Obrada Lektirnog djela

Šime Žura g4M

Vjenceslav Novak – Posljednji Stipančići

O piscu: Vjenceslav Novak postavlja granice u svojoj umjetnosti preko

kojih ne ide, iako bi mogao ako bi se koncentrirao, što možemo
ustvrditi samo malo dubljim proučavanjem njegovog djela. Novak
više pripovijeda nego što iznosi svoje likove pred naše oči. On slijedi
literaturnu tradiciju koju su osnovali Šenoa, Gjalski i drugi. Što se više
odmičemo od Novakova vremena, toliko su nam manje stvarni
modeli njegovih ličnosti i stvarni problemi njegova vremena. Novak je
u sebi sjedinjavao iskustvo čitača koji zna uživati u djelima i iskustvo
profinjenog umjetnika.

Vrsta književnog djela: Povjesni roman

Razdoblje: Hrvatski realizam

Mjesto i vrijeme radnje: Senj, doba Ilirskog preporoda (1834. Godina)

Likovi: Ante Stipančić, Lucija Stipančić, Valpurga Stipančić, Juraj

Stipančić, Kanonik Vukasović...

Glavni lik: Ante Stipančić

Opis lika kroz pismo njegovog sina Juraja u pismu svom prijatelju:
,,Moj tatica nije bio, čini mi se, od najčistijih karaktera. Htio je pošto poto plivati na površini,
a neprestano je tonuo. Htio je biti i izvan kuće ono što je bio u kući: prvi autoritet u svemu i
svačemu, ali nije išlo. A nije išlo zato što je u isti čas tražio uporište na raznim stranama – jer
vlastitog nije imao. Nije bio ni političar. Da je poživio, ja kriv ako ga ne bi lako našao i među
našim ilirima. Bio je Austrijanac, Francuz, Taljan i Mađar u isti čas. Otac i mati bili su mu
zapravo krčmar i krčmarica, za svoj stalež i u ovo doba vrlo bogati ljudi. Od njih je kao jedinac
primio svoju taštinu koja mu je ostala neotklonjiva volja na svakom koraku života. Morao je
naravno zaboraviti što su mu otac i mati zaista bili i gledati u davninu da potraži plemićki list
svojih pradjedova, kojeg nije mogao naći. Ali držao se svejedno plemićem. Kako je učio, rekao
sam ti: znao je od svačega nešto, a od svega ništa. Zato je ipak držao sebe čovjekom učenim.
Kod kuće je bio strah ukućana, a mali su ga ljudi na ulicama pozdravljali dubokim poklonima
na koje nije nikada pozdravom odvraćao. Bio je ipak nesiguran na svakom svom koraku i
nigdje nije uspijevao. Lebdio je tako neprestance i bio naravno svojim položajima
nezadovoljan.’’

Pripovjedačke tehnike:

pripovjednim tehnikama pisac doprinosi napetost i dinamiku radnje

pripovijedanje, opisivanje, dijalog, monolog, pisma, memoarski i

dnevnički zapisi

opisi interijera i eksterijera imaju ulogu u psihološkoj i socijalnoj

karakterizaciji likova, njima pisac i

usporava radnju, odlažući rasplete pojedinih epizoda i povećavajuću

napetost radnje romana

Tema: Povijest jedne patricijske obitelji (označena u podnaslovu)

Ideja djela: Loš odgoj može obitelj odvesti u propast

Fabula:

Radnja romana obuhvaća prikaz obiteljskog života Stipančića, ali i

sliku političkih i društvenih zbivanja

i previranja u Senju, a međusobno ih povezuje promatranje intimnog

i javnog života i djelovanja Ante Stipančića.

Fabula je motivirana ekonomskim, političkim i društvenim zbivanjima,

bogato razvedena u mnoštvu epizoda

Napetost i dinamika zbivanja ostvarena je retrospektivnim izlaganjem

zbivanja, kao i nizom raznolikih stvaralačkih postupaka

Citati: Nisam mogao pronači osim pisma Jurja prijatelju.

Moje mišljenje o djelu:

Djelo je zanimljivo jer opširno pokriva događaje unutar obitelji uz
pozadinu trenutnog stanja u državi kao povijesno djelo.