKE TIJEKOM ČITANJA:

-Pisac opisuje bolesnu Janicu u krevetu. „…Da bi se Janica mogla
izvući živa, a možda i zdrava iz postelje na kojoj je ležala nekih
četiri pet nedjelja…“(cit.str.9.)
-Pisac opisuje Janičin život prije njezine bolesti. „…Kaj se tu
protežeš? Valda si se dosta nacrkevala…“(cit.str.12.)
-Opisuju se Markove brige. Želio bi da se Janici skrate muke ako
više ne može izdržati pa da umre odmah. „…Najbolje bi mu išlo
u račun kad bi pričekala bar dvije tri nedjelje pa onda umrla, ako
već umrijeti mora. Ili da umre odmah!…“(cit.str.17.)
-Janica na kraju umire od iznemoglosti. „…Žena ti je mrijela!
…“(cit.str.25.)
-Marko odlazi na svadbu Žugečića. „……Općenito se priznavalo
da su svatovi kod Žugečića izvanredno uspjeli“ (cit.str.30.)
-Marko se malo opio na svatovima i kada je krenuo kući u šumi
je pomislio da je vidio Janicu. Ispostavilo se da je bila breza. A
ujutro se Marko objesio, valjda zbog toga što je vidio kako se
ponašao prema Janici. „…Objesio se, tužno i nemarno, onaj još
jučer gizdavi brk…“(cit.str.37.)

BILJEŠKE NAKON ČITANJA:

DOJAM: Ova pripovijetka mi se nije previše svidjela jer nisam

razumio većinu riječi kad sam čitao, pa sam morao pročitati
jedan red pa brzo pogledati značenje sa strane.

VRSTA DJELA: Pripovijetka

TEMA: Janičina teška bolest zbog koje na kraju umire, te

samoubojstvo Marka kada je mislio da je vidio Janicu među
brezama i shvatio kako se odnosio prema njoj.

MJESTO RADNJE: brežuljak Bikovski vrh, Bikovec,

Hrvatsko Zagorje, Labudan-brdo, …

VRIJEME RADNJE: 20. stoljeće

KOMPOZICIJA:

1. UVOD- Pisac polako pripovijeda kako se Janica

razboljela. „…Janica se vraćala sva mokra, prozebla,
pokisla do kosti, a plava kao šljiva…“(cit.str.10.)
2. ZAPLET- Janica se teško razboli i leži četiri pet tjedana u
krevetu. „…Lijepo ti je biti bolestan dva-tri dana, onako
od šale, ali ležati četiri pet tjedana na tvrdom krevetu, u
neprestanoj i nepodnošljivoj žari tako da se čovjeku
pamet muti kad utroba hoće od grčeva i boli da se iskida
i izgori…“(cit.str.14.)
3. VRHUNAC- Janica umire nakon duge bolesti. „…Ej,
Marko, nesretni Marko – sad si udovec!…“(cit.str.25.)
4. RASPLET- Marko vraćajući se iz svatova naiđe pijan na
drvo breze i pomisli da je to njegova Janica. „…Na
pedeset koraka prema samom kraju šume, stajala je sva
u neko zlatno, prozirno, drhtavo tkanje odjevena njegova
žena…“(cit.str.35.)
5. KRAJ- Marko se ujutro objesio jer je uvidio kako se
ponašao prema Janici. „…Objesio se, tužno i nemarno,
onaj još jučer gizdavi brk…“(cit.str.37.)
 LIKOVI: Janica, Miko Labudan, Marko Labudan, Kata,
Marena Brezovka, Jaga, …

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:

JANICA
1. PSIHOLOŠKA- ljuta „…sve bi ih pobila…“(cit.str.13.)
2. SOCIOLOŠKA- društvena „…Prisjela je i stara Kata pa
nadošla Jaga, druga snaha…“(cit.str.22.)
3. ETIČKA- dobra „…Ali brzo je srdžba prođe…“(cit.str.13.)
4. FIZIČKA- tanka i slabašna „…Tanka je ona i slabašna. Ali
visoka i strojna. Oči su joj plave…“(cit.str.13.)
5. GOVORNA- Pretpostavljam kajkavsko narječje jer u
pripovijetci govori ni jednu riječ, osim kad zove Marka na
samrti.

OPIS LIKOVA:
JAGA- sebična, naporna, zabrinuta, zbrinuta, …
KATA- sretna, zavidljiva, bezobrazna, ..
 STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA:

KONTRAST:
dobro i zlo, malo i veliko, život i smrt, zdravlje i bolest, …

EPITETI:
Sveti sakramenti, ženski svijet, oglodana lula, dobar savjet,
lijepe riječi, prežalosne oči, drugi svijet, krave oči, široka krila,
…

USPOREDBE:
„…Kao kokoši na grani…“(cit.str.21.)

OSNOVNA MISAO:
Marko se trebao pobrinuti za svoju ženu i bez obzira na
potrošeni novac pozvati liječnika.

POUKA: Ni ne znamo što imamo dok to ne izgubimo. Ljudi

ne znaju cijeniti ništa, a tek onda kad to nestane ili izgube
tuguju.
BILJEŠKE O PISCU:
Slavko Kolar (Palešnik pokraj Garešnice, 1. prosinca 1891. - Zagreb, 15. rujna 1963.) hrvatski
književnik i filmski scenarist.

U hrvatskoj je književnosti bilo realtivno malo pisaca koji su u svoja književna djela unosili elemente
humora i satire kao jednog posebnog vidnog kuta sagledavanja određenih društvenih zbivanja. U 19.
stoljeću bilo ih je svega nekoliko: Stanko Vraz, Ante Kovačić i Silvije Strahimir Kranjčević napisali
nekoliko uspjelih satiričnih ostvarenja, dok humorističkih elemenata nalazimo povremeno u djelima
Janka Jurkovića, Vilima Korajca, Augusta Šenoe i Josipa Eugena Tomića. I to je sve. Zapravo, sve do
pojave Slavka Kolara (1891.-1963.) i ne možemo govoriti o nekom piscu čije bi cjelokupno književno
djelo bilo prožeto isključivo kategorijama humora i satire. A upravo po toj osobini Kolar se u hrvatskoj
međunarodnoj književnosti izdvaja kao posve originalna literarna pojava: iako se tematika njegovih
pripovjedaka u potpunosti uklapa u one najznačajnije tijekove hrvatske književnosti tridesetih godina
kada je primarnu preokupaciju pisaca zaokupila problematika sela ili provincije s naglašenim
socijalnim akcentom, Kolar se od ostalih svojih suvremenika razlikuje upravo po tom svom
specifičnom pristupu toj istoj tematici.