Galeb Jonathan Livingston, Richard Bach

Jonthan Livingston je bio mladi galeb koji se od početka svog života razlikovao od drugih
galebova u svom jatu. Sasvim drugačiji, težio je onome što je zaista želio da radi, a to je da
leti. Želio je da istraži granice svojih mogućnosti vježbajući svakodnevno najkomplikovanije
okrete i letove. On je mlad i buntovan, ima jasan cilj koji ne vodi ničemu lošem, naprotiv
našao se u ulozi razumnog istraživača svoje okoline i svojih sposobnosti kako bi svoj rad
doveo do savršenstva. Kako je on bio drugačiji od ostalih, nisu ga prihvatali u svoje jato jer
nije imao istu svakodnevnicu ka oni i nije ličio na obične galebove koji dolaze na obalu
čekajući ribare da bace mamce za ribe i od tih mamaca galebovi su se otimali za komadiće
hrane. Figura roditelja je skoro posve isključena, srećemo ih na početku kada ga usmjeravaju
da bude u svom jatu i da ne radi to što radi. Ovo se svakako može povezati i sa našom
svakodnevnicom jer je i ova priča alegorijski postavljena. Svi smo mi galebovi, a vrlo rijetki
su galebovi kao što je Jonathan. Ljudi koji se razlikuju od društva u kojem žive su većinom
odbačeni i neshvaćeni, posebice umjetnici koji se bore za svoje mjesto u društvu. U svojoj
izolovanosti od svijeta, oni nastoje da stvaraju, da otkrivaju, da prelaze sve granice koje se
postavljaju pred njih kako bi na kraju došli do svog cilja. Tako i Jonathan odlazi od svog jata
kako bi naučio da leti, da ovlada vještinama letenja. Iako je imao i padova, on ide dalje, ne
dozvoljava sebi da ga oni spriječe, jer njega ništa u njegovoj namjeri ne može spriječiti.
Upornost i istrajnost se na kraju sigurno isplate. Nečemu što nas je naučio ovaj galeb jeste da
nikad ne odustajemo, ma koliko bilo loše, vremenom i mukotrpnim radom na sebi i onome
što radiš će prouzrokovati dobar rezultat. Kada je Jonathan naučio uveliko da vlada
vještinama letanja i načinima na koji pribavlja hranu, on je to isto želio da nauči svoje jato.
Kada im je pokazao ono što on zna da radi, starješina ga osramoti pred cijelim jatom i
izbacuje ga iz jata. On nije imao nikakvih loših namjera, bio je plemenit i dobar i svom jatu je
želio prenijeti znanje koje bi im omogućilo lakše preživljavanje.

Živio je sam, imao je slobodu i mogao je da radi ono što voli, da leti. Usavršavao je svoje
vještine i živio lijepim životom. Poslije ovoga se dešava preokret koji će promijeniti njegov
život i njegovo gledanje na ono što je radio do tad. Dva galeba ga pozivaju da zajedno s njima
ode u nebo i da tamo Jonathan još više nauči o letenju. Nebo je simbol prostranstva, slobode,
nečega uzvišenog ali i savršenog za kojim se teži. Sam odlazak gore bi značio kršenje
barijere koju su nam nametnuli ostali, a gore smo svoji i slobodni. Gore na nebu je bilo jako
malo njegovih istomišljenika. On je učio od svog instruktora. Njegov instruktor Sullivan,
rekao mu je da je razlog tome što je ovo samo jedan dio života i svaki ih galeb mijenja s
obzirom na to što nauči u prethodnom. A Jonathan je naučio o životu sve. Kada je naučio sve
što je mogao naučiti, razmišljao je da se vrati na zemlju i da ponovo pokuša da se obrati jatu.
Otišao je tamo gdje je bio izolovan i tu je pronašao još jednog galeba koji je bio izbačen iz
jata. Zajedno s njim i ostalima koji su se kasnije priključili nakon izbacivanja, odlučili su da
vježbaju s Jonathanom koji ih je podučavao letenju. Iako su im u početku okretali leđa,
kasnije se sve više galebova priključivalo Jonathanu i njegovoj družini. Možemo reći da je
Jonathan uspio u svojoj namjeri da poduči jato i zato on odlazi negdje drugo u potrazi za
drugim jatom kojem će prenijeti svoje znanje i njima pokazati drugačiji život. Ovdje se
Jonathan pokazao kao dobar učitelj, onaj koji dijeli svoje znanje i nije sebičan prema drugima.

Svima nama bi trebalo da Jonathanov primjer bude negdje duboko uramljen u našem duhu i
našim srcima kao podsjetnik da nas u našim malim željama i postignućima ne ograničavaju
"osobe" koje ne vole naše uspjehe i ono što radimo. Samo tako ćemo napredovati i penjati se
u visine koje želimo dostići. Mnogo je onih koji su odsjekli krila onim letačima koji su htjeli
da lete i da otkrivaju svijet i ono što ih čini sretnim.

Fabula radnje je jednostavna, linearna, podređena je glavnom liku i njegovim radnjama.

Pripovijedanje je u trećem licu, sveznajući je pripovjedač. Prisutni su još i dijalog, monolog
(„Što jest jest. Ja sam galeb. Mogućnosti su mi ograničene“), unutrašnji monolog („Zar ja tu
stojim u sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord to je zabuna, greška!“) i
opisivanje. Od stilskih sredstava, tu su epiteti(mlado sunce, namreškana površina mirnog
mora...), usporedba („Zar ti je toliko teško biti kao ostale ptice iz jata?“). Za metaforu se
može uzeti let koji predstavlja slobodu i ljubav prema letenju, koju je i sam pisac gajio.
Personifikacija koja je upotrijebljena u cijelom romanu, svi galebovi su dobijali ljudsku
osobinu govora i praćenje brzine kojom lete.

Richard Bach rođen je 23. lipnja 1936. godine u Oak Park, Illinoisu, u Americi. Postao je
poznat 70-ih godina prošlog stoljeća zbog nekoliko djela koja su stekla vrlo veliku
popularnost.

Većina knjiga je autobiografskog karaktera, koristeći stvarne ili fikcionalne likove kako bi
ilustrirao svoju filozofiju.

Bach je služio vojsku u Američkoj mornarici, te zatim u krilima New Jerseya. Imao je
nekoliko različitih poslova kao što je bio i tehnički pisač za Douglas Aircraft. Iz tog razloga je
većina njegovih knjiga povezana s letenjem.

1970. godine izdaje knjigu “Galeb Jonathan Livingston” koja je u 1972. prodana u više od
milijun kopija. Velika uspješnost knjige popraćena je medijima tih godina. 1973. godine
knjiga je pretvorena u film u produkciji Paramount Picturesa sa glazbom Neil Diamonda.