Dobriša Cesarić

(1902.-1980.)
 Životopis:
– Rođen u Požegi 10. siječnja 1902. godine
– Osnovnu školu završava u Osijeku
– U Zagrebu završava realnu gimnaziju te odmah nakon
toga upisuje studij prava
– Pravo je ipak ubrzo zamijenio studijom filozofije
– Radio je kao lektor, književnik, urednik i prevoditelj
– Glavnina njegovog književnog stvaralaštva - pjesništvo
– U knjževnosti se javlja dvadesetih godina 20. stoljeća
Zbirke:
– Lirika (1931.)
– Spasena svjetla (1938.)
– Izabrani stihovi (1942.)
– Pjesme (1951.)
– Osvjetljeni put (1953.)
– Goli časovi (1956.)
– Proljeće koje nije moje (1957.)
– Izabrane pjesme (1960.)
– Moj prijatelju (1966.)
– Slap (1970.)
– Izabrane pjesme i prepjevi (1975.)
– Svijetla za daljine (1975.)
– Voćka poslije kiše (1980.)
...
 Stvaralaštvo
– U književnosti se javlja dvadesetih
godina 20. stoljeća
– Uz Tadijanovića i Ujevića, jedan od
najzčajnijih pjesnika koji stvaraju
izvan svih književnih tendencija
❖ Djeluju kao snažne i orginalne
pjesničke osobnosti
– Njegov poetski izraz temelji se na
jedinstvu slika, zvuka i simboličnosti
– Ne stvara pod utjecajem svojih
suvremenika već po uzoru na
Matoša i Vidrića stvara
impresionističko-simboličku poetiku
Uvod eseja na maturi
– Smjernice:
Smjesti pjesnika u književno razdoblje hrvatske književnosti i odredi mu
značaj. Potkrijepi to navodima iz njegovog pjesničkog opusa.

Dobriša Cesarić jedan je od najčitanijih pjesnika drugoga razdoblja hrvatske književnosti 20.
stoljeća. Poznat je po melodioznosti i ritmičnosti stihova te po jednostavnosti izraza.
Koristeći se svakodnevnim motivima kao što je „petrolejska lampa” ili „oblak” piše pjesme
misaone, socijalne i ljubavne tematike pomoću brojnih simbola sljedeći kao uzor Vladimira
Vidrića i Antuna Gustava Matoša.
 Tematski krugovi
– Poznatije Cesarićeve pjesme: Slap, Voćka poslije kiše, Mala Kavana, Pjesma
mrtvog pjesnika, Vagonaši
– Tematike: socijalna, ljubavna i misaona
– Služi se svakodnevnim motivima i pojavama

Mala Kavana Vagonaši

-motivi: vagon, krevet,
-motivi: kavana,
kuhinja, dimnjak, ulica,
stol, sunce,... Slap pruga,...
-motivi: slap, kap,
voda,...
 Balada iz predgrađa
....I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.
A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć. A prolaze kao i dosada ljudi
I maj već miriše -
I nema ga sutra, ni preksutra ne, A njega nema, i nema, i nema,
I vele da bolestan leži, I nema ga više...
I nema ga mjesec, I nema ga dva,
I zima je već, I lije na uglu petrolejska lampa
I sniježi... Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
 Analiza pjesme:
– Socijalna tematika
– Tema: sudbina pojedinca koji nikome u svojoj sredini nije važan te nema svoj identitet
– Vrsta pjesme: socijalna pjesma
– Balada – pjesma tužna ugođaja i tragična završetka koja spaja osobine lirske i epske pjesme
– Motivi: petrolejska lampa, debelo blato, stari plot, cigle na putu…
– Raspoloženje: tmurno, tužno, obeshrabrujuće – postignuto slikom crvenožute svijetlosti
– Ideja: istaknuta ponavljanjem prve strofe na kraju
Sve se ponavlja, nema promjena – smrt pojedinca ne mijenja ništa
 Stilske figure
– Usporedba: „a prolaze kao i dosada ljudi” – Ritam ostvaren pomoću:
– Kontrast: svjetlost-mrak – Opkoračenja:
– Uokvirena kompozicija:
„I lije na uglu petrolejska lampa
ponavljanje prve strofe na kraju
Svjetlost crvenkastožutu...”
– Gradacija :
„I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
– Polisindetona: nizanje veznika „i” i „a”
I vele da bolestan leži, – Anafore:
I nema ga mjesec, i nema ga dva, „ I nema ga sutra..
I zima je već,
I nema ga mjesec..”
I sniježi…”
– Eufemizam: „ I nema ga više”
– Rime : isprekidana (abcb)
– Izmjene dugih i kratkih stihova
 Vagonaši i Balada iz predgrađa
– Sličnosti: – Razlika
– Tematika: socijalna – Lirski subjekt
– Tema: jad, bjeda i siromaštvo – Vagonaši - u 1. licu
– Poruka: obilježenost siromaha u društvu u
„Mi stanujemo u vagonu..”
kojem žive
– Balada iz predgrađa – u 3. licu
– Raspoloženje : tmurno, obeshrabrujuće

O nastanku pesme Dobriša Cesarić piše: "Zametak Balade iz predgrađa je stara ulična lampa, koja
je nekada stajala na uglu jedne neobično zapuštene uličice. Sve oko nje bilo je veoma žalosno,
upravo beznadno. Iz te teške atmosfere sam je od sebe iskrsnuo blijedi lik nesretnog čovjeka, koji
svake večeri prolazi kraj te lampe, dok na kraju ne legne u postelju i ne iščezne zauvijek. Pjesmu
sam, ako se ne varam, napisao u nekoliko noćnih sati."
Oblak
U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.
Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.
I svak je išo svojim putem:
Za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on - krvareći ljepotu -
Svojim nebom.
I plovio je sve to više,
Ko da se kani dić do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.
 On ne ide za tim da pronalazi nešto
upadno novo, on se trudi na naoko
sitnim i gotovo nevažnim

Analiza pjesme
pojedinostima obnovi – a to znači
pomladi – ono već postojeće, ono što
bi svaki privrženik „modernosti” i
eksperimentatorstva prezirno
nazvao starim i tradicionalnim.
(Dubravko Jelčić)
– Tematika: misaona (alegorijskog značenja- oblak = pjesnik)
– Tema: tragična sudbina pjesnika (umjetnika)
– Pjesma izgrađena na kontrastu – dva suprotstavljena svijeta
⮚ svijet ljudske svakodnevice i svijet oblaka
– Raspoloženje : prvo ushićeno, zatim naglo pada
– Motivi: oblak, grad, vjetar, visina, ljudi, stvari, ljepota, nebo..
– Poruka: Ljudska osobnost (jedinstvenost) ima prednosti, ali i mane
Stilske figure
– Simbol: umjetnik = oblak – Ritam je ostvaren:
– Oksimoron: kvareći ljepotu – Rimom: isprekidana (abcb)

– Asonanca: – Anaforom:
„Vjetar visine ga je njiho,
„U predvečerje, iznenada”
Vjetar visine raznio ga.”
– Aliteracija:
– Opkoračenjem:
„Za vlašću, zlatom il za hljebom”
„ Pojavio se ponad grada
– Gradacija: posljednja strofa Oblak jedan.”
– Inverzija : oblak jedan
Poludjela ptica
Kakvi to glasi čuju se u mraku,

Nad noćnim poljem, visoko u zraku?

Oblak i Poludjela ptica

Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica:

Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijeće sebe i oblake trome,

S vjetrom se igra i pjeva o tome. Sličnost

Svu svoju vjeru u krilima noseći,

Kuda to leti, što bi htjela dòseći?

– Alegorijsko značenje pjesama

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?

Poludjela ptica = Oblak = Umjetnik
Kad bude hladno, da se u njem grije.

Ko li te posla pjevati u tminu?

Sleti u nižu, u bolju sudbinu.

– I ptica i oblak označavaju jedinstvenog, posebnog
pojedinca, koji je samostalan i slobodan, ali istovremeno
Ne mari za to poludjela ptica. neshvaćen od drugih ljudi
Pjeva o vjetru što je svu golica.

A kad je umor jednom bude srvo,

Neće za odmor nać nijedno drvo.

 Povratak
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Možda ćeš se jednom uveče pojavit No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Prekrasna, u plavom, Ko sunce u krugu,
Krhko je znanje!)
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila I nosi nam opet ono što je bilo:
Možda je pao trak istine u me, I radost, i tugu.
Mojom davnom javom,
A možda su sanje. I sinut će oči, naći će se ruke,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Još bi nam mogla desiti se ljubav, A srca se dići -
Ove čudne rime, I slijepi za stope bivšega života
Desiti - velim, Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, Njima ćemo ići.
Ali ja ne znam da li da je želim, Niti tvoje ime! ----------
Ili ne želim. ----------
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Pa ako i duša u tom trenutku
Krhko je znanje!)
U moru života što vječito kipi, Svoje uho napne, Možda je pao trak istine u me,
Što vječito hlapi, Sigurnim će glasom zaglušiti razum A možda su sanje.
Stvaraju se opet, sastaju se opet Sve što slutnja šapne; Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Možda iste kapi - Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom
Ali ja ne znam da li da je želim,
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Poglédat ko stranci,
Ili ne želim.
Jedna vječnost pusta, Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Mogla bi se opet u poljupcu naći Neki stari lanci.
 Analiza pjesme
– Tematika: misaona
– Dvije teme:
1. Cikličnost života – život se vrti u krug te se sve ponavlja (i radost i tuga) pa je tako moguće ponoviti
(oživiti) staru ljubav
2. Oganičenost ljudske spoznaje – lirski subjekt nije siguran želi li ponoviti staru ljubav te se u njemu
preispliču osjećaji radosti i strepnje

– Kružni oblik pjesme – ponavljanje prve strofe na kraju pjesme daje dojam vječnog ponavljanja života u
krug
– Ugođaj: sjetan, zanosan, nostalgičan
– Motivi: znanje, istina, sanje, ljubav, java, stranci, usne, ruke...
Stilske figure:

– Ritam se ostvaruje uz pomoć:

– Metafora:
– Opkoračenja:
„U moru života što vječito kipi,
„Ali ja ne znam da li da je želim,
Što vječito hlapi...” Ili ne želim.”
– Aliteracija: – Izmjene kratkih i dugih stihova

„niko, niko ništa ne zna” – Polisindetona:

„I nosi nam opet ono što je bilo:
– Kontrast: I radost, i tugu.
I sinut će oči,..”
Istina (stvarnost)- sanje (snovi)
– Rime
Pjesma mrtvog pjesnika i Povratak

– Iako se u Pjesmi mrtvog pjesnika koriste motivi povezani uz

pjesništvo, a u pjesmi Povratak motivi ljubavi
zajednička tema – PROLAZNOST

– Sličnost utemeljena na njihovoj poruci

– Bez obzira na to što je sve prolazno te se vrti u krug, sudbina
pojedinca ovisi o njegovom pogledu na svijet oko sebe
Cesarićeva poezija

najpotpuniji izraz ČISTE LIRIKE:

– Većina pjesama pisana u zatvorenoj formi i vezanim stihom

– Vezanom stihu daje novu vrijednost
❖ Čini ga prirodnijim i bližim narativnom govoru
– Koristi se svakodnevnim motivima i simbolima
– Naglašen je ritam
– Zbog jednostavnosti izraza, lirske spontanosti, jasnoće i zvučnosti u pjesmama Cesarićeva
poezija se smatra najpotpunijim izrazom čiste lirike
Cesarićeva poezija

– nastavlja se na Matoša i Vidrića

❖ Poezija mu je spontana i topla
❖ Izraz pjesama je jednostavan, sažet i muzikalan
❖ Naglašen simbolizam (po uzoru na Matoša)
❖ U pjesmama ima obilježja impresionizma
❖ Zvučnost, melodioznost, profinjen ritam, bogatstvo rimom
❖ Pjesme pisane vezanim stihom
❖ Izvor poezije mu je pritajena bol, osjećaj prolaznosti i ljepote
Muzikalnost Cesarićevih stihova
❖ Voćka poslije kiše, i Tiho,o tiho govori mi jesen, uglazbilo je pet skladatelja
❖ Povratak, četvorica skladatelja
❖ Trojica skladatelja su izabrali pjesme Ljubav, Mala kavana, Oblak, Početak proljeća i U suton
❖ Dvaput su uglazbljene Balada iz predgrađa, Jesen, Kasna jesen, Ljubavno predvečerje, Mrtva luka, Pjeni se
more
❖ Breze na ulici, Dvoje, Jedne noći, Jesenje jutro, Kad budem trava, Ma kako uzdiglo se srce, Mladić na uglu,
Mrtvačnica najbjednijih, Na novu plovidbu, Orao, Pitanje, Pjesma gorka, Pjesma mrtvog pjesnika, Pjesma o
kurtizani, Pjesma o lijepoj Manon, Pjesma o probudjenim spomenima, Pjesma o smrti, Pjesma palom
avijatičaru, Poludjela ptica, Predjesenji dan, Proljetna kiša, Putujući Slavonijom, Rana ptica, Rimska fontana,
Shelley, Sakriveni bol, Slap, Svjetko u dolini, Tišina, Verglaš, Vjetru, Željeznicom...- Jedanput uglazbljen
❖ Skladatelji koji su u Cesarićevu opusu našli snažno osobno nadahnuće su i Arsen Dedić, Hrvoje Hegedušić,
Ibrica Jusić i mnogi drugi