- bilješke o autoru: Petar Preradović bio je general, hrvatski pjesnik i prevoditelj.
Jednim je od najplodnijih i najcjenjenijih književnika hrvatske književnosti svoga doba. Ubraja se u najznačajnije pjesnike hrvatskoga romantizma. Rodio se u Grabrovnica kraj Pitomače 19.3.1818., a umro je u Fahrafeldu kraj Beča 18.8.1872 od vodene bolesti. Neka od njegovih djela su: „Nove pjesme“, „Prvi ljudi“, „Lopudska sirotica“, „Pustinjak“.
Ljudskom srcu uvijek nešto treba,
Zadovoljno nikad posve nije: Čim željenog cilja se dovreba, Opet iz njeg sto mu želja klije.
Zašto tako, prezirući hljeba
Svakidanjeg, u prsima grije Vrućom željom okrutnog jastreba Koj' ga uvijek gladnim kljunom bije?
Međ kolijevkom traje i međ rakom
Našem žiću odveć kratko doba, Zato srce u nazočju groba
Uvijek dršće željom svejednakom,
Misleć uvijek: zemlja ima slasti Koja neće s njime u grob pasti! - vrsta lirske pjesme: misaona lirska pjesma
-U prvoj kitici pjesnik izražava potrebu ljudskog srca za novim stvarima. -U drugoj kitici pjesnik izražava pohlepu za novim željama. -U trećoj kitici pjesnik zaključuje da takvo stanje srca traje čitav život. -U četvrtoj kitici pjesnik zaključuje da čovjek neće odnijeti u grob slast svojih želja.
- jezik i stil pjesme:
-broj kitica: 4 -vrsta kitice: sonet (dva katrena i dvije tercine) -vrsta stiha: deseterac, vezani -vrste rime: unakrsna, obgrljena (treba-dovreba, hljeba-jastreba) -stilska izražajna sredstva: -personifikacija: „Ljudskom srcu uvijek nešto treba.“ -epiteti: „ljudsko srce“, „vrućom željom“, „nazočje groba“ -opkoračenje: “Zašto tako, prezirući hljeba Svakidašnjeg, u prsima grije Vrućom željom okrutnog jastreba Koj ga uvijek gladnim kljunom bije?”