Professional Documents
Culture Documents
Gregor se svojim poslom skrbio za svoje roditelje i sestru koji su bili nezaposleni i ovisili o njemu. Otac
je bio primjer čvrstine i strogog odgoja, a majka ljubavi i nježnosti. Sestru je najviše volio i s obzirom
da je lijepo svirala violinu, „imao je čvrstu namjeru poslati je na visoku glazbenu školu i mislio je to
svima reći“. Nakon preobrazbe obitelj ga je praktički zanemarila, osim sestre koja mu je donosila
hranu. On se njima gadio i držali su ga zatvorenog u sobi. Unatoč svemu nisu se ponašali kao da je ta
preobrazba nešto čudno nego je „došlo do ove nesreće“. Obitelj na njega nije obraćala pozornost:
„Uostalom, na nj se nitko nije obazirao. Obitelj je bila posve obuzeta svirkom.“ Gregora je ta
promjena još manje dirnula. Njegov je jedini problem bio što ne može ustati iz kreveta i proći kroz
vrata. Preobrazbu nije smatrao nimalo čudnom, jednako kao što je smatrao da će kao i obično „sestri
od ganuća grunuti suze, a Gregor će se dići sve do njenih ramena i poljubiti je po vratu“; kao da je
nebitno što je ogroman kukac kojemu sluz curi iz usta i što je čas prije pomislio „da će mu grozni
izgled biti od koristi, bit će istodobno na svim vratima svoje sobe i prijeteći frktati.“ I on je svoju
preobrazbu smatrao običnom nesrećom. Obitelj je Gregora počela smatrati životinjom, što je i bio, no
on se sam nadao da je u njemu ipak ostalo humanosti. Tu ideju roditelji su odavno odbacili. Njegovu
humanost najviše je pobudilo sestrino sviranje pitajući se je li zbilja životinja ako ga glazba može
ganuti. Taj element humanosti ostao je sačuvan sve dok se i sestri ne počne gaditi. Tako ga na kraju
cijela obitelj odbacuje. Sve je to Kafkina ideja čudnoga svijeta gdje je sve pod prividom stvarnosti, no
odskaču bitni detalji. Nitko ne reagira kako bi trebao. Sve je u magli, pod čudnovatom svjetlošću.
Obitelj je dugo ovisila o Gregoru, a nakon preobrazbe odmah su ga odbacili i zaboravili da im je to sin.
On ostaje sam, kao obična životinja. Njegov život prestaje imati smisla. Taj nadrealni svijet pritišće ga
sa svih strana i on ne nalazi rješenja. Njegov život nema izlaza. Njegov izlaz postaje apsurd. Njegov
apsurd je smrt. Smrt je jedino rješenje njegova života. Gregor umire u svojoj sobi u samoći, ponižen,
odbačen i bespomoćan. Obitelj osjeća olakšanje; riješili su se golemog tereta. Vesele se u prirodi,
planiraju budućnost kao da nikada nisu imali sina.
Kafkin je svijet pod utjecajem magijskog realizma i oblikovan u „kafkijanskoj atmosferi“ – sve je pod
prividom stvarnosti, a nadrealno. Napeto i pesimistično; očekujemo izlaz, a izlaza nema. Jedino
rješenje postaje smrt i ovdje se vidi utjecaj egzistencijalizma. Smisao života doveden je do paradoksa.
Smrt ne može biti rješenje. Život mora imati smisao, moramo mu dati neku svrhu kako bismo živjeli
potpuno.
ESEJ 3
Pripovijest Preobrazba Franza Kafke nastala je 1915. godine u razdoblju avangardeu
europskim književnostima. Govori o preobražaju Gregora Samse u kukca te o promjenikoju je
ta preobrazba potaknula u odnosu njegove obitelji prema njemu, što je ujedno itema ovog
eseja. Prije preobrazbe Gregor je smatran korisnim članom obitelji, ali nakon preobrazbe sve
se mijenja. Prije svega se promijenio odnos oca prema njemu da bi potomi odnos setre i
majke isto tako postao drugačiji, hladniji i puno otuđeniji, što postaje dobrividljivo na
početku zadnje četvrtine pripovijesti te u navedenom ulomku.
Naime, kada su majka i sestra Greta u zadnjoj četvrtini pripovijetke htjele iznijetinamještaj iz
Gregorove sobe, majka je prvi puta vidjela Gregora kao kukca i zbog toga se skoro
onesvijestila. Gregor je htio pomoći i zatekao se u dnevnoj sobi u koju inače nije smio zalaziti.
Tada se s posla kući vratio i otac i zatekao Gregora te posato ljutit zbog toga. Pokušao je
zgaziti Gregora, ali kako nije mogao jer mu je Gregor stalno izmicao, počeo ga je gađati
jabukama. Simbol jabuke ima određena značenja, a jedno od tih značenja se može izreći i
kao„jabuka razdora“. Motiv je poznat još iz antičke književnosti kada je Paris trebao dati
zlatnu jabuku najljepšoj između Here, Atene i Afrodite. Afrodite mu je obećala za ženu
prelijepu Helenu te se Paris odlučuje njoj dati jabuku. Tim je činom uvrijedio Heru i Atenu
koje su potom, za osvetu, učinile Parisa i Helenu neposrednim uzročnicimaTrojanskog rata.
Od tog je časa jabuka postala simbolom zavade, često korištenim uknjiževnosti. Zapravo,
simbol jabuke vrlo je važan za ovu pripovijetku zbog toga što je ona potvrdila razdor između
oca i sina, ali i Gregora i cijeloga svijeta. Nakon što je otacbacao jabuke na sina, Gregor je
postao povučen i počeo je promatrati svoju obitelj udrugom svjetlu, sa strahom i sve većom
otuđenošću. Tek pred samu smrt počeo se svojeobitelji prisjećati s ganućem i ljubavlju.
Naime, jabuka je bila neposredni materijalni povod njegove smrti jer se jedna zabila u
njegovo tijelo, a kako je nije mogao izvaditi iz svojih leđa, trunula je u njemu i prouzročila
upalu od koje je umro. Simbolika jabuke kojatrune u njemu zapravo upućuje na pomisao da
je on umro, strulio od tuge i osamljenosti zbog toga što je njegova nemoćna pojava izazivala
gađenje obitelji te je bio napušten od svih.Gregorova preobrazba ujedno označava i
preobrazbu njegove obitelji, odnosno preobrazbu u ponašanju cijelog društva prema onima
koji nisu jednako sposobni preuzetina sebe zadaće poput normalnih ljudi. Zapravo Kafkina
pripovijetka govori o pojedincukoji se promijenio prije svega sam u sebi te je zbog te
promjene postao neprihvaćen i stranac svima oko njega. Kako se nije mogao vratiti u
prvobitno stanje, njegovaegzistencija postaje manje vrijednom u njegovim očima. Upravo je
to uzrok mijenjanja stava obitelji pa i međuljudskih odnosa u cjelini, što sve vodi prema
nestajanjuegzistencije slabog pojedinca.
U zaključku se može reći kako je Kafka svojom pripovijesti preobrazba pokrenuočitav niz
pitanja o međuljudskim odnosima. Bizarna preobrazba čovjeka u kukca prekrasna je i vrlo
tužna alegorija o svima koji zbog vlastitog duhovnog ili fizičkognedostatka moraju živjeti na
samom rubu egzistencije, odbačeni od svih. Možda je najtežekada te odbaci vlastita obitelj
koju voliš i za koju želiš živjeti, a nekima je možda najtežekad ih odbaci vlastiti otac.
Esej 4:
Franz Kafka bio je istaknuti predstavnik moderne knjiţevnosti dvadesetog stoljeća . RoĎen je u
ortodoksnoj židovskoj obitelji u Pragu, no ipak djela piše njemačkim jezikom. Pripovjetka Preobraţaj
nastaje 1912. godine pred sam rat te pripada razdoblju avangarde. Osim nadrealzima,Preobraţaj nosi
i obiljeţja ekspresionizma, te dadaizma. Preobraţaj počinje "in medias res" kada se trgovački putnik
Gregor Samsa budi iz kreveta kao kukac. Preobraţaj je pisan hladnim i jednostavnim rečenicama bez
puno ukrasa.
Tematika ovog ulomka govori o odnosu Gregora i njegove obitelji nakon preobraţenja u kukca i
incidenta s jabukom. U duhovnom smislu njegova obitelj nije pravedno postupila zbog toga što ga je
tretirala kao neku bezvrijednu stvar, štoviše nisu ga uopće doţivljavali, kao da uopće ne postoji. U
karakternom smislu Gregor je i dalje bio ona ista osoba, sa osjećajima, ţudio je za paţnjom i ljubavi
svoje obitelji koju nije dobio. Jedino što se na njemu promijenilop je bio njegov fizički izgled. Iz
citata: ,,Razumije se da to više nisu bili oni ţivahni razgovori od nekoć, na koje je Gregor u malim
hotelskim sobama pomišljo s izvješnom čeţnjom, kada bi se, posusto, morao svaliti u postelju. Sada bi
obično bili svi vrlo tihi.“ vidi se Gregorov odnos s njegovom obitelji nakon preobrazbe. Odnos im se
svodio na minimalnu komunikaciju majke, oca i sestre, a s Gregorom vise nitko ni ne razgovara nego
mu sestra bez itijedne riječi donosi najosnovnije stvari kako bi mogao preţiviti. Gregor se uporno
trudio postati dio svoje obitelji i vratiti njihov odnos. Tako je nakon iznošenja namještaja Gregor htio
pomoći majci. Stupivši u dnevni boravak, gdje mu je inače pristup bio zabranjen, majka se
onesvijestila. U tom trenutku došao je otac i okrivio Gregora za majčino stanje te ga pogodio
jabukom. Jabuka je ostala u Gregorovim leĎima, te ju je nosio kao teret do smrti. Svakim danom
njegov ţivot je bio sve teţi i dani su mu bili sporiji. ,,Teška Gregorova rana, od koje je patio više od
mjesec dana – jabuka je, kako se nitko nije usudio da je odstrani – ostala zarivena u tijelo kao vidljiva
uspomena – čak je i oca kanda podsjetila da je Gregor usprkos svom sadašnjem tuţnom i gadnom
oblik, član obitelji...“ Nakon tog incidenta otac je shvatio da s Gregorom nesmije postupatio kao s
neprijateljem, već da je i on dio obitelji unatoč njegovom odvratnom obliku. Shvativši to dao mu je
povlasticu u kojoj je pokazao da mu je stalo, ali i da ne može protiv svoga gaĎenja: ,, ...on je za to
pogoršanje svog stanja dobio, kako je mislio, posve dovoljnu naknadu time što su sada svečeri uvijek
otvarali vrata sobe za dnevni boravak - koju je već sat-dva prije toga oštro promatrao – te je leţeći u
mraku svoje sobe, a nevidljiv iz susjedne sobe, mogao vidjeti čitavu obitelj...“. Ta promjena je
Gregoru puno značila i u njemu izazvala tugu jer to više nije bila njegova obitelj.
Motiv jabuke u knjiţevnosti je ljubav, meĎutim Kafka ju je iskoristio kao kontrast i od nje stvorio
raskol. Ova pripovijetka tipičan je primjer kafkijanske slike svijeta. Gregor je zarobljen u sobi, tj.
mišolovki iz koje se ne moţe izvući,a istovremeno je izgubljen u labirintu emocija i misli, baš po uzoru
na pripovjedačev ţivot u kojem je bio izgubljen zbog strogosti oca čije ambicije nije ispuno