Vladimir Nazor

- Pripada hrvatskoj moderni

- Osim pjesama na standardnom jeziku piše i dijalektnu poeziju
- On je sa otoka Brača (Postire) pa piše pjesme na čakavskom dijalektu
- Jedan dio života je proveo u Istri
- Njegove su pjesme zapravo kombinacija bračke i istarske čakavštine
- Njegova poznata pjesma: „Cvrčak“ („I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče…“)
-pjesma dočarava ambijent i zamišljamo njegov rodni kraj
- Politički aktivan- antifašizam – sa 66 godina se pridružio partizanima
- Prijatelj sa Ivanom Goranom Kovačićem (mladi pjesnik)
- Pisao je pjesme, pripovijetke (imaju bajkovitih elemenata)
-Jedna od najpoznatijih pripovijedaka :“Veli Jože“

VLADIMIR NAZOR: ZVONIMIROVA LAĐA

Još je tu. - Na tvrdoj siki A utroba u mećavi
Jošte leži nasukana. Noćnoj ječi: Oh, ta slika,
Osamstoto minu ljeto, Do kada će da me drži
Što je mladte sa svih strana,
 DOMOLJUBNA PJESMA, govori o ljubavi prema
U čeljusti od čelika?"
domovini
Što je lome i drmaju Sanja lijepim o zemljama,  Nazor započinje pjesmu dajući nam vizualnu
Burni vali i oluje. Hole borce i galije; pjesničku sliku nasukane lađe- slomljena,
B
Slomila se, prignula se: A vjetar joj krmu ruši, nasukana na pijesku, nagnuta, izložena
Na pijesku je - al još tu je! A talas je u bok bije. nevremenu
Pokraj Drača i Sasena, A lađa se snažno trza:  Lađa je simbol hrvatskog naroda
Blizu Krfa, pred Avlonom "Zar da ovdje tužno gnjijem? osobine: jaka, neustrašiva, izdrživa,
Borila se ona slavno Dignite me: neka đipnem, izmućena, ima na sebi puno ožiljaka, ali i dalje se
I s galijom i s dromonom. Nek zajedrim morem tijem!" ne da, slavna
Na njojzi je sto tragova Osamstoto ljeto teče,
 Završni dio uvoda završava u optimističnom tonu
Udaraca i uvreda, I sve vali lađu biju, i tu vidimo da pjesnik govori o snazi hrvatskoga
Na njojzi je sto znakova P
I sve sikću munje žive, naroda
Veljih slavlja i pobjeda. i jesenje kiše liju.  Pjesma je počinje i završava u optimističnom tonu
Konop zuji u vjetrini:  Osjeti se u pjesmi životna snaga naroda i
Snažno o nju udaraju
"Ko lanac sam gvozden bio, Vjetar, talas i oluje, nacionalni optimizam
Kad o meni, svet, slobodan, Slomila se, prignula se:  Kada pjesnik govori o narodu uspostavlja se
Kockasti se barjak vio." Na pijesku je - al' još tu je. odnos prošlosti, sadašnjosti i budućnosti:
Škriplje krma: "Gdje si sada, opisujući lađinu prošlost
Snažna ruko kormilara? S
Čemu, more, uvijek na me ( Pomoću lađine prošlosti govori o hrvatskoj slavnoj
Tvoj se ljuti bijes obara?" prošlosti, sadašnjosti, ali i boljoj budućnosti. Ističe slavnu
prošlost – navodi različite bojeve i neprilike, teška ali
slavna prošlost, spominje i pobjede i poraze ali unatoč
 Pjesma je napisana osmercem – svim nevoljama i dalje stoji, tu je, sad je trenutno
tim kratkim stihom se dobiva nasukana na pijesku, međutim još je tu i osjeti se
poletnost, lako je pamtljiva i ima optimizam, pogled u budućnost i nada za bolje sutra, želi
mogućnost uglazbljivanja živjeti, boriti se i ne predaje se- to je zapravo snaga
 Stih je povezan sa melodičnošću hrvatskog naroda
 Pjesma je iz hrv. moderne (kraj 19. i početak 20.st ) – nije bilo baš bajno što se tiče hrvatske povijesti –
zato kaže da je lađa sada nasukana na pijesku jer Hrvatska u to vrijeme je bila baš takva, nesamostalna,
u teškim vremenima, aliiii Nazor zaziva vođu nekog snažnog koji će hrvatski narod povesti u
samostalnost i slobodu – vidi s taj pozitivan pogled u budućnost

 Motivi nedaća i nevremena: val, oluje, vjetar, mećava - ukazuju na nedaće koje se
događaju lađi, tj. hrvatskome narodu
 Pjesma počinje i završava istim stihovima (Slomila se, prignula se:
Na pijesku je - al još tu je!)
-time zaokružuje kompoziciju pjesme i dodatno naglašava optimizam
VLADIMIR NAZOR: SEH DUŠ DAN
Se zvezdi su sjale
Kad san te rodila;  Pjesma je na čakavskom dijalektu
Tice su kantale  Lirska misaona pjesma sa naglašenim socijalnim motivima, tema
Kad san te dojila;
je dosta bolna i osjetljiva, a govori i o soc. i o etičkim problemima
A kad pere sahlo
I magla nas krila,  Seh duš dan – Dušni dan – tada se prisjećamo svih naših pokojnih
Ja san te va črnu  Pjesma se bavi dosta osjetljivom temom – majčina bol zbog smrti
Zemlju položila... svoga sina
Ninaj, nanaj, lepi sin!
Na grobe ti j' ružmarin. EMOCIJE: tuga, jad, žaljenje, majčina bol zbog smrti sina

Nad glavun tvojun san  Motiv majke možemo povezati sa kršćanskom tradicijom Marijina
Pet sveć posadila, lika- i ona tuguje – majka iz pjesme je požrtvovna, vjerna je
Od ust otkidala
tradiciji – stavlja svijeće i ružmarin na grob
Dok san ih kupila.
Ki te majki dal je
TEMA: majčina bol zbog smrti sina
Sran ga je pred manun,
A vas svet rugal je
S tun mojun se ranun.
Ninaj, nanaj, lepi sin!
 1. strofa- povezanost prirode i majčina emocionalnog stanja
Tvoj otac je gospodin. -kada je rodila sina bila je sretna i sjale su zvijezde, ptice su
pjevale ----- ta sreća se odražava i u prirodi
Skroz moj dom je črna -kada je sin umro i kada ju je obuzela tuga spustila se magla i
Tica proletela;
lišće se osušilo
Skroz lug me peljala
Dok me tu dovela; - pjesma je pisana u vrijeme hrvatske moderne iako je povezanost
Kot da zver me tera prirode i emocionalnog stanja subjekta karakteristična za
Su noć san bežala, romantizam
Ter trudna i strta
 2. strofa- socijalni i etički problemi
Na tvoj grob san pala...
Sine lepi, slatko spi! ETIČKI - neželjeno dijete, otac ga nije priznao, srami,
Na grobe ti mat leži. se majke i djeteta, osuda okoline, majci se
svijet ruga
SOCIJALNI -siromaštvo, majka gladuje da bi mogla kupiti
svijeće za grob- majčina briga se nastavlja i
 TROTOČJE- nakon smrti
sugerira na  3. strofa – simbol crne ptice- simbolizira nesreću, nevolju smrt
nedorečenost -osjeća se kao da ju netko cijelo
i jačinu vrijeme progoni i od toga umorna,
emocija – strta, trudna ( umorna ), pada na
trotočje se grob sina, iscrpljena je i očajna
javlja u  Postupci ostvarivanja ritma
trenutcima -rima
najjače -kratkoća stiha
majčine boli -refren - podsjeća na uspavanu, majka ju je pjevala djetetu kada
je bilo malo, ali i sada kada je mrtvo
-dobiva se ritam uspavanke
-I izrazom i ritmom i tonom sve podjeća na uspavanku što
dodatno naglašava majćinu tugu i bol
 Pjesma nije opisana na -sa prvih 8 stihova
standardnom jezikusenego
stvoro ritam, a zadnja dva su izvućena i
ČAKAVŠTINOM
- Jezik puka, tak dodatno naglašava emocije i stvara ugođaj autentičnosti
- upućuje na siromaštvo, na selo
- doprinosi autentičnosti jer je to jezik malih ljudi
 naglašava klasnu razliku – naglašeno u 3. strofi („Tvoj otac je gospodin“)
 majčina briga se nastavlja i nakon smrti – svijeće i ružmarin
VLADIMIR NAZOR: HRVATSKI JEZIK
U tebi sam vijek svoj proživio,
Drevni i lijepi jeziče Hrvata;
Rođen na morskom pragu tvojih vrata,
Polako sam te, uz trud, osvojio.
Povede ti me i gdje nisam bio.
Na vrhu gore i na kraju gata,
U kolibici, u kući od zlata
Svuda je meni glas tvoj žuborio.
Htio sam biti glazbalo na kome
Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće
Rojevi riječi u govoru tvome.
Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom,
Da u tebi dišem i da živim s tobom,
I onda, kad me više biti neće.
 Domoljubna pjesma – izražava ljubav prema hrvatskom jeziku
 Metafora – pomoću nje iskazuje svijest o pjesništvu i stvaranju
na hrvatskom jeziku- htio je postati pjesnik
 Autobiografski elementi- „Rođen na morskom pragu“ – Bračanin
 Hrvatski jezik smatra kao dio vlastita identiteta – lirski subjekt
živi i diše hrvatski jezik
 Zadnja strofa: „Da u tebi dišem“ – pjesnička slava –zahvaljujući
tim pjesmama na hrvatskom jeziku on će živjeti i dalje, kada
njega više ne bude (Petrarca, renesansni pjesnici, Hanibal Lucić,
Marko Marulić, Petar Hektorović)
 Pomoću pj. figura naglašava ljepotu i bogatstvo jezika:
 Metafora: Htio sam biti glazbalo
 Poredba: Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće
 Eufemizam: kad me više biti neće
 Simbolika: zipkom i nad grobom (rođenje i smrt)
 Dodatno je naglasio savršenstvo i ljepotu jezika preslikavši je u
formu pjesme: sonet (savršena pjesnička forma)
 AVANGARDA
(45. str.)

 Početak 20. st obilježen je znatnim tehnološkim napretkom (automobil, zrakoplov, radio, Tv, struja,
nafta...) ali i sukobima svjetskih razmjera (1. i 2. svj rat, Španjolski građanski rat, Staljin, Hitler...)
 MODERNIZAM (2. pol. 19.st – 20 st.)
-esteticizam
-avangarda – naziv za skup pravaca koji su se istovremeno javili u umjetnosti
-kasni modernizam
-postmodernizam
 Poznata imena iz znanosti koja su obilježila početak 20.st
-Wilhelm Konrad Rontgen – prva Nobelova nagrada za fiziku ( rendgen )
-Sigmund Freud- osnivač psihoanalize – teorija da postoje 3 razine čovjekove svijesti: nesvjesno,
podsvjesno, svjesno
-uz nju se veže jedan od avangardnih pravaca- nadrealizam

-Albert Einstein- utemeljio je teoriju relativnosti

 Rat iza sebe ostavlja siromaštvo, pustoš, soc i društveni problemi

AVANGARDA- naziv za skup pravaca koji su se istovremeno javili u umjetnosti, a zajedničko im je pobuna i
bunt protiv stvarnosti i tradicije
-to je zapravo bio bunt čovjeka protiv svijeta u kojem živi (ratovi, sukobi, strah za preživljavanje)
-čovjek nastoji pokazati put protiv takvog svijeta
 Od 10-ih do 30-ih godina 20.st
 Glavno obilježje- pobuna protiv tradicije poetika osporavanja – osporava se sve ono što se
tradicionalno smatralo lijepim
 Dominira poezija, ona je baš dominantna
 Avangarda- zajednički naziv za više različitih smjerova tj stilova koji se tada istovremeno javljaju u
književnosti 20.st. - futurizam ( Italija i Rusija)
-ekspresionizam
-dadaizam
-nadrealizam
- Poezija- novi način izražavanja, razaraju se ustaljeni tradicionalni oblici
- Proza- roman struje svijesti ( u središtu je čovjekova svijest i podsvijest, nema pravu fabulu, radnja se zbiva 24h)
- Drama – razara se tradicionalna dramaturgija, te rame su neobične, javlja se antidrama

 Svaki avangardni pravac imao je svoj manifest( program na poji način treba pisati poeziju)
FUTURIZAM

- Lat.futurus - budući
- Umjetnički pokret koji se najprije javlja u Italiji, a poslije i u Rusiji
- Obilježja: - odbacivanje tradicije
-okrenutost budućnosti
-optimizam – vide spas u tehnologiji, spas iz tog stanja rada i nedaća
-zalaganje za slobodu riječi
-futuristi smatraju da će tehnički napredak donijeti i društveni napredak i da će se svijet popraviti

ITALIJA RUSIJA

- Utemeljitelj: Filippo Tommaso - Predstavnici: Vladimir

Marinetti – Vladimirovič Majakovski i
objavljuje Futuristički manifest – Velimir Hljebnikov
poziva na rušenje svega - Manifest Pljuska društvenom
tradicionalnog: ukusu
1. Valja uništiti sintaksu, ruše - Obraćaju se kolektivu, narodu-
ustaljeni red riječi, Vežu se uz rusku revoluciju:
raspoređujući imenice žele rušenje starog svijeta, trže
slučajno kako nastanu nešto novo i drugačije
2. Ukinuti interpunkciju
3. Uništiti općenito „ja“, da u
pjesmi nema nikakvog lirskog
subjekta i nikakve psihologije
- Futuristi traže stvaranje nove
umjetnosti koja slavi tehniku i
strojeve novog vremena- tematski
i izrazom nastoje približiti
književnost dinamici i tehnologiji
tadašnjeg doba

EKSPRESIONIZAN

- Lat. expresio – izraz

- Umjetnički odgovor na predratnu psihozu
- Dominira na području Njemačke i Austrije
- Traje za vrijeme 1.svj rata- taj nemir koji su ljudi osjećali su prenijeli u poeziju
- Predstavnici: Georg Heym, Georg Trakl, Gottfried Benn
- Tri faze ekspresionizma:
1. Predratni ( kozmički ) – donosi tematiku čovjekova odnosa prema Bogu i vječnim pitanjima smisla života
-strah od rata, neizvjesnost što će donijeti rat natjeralo je ljude da počnu
razmišljati o svom odnosu prema Bogu i općenito o životu
2. Ratni - prikazuje rat, ljudsko stradanje i patnju, rat se prikazuje kao najveći oblik dehumanizacije
čovjeka
 3. Poslijeratni ( socijalni ) – socijalni motivi i teme, socijalna nepravda, donosi apokaliptičnu viziju grada

-obilježja ekspresionizma:

-ekspresija je izraz čovjekove unutrašnjosti i osjećaja

-riječima i bojom nastoje prenijeti svoje osjećaje

-u ekspresionističkom se djelu izražava nemir, tjeskoba, krik

-boja je potpuno autonomna – umjetnik bojom izražava svoju duhovnu stvarnost ( ne preslikava boje iz

stvarnosti – sami biraju boje za vlastitu ekspresiju tj za svoje osjećaje, ne

preslikavaju boje iz stvarnosti (nebo je plavo NE ) nego autonomno

sami bojaju stvari prema vlastitim osjećajima

-dominira crvena boja koja se veže uz rat i krv

DADAIZAM

- Nastaje u Zurichu (Švicarska) u vrijeme 1.svj. rata

- Dadaisti vjeruju da svijetom vlada slučajnost i to žele prenijeti na umjetnost – nastoje ukazati na društvenu
stvarnost ispunjenu besmislenim ratom i razaranjem
- Glavni predstavnik i začetnik: fran. književnik Tristan Tzara – izdao dadaistički manifest
- Potpuna negacija svega tradicionalnog – za poeziju je karakteristično negiranje racionalnog, paradoks, javlja
se crni humor
- Dada (fran. riječ )- dječje tepanje, prvobitni govor koji još nije značenjski oblikovan, brbljanje
-drveni konjić (igračka)

- ta značenja možemo povezati sa tim pjesmama jer one i djeluju kao da su se djeca igrala

NADREALIZAM

- Fran. surrealisme – dimenzija iznad stvarnosti

- Temelji se na našoj unutarnjoj podsvijesti i psihoanalizi
- Najviše se javlja u Francuskoj
- Začetnik: fran. književnik –Andre Breton – izdao Manifest nadrealizma
- Nadrealizam se zasniva na učenju Sigmunda Freuda i njegovoj psihoanalizi te pojmu nesvjesnoga
- Ljudska svijest se sastoji od svjesnog i nesvjesnog tj. podsvjesnog
- Nadrealisti teže automatskom pisanju u trenutcima sanjarenja tj. u stanju „budnog sna“
- Kažu u manifestu da čovjeka treba pustiti, da se udobno smjesti i da jednostavno krene bilježiti misli
automatski bez razmišljanja i da se na taj način podsvijest može prenijeti na papir – spontano bilježenje misli
i mašte
- Zalažu se za spontano bilježenje tijeka misli, asocijacija i slika koje se javljaju u posebnim stanjima sanjarenja
i „budnog sna“
- Pjesme su dosta slikovite, metafore su dosta neobične, spajaju nespojivo, pokušavaju prenijeti maštu na
papir bez ograničavanja razmišljanjem jer to koči umjetničko izražavanje
Sergej Aleksandrovič Jesenjin :
Jesenjin
-
Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
Zbog mene veoma zabrinutu
I da ideš svaki čas na cestu
U svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
Uvijek isto priviđenje muči:
Kako su u krčmi finski nož
U srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
Da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sada sam nježan,
I srce mi živi samo snom,
Da što prije pobjegnem od jada
I vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
Rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
Budiš me ko prije osam ljeta.
Pismo majci
Nemoj budit odsanjane snove,
Nek miruje ono čega ne bi:
Odveć rano zamoren životom,
Samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
Svjetlo što mi sija istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
Viđaju onako zabrinutu,
I ne idi svaki čas na cestu
U svom trošnom starinskom kaputu.
- Pjesma je pismo majci
- Pjesma pripada trećoj fazi njegova stvaralaštva
- Pjesma je napisana u obliku pisma dakle imamo
epistolarnu lirsku formu ( epistolarni roman koji
smo radili: Patnje mladog Werthera)
- Pjesma započinje ovim stihovima, a to je
invokacija – izravno se obraća majci
- Kontrast sela i grada, prirode i urbanoga
- Uz selo veže osjećaj topline, utjehu
- Uz grad veže negativne osjećaje, čemer i
razočarenje
- Temeljni motiv u 1. strofi – svjetlost – metaforički je rečeno: nad
kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje. – ta svjetlost nad kolibom ima
preneseno značenje – njemu ta svjetlost predstavlja utjehu, nadu i
veže ju uz svoj dom – pjesnik se trenutno nalazi u stanju pesimizma,
ali osjeti se djelomično i optimizam, a on je vezan uz motiv majke,
ona mu je utjeha i svjetlost se veže uz dom, njegovo rodno selo i
tradiciju
- Pjesnik piše iz daljine majci pismo, nalazi se u gradu, a to vidimo u
ovom motivu
- Majka je na selu a on je u velikom gradu
- stihovi iz 2. i posljednje strofe s ponavljaju
 U 2. strofi je zabrinut ton, lirski subjekt govori da
Je čuo da ju viđaju u trošnom kaputu- iznosi info.
Vidimo sliku zabrinute majke koja izlazi na cestu iz brige
za svojim sinom
 U zadnjoj strofi ton je blag i utješan, pokazuje ljubav,
pruža joj utjehu, poručuje joj d se umiri. Imperativni
smiraj.
- Jesenjinov izraz je metaforičan, slikovit i sugestivan
- 1. U prvi plan je stavljen motiv svjetlosti koji se veže uz majku
- Taj se motiv ponavlja i u predzadnjoj strofi
- 2. strofa – slika zabrinute majke na cesti
- 3. strofa – u prvi plan stavlja majčine strahove – ona se brine što će
se s njim dogoditi, hoće li nastradati u tom velikom gradu
- u sljedećim stihovima on nju pokušava utješiti
- u središnjem dijelu govori o svome životu- prikazan je život majke i
sina - dok je bio na selu sanjao je snove o boljoj budućnosti, ali
kada je došao u grad shvatio je da su ti snovi propali ( zato dominira
taj pesimističan ton tj. razočarenje
- majka je u pjesmi zabrinuta, tužna i skromna i čuva kod sebe toplinu
doma i uz nju vežemo tradiciju
- majka je pokušala sinu prenijeti neke tradicionalne vrijednosti:
religioznost, da se moli, da bude dobar i pošten čovjek ali on je
zamoren životom – rezignacija , jedino majka ostaje njegova sreća i
utjeha
- u pjesmi imamo motiv majke i motiv sina – u pismu ispovijeda vlastiti
život, priča o snovima i na kraju doživljava razočarenje, nesretan je,
uz njega vežemo pesimizam, propio se ali se ljubav prema majci i
dalje nije ugasila, osjeća se usamljeno u tom velikom gradu
Federico Garcia Lorca: Oproštaj

Lorca

Umrem li,
- Jedna od njegovih antologijskih pjesama
ostavite balkon otvoren.
- Vrlo je kratka, sastoji se od 4 distiha, slobodni stih
Dijete naranče jede. - Uokvirena kompozicija – to se postiglo
(Vidim sa svog balkona) ponavljanjem početnog distiha na kraju, odnosno
ponavljanjem motiva balkona
Kosac žito kosi. - Središnji dio pjesme čine 2 pj.slike
(Čujem sa svog balkona.)
- 2 središnje pjesničke slike: vizualna i akustična
Umrem li,
- Lorca svijet doživljava više osjetilno nego racionalno
ostavite balkon otvoren! i to se vidi u ovoj pjesmi – pomoću osjetila stavlja
naglasak na doživljaj svijeta
- Pjesnik u pjesmi koristi određene simbole da bi
razvio temu : prolaznost života
- Naslov: Oproštaj, stihovi: „Umrem li“ – sugerira na
prolaznost života, on kao da se oprašta od života
- Ovim stihovima lirski subjekt izriče želju, što da oni
koji ostanu iza njega učine nakon njegove smrti –
pjesma je poput oporuke- želja da balkon ostane
otvoren
- Simboli koje koristi: dijete i naranča, kosac i žito
- Naranča predstavlja sreću, a dijete predstavlja
mladost - - - time se predstavlja radosni dio život
- Žito i kosac predstavljaju starost i smrt, žito se kosi
tek kada se osuši, kada je zrelo - - - kosac nas
aludira na smrt, a žito na starost
- Simbolično značenje balkona: on predstavlja povezanost smrti i života
- Prazan balkon –prolaznost
- Balkon se kao motiv ponavlja u svakom distihu i vrlo je važan i on asocira na
isprepletanje života i smrti
- Na kraju pjesme imamo ! – imperativ, naredba ili želja, naglašava želju da
balkon ostane otvoren
- Prepoznajemo njegovu želju da se poveže sa prirodom i vanjskim svijetom, a
to mu omogućuje otvoreni balkon
Pablo Neruda: Ljubavna pjesma
Neruda
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primer: “Noć je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini.”
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Volela me, a ponekad i ja sam nju voleo.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
A stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Šta mari što moja ljubav ne mogaše da je sačuva.
Noć je osuta zvezdama i ona sa mnom nije.
To je sve. U daljini nečija pesma. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Ko da je žele privući, oči je moje traže.
Srce je moje traži, a ona sa mnom nije.
Ista je noć u kojoj se isto drveće belasa.
Mi, nekadašnji, već nismo ono što besmo.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam voleo!
Moj glas je tražio vetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripasće drugome. Ko pre mojih poljubaca,
Njen glas, blistavo telo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, sigurno, al’ možda je ipak volim.
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
U noćima kao što je ova bila je u mom zagrljaju.
Moja se duša ne miri s tim da sam je izgubio.
Mada je ovo poslednji bol koji mi nanosi,
a ovo poslednji stihovi koje za nju pišem.
 Osjećaji koji se vežu za lirski subjekt: tuga, bol nostalgija, patnja zbog
izgubljene ljubavi, osamljenost, čežnja
 Ljubavna pjesma, govori o ljubavi koja je bila ali sada je prošla
 Pjesma počinje stihom: „Ove noći mogu napisati najtužnije stihove“,
taj stih je na početku izdvojen, ostale strofe su distisi
 Slobodni stih, nema rime
 Stih koji je izdvojen je stih kojim on otvara tu pjesmu, govori da može
napisati najtužnije stihove iiii onda ih doslovno i piše, pred nas iznosi
sve svoje emocije
 Lirski subjekt se poistovjećuje sa samim pjesnikom, a te stihove koje
piše mu služe za utjehu i olakšanje duševne boli – pokušava sam sebe
utješiti time što će emocije prenijeti na papir
 U središtu pjesme je motiv ljubavi koji se javlja odmah na početku,
taj motiv ljubavi onda poprima različite oblike tj varijacije jer govori
da ju je izgubio, da je prošla, pa govori da je ona njega voljela, a on
nju nije, pa nije siguran jel ju voli itd...točno prenosi emocije kada je
ostao bez ljubavi pa više nije siguran u vlastite osjećaje
 Sve promjene i kovitlanje emocija on prenosi na papir. Zato su
rečenice kratke, isprekidane i djeluju nezgrapno

 Motiv koji pripada toj njegovoj ljubavi – izdvaja motiv očiju

 Oči su ogledalo duše, motiv očiju on veže uz nju samu
 Sve te osjećaje lirski subjekt proživljava tijekom noći. Motivi koji nam
to dokazuju: modre zvijezde, noćni vjetar, u noćima, beskrajna noć
 Možemo zamisliti čovjeka koji ne može spavati, kojeg muče emocije i
osjećaji – noćni krajolik mu služi za razvijanje ljubavne teme
 Svaki stih je jedna rečenica tj jedna misao – to usporava ritam
 Polagan i usporen ritam što je povezano sa obilježjem njegove
poezije, a to je da je ona recitativna, ima taj recitativni ritam
 To je sve povezano i sa emocijama koje su u pjesmi ( tuga
usamljenost i bol se i vežu uz tj usporeni ritam)
 Možemo zaključiti da je pjesnik progovorio o unutarnjoj borbi sa
svojim osjećajima nakon izgubljene ljubavi sve je to stavio u ambijent
noći
 Imamo i ispreplitanje prošlosti i sadašnjosti, sjećanja
 Potreba lirskog subjekta da pronađe utjehu u pisanju vidi se u
zadnjem stihu- oproštaj od ljubavi, stihovi mu pomažu da prevlada
ljubavnu bol