Karakteristike pjesništva Antuna Branka Šimića u raščlambi

pjesme Gorenje
- hrvatska avangarda, književno razdoblje od 1914. -1929.,
ekspresionist, autor pjesničke zbirke: Preobraženja
- uzori i utjecaji: austrijski časopis "Der Sturm", njemački
ekspresionisti (slikarske škole Plavi jahač i Most), obrazlaže u
književno poetičkom tekstu "Tehnika pjesme", G. Appollinaire
(pjesmoslike)
-primjeri iz pjesme: grafički oblik pjesme, jaka koloristika,
simbolika boja (crveno i plavo), plamen, gorenje tipičan
ekspresionistički motiv
- Prvi uveo slobodan stih u hrvatsku književnost, izbacio
znakove interpunkcije
Nema rime, nema jednak broj slogova u stihu, niti stihova u
strofi
Boje: plava, crvena, žuta i bijela

- tema pjesme gorenje je ljubavni plamen, tjelesna žudnja

- motivi šipka i krvi su simbolički povezani (šipci su ekspresija
unutarnje vatre, gorenja krvi, ljubavne vatre), iz konteksta
pjesničke zbirke znamo da pjesnik govori o zagrobnoj ljubavi
(erosu-tanatosu) to je uočljivo i u stihovima: "Ti bježiš k
meni/ preplašena od grana u mraku/ i ćutiš" (nije posve jasno je
li lirski subjekt živ ili mrtav), ali zvijezde šute (a one simboliziraju
vječnost, duhovnost, ezoteriju, smirenost, transcendenciju) -
stoga ovo je trenutak posve tjelesni, oslobođen bilo kakve
duševne smirenosti - zato u pjesmi prevlast dobiva vruća,
zemaljska crvena boja (boja krvi, najvažnije tjelesne tekućine
što nosi život). Slika je obojena u crveno.
- ostali motivi: zvijezde - tijelo (vječnost - prolaznost), svjetlost -
tama, istok - zapad (plavi - crveni), unutra (tijelo gori) - vani
(šipci), unutra (vrisak - usklična rečenica) - vani (nijemo gorenje
u vrtu). 
- ostali motivi potvrđuju da je pjesma karakteristična za
Šimićevu poetiku i da se u njoj pojavljuju temeljne opreke i da
pjesma odgovara ekspresionističkoj poetici
(očuđenja/odstvarnjenja stvarnosti).
- stilske figure: antiteza/opreke (vidi gore); simbolika (šipak -
simbol tjelesne žudnje, ljubavne vatre), epiteti (rasprsnuti, plavo
i dr.), metafore (krv se cijedi - šipkov sok), personifikacija
(zvijezde ne će da se jave)
- 4. strofa: retoričko pitanje
- 5. strofa - metafora (šipci prskaju i gore u nama) - erotička
slika sjedinjenja (ja i ti)
Pjesma je žudnja za tjelesnim sjedinjenjem, stoga tu duševne
kategorije staju (zvijezde ih simboliziraju), taj se trenutak treba
dogoditi sad!

- stih: slobodan
- strofa: slobodna grafička organizacija
- ritam je ostvaren osebujnim ponavljanima (u konkretnoj pjesmi
ponavljanjem riječi gorenje i šipak), aliteracijama i asonancama
(e, o i c i g), opkoračenjem i prebacivanjem (5. strofa).
- uzori i utjecaji: Šimić ima uzor u G. Appollinaireu (pjesnički
grafizam), a utjecao je na Tadijanovića i Pupačića.