Usporedba pjesme A.B.

Šimića Povratak i
pjesme Dobriša Cesarića Povratak

Antun Branko Šimić stvara za vrijeme hrvatskog ekspresionizma od 1914. do 1928., a

Dobriša Cesarić stvara u drugoj polovici dvadesetog stoljeća u Hrvatskoj. A. B. Šimić objavio
je pjesmu Povratak u svojoj jedinoj zbirci pjesma Moja preobraženja, Cesarić je objavio
svoju pjesmu u zbirci Tišina i druge pjesme.

Oba dvije pjesme su po vrsti misaone lirske pjesme koje govore o povratku ljubavi. U
Cesarićevoj pjesmi isprepliću se tri teme: ljubav, smisao ljudske egzistencije i prošlost. Tema
kod Šimića je preobrazba ljubavi koja je povezana s tri doba dana: romantična mladenačka
ljubav (noć), ljubav u zreloj dobi koja je krik tijela (podne) i starost koja sugerira blizinu smrti,
ali i vječnu povezanost u ljubavi (suton). Bez obzira na to što pjesme imaju iste naslove,
gotovo nemaju zajedničke motive. Osnovni motivi u Cesarićevoj pjesmi su: ljubav, život,
vječnost, zvijezde, poljubac, večer, svjetlost, java, srce, duša, radost, tuga…, a kod Šimića
to su: noć, mjesečina, staze, cesta, krik, srce, obala, suton,voda… U pjesmi Cesarić se
dvoumi ako želi ili ne želi ljubav i nije siguran u svoje osjećaje, dok je Šimić siguran da on
voli lirski subjekt pjesme kojoj se i izravno obraća na početku pjesme. U Šimićevoj pjesmi se
ostvaruje ritam pomoću slobodnog stiha, uporabe glagola u imperativu, eliptičnih i krnjih
rečenica. Šimić je poznat po simbolici boja. Simbolika plave boje kod Šimića pretvara se u
duhovni krajolik vlastite duše. Isto tako imamo simboliku boja i kod Cesarića. Plava boja kod
Cesarića simbolizira neuhvatljivo priviđenje žene. Cesarićeva pjesma ima kružnu
kompoziciju, točnije na kraju se ponavlja prva strofa. U prvoj i zadnjoj strofi vidimo epiforu
gdje se na kraju stiha ponavlja glagol želim. U petoj strofi nalazimo anaforu gdje se ponavlja
slovo i na početku triju rečenica. Pjesma je vezanog stiha.