DOPLER, Erlend Lu

Antijunak romana je Andreas Dopler, suprug iz srednje klase i otac dvoje djece, koji živi
neprimjetno, normalan život. Onda jednog dana, nakon nesreće s biciklom, odluči na neko
vrijeme prekinuti svoj dosadni život i preseliti se u šumu koja okružuje Oslo, kako bi prestao
biti pametnjaković, izbjegao komunikaciju s ljudima i umjetnost nerada doveo do
savršenstva . Međutim, njegova samoća nije neometana: Dopler se našao u društvu mladog
losa, Bonga, maketara u Dizeldorfu, građanina Bosea koji je zauzet organizacijom mirovnog
festivala u šumi, svog sin zaljubljenika u crtiće, Gregusa, i provalnika Rodžera kojeg je
njegova djevojka upravo izbacila i na kraju Dopler napušta svoj šator tražeći mirnije mjesto,
jer je šuma postala pretijesna za njegov ukus.

Ovdje je prepoznatljiv motiv vraćanja u prirodu, propadanje vlastitog identiteta u modernoj

civilizaciji i pokušavanje njegovog pronalaska upravo tim vraćanjem prirodi i početnim
načinima življenjima.

Ovaj se roman usredotočuje na borbu jednog čovjeka da se nađe u svijetu koji se toliko ne
fokusira na život modernog čovjeka. Teško mu je naći mir u šumi jer uskoro dobiva društvo,
kako od drugih ljudi, tako i od svog malog sina. Možda i zato što zapravo civilizaciju nije
ostavio toliko daleko iza sebe. Možda je roman više namijenjen tome da nam pokaže da zaista
više nismo sposobni živjeti na ovaj način? Možda je i Dopler projekcija i svih nas pomalo,
možda smo svi mi Dopleri koji bi se na trenutak negdje izgubili i pobjegli daleko od realnosti
svijeta načina života pokušavajući pronaći mir i pronaći sebe kako je to tražio i sam Dopler u
romanu.

Dopler mi je bila asocijacija za doppelgangera odnosno dvojnika kako se naziva kod nas.
Koherntna veza je sada došla do razilaženja unutar glavnog lika i postavljanja razlika između
njih. Doppelgangeri se mogu koristiti za istraživanje ljudskih jedinstvenosti i njihove prirode,
dovodi se u pitanje koncept vlastitog identiteta i slobodne volje, a može sadržavati strane
glavnog junaka koje protagonist ni sam nije znao da ima. Oni stvaraju sukobe i prisiljavaju
likove na ponovno otkrivanje redefiniranje. Zbog toga kakav je Dopler sam uhvatila tu nit
zajedno s doppelgangerom možda je i potpuno netačno ali sam uvidjela neke sličnosti. Pad s
bicikla u šumi je pokretač unutrašnjeg različitog lika, koji sada razmišlja na drugačiji način,
ne interesuje ga materijalno, shvata da se u toj šumi osjeća drugačije i slobodno. Dopler
ostavlja sve iza sebe i odlučuje se na život u šumi. Međutim, kao što je gore navedeno da
možda i nismo sposobni da više živimo na prvobitni način, jer se u Dopleru prikazuje da je
zapravo skoro pa nemoguće živjeti bez dodira civilizacije.

S jedne strane imamo to vraćanje prirodi, života u šumi, slobodnog ponašanja kao da je ta
šuma ničija, ubijanja životinja, ali i njihovog pripitomljavanja i imamo također zamjenu u
naturi, odnosno trampu, gdje Dopler mijenja meso za mlijeko i još neke potrepštine. S druge
strane Dopler krade hranu od čovjeka koji živi sam, jede čokoladu i pije alkohol, dolazi do
neizbježnih susreta s civilizacijom na primjeru kada sina mora odvesti kod maketara da
pogleda crtani na tv-u. Ovdje dolazi do tog sukoba gdje se čovjek nalazi na marginama svog
postojanja, želi odlazak u prirodu, a u isto vrijeme ne može pobjeći od svjetla grada koje
gleda svako veče.
Mali los, Bongo, koji je ostao s Doplerom predstavlja simbol pripitomljene životinje u prirodi.
Ovdje Dopler stvara jednu čvrstu vezu s losom, kao veza otac-sin. Sve zajedno rade, igraju
igre, Dopler se ispovijeda Bongu kao i svom prijatelju. Dopler prati odrastanje Bonga, kako je
nekoć pratio odrastanje svog sina. Iako nema prevlike empatije i osjećaja, on bi želio da svi, a
prije svega njegov sin živi kao što on živi, ali zna da je to nemoguće u potpunosti. Na kraju
njegov sin pokazuje interese da živi s njim, jer mu to predstavlja nešto novo i nepoznato.

Pokušava da odoli svim problemima, pa čak i kad mu žena kaže da je trudna i da ga očekuje
kad se porodi, da se vrati kući i da nastavi da živi s njima. To njega ne pogađa, i sam je
uvjeren da se neće vratiti jer kao zna gdje mu je bolje.

Izostanak očeve figure je znatno doprinijelo njegovom shvatanju života. Pojavljuju se muški
likovi koji su izgubili nešto i nisu kao što su nekada bili. Maketar je pravio maketu za svog
oca kojeg nije vidio, a koji je poginuo u ratu. Rodžer kojeg je ostavila žena, Bose koje je
utočište našao u šumi poslije gubitka onoga za čim je živio. Kao da jedan dio slagalice
nedostaje da se upotpuni Doplerova ličnost. Taj dio slagalice predstavlja totema koju on pravi
svom ocu kao uspomena na njega.

Potreba za socijalizacijom je i ovdje vidljiva jer su svi oni osjetili potrebu za zbližavanjem,
sem Doplera, ali su se oni svi nastanili manje ili više kod njega. Bose je rekao da svako ima
slobodu da se nastani tu kao i Dopler kada osjećaju potrebu za tim na duže ili kraće vrijeme,
da mogu reći otrijezne od života kojim žive i napune se novom energijom za nastavak života
tamo dole.

Festival koji je priredio Bose u šumi za sve religije jeste samo pokazatelj da su svi ljudi
jednaki i da imaju pravo budu slobodni i da se tako osjećaju. Nastoji se povezivanje svih nas
bez obzira ko smo i šta smo na ovom svijetu.

Svakako da sam se i ja jednim dijelom pronašla u liku Doplera, samo u slučaju bježanja u
šumu i nastanjivanja tamo. Svi mi smo izloženi "opasnostima" ovog svijeta, napunimo se
svakojakim stvarima koje negativno utječu na nas i vodimo trku s vremenom. Upravo je
Dopler pokazao da se može otići od svega na neko vrijeme, poslije porođaja njegove žene, on
Gregus i los odlaze na daleki put kroz prirodu. Ostavio je vrijeme, sve materijalne stvari sve
odnose za koje se vezao kako bio ono što želi biti. Za Norvežane kaže da su u isto vrijeme i
najprijatniji i najegoističniji narod na svijetu. Sam priznaje da ne voli ljude ali to je sammo
zato jer su ga ljudi oko njega okruživali na takav način. Donio je zaključak da možda postoji
neki bolji i inteligentniji život od ovoga što jeste i da samo čeka da bude istražen od strane
Doplera i njegovog društva. Oni su vojnici koje će se boriti do zadnjeg čovjeka, protiv
briljantnosti i gluposti. Doplerov dvojnik je posve izašao na vidjelo...