hrvatski – epika od Homera do Mažuranića

Arhajsko razdoblje grčke književnosti

- dominira usmena književnost
- lirika se dijeli na 1. monodijsku (jedan pjevač izvodi stihove; misaona, ljubavna; Alkej, Sapfa) i 2. korsku
(zbor izvodio stihove; domoljubne i pjesme u čast pobjednika; korske vrste: oda, himna, ditiramb;
Pindar i Anakreont – predstavnici)
- razvija se ep – na početku se prenosio usmeno, a kasnije se zapisivao
- najznačajniji pisci epova: Homer – Ilijada i Odiseja, Hesiod – Poslovi i dani
- iz epa se razvija proza

Epska poezija
- prikazuje događaj važan za kolektiv
- pripovijedaju se događaji, opisuju sudbine junaka, predstavlja se prostor u kojemu se zbiva epska
radnja (rat, putovanje, sudbina pojedinaca)
- struktura: pripovjedač, fabula i likovi
o pripovjedač se izravno obraća čitatelju
o u fabuli se iznose događaji iz mitološke ili povijesne prošlosti naroda
o likovi su heroji koji predstavljaju osobine naroda tj. Kolektiva (nacionalni junak)

Epske vrste
- prema načinu kako se čuvaju i prenose: usmena (narodna) i pisana (umjetnička)
- prema formalnim i strukturnim obilježjima
o epska pjesma – obrađuje jedan događaj
o ep - opširno epsko djelo u stihovima koje ima složenu kompoziciju, uz glavni događaj i lika veže
se niz sporednih radnji i likova
- prema tematici: junačke, pustolovne, idilične, didaktičke, religiozne, životinjske

- kada se u epu daje najšira slika, života, običaja i vjerovanja naroda preko reprezentativnih heroja i
događaja presudnih za opstanak naroda govorimo o epopeji ili herojskome epu
- od Homerovih epova do 19. st ep je bio reprezentativna književna vrsta, smatran je najviše cijenjenom
književnom vrstom
- epske tehnike uvedene u antici vidljivi su u svim najvažnijim europskim epovima

DIJELOVI EPA
1. invokacija – zazivanje bogova i muza
2. indikcija – najava teme
3. glavna radnja epa ili fabula
4. retardacija – zaustavljanje glavne radnje
5. rasplet ili kraj epa

- pripovijedanje započinje in medias res (u središte zbivanja) –iznosi se situacija iz već razvijene radnje
(pozornost nije na završetku jer je svima već poznat)
- govori o temama važnim za cijelu zajednicu jer su povezane s opstankom naroda

- sredstva retardacije: digresija (manja udaljavanja od glavne radnje; dulji opisi predmeta, lika, prostora,
događaja; nije cjelina za sebe), epizoda (opsežnija udaljavanja od glavne radnje; tematski jedinstvena
cjelina koju možemo pratiti od početka do kraja), ponavljanje (riječi, izraza ili situacija; stalni epiteti)
- formulaičan način izražavanja – služi se formama i obrascima, postoje gotovi izrazi za neke stalne
situacije i teme, isti početak i završetak
ep: autori i djela po razdobljima
temelji civilizacije: Ep o Gilgamešu

antika- grčka književnost: Homer - Ilijada i Odiseja

antika- rimska književnost: Vergilije - Eneida

srednji vijek: Beowulf (engleska knjiž.), Pjesan o Rolandu (francuska knjiž.), Pjesan o Cidu (španjolska knjiž.),
Pjesma o Nibelunzima (njemačka knjiž.), Kalevala (finska knjiž.)

predrenesansa: Dante - Božanstvena komedija (alegorijski ep)

prosvjetiteljstvo: Voltaire – Henrijada

renesansa:
ITALIJA: Ariosto - Bijesni Orlando (viteški ep), Boiardo – Zaljubljeni Orlando (epska pjesma)
PORTUGAL: Camoes – Luzitanci
o viteški i vergilijanski ep su ravnopravni

barok: Tasso - Oslobođeni Jeruzalem i Osvojeni Jeruzalem (religiozni ep)

romantizam: Goethe, Herman i Doroteja (idilični ep), Rajnska ulica (satirični ep); Byron, Don Juan (satirični
ep)

u Hrvatskoj
renesansa: Marko Marulić - Judita (kršćansko-vergilijanski ep), Petar Hektorović - Ribanje i ribarsko
prigovaranje (putopisni ep), Brne Karnarutić - Vazetje Sigeta grada (vergilijanski ep), Mavro Vetranović -
Piligrin (alegorijski ep)

barok: Gundulić - Osman (povijesni ep), Petar Zrinski - Opsida sigetska (povijesni ep), Josip Baraković - Vila
Slovinka (povijesni ep), J. Palmotić – Dubrovnik ponovljeni, P. R. Vitezović – Odiljenje Sigetsko

prosvjetiteljstvo: Andrija Kačić Miošić - Razgovor ugodni naroda slavinskoga (prosvjetiteljski ep), Matija
Antun Reljković - Satir iliti divlji čovik (prosvjetiteljski ep)

romantizam: Mažuranić - Smrt Smail-age Čengića

ANTIČKI EP
- Homer se smatra začetnikom epike, a njegovi epovi uzorom za pisanje budućih epova

Homer, Ilijada
- ratnički ep
- kompozicija: 24 pjevanja
- vrsta stiha: heksametar
- tema: prikaz zbivanja na kraju Trojanskog rata (51 dan rata)
- dvostruka srdžba Ahileja (ljuti se na Agamemnona zbog oduzimanja ropkinje Briseide i ljuti se na
Hektora zbog ubojstva Ahilejeva prijatelja Patrokla)
- većinu radnje čini prikaz bitaka između Grka i Trojanaca

LIKOVI SMRTNIKA degresija – opisivanjem štita

GRCI
Agamemnon (kralj Mikene)-
vrhovni zapovjednik grčke vojske
Helena (kći Zeusova)- Paris ju je
oteo i odveo u Troju
TROJANCI udaljavanje od ratnih zbivanja
prikazom grčkog života u
Prijam (kralj Troje) – Hekubin mirnodopsko vrijeme
muž
Hektor (njihov sin) – najveći epizoda- oproštaj Hektora i
trojanski junak Andromahe

Paris (njihov sin) – otmicom ponavljanje – brzonogi Ahilej, silni

Ahilej – najveći grčki junak
Patroklo – najbolji Ahilejev
prijatelj
+ Menelaj, Odisej, Kalhas
Helene izazvao Trojanski rat
Andromaha – Hektorova supruga
+ Sarpedon, Eneja, Helen
Agamemnon, sjajnošljemac
Hektor, volooka Hera
bogovi na strani Grka: Hera,
Atena
bogovi na strani Trojanaca:
Afrodita, Apolon

sadržaj 1.-6. pjevanje

Kuga među grčkom vojskom jer Agamemnon nije htio vratiti ropkinju Hriseidu njezinom ocu (svećeniku).
Agamemnon vraća ropkinju, kuga nestaje. Agamemnon uzima Ahilejevu ropkinju Briseidu. Uvrijeđeni Ahilej
povlači se iz borbe dok ga Grci ne budu molili da se vrati. Počinje bitka. Bogovi odlučuju da Troja mora
pasti. Bitka se nastavlja, ljudi ginu, bogovi su podijeljeni. Jedni se upliću u bitku na grčkoj, a drugi na
trojanskoj strani.

šesto pjevanje
Trojanci se odupiru grčkim napadima. Po nalogu vrača Helena, Hektor odlazi u Troju. Prvo majci prenosi
Helenovu poruku, a nakon toga odlazi bratu Parisu koji je s Helenom. Na kraju traži suprugu Andromahu da
se s njom pozdravi prije odlaska u bitku.
- tema je prikaz rastanka obitelji- ratnik se mora boriti za svoju zemlju, a njegova obitelj to mora
prihvatiti bez obzira na osobnu žrtvu
- Hektor: hrabar, svjestan da će poginuti, čast i domovina su mu na prvom mjestu
- Andromaha: racionalna, voli muža, drži do tradicije

sadržaj 7.-18. pjevanje

Zeus zabranio bogovima miješanje u rat. Zbog toga Trojanci pobjeđuju. Agamemnon moli Ahileja da se vrati
u bitku, on odbija. Borbe se nastavljaju. Hera odvlači Zeusovu pozornost pa se bogovi miješaju u rat i neki
pomažu Grcima. Hektor je ranjen, a Zeus šalje Apolona da mu pomogne. Patroklo moli Ahileja da mu da
svoje oružje kako bi pomogao Grcima, on mu to dopušta. Vidjevši Ahilejevo oružje Trojanci bježe jer misle
da je on. Hektor ubija Patrokola.
osamnaesto pjevanje
Ahilej tuguje za prijateljem, Tetida ga tješi i obećava nabaviti novo oružje. Odlazi bogu Hefestu i on pristaje
napraviti oružje za Ahileja.
- štit: srednji krug (nebeski svod, zvijezde, najmanji), 1. prsten (život u gradu, 1. grad rat 2. grad mir), 2.
prsten (život na selu), 3. prsten (pastirski život), obod štita (ocean, najveći)
- nema prevelike razlike života u gradu i na selu
- život na selu: ratarska zemlja, obrada zemlje, vinogradarstvo, ratarstvo, upregnuli volove
- pastirski život: pastiri i pastirice, veseli su, pjevaju, prikaz nošnje (košulje, tajice i klompe)
- prikaz grčkog mirnodopskog života

završetak epa
U dvoboju Ahilej ubija Hektora i danima njegovo tijelo poteže po zidinama i oko Patroklova groba. Prijam
se upućuje u grčki tabor kako bi izmolio sinovo tijelo, ljubi ruku Ahileju, a on mu se smiluje, njegova se
srdžba stišava te ep završava prikazivanjem devetodnevnih pogrebnih svečanosti Hektoru u čast.

Homer, Odiseja
- pripovijeda se o povratku ratnika Odiseja nakon Trojanskog rata na Itaku u kojoj ga čeka vjerna žena
Penelopa i sin Telemah
- povratak traje deset godina jer ga nepovoljne prilike odnosno volja boga Posejdona i nepromišljeni
postupci mornara vode iz nevolje u nevolju i onemogućavaju povratak kući
- za to vrijeme prosci uništavaju njegov dom, a Telemah im se ne uspijeva oduprijeti
- naglasak na opis Odisejevih pustolovina, svaki otok je nova zamka koja ga sprječava u povratku, ali on
na kraju uspijeva doći na Itaku

LIKOVI Kompozicija - 24 pjevanja

SMRTNICI
Odisej: grčki ratnik i vladar Itake
Penelopa: Odisejeva supruga
Telemah: Odisejev sin
+ Alkinoj, Antinoj, Euriklija
BOGOVI Vrsta stiha - heksametar
Atena Pojmovi i simboli: odiseja (lutanje), Itaka
Zeus (simbol mjesta na koje se čovjek u konačnici
Posejdon vraća), Penelopa (simbol vjernosti)
Antički frazemi: Tantalove muke, Sizifov posao,
nimfa Kalipsa
proći između Scile i Haribde

kompozicija
 od 1. do 4. pjevanja: Olimp (oluka bogova) i Itaka (prosci, Telemah i Penelopa)
 od 5. do 8. pjevanja: Odisej u sadašnjosti: od Ogigije do Feačana
 od 9. do 12. pjevanja: Odisej u prošlosti - Odisejeva priča (pustolovine od završetka Trojanskog rata i
polaska na put do dolaska na Ogigiju)
 od 13. do 16. pjevanja: Atena pretvara Odiseja u prosjaka. Kad se Telemah vraća, Odisej se otkriva te
njih dvojica planiraju osvetu proscima koji planiraju ubit Telemaha.
 od 17. do 20. pjevanja: Odisej prerušen u prosjaka odlazi u svoj kraljevski dom. Razgovara s
Penelopom, ali joj se ne otkriva Ona ga prepoznaje po ožiljku. Penelopa najavljuje natjecanje
proscima, a pobjednik će dobiti njezinu ruku.
 od 21. do 24. pjevanja: Odisej pobjeđuje u natjecanju, a nakon toga slijedi njegovo otkrivanje i osveta
proscima. Odiseja završava pobjedom Odiseja nad pobunjenim Itačanima.

sadržaj 1.-9. pjevanja

Nakon deset godina lutanja bogovi dopuštaju Odiseju povratak kući na Itaku. U njegovoj su kući prosci koji
traže ruku Penelope jer misle da je on mrtav. Odisej kreće na put, ali ga bog Posejdon napada. Pomažu mu
drugi bogovi. Stigao je na otok kojim vlada kralj Alkinoj. Kralj ga je ugostio, no nije znao da je on zapravo
Odisej. Za vrijeme gozbe pjevač pjeva o Trojanskom ratu i u pjesmi spominje Odiseja. Ta je pjesma povod
za Odisejevo otkrivanje te prepričava kralju svoja lutanja od pada Troje do dolaska na Ogigiju.
Neljubazan doček kod Polifema
Kiklop ubija Odisejeve junak i jede ih za večeru. Ujutro ubija još dvojicu, a Odisej smišlja osvetu. Kada se
Kiklop navečer vratio u spilju, ubija još dvojicu nesretnih mornara. Kada je Kiklop opijen vinom zaspao,
Odisej ga je uz pomoć svojih prijatelja oslijepio užarenim maslinovim kolcem. Odisej se sa svojim
prijateljima uspijeva dokopati lađe. Misleći da je siguran ruga se Kiklopu.
Penelopa, prikaz Kiklopa, nešto radnja 24h roman svijesti, invokacija, indikcija

HOMERSKO PITANJE
- pitanje je li Homer uopće postojao tj. pitanje autorstva Ilijade i Odiseje
- unitaristi- smatraju da je Homer postojao i da je autor oba epa
- deutrogonisti – smatraju da je Ilijadu napisao Homer, a Odiseju netko drugi
- pluralisti- smatraju da su na Ilijadi i Odiseji radili više autora

Vregilije, Eneida
- zlatno doba rimske književnosti
- uz Eneidu napisao je Bukolike (pastirski spjev) i Georgike (ratarski ep)
- Piše rimski nacionalni ep utemeljen na mitu o Eneji, Trojancu božanskog podrijetla (Eneja se smatrao
začetnikom Rimljana)
- po uzoru je na Homerove epove - epska tehnika (invokacija, retardacija radnje) i raspored građe (pisana
heksametrom)
- herojski ep, podijeljen u 12 pjevanja - prvih šest pjevanja po uzoru na Odiseju, drugih šest pjevanja po
uzoru na Ilijadu
- koristi se književnim postupkom „proricanja onog što se već dogodilo“ i to je povezao sa svojim
vremenom
- ep u kojem se pripovijeda o tome kako Trojanci koji su preživjeli pad Troje lutaju morem i vodi ih Eneja.
Nakon godina lutanja dolazi na italsko tlo i nakon ratnih sukoba osniva grad

- tema: Enejino lutanje nakon pada Troje i osnutak Rima

- temeljni motivi: dužnost, sudbina, ljubav, osveta
- vrline rimskog junaka prikazane u Eneji
- aforizmi: fama volat (glasina se brzo širi), ne vjeruj Danajcima ni kad darove nose
- vergilijanski ep: domoljuban, nacionalno i vjerski ispravan, čvrsta kompozicija, jedna glavna radnja,
epizode moraju biti vezane za glavnu radnju, nema fantastike (osim zlih anđela)
o dominira u Hrvatskoj, Španjolskoj i Portugalu

epski junaci
- karakterizacija likova – uz ime ide stalni atribut (npr. brzi Ahilej) i lik nije izravno psihološki opisan, kroz
djelo uočavamo njegove osobine i tako saznajemo njegov karakter
- zbog epskih tema pjesnik uvijek govori u ime cijele zajednice zato su junaci epskih djela predstavnici
naroda kojemu pripadaju nositelji osobina toga naroda

- djelo u kontekstu svjetske književnosti: Dante, Pakao - u drugom krugu gdje se nalaze grešni ljubavnici
smjestio je i Didonu zbog njezine ljubavi prema Eneji

od 1. do 6. pjevanja
Eneja s ostalim preživjelima sedam godina luta morem tražeći novu postojbinu. Dolaze do Kartage gdje ih
kraljica Didona ugošćuje. Oni se zaljubljuju te Eneja ostaje u Kartagi. Jupiter ga u snu upozorava na njegovu
dužnost pa on ostavlja Didonu koja ga proklinje i nakon toga se ubija. Eneja s Trojancima nastavlja lutanje
te na Siciliji silazi u podzemni svijet gdje mu otac Anhiz proriče budućnost grada Rima. Na Siciliji ostavlja sve
nesposobne za ratovanje te plovi do rijeke Tiber
od 7. do 12. pjevanja
Eneja se iskrcao i od kralja Latina traži dopuštenje za osnivanje grada. Uz dopuštenje dobiva i ponudu da
oženi njegovu kćer Laviniju. U sve se miješaju bogovi i dolazi do ratnih sukoba. Po božjem nalogu odlazi do
kralja Arkađana po pomoć te se vraća s 400 konjanika koje predvodi Palant, kraljev sin. Od majke Venere
dobiva oružje. Opisuje se detaljno štit na kojemu je prikazana budućnost- povijest Rima od osnutka do cara
Augusta. Nakon sukoba uspijeva pobijediti. Sve završava smrću kralja Turna kojeg u dvoboju ubija Eneja.

LIKOVI
Trojanci: Prijam, Hekuba, Hektor(sjena), Eneja, Anhiz, Kreuza, Laokont
Grci: Sinon, Pir
Kartaga: Didona, Ana (njezina sestra), Jarbo (vladar susjednog kraljevstva)
Bogovi: Jupiter (vrhovni bog), Junona (njegova žena), Venera (Enejina majka), Merkur (glasnik bogova)

SREDNJOVJEKOVNI EP
- viteški epovi – domoljubni ep na narodnom jeziku u čijem je središtu lik viteza koji je odan kralju, Bogu
i dami, uklopljena fantastika, epizode ne moraju biti vezane za glavnu radnju
o Beowulf (staroengleski), Pjesan o Rolandu (starofrancuski), Pjesan o Cidu (starošpanjolski), Pjesma
o Nibelunzima (staronjemački)
o dominira u Italiji; najpoznatiji pisac Ariosto – Bijesni Orlando
- kršćanski vitez, ratnik koji uz ratničke vrline ima i vrline proizašle iz kršćanstva i feudalizma: pobožnost i
vjernost vladaru

Pjesan o Rolandu
- kršćanski pogled na svijet
- najstariji spjev iz ciklusa junačkih pjesama nastalih oko Karla Velikog i njegovih vitezova
- Ronaldo- prikazan kao Karlov nećak, kršćanski vitez koji časno umire za svoga kralja
- Karlo Veliki- prikazan kao kršćanski vladar
- temeljne vitezove vrline: feudalna čast, vjernost vladaru, pobožnost
- nepoznat autor

Dante, Božanstvena komedija

- kontekst: predrenesansa, 14. stoljeće
- djelom Božanstvena komedija začetnik talijanskog književnog jezika (pisana na narodnom jeziku)
- tercina- strofa sastavljena od triju jedanaesteraca s rasporedom rime aba, bcb
- Dante uvodi tercinu s jedanaestercem
- književna vrsta: ep (nema u potpunosti obilježja epa, više opis prostora i ugođaja nego sami
događaji
- tema: Danteovo putovanje kroz pakao, čistilište i raj (fikcija)
- alegorijska tema: prikaz čovjekova života na putu od grijeha do Boga
- kompozicija: tri dijela; Pakao, Čistilište i Raj napisanih u 100 pjevanja u tercinama
- simbolika brojeva
o broj 100 (pjevanja: 1+33+33+33=100) u srednjem vijeku simbol cjelovitosti i savršenstva
o broj 3 (tercina, 3 dijela Božanstvene komedije, svaki dio 33 pjevanja, 9 krugova pakla, 9 rajskih
nebesa) simbol Svetog Trojstva
- dvije razine značenja:
1. prikaz zamišljenog puta po podzemnim prostorima pakla, nadzemnim prostorima čistilišta i
nebeskim prostorima raja =doslovno značenje
2. simbolički put pojedinca opterećenog grijehom do spoznaje svoje grešnosti i pravih vrijednosti
preko pokajanja i iskupljenja grijeha do spasenja u vječnom životu =alegorijsko značenje
- stil je slikovit i refleksivan
 - započinje simboličnim prikazom: čovjek živi u grijehu (mračna šuma = grešan život) jer je zalutao i
skrenuo s ravne staze (život u vjeri), a zahvaljujući zrakama sunca (= Božja providnost) u rano jutro
(=nada) čovjek se može vratiti i ponovno pronaći pravi put
- simboli grijehova: pantera – bludnost, lav – oholost, vučica – lakomnost
- drugi put koji Vergilije nudi Danteu je put kreposti i vjere
- u drugom pjevanju se isprepliću antički (Vergilije, prelazak rijeke,…) i kršćanski motivi (bogorodica
Lucija, Isus,..)
- „Tko uđe neka se kani svake nade“ – natpis nad predpaklom (tamo su mlitavci, kukavice)
- U predpaklu rijeka Aheron koja predstavlja prelazak mrtvih duša i Harona koji određuje kaznu
lupanjem repa
- miješaju se povijesne osobe i osobe iz mitologije i književnosti

1. krug Limb: nekršteni, ljudi rođeni prije Krista, antički mudraci kojima pripada Vergilije (žali jer
nikada neće ući u raj) + Homer, Horacije, Ovidije, Elektra, Eneja, Brut, Sokrat, Platon …, iako su u
paklu ne trpe muke, već čežnju bez nade
2. krug, grešni ljubavnici: Kleopatra, Helena, Paris, Tristan, Paolo i Francesca, nosi ih vjetar kao simbol
strasti koja ih je vodila kroz život (sudac Minos)
3. krug, proždrljivci (sudac Kerber, troglavo čudovište)
4. krug, škrtci i rasipnici (sudac Pluton u liku vuka)
5. krug, srditi (u močvari Stiks)
6. krug, krivovjerci i bezvjerci: ljudi koji ne vjeruju u besmrtnost duše nalaze se unutar zidina Disova
grada u gorućim grobovima
7. krug, nasilnici, ubojice, samoubojice
8. krug, zavodnici, svodnici, simonisti (trgovci svetinjama i crkvenim položajem), vračevi, licemjeri,
lažni svjedoci
9. krug, izdajice rođaka, domovine, gostiju i prijatelja, dobročinitelja; Lucifer (maše krilima i sve
smrzava- kazna vječni led, u njegovim zubima: Brut, Kasije (izdajica RC) i Juda)

- kada izlaze iz pakla dolaze do čistilišta predstavljenog kao brijeg na čijem je vrhu zemaljski raj,
Vergilije nestaje, a po Dante dolazi Beatrice i vodi ga u božanski raj

- Beatrice: lijepa i tijelom i dušom, ljubav prema takvoj ženi čovjeka uzvisuje do Boga – pojavljuje se u
drugom pjevanju, Dante joj posvećuje hvalospjev zbog ljepote
- ljubav prema njoj shvaća u duhu pjesničke škole slatkog novog stila: žena je idealizirana do
savršenstva (tjelesnog i duhovnog), a njezina duhovna krepost i plemenitost duše i pjesniku otvara
put prema duhovnome, odnosno Bogu

simbolika likova
 Dante (simbol grešnog čovječanstva) na putu do božanske spoznaje kroz Pakao, Čistilište i Raj, a opisi
putovanja podijeljeni su u kraće epizode gdje se opisuju predjeli kojima prolazi, komentari vodiča te
susreti s mitološkim bićima i s likovima koji su razmješteni prema vlastitim zaslugama u životu
 Vergilije je simbol razuma
 Beatrice je simbol božanske milosti

- srednji vijek: vjera u Boga, alegorija, zagrobni život, zemlja u središtu svijeta
- novi vijek: Beatrice, kritika Crkve, egzistencijalno pitanje, kritika stvarnosti, individualizam, vodi ga
stvarna žena i stvarna osoba
RENESANSNI EP

Ariosto, Brijesni Orlando

- nastaje na temelju epa Pjesan o Rolandu, u središtu je lik viteza Rolanda
- Ariosto viteški ep oživljuje na renesansni način (renesansno poimanje ljubavi)
- srednjovjekovan građa se produbljuje humanističkim pristupom (antički motivi) i refleksivnošću
(misaonost) iz koje progovara renesansni svjetonazor
- barok ne odobrava: glavni pokretač radnje je ljubav, miješanje vjera, više radnja, fantastiku
- složena radnja s sporednim epizodama (ljubavni, viteški, fantastični, pustolovni karakter) pri čemu
se jednaka pozornost pridaje glavnim i sporednim likovima, puno skladno uklopljenih detalja -
obilježje renesanse
- Orlando zbog ljubavi gubi razum i čini zlo ubijajući nedužne ljude umjesto da ih štiti, ona ne poznaje
granice što vidimo u epizodi u kojoj se kršćanka zaljubljuje u poganskog ratnika
- pisan je u stancama- strofama od 8 jedanaesteraca s rasporedom rima abababcc
- umjetničku uvjerljivost pojačava priroda koja je pojavljuje kao okvir epskih zbivanja i pridonosi
izražajnosti i uvjerljivosti

sadržaj epa
Predstavlja borbu između kršćana i Saracena oko Pariza. Uz borbu u središtu je i osveta, Saraceni su krenuli
u ratni pohod protiv Karla Velikoga jer žele osvetiti smrt svojeg kralja Trojana, kojega je ubio vitez Orlando.
Predvodio ih je Agramant, sin ubijenog kralja. Druga je radnja povezana s Orlandovom ljubavlju prema
Anđeliki, istočnjačkoj kraljevni. Progoni ju po cijelom svijetu te se zbog nje sukobljava s rođakom Rinaldom.
Kad sazna da se ona zaljubila u Saracena Medora, on poludi i čini nečasna djela (ne ponaša se poput
kršćanskog viteza). Vitez Astoplo na krilatome konju odlazi na Mjesec jer je tamo Orlandov razum skriven u
bočici i tako mu se razum vraća u pravom trenutku da u dvoboju ubije Agramanta, saracenskog kralja.
Treća radnja prikazuje ljubav hrabre Bradamante, sestre viteza Rinalda, žene ratnice, prema saracenskom
junaku Ruđeru. On se kasnije preobrati na kršćanstvo, a Ariosto ga slavi kao pretka obitelji d'Este u čiju čast
ep i nastaje.

HRVATSKI RENESANSNI EP
- nastaje pod utjecajem antičkih (Vergilije) i talijanskih (Ludovico) autora

Marko Marulić (1450.-1524.)

- rođenu u Splitu, plemićka obitelj Pečenića; otac hrvatske književnosti
- školovao se u Padovi, pokopan u crkvi sv. Frane
- marulolozi- njegovi proučavatelji
- prvo je pisao na hrvatskom (djelovati u sredini) pa na latinskom (učeni ljudi)

djela na hrvatskom jeziku

a) Judita
- kršćansko-vergilijanski ep, početak hrvatske umjetničke književnosti
- na hrvatskom jeziku (splitska čakavština) ostvario epski književni oblik koji su humanisti stvarali na
latinskom

b) Suzana
- spjev napisan slično kao Judita, naglašavanje vrlina kreposti i poštenja, ali ukazuje i na zlo do kojega
vodi moralna pokvarenost

c) Molitva suprotiva Turkom i Tuženje grada Hjerozolima

- domoljubne pjesme, zaziva Božju pomoć u formi srednjovjekovne lamentacije
djela na latinskom jeziku
- popularna jer je znao uklopiti kršćansku poruku u zanimljivu priču
- Evanđelistar, Pedeset priča, Poslanica papi Hadrijanu
- ep Davidas, najznačajniji, nije tiskan za njegova života

Marulić u povijesti književnosti

- Petar Zoranić - Planine (16. st.) donosi pjesmu u kojoj se pojavljuju temeljni motivi iz Molitve
suprotiva Turkom
- Petar Hektorović - Ribanje i ribarsko prigovaranje (16. st) – prolazeći pored Nečujama prisjeća se
Marulića
- Tin Ujević - Oproštaj (1914.) – odaje počast začinjavcima i Maruliću

religiozno- poučna uloga književnosti

- namjera opisivanja i širenja kršćanskog morala
- čovjek je u njegovim djelima grešan, podijeljen između duše i tijela, ali zahvaljujući Božjoj pomoći
može živjeti kao pravi kršćanin i tako zaslužiti blaženstvo na onome svijetu
- djela oblikuje u duhu srednjovjekovne književnosti

Marulić, Judita
- najznačajnije i jedino djelo tiskano za njegova života
- napisana 1501., tiskana u Mletcima 1521.
- posveta don Dujmu Balistriliću u kojoj obrazlaže svoju namjeru pisanja epa

- kršćansko- vergilijanski ep
- šest pjevanja (libara) pisanih dvostrukorimovanim dvanaestercem
- jezik je starohrvatski – splitska čakavica
- simetrična kompozicija, kršćanska invokacija (povezanost boga i čovjeka), na početku posvete
inspiracijama, alegorijsko djelo
- suvremeni motivi: opisi Splita i okolice, opis turske vojske

- prikaz jednog događaja: udovica Judita uz Božju pomoć ubija asirskog vojskovođu Oloferna i tako
oslobađa svoj narod.
- Marulić daje snagu narodu – i slabiji se mogu obraniti od jačega
- vojska prikazana realistično
- Judita prikazana kao petrarkistička žena – idealizirana (stavila pojas nevinosti, odana bogu)
- renesansni pjesnik: jasnoća onoga što prikazuje, pregledna kompozicija, slikovitost samog djela
- epska tehnika: najava teme i invokacija, usporavanje radnje ponavljanjima, digresijama i
komentarima
- likovi: Ozija (veliki svećenik), Judita (pobožna udovica), Oloferno (asirski zapovjednik), Eliakim, Abra
(Juditina služavka), Akior
- ideja: uz Božju pomoć i vlastitom vjerom može spasiti od opasnosti i savladati i najmoćnijeg
neprijatelja
BAROKNI EP
Gundulić, Osman
- nastao na temelju stvarnih povijesnih događaja, Hoćimske bitke 1621. i sudbine turskog vladara koji
nije ostvario planiranu pobjedu
- književna vrsta: barokni ep, vergilijanski ep (puno epizoda ali su sve vezane uz glavnu radnju)
- žene ratnice, oblikovane po uzoru na Oslobođeni Jeruzalem
- nije tiskan za vrijeme autorova života i nema 14. i 15. pjevanje (najbolje nadopunio Mažuranić)
- kompozicija: 20 pjevanja
- vrsta strofe i stiha: strofe od četiriju simetričnih osmeraca (4+4) s rimom abab
- invokacija: zaziv muza za pomoć pri pisanju djela + retoričko pitanje na početku
- tema: uspon i pad mladog sultana Osmana, prolaznost svega što je ljudsko, kažnjavanje oholosti
- dvije fabularne linije
o vladislavijada – fabula vezana uz poljskog kralja Vladislava i njegovog viteza; zatočen je u
Carigradu i njegova djevojka Krunoslava ga traži preobučena u muškarca
o osmanijada – fabula vezana za Osmana; mlad dolazi na prijestolje, a njegova silovitost i taština će
ga doći glave
- barokni motiv na početku- kažnjavanje ljudske oholosti (Gundulić smatra da je to najveći grijeh)
- drugi temeljni motiv- nestalnost svega što je ljudsko, kolo sreće se okreće – svevremenost
- likovi: Osman, Ali-paša, Kazlar-aga, Sokolica, Sunčanica, Korevski, Krunoslava, Vladislav
o Sokolica je zaljubljena u Osmana, Sunčanica je žena za harem
o motiv ženske ljepote (petrarkizam) – Sokolica sa svojim amazonkama
- stilska obilježja: barokni stil - kićenost ostvarena uporabom končeta, paradoksa, gomilanjem
metafora, antastični motivi (paklene slike)
- započinje i završava uzdahom „Ah“
- započinje i završava s oholosti
- nacionalna ideja: pobjeda kršćanstva nad islamom

Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića

- rođen je u Novom Vinodolskom, pučanska obitelj, dio kruga iliraca okupljenih oko Ljudevita Gaja,
prvi ban pučanin (1837.)
- tema: protuturska tematika(od 15. st), izdignuta na općeljudsku razinu: prikazuje se sukob dobro-
zlo, a zlo na kraju biva kažnjeno
- stvaran povijesni događaj
- mjesto radnje: započinje u Stolcu (Hercegovina), Crna Gora (Cetinje = romantičarsko obilježje i
okultizam, Morača) i Gacko polje
- kompozicija: fabula je sažeta- događaji ispričani u pet pjevanja (Agovanje, Noćnik, Četa, Harač, Kob),
radnja traje kratko, nema puno digresija i epizoda
- pripovjedač: 3. lice (sveznajući pripovjedač), prekida se digresijama u kojima pripovjedač komentira
radnju i izravno se obraća čitatelju, nije objektivan
- stilska obilježja: po uzoru na Gundulića (štokavština, lirizam) i hrvatsku narodnu književnost
(slavenska antiteza), pripovijedanje isprepleteno s epskim (pripovijedanje), lirskim (apostrofiranje
čitatelja i pripovjedačevi subjektivni komentari) dramskim (polarizacija likova, tematizira se sukob
dobro-zlo) elementima
- pisan u osmercima i desetercima (stihovi hrvatske epske umjetničke i narodne baštine)
- književna vrsta: spjev (kraći ep)

- radnja započinje in medias res

1. AGOVANJE – uvod
o nasilnička akcija Smail-age, on je junak, ali nije čovjek
o dvostruko nasilje – pobio je Crnogorce i jednog svojeg Turka (starca Duraka)
o ljut je jer Crnogorci nisu pokazivali strah
o odnos sluge i gospodara – potpuna odanost, nema protivljenja ili demokracije
 2. NOČNIK – zaplet
o mistična atmosfera = utjecaj europskog romantizma
o Novica je krvnik Crne Gore jer želi osvetiti oca – njegova osveta je individualna, simbol je osvete i
Smail-agine propasti

3. ČETA – peripetija
o u govoru svećenika vidljivi su Mažuranićevi stavovi: domoljublje, zajedništvo kršćanskih naroda,
religioznost
o svećenik drži govor o domoljublju i vjeru, ističe pravo na borbu za slobodu i blagoslivlja ih, dajem
im snagu da se bore protiv Smail-age te ih na kraju poziva na ispovijeda, prirodu doživljava kao
identitet naroda
o u svećenikovu govoru dolazi do izražaja Mažuranićeva primjedba zapadnoj Europi koja je svjesna
nepravde učinjene Crnogorcima i ne poduzima ništa – aktualno danas
o simbolikom Novičinog krštenja pjesnik je izrazio vjeru u pomirenju dva naroda razdvojenih zbog
vjere

4. HARAČ – vrhunac
o razlika raje od Crnogoraca – raja se ne buni i ne želi osvetu
o Smail-aga se sramoti – kopljem pogodio svog Turčina, ne prikuplja harač
o Turska gozba – jedu kao životinje – kontrast – okruženi bijelim šatorima
o Smail-agu razdire što ga svi ismijavaju i želi se osvetiti, kasnije sanja kako bi trebao imati dom i
ženu
o Novica ubija agu, nakon toga i on ubijen – svi koji su okrvavili ruke moraju umrijeti
o Bauk jedini ostao živ – mora prepričati istinu (Hamlet – Horacije)

5. KOB – rasplet
o Gundulićevska kob – kao u Osmanu, izdaja, Smail-aga se kao lutka klanja križu kada zađe sunce =
pobjeda Crnogoraca
o na početku Smail-aga je na vrhuncu moći, a Crnogorci su pobijeni – na kraju Crnogorci pobjeđuju,
a snaga Turaka je na nuli

- likovi: Smail-aga Čengić, starac Durak, Novica (turski vojnik, osvetnik), Safer (turski vojnik), Bauk
(turski vojvoda i narodni pjevač), četa (kolektivni lik, narod), starac svećenik

- likovi su polizirani: Smail-aga i četa

o Smail- aga: demonski lik i utjelovljenje zla: oholi silnik, nemilosrdno muči i ubija zatočene ljude, a
nema milosti ni prema svojima kada ga upozoravaju da bi se potlačeni narod mogao osvetiti, tašt
je: želi ostati zapamćen kao junak pa je bijesan kada čuje pjesmu u kojoj je opjevan kao loš ratnik,
kukavica: kada dolazi četa pokušava pobjeći
o Četa (raja): kolektivni lik, osobine naroda koji se bori za vlastitu slobodu: skromni, hrabri,
religiozni, spremni umrijeti za obranu doma, vodi ih vjera i zajednički cilj

- polarizacija pokazuje općeljudsku razinu djela

Četa (raja) kršćanstvo Zapad žrtva dobro
Smail-aga (Turci) islam Istok silnik zlo

- ideja: spajanje književnog stvaralaštva i političkog djelovanja; ukazuje se Zapadu na Tursko Carstvo,
nijedna tiranija, nijedno nasilništvo ne može trajati vječno

- romantičarska obilježja epa: svijet podijeljen na suprotnosti, osjećajnost, lisrski elemnti,utjecaj

narodnog stvaralaštva, opisi prirode, mistika, demonski tip junaka, miješanje vrsta
 - klasicistička obilježja epa: dominira razum, dominira kolektiv, jak kršćanski svjetonazor, čvrsta
kompozicija (više nego romantičarskih obilježja)
- antiteze: islam – kršćanstvo, zapad – istok, Turci – Crnogorci, dobro – zlo, sloboda – nesloboda,
hrabrost – kukavičluk, Smail-aga – raja

- utjecaji: po uzoru na europske (klasicizam i njemački romantizam) i hrvatske (dubrovačka

književnost, narodna poezija) književne uzore
- prikazao se kao romantičar koji u djelu pokazuje narodni duh (nacionalna tema) služeći se
narodnom epskom tradicijom
- očituju se tri temeljne sastavnice novije hrv. književnosti: klasično nasljeđe, narodna tradicija, i
dubrovačka poezija

AFORIZAM- jednostavno i duhovito izrečena tvrdnja ili sažeta misao sa svojstvima paradoksa
„Sve je grijeh sva su djela prika: „I sto volja što ushtije,
Bez kajanja neima oprosnika“ Sve razorit ono jedno“

lirski elementi: subjektivnost, lirski monolozi, lirske digresije, humanizirani krajolik, aforičnost
epski elementi: glavni motiv smrt Smail-age (događaj), kronološki slijed radnje, likovi kao nositelji radnje,
pripovijedanje, opisivanje
dramski elementi: unutarnji i vanjski sukob, dramska kompozicija, napetost, monolozi, dijalozi

SLAVENSKA ANTITEZA- sastoji se od pitanja, negacije tog pitanja i odgovora

„Što se bijeli u gori zelenoj?
Al' su snijezi, al su labudovi?
Da su snijezi, već bi okopnuli,
labudovi već bi poletjeli.
Nisu snijezi, nit su labudovi,
nego šator age Asan-age.“