Janko Leskovar, Misao na vječnost

1. Tko je Đuro Martić i kako izgleda?

Đuro Martić je bio učitelj iz Druškovca. Ljudi su ga smatrali bolesnim no on sebe nije, iako se
nije osjećao kao prije. Opisan je kao čovjek čije su oči bile prekrivene modrim žilama, čelo mu
je bilo visoko, usne mu „povenuše“, a uši „utanjiše“. Školski nadzornik bio je zadovoljan
njihovim doprinosom u školi gdje je radio.
2. Opišite raspoloženje u kakvo je često zapadao Đuro Martić.
Iako je Đuro bio dobar čovjek često bi ga spopalo svojevrsno prazno raspoloženje, tjeskoba
koja ga je prodirala u unutrašnjosti njegove duše. Nije znao uzrok te se nikako ne bi mogao
riješiti svojih osjećaja. Nije se mogao kontrolirati ni u školi. Bio je razdražljiv, nestrpljiv stoga
bi se njegovo stanje znalo reflektirati na druge, pogotovo djecu („… pa bi znao koje dijete
nazvati magaretom, bukvom- ili bi ga ščepao i za uho i za kosu.“).
3. Zašto je on žudio za noćima? Kakvi su bili njegovi snovi? Što vam snovi govore o Đuri.
Đuro je žudio za noćima jer su mu noći donosile san. Bio je opterećen vlastitim snovima. Nije
razlikovao san od jave („Je li uistinu spavao, toga ne bi znao nikad reći; bijaše budan tako mu
se činjaše.“). Sanjao je svog oca, morbidne scene, noćne more. Đuro je bio opterećen svojom
vlastitom prošlošću te mu se ona prikazivala u snovima. Nije bio miran, te su ga neke stvari i
događaji izjedali.
4. Po čemu se razlikovao od ostalih ljudi?
Svi ostali ljudi u prostoriji kod vlastelina bili su dobro ugojeni dok je on bio tanak i žut. Svoju
pažnju usmjerio je na sebe kao osobu te je primijetio svoje žilice na rukama i svoju suhu
građu. Također, promatrao je i druge ljude u prostoriji te je uočio da je on jedini takve građe.
5. Tko ga je odobrovoljio na ručku kod susjednog vlastelina?
Kod susjednog vlastelina razvedrilo ga je društvo s kojim se poslije i zabavljao. Također, na
njegovu dobru volju utjecala je mlada učiteljica iz susjednog sela s kojom se konstanto
pogledavao. Razgovarali su vrlo dugo nakon objeda. Učiteljica mu je rekla kako će sljedeće
nedjelje doći u njegovo selo na misu. To je Đuri mnogo godilo.
6. Koja ga je misao vratila njegovu uobičajenu raspoloženju?
Zbog spoznaje o svome izgledu i okolini se namrgodio te vratio u svoje uobičajeno
melankolično raspoloženje.
7. Čime je opterećen?
Opterećen je svojim mislima o prošlosti. Razmišlja bez oduška, dok ga ne zaboli glava pa bi
izmoren išao spavati.
8. Pokušajte rekonstruirati događaj iz Đurine prošlosti koji ga strahovito opterećuje i zbog
čega se osjeća krivim.
Gospodareva kćerka bila je zaljubljena u Đuru te je pred njega kleknula kad je ušla u njegovu
sobu. Prvi puta oboje su zajedno plakali i jadali se jedan drugome. Drugi put kad je došla ju je
Đuro odbio i nije bio zainteresiran za nju. Djevojka je odlučila otići i on ju je pokušao
zaustaviti no nije uspio. Sljedeći put kad ju je vidio, mrtva je ležala na podu. Osjećao se krivim
jer da se on drugačije ponio prema njoj, vjerojatno ona ne bi počinila samoubojstvo.
10. Što se na kraju dogodilo?
Na kraju novele, učiteljica iz susjednog sela posjećuje crkvu u kojoj je Đuro svirao orgulje.
Čim je počeo svirati, u skladbi je bilo nešto neobično što je poticalo na žalost i strah. Glazba
je zvučala čudnovato, a kad je Đuro zapjevao uz orgulje, u crkvi je nastala potpuna tišina. Svi
su mislili da je Đuro Martić poludio, a učiteljici su potekle suze iz samilosti.
11. Objasnite uzrok njegove tragične propasti.
Uzrok Đurine tragične propasti je događaj koji je morao proživjeti kao mladi dječak.
Samoubojstvo gospodareve kćeri utjecao je dalje na njegov život. Nije mogao prestati
razmišljati o tome, a kasnije nije ni mogao pronaći sreću kao ostali. Rijetko je bio nasmijan, a
po tome je bio i poznat u drugim selima.
12. Opišite atmosferu novele.
Atmosfera novele je tužna i mirna. Nema nikakvih velikih sukoba i događaja koji bi izazvali
burne osjećaje.
13. Prikažite kompoziciju novele.
Novela se sastoji od četiri djela.
14. Prepričajte fabulu. Je li u noveli naglasak na vanjskim ili unutarnjim zbivanjima?
Naglasak je na unutarnjim zbivanjima.
U prvom djelu novele upoznajemo Đuru Martića i njegove muke. On je neizmjerno žudio noći
te je sanjao svoje pokojnike. Često nije znao što li je zapravo san a što život.
U drugom djelu Đuro na ručku upoznaje učiteljicu iz susjednog sela. Razgovarali su dosta
dugo te mu je ona rekla kako će sa svojom prijateljicom uskoro doći u njegovo selo.
Povodom ručka, Đuro je sljedećih nekoliko dana bio u dobrom raspoloženju.
U trećem djelu saznajemo razlog Đurine muke. Uzrok njegove muke bilo je samoubojstvo
kćerke gospodareve.
U četvrtom djelu novele dolazi učiteljica vidjeti Đuru. On se nalazio u crkvi te je pjevao
pjesmu „Halleluja“ za vrijeme adventa. Novela završava rečenicom „Đuro je Martić poludio.“

15. Objasnite po čemu se Đuro razlikuje od realističkih junaka s obzirom na način

doživljavanja životne zbilje.
Đuro Martić konstantno preispituje samog sebe te ga mori misao na prošlost i zbivanja u
prošlosti. Umjesto da se bori, digne glavu i nastavi dalje, on postaje žrtva vlastitih fikcija.
16. Kakvu ulogu imaju snovi i podsvijest u noveli?
Snovi nam pokazuju da Đuru nešto muči, uvode nas u njegovo razmišljanje. Preko snova i
Đurine podsvijesti razumijemo bolje njegovo psihičko stanje. Vidimo kako je Đuro u svojim
mislima živio u prošlosti.
17. Objasnite naslov novele.
Đuro Martić oduvijek je imao misao na vječnost te se nije zamarao sa smrću.
18. Pronađite u čitanci definiciju leskovarca Ive Frangeša i povežite taj tip modernog
intelektualca s Đurom Martićem.
Leskovarac je tip lika koji je pasivan, zaokupljen vlastitom psihom te ne uspijeva ostvariti
svoje ciljeve. Iako stoji pred mogućim ostvarenjem želja, on ne uspijeva dosegnuti sreću jer
mu je put zapriječen ili vanjskim zbivanjem ili njegovom pasivnom, inertnom prirodom, zbog
koje uglavnom završava tragično.
19. Zaključite po čemu je ova novela modernistička.
Za ovu novelu tipičan je lik leskovarca, više se temelji na unutarnjim događanjima te se uvodi
nova tematika gdje je u središtu interesa čovjekova sudbina. Tematika je sužena kako bi se
bolje i uspješnije mogla razraditi te prikazati ljudska psiha. To su neka od obilježja
modernističke novele.