Tradicionalna podjela lirike po obliku

 himna (hvalospjev) – pjesma svečanog i ozbiljnog tona, polagana ritma posvećena osobi
ili pojavi kojoj se iskazuje poštovanje, divljenje; može biti posvećena božanstvu, državi,
narodu
 oda – zanosna pjesma svečana tona posvećena zaslužnim osobama i važnim temama
 epitaf – prvobitno je značio samo natpis na grobu, a s vremnom je postao kratka
sentencija o životu i ljudskoj sudbini
 epigram – kratka pjesma duhovita i satirična tona sa neočekivanim zaključkom; najkraći i
najoštriji oblik misaone lirike
 elegija (tužaljka) – pjesma u kojoj se izražava žaljenje za nečim nepovratnim ili
nedostižnim
 ditiramb – pjesma vedra tona koja slavi prirodu i životne radosti
 idila – pjesma s temom života u prirodi, najčešće pastirskoga
 Sastavnice lirske pjesme
 tema – najapstraktniji dio sadržaja; često je izrečena već u naslovu pjesme
 motivi – najmanje tematske jedinice u pjesmi
 stilske figure – postupci kojima se postižu različiti stilski efekti: personifikacija,
onomatopeja, hiperbola, anafora, elipsa, metafora, metonimija i dr.
 ritam – gradi se oslanjanjem na duljinu i broj slogova, naglaske, zvučne figure i dr.
 rima – glasovno podudaranje na završetku stihova
 odabir riječi
 oblik kitice
 oblik stiha
 poanta – glavna misao
 stih – ritmička, zvukovna, sintatička i značenjska cjelina
 kompozicija – kompozicija je način na koji se motivi lirske pjesme međusobno povezuju
u određene cjeline
 asonanca – glasovna figura koja nastaje ponavljanjem istih samoglasnika radi postizanja
zvukovnog ugođaja, ritma ili glasovnih efekata
 aliteracija – glasovna figura koja nastaje ponavljanjem istih ili zvukovno sličnih
suglasnika