D.

Tadijanovi: Prsten

Dragutin Tadijanovi: Prsten

Prsten
Kad me pitaju, kakav je
Prsten moj, i odakle je, odgovaram:
Srebrni prsten, zar ne vidite. A kamen, kap
Tamne krvi, koju zovu karneol,
Nosio je,u davno doba, na polasku
U kriarski rat, vitez neki. (Tko zna ita
O njemu?) Kasnije, mnogo kasnije,
Nurnberki zlatar kamen je okovao
U srebro. I prsten, u malom nizu stoljea,
Prelazae s ruke na ruku. (Te su ruke prah
I pepeo, mogle bi za njih rei iva usta.)
Pa je doao j e d n o g a d a n a, i na moju ruku;
Ona je o njemu (godine,godine!) napisala stih:
Na ruci mojoj alosnoj crveni prsten Javorov.
A nitko nije pomiljao da je doista
Na ruci mojoj alosnoj crveni prsten Javorov.
Nego me ispitivahu:
Koliko bi on stajao,
I odmah dodavali: Hiljade, teke hiljade.
Ne bi ni sluali moj zbunjeni odgovor,
Da nisam o tome mislio, i da ne znam
Hoe li on sa mnom lei
U zemlju ili e biti na nepoznatoj ruci
Kad moja bude pepeo i prah. Ona nee znati
Da se i meni inilo, kao i onima
Preda mnom, da se ruka moja nee nikada
Rastati od prstena, prstena od srebra,
S kamenom tamnim kao krv, a zovu ga karneol
Oni koji poznaju drago kamenje. Gotova je pjesma
O prstenu. O mojem ili tvojem prstenu?

Zagreb (Ilica 26), 1. prosinca 1955., etvrtak, popodne

Pjesma Prsten je lirsko-epska. Ima strofnu kompoziciju s elementima lirskog.

Sastoji se od trideset stihova povezanih u jednu cjelinu. Stihovi poinju velikim poetnim
slovom. Jedan od postupaka u oblikovanju pjesme je opkoraenje koje ima posebnu
vanost u prenoenju pjesnikovih misli radi naglaavanja povezanosti. Stihovi nisu vezani
rimom. Pjesnik koristi interpunkciju od koje zarezi imaju dominantnu ulogu. Potrebni su
zbog inverzije.

() A kamen, kap / Tamne krvi, koji zovu karneol

Nosio je, u davno doba, na polasku

Pjesma je u cijelosti prenesena znaenja pa je nazivamo alegorijskom. U njoj

pjesnik razmilja o ljudskom ivotu, smislu postojanja, smrti pa je i misaona. Prsten
predstavlja neprolaznost ivota. injenica je da mu se ne zna poetak ni kraj. itava
pjesma niz je motiva koji simboliziraju pjesnikov ivot. Osnovni motiv je prsten. On
simbolizira trajnost, ivot. Kao takav pjesnikov duh je neprolazan. Govorei o svom
prstenu on kae:

Srebrni prsten, zar ne vidite. A kamen, kap

Tamne krvi, koji zovu karneol.

Odabrala i priredila: A. Sikavica Joler, prof.

D. Tadijanovi: Prsten

Promiljajui o moguem znaenju motiva, zakljuujem: srebro je plemeniti

metal, oznaava vrijednost i istou. Pjesnik je svjestan onoga to jest i govori nam zar
ne vidite. Time ne brine uoavamo li to, smatrajui kako je posve oito. Sredite
njegova duha, ivota jest srce. Srce kao kamen simbol je vrstoe, trajnosti i sredita
ivotnosti. Kamen nije posve uobiajen, on je kap tamne krvi. Kao takav govori o
pjesnikovu srcu koje je silovito ispunjeno ivotnom snagom. Ono je karneol, to znai
poludragulj.

Nosio, u davno doba, na polasku / U kriarski rat, vitez neki (tko zna ita
O njemu?). Kasnije, mnogo kasnije, / Nrnberki zlatar kamen je okovao
U srebro.

Pjesnikovo srce nastalo je u davninama. On to srce vidi u nekome davnom dobu

kada ga je neznani vitez nosio na polasku u rat. Vitez predstavlja hrabrost, odlunost,
borbenost. Moemo pretpostaviti s kolikim arom polazi u borbu za svoje ideale. Ipak,
nita ne znamo o njemu. Zlatar je okovao kamen u srebro. Borbeno srce okovano je
duhom, ono je postalo nedjeljivo od njega. No kako je takav prsten dospio naem
pjesniku?

() I prsten, u malom nizu stoljea,

Prelaae s ruke na ruku. (Te su ruke prah
I pepeo. mogla bi za njih rei iva usta.)
Pa je doao, jednoga dana, i na moju ruku;

Postaje nam jasniji pjesnikov govor o ivotu. Ruke su simbol tijela koje je
propadljivo i smrtno. Prsten sjedinjen s rukom ovjekov je ivot na zemlji. Mogli bismo
pomisliti kako su pjesnikov duh posjedovala neka druga tjelesa, ali smatram kako on nije
tako mislio iako moda i jest. Rekla bih da je prsten simbol ivota koji ne nestaje. Ljudi
se raaju i umiru. Jedan umre, a drugi nastavlja ivot na zemlji. Znamo, ni jedna ruka ne
moe biti ista jer ovjek je i duhovno i materijalno jedinstven, neponovljiv. Jednoga dana
pjesnik je zaivio ivot i nakon mnogo godina napisao o njemu stih :
Na ruci mojoj alosnoj crveni prsten Javorov.

Mogu samo pretpostaviti to je pjesnik elio rei. Teko je protumaiti ovaj stih,
no smatram: ruka je alosna jer je pjesnik svjestan prolaznosti i konanosti svog tijela.
Tijelo se ne moe alostiti, ali usko povezano s duom kao da osjea. Pjesnikova tuga
moe znaiti i posebnu alost koja proizlazi iz osobnog ivota. Prsten je sada crveni
prsten Javorov. Crvena boja simbol je topline i ljubavi. Tako gledajui, rekla bih da je
pjesnikova dua ispunjena ljubavlju prema drugoj. Tu drugu blisku duu naziva Javorom.
Moda je upravo zbog toga tuan jer ne samo da e se rastati od materijalnog nego i od
voljene osobe. A nitko nije pomislio da je doista / Na ruci mojoj alosnoj
Crveni prsten Javorov. Nego me ispitivahu: / Koliko bi on stajao.

Odabrala i priredila: A. Sikavica Joler, prof.

D. Tadijanovi: Prsten

I odmah dodavali : Hiljade, teke hiljade. / Ne bi ni sluali moj zbunjen odgovor,

Da nisam o tome mislio, i da ne znam / Hoe li on sa mnom lei
U zemlju ili e biti na nepoznatoj ruci / Kad moja bude pepeo i prah ()

Ljude ne zanima pjesnikov ivot da bi suosjeali s njim niti sa svim to je proivio

na zemlji. Oni se osvru samo na ivot znajui da je neprocjenjiv. Smatraju da s tijelom
sve zavrava i da e uvijek netko drugi nastaviti ivjeti. Pjesnik nije promiljao o cijeni
svog ivota. On ne zna to e se dogoditi kada ga smrt rastavi od zemlje. Ne zna hoe li
ikada itko ivjeti ivot kako ga je on ivio. Misli li ovdje pjesnik da bi netko mogao
doslovce naslijediti njegov duh, ne znam - moda.
() Ona nee znati / Da se i meni inilo, kao i onima
Preda mnom, da se ruka moja nee nikada
Rastati od prstena, od prstena od srebra,
S kamenom tamnim kao krv, a zovu ga karneol
Oni koji poznaju drago kamenje.

Dok ivi na zemlji, ovjek i ne misli da e kad-tad morati umrijeti i ostaviti sve to
je posjedovao na zemlji. Samo oni koji poznaju vrijednost ivota, jedini pronalaze njegov
smisao, a to je neprocjenjivost i vjenost.
() Gotova je pjesma / O prstenu. O mojem ili tvojem prstenu?

Poanta pjesme je probuditi itatelju svijest kako prsten nije tvarni predmet jer
netko bi mogao pomisliti kako pjesnik govori o prstenu kao skupocjenu nakitu. On je
simbol ivota koji svatko nosi u tijelu dok kroi zemljom. Ne znam vjeruje li pjesnik da e
biti vjean i onda kad se prsten od ruke rastane, odijeli. Pjesma mi se svidjela jer me kao
i sve to me okruuje podsjea na konanost i prolaznost materijalnog.

Jednog u dana sresti ivot koji je u meni, radost koja se u mom iu

skriva, mada se dani nabacuju na moj put prainom.
Upoznah Ga u bljeskovima, i udljivi mu dah sie na me, i zapahnu
moje misli mirisima.
Jednog u dana sresti Radost izvan sebe, onu koja stoluje iza
zaslona od svjetlosti
Nai e, o Vjeni Putnie, otiske svojih stopala
svrh mojih pjesama.
(Rabindranath Tagore)

Mislim da i moje rijei ivotom svjedoe, vjerujem u Ljubav koja jest!

Katarina Mati, IV. b

Srednja kola Pakrac

Odabrala i priredila: A. Sikavica Joler, prof.