Moj dom


Silvije Strahimir Kranjčević
Ja domovinu imam; tek u srcu je
Ko zvijezda sam, na kojoj tek njeni
nosim,
dusi zbore,
I brda joj i dol;
I... lutam kojekud.
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud
Tek kad mi jednom s dušom po
svijet prosim,
svemiru se krene,
I... gutam svoju bol!
Zaorit ću ko grom:
Slobode koji nema, taj o slobodi sanja,
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde
Ah, ponajljepši san;
udivljene,
I moja žedna duša tom sankom mom
To moj je, moj je dom!
se klanja
I pozdravlja joj dan.
Vienac, 1897.
U osamničkom kutu ja slušam trubu
njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi
pjenu
U pola mora šir!
Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj
more
Posvećuje mi grud;
 Moj dom

Književna vrsta:
Ključni motivi:
Tema:
Pjesnikovi osjećaji:
 Moj dom

Pjesma je sazdana od katrena i to isprepletenih
četrnaesteraca i šesteraca.
Vrsta stiha s obzirom na rimu: __________
Rima: ______________
Kompozicija pjesme je dvodijelna, a ritam prati
zanose i strahove lirskog subjekta (pjesnika).
Stilska izražajna sredstva:

• epiteti:

• inverzija (imenica+pridjev):

• usporedba:

• kontrast:

• Personifikacija: