Professional Documents
Culture Documents
"Mali ljudi, koje mi zovemo 'deca', imaju svoje velike bolove i druge patnje, koje posle
kao mudri i odrasli ljudi zaboravljaju. Upravo, gube ih iz vida. A kad bismo mogli da se
spustimo natrag u detinjstvo, kao u klupu osnovne škole iz koje smo davno izišli, mi
bismo ih opet ugledali. Tamo dole, pod tim uglom, ti bolovi i te patnje žive i dalje i
„...umetnost i volja za otporom pobeđuju svako zlo, pa i samu smrt.“ (Andrić, 1989.:99)
„ Naposletku, sve čime se ovaj naš život kazuje – misli, napori, pogledi, osmesi, reči,
uzdasi – sve to teži ka drugoj obali, kojoj se upravlja kao cilju, i na kojoj tek dobiva svoj
„Svako je djetinjstvo puno sreće i radosti, svjetla, sunca i razdragana smijeha. Svako
„Zbogom, zemljice naša, ti naša sirota, ljubezna majko, radosti naša i brigo naša slatka!
Zbogom, i nemoj zaboraviti na nas u svom podugom snu, kao što ni mi nećemo zaboraviti
„Tuga me ispunjavala kad se sjetim, tebe, zipko života i saznanja.“ (Cankar, 1991.:11)
1975.:13)
„Ovog puta, nije bilo ničeg prije, bila je samo svjetlost, bila je sama ljepota življenja. O,
„Srećan put onoj stvarnoj, ako još putuje, i pokoj joj lijepoj duši ako je umrla negdje u
nebeskom azuru, ova moja je živa i putujemo! A možda je i na onoj neko ovako putovao?
Možda je i ona bila nečiji san? Možda je moj san bio lijepa java, a repatica o kojoj se
” Ti imaš zlatan kljun. A ljudi cijene zlato. Onaj ko te uhvati, postaće bogat”.
“Među nama bio bi samo stranac i nikad nebi postao šta želiš”. (Hromadžić, 1952.: 20)
“Možda će mi se u ovoj nesreći nasmijati sreća. Možda ću otkriti tajnu dvorca. Možda
me baš ova riba tamo i vuče. Dovešće me do neizmjernog bogatstva i ja ću se vratiti kući