MIROSLAV KRLEA (1893. 1981.) najvei je hrvatski knjievnik 20. stoljea.

Rodio se u
Zagrebu. U Peuhu pohaa domobransku kadetsku kolu te odlazi na vojnu akademiju
Ludoviceum u Budimpeti, koju kasnije naputa. Sudjeluje u 1. svjetskom ratu na bojitu u
Galiciji, no zbog bolesti se vraa u Zagreb.
1919. s Augustom Cesarcem pokree knjievni asopis Plamen u kojem objavljuje polemiki
tekst Hrvatska knjievna la.
1928. se politiki-lijevo-orijentirani sukobljavaju oko dvije suprotstavljene estetike (socijalna
literatura i modernistika poetika). Ovaj se spor naziva sukob na knjievnoj ljevici, u ijem se
sreditu naao i Krlea.
Tekstom Quo vadis 1933. poinju napadi na njega, a asopisom Danas iz 1934. sukob se
zaotrava i isti je zabranjen.
1939. i 1940. izdaje asopis Peat. Za 2. svjetskog rata njegova se djela spaljuju i privode
ga na informativne razgovore. Poslije 2. svjetskog rata se ukljuuje u javni drutveni ivot.
Surauje za asopis Republika 1945., postaje potpredsjednikom HAZU (tada JAZU),
1950. osniva Leksikografski zavod u Zagrebu na ijem elu ostaje do kraja ivota, a danas nosi
njegovo ime.
Na njegov prijedlog 1962. se pokree asopis Forum. Potpisao je Deklaraciju o nazivu i
poloaju hrvatskog knjievnog jezika 1967. 1970. se povlai iz javnog ivota i do smrti ostaje u
Zagrebu. Preminuo je 1981.
Svoje prvo djelo Legenda objavljuje 1914. Ovo djelo obiljeava prekretnicu u hrvatskoj
knjievnosti kraj moderne i poetak novog razdoblja. Okuao se u svim knjievnim rodovima i
vrstama.
U POEZIJI se istiu mnoge njegove zbirke pjesama. 1917. objavljuje zbirke Pan i Tri
simfonije u kojima je impresionistiko-simbolistika lirika. Ratnu liriku pie u zbirkama
Pjesme I i Pjesme II iz 1918. te Pjesme III i Lirika iz 1919. 1930-ih objavljuje zbirke
pjesama Knjiga pjesama, Knjiga lirike, Simfonije i Pjesme u tmini u kojima iznosi
socijalnu kritiku meuratne stvarnosti. 1936. objavio je zbirku pjesama Balade Petrice
Kerempuha s tematikom stradanja zagorskog seljaka, pisanu kajkavskim dijalektom.
Krlein DRAMSKI OPUS podijeljen je u tri faze. Prva faza je simbolistiko-ekspresionistika i
u njoj nastaje njegov ciklus legendi. ine ga drame Legenda i Maskerata (1914.),
Kraljevo i Kristofor Kolumbo (1918.), Michelangelo Buonarotti (1919.) te naknadno
dodana Adam i Eva iz 1922. Ove se drame bave opeljudskim pitanjima, glavni likovi su
legendarne linosti, imaju i obiljeja ekspresionizma, a scenska je radnja kvantitativna.
Sljedea faza je ekspresionistiko-realistika. Tada (1918. 1923.) nastaje njegov drugi
dramski ciklus, ratni ciklus. ine ga drame Galicija (preimenovana u U logoru), Vujak i
Golgota. Prevladava scenski realizam, a kvantitativnu dramu zamjenjuje kvalitativna. Likovi
su psiholoki produbljeni, a dramska je radnja utemeljena na prikazivanju ratne stvarnosti.
Trea faza je psiholoka faza. Tada nastaju analitiko-realistike drame, njegov ciklus o
Glembajevima. Nastaje 1926. 1930. ine ga djela Gospoda Glembajevi, U agoniji
(1928.) i Leda (1931.). Njegova poslijednja drama nosi naziv Aretej ili Legenda o svetoj
Ancili, rajskoj ptici iz 1959. Stilskim obiljejima srodna je djelima iz prve faze.
U PROZI je pisao novele i romane. Istie se zbirka antiratnih novela Hrvatski bog Mars iz
1922., zbirka Novele koja se bavi temom intelektualaca i ivota u Zagrebu iz 1923. te pokoja
novela ili prozni fragment vezan za dramski ciklus o Glembajevima. Daleko najbitniji Krlein
roman je Povratak Filipa Latinovicza prvi moderni hrvatski roman. Istiu se i romani Tri
kavalira gospoice Melanije, Vraji otok, roman lika Na rubu pameti i roman ideja
Banket u Blitvi te romaneskni ciklus (roman-rijeka) Zastave u 5 knjiga, ujedno njegov
posljednji roman. Prve 4 knjige objavljene su 1967., a poslijednja 1976. Tematski se bave
povijesnim zbivanjima poetkom 20. st. Pisao je I ESEJE; Eseji iz 1932. o domaim i stranim
slikarima i knjievnicima, Evropa danas iz 1935. o znamenitim linostima Europe izmeu dva
rata i Deset krvavih godina iz 1937. o aktualnim problemima u Jugoslaviji. Moj obraun s
njima polemiki je tekst iz 1932. Iste godine pie putopis Izlet u Rusiju, a 1977. dnevnike
zapise 1914. 1977. pod nazivom Dnevnik.
Jedan od najboljih poznavatelja njegova ivota je Stanko Lasi, koji je objavio djelo
Krleologija ili povijest kritike misli o Miroslavu Krlei.
SNIJEG je pjesma iz ciklusa Pjesme u rezignaciji, koji je kasnije uvrten u Knjigu lirike. U
njoj nalazimo ekspresionistiku poetiku. Krlea u zimskom pejzau izlae egzistencijalistiki
problem.
KRALJEVO je jednoinka iz Krleinog prvog dramskog ciklusa. To je simbolistikoekspresionistika drama, seoska groteska te kvalitativna drama. Radnja se odvija na jednom
seoskom sajmu u Zagrebu. Vanjska kompozicija je jednostruka i radnja tee bez prekida, a
iznutra je komponirana u dva dijela. U prvom dijelu opisuje se sajam u kojem se uju mnogi
glasovi, a u drugom se iznose pojedinane sudbine. Temelj kompozicije je krug kojim se briu
granice prolosti i sadanjosti.
HRVATSKI BOG MARS zbirka je antiratnih novela o stradanju hrvatskih domobrana u 1.
svjetskom ratu. Prvo izdanje bilo je 1922., a konano 1933. Sastoji se od 7 novela. U njima je
pripovijedanje realistiko, opisi naturalistiki, ekspresionistiki stil i simbolika, a prevladavaju
groteska i ironija. Sredinja novele ove zbirke je Baraka Pet Be. Pokretna vojna bolnica
prikazana u ovoj noveli groteskni je simbol dehumanizirane stvarnosti rata te predstavlja agoniju
zatoenog naroda.
Balade Petrice Kerempuha zbirka je od 34. balada objavljena 1936. Govore o hrvatskoj
povijesti i sudbini hrvatskog ovjeka. Puna je ironije, crnog humora te galgena. Galgen je
karakteristian humor, prkoski kerempuhovski smijeh u kojem se gorko ismijava vlastita sudbina.
Petrica Kerempuh lik je iz pukih legendi i anegdota. Kerempuh je maarska rije za lukavca. Lik
se ranije pojavljuje u flamanskoj pukoj knjievnosti pod imenom Till Euglenspiegel, a u hrvatsku
knjievnost ga prvi uvodi Jakov Lovreni. Bogatstvo kajkavskog narjeja baladama daje posebnu
baroknu kienost. Kajkavski izraz gradi na kajkavskom nasljeu 16. 18. stoljea, varadinskom
govoru te razgovornom jeziku poetka 20. stoljea. Khevenhiller je balada na kajkavskom
dijalektu. Naziv dobiva po korukom kapetanu koji je bio zaduen za gradnju Karlovca radi
obrane od Turaka 1579. Podijeljena je u dva dijela; u prvom se nalazi filozofski pregled poloaja
zagorskih kmetova, a u drugom konkretne situacije i problemi s kojima se susreu. Iz te se zbirke
istie i balada V megli.
Gospoda Glembajevi psiholoka je drama iz ciklusa o Glembajevima, u kojem se prati
propadanje zagrebake patricijske obitelji 1913. 1925. Uz ovaj su ciklus vezane i neke Krleine
novele i prozni fragmenti. Radnja se odvija na jednom mjestu, u palai Glembay, u nekoliko sati
(izmeu 1 i 5 sati ujutro). U podlozi radnje nalazi se stara legenda po kojoj su svi Glembayevi
varalice i ubojice. Komponirana je u tri ina. U prvom se prikazuje glembajevska sredina u koju
se Leone Glembay nakon 11 godina vraa i iznosi svoj negativan stav prema istoj. Drugi in je
posveen odnosu oca Ignjata i sina Leonea te Leoneovom unutarnjem sukobu. Dramski sukob
prate zbivanja u prirodi. U treem inu prikazuje se financijski slom Glembayevih te se
razrjeava Leoneov unutarnji sukob. U sreditu dramske radnje je lik Leonea. Ostali Glembajevi
su Ignjat (Naci ili Jacques), njegov otac, Leonova pomajka barunica Castelli-Glembay te sestra
Angelika, udovica Leonovog starijeg brata Ivana. Likovi su psiholoki produbljeni.
Povratak Filipa Latinovicza je monoloko-asocijativni i analitiko-psiholoki roman. Prvi je
hrvatski moderni roman. U njemu se ne osporava tradicija realistikog romana, ve se donosi
sinteza tradicionalnog i modernog. Linearnu kompoziciju i jasno istaknuta dramska vorita
tradicionalnog romana spaja s modernistikim tehnikama analitika introspekcija (radnja
premjetena u svijest glavnog lika), subjektivno vrijeme (ispreplitanje dva vremenska tijeka,
vremenski skokovi), izravni unutranji monolog, neupravni govor, asocijativna tehnika i
esejistiki dijelovi. U sreditu romana je slikar Filip Latinovicz koji se nakon 23 godine vraa u
rodni grad u potrazi za vlastitim identitetom. Sadrajno ga moemo podijeliti na dva dijela, prvi,
u kojem dominira retrospekcija i drugi, u kojem dominira prikaz kostanjevake sredine i linearno
pripovijedanje. Filip je hipersenzibilni umjetnik kojeg mui tenja za samospoznajom. U njemu se
sukobljava tjelesno i duhovno, umjetniko i racionalno te primitivno i civilizirano. Lik njegove
majke i fatalne ene Boboke prikazani su slino kako bi naglasio njihovu tjelesnost. Filipov
odnos prema njima utemeljen je na Freudovoj psihoanalizi. Filipov podvojeni karakter oituje se
u njegovoj podsvijesti, njegovu alter egu Kiryjalesu, koji mu je u svemu proturjean.
Krlea je 1933. napisao esej kao predgovor likovnoj mapi Krste Hegeduia Podravski motivi.
Mapa se sastoji od 34 crtea. Predgovor je komponiran u 4 djela. U prvom je rije o lijepoti, tajni i
smislu ljepote, u drugom o socijalnoj literaturu, u treem dijelu daje temeljnu ocjenu hrvatskog
slikarstva, a u etvrtom osvrt na Hegeduievo slikarstvo.
Baraka Pet Be
Baraka Pet Be smjetena je na samoj granici s Rusijom, a novela opisuje radnju za vrijeme Prvog
svjetskog rata. ivot u baraci, odnosno pitalu tee tuno To je mjesto gdje se dopremaju
ranjenici koji u nimalo lijepim uvjetima nerijetko proivljavaju zadnje trenutke svoga ivota.
pital je jedna vrsta bolnice koja se kree u skladu s ratnim dogaanjima i bojitima. Sastoji se
od 42 barake i moe primiti oko 1500 ranjenih. Izgleda kao drvena koliba. Stanje u baraci je jako
teko. Nema dovoljno hrane niti pia za ranjenike pa ih se prehranjuje sredstvima protiv glisti. U
baraci Pet Be vlada kaotino stanje. Ranjenici se neprestano unose i iznose, a nad svakim tijelom
stoji broj da bi se znalo u kakvom je stanju ranjenik. Krlea je usporedio unos ranjenika s

vreama. Baraka se sastoji od tri grupa ljudi. Jedni su oni polomljenih kosti. Kosti vire iz njihova
tijela, ali ljudi lee u tiini. U drugoj su grupi oni ije su noge ili ruke amputirane, dok su u treoj
oni najtei sluajevi. Oni obino samo prou kroz baraku i esto ne doekaju sljedei dan. Tako u
baraku dolazi i ranjenik Vidovi i to na mjesto broj 8. Za njega prognoziraju da e umrijeti u roku
od jednog dana. ak i meu ranjenicima padaju oklade hoe li ranjeni Vidovi s prostrjelnim
ranama na pluima doivjeti sljedee jutro. Vidovi je odmah shvatio gdje je doao. uvjeti su
ovdje bili grozni. Kupaonica mu se posebno gadila. Voda je u njoj bila smrdljiva, prljava, ute
boje. Toliko mu se gadila da je nije mogao usporediti s do sada niti jednom prostorijom koju je
vidio. Pri vrhu vode pjenila se sapunica sivozelene boje, a plivali su na povrini i krvavi zavoji.
Uvjeti su bili tmurni, kaotini i depresivni. Ipak, usprkos zlim sumnjama, on je preivio no i
doivio jutro. U inspekciju dolazi i grof Axelrode koji obilazi sve ranjenike. No prije, Maari i
Njemci se opijaju u baraci iako se to nikako ne smije. Front je probijen i sada svi s nestrpljenjem
oekuju kada e doi do prekida vatre, odnosno kada e prestati pucnjava. Nakon to je fronta
odbaena dalje od barake, grof Axelrode odluio je pripremiti mimohod u ast velike pobjede.
Mimohodu moraju prisustvovati svi, od osoblja bolnice do ranjenih, polumrtvih ili onih bez nogu.
Ovim mimohodom grof je htio prikazati oduevljenje pobjedom nad Rusima. Time je grof slavio
pobjedu, a Krlea je prisustvom ranjenika htio prikazati svoje miljenje i ironiju prema ratnim
slavljima. Vidoviev susjed, ranjenik na broju 9, umire, a Vidovi se die iz kreveta kako bi lake
dozvao lijenika da mu pomognu. No, tada umire i on sam.

Gospoda Glembajevi
I.
Crveni salon. Na zidovima se nalaze petnaestak portreta obitelji Glembay. Sve je puno gostiju.
Na sceni stoji Sestra dominikanka Angelika, udovica Ivana Glembaya, (najstarijeg sina Ignjata
Glembaya) i promatra portrete. Vitka je i otmjena, ruke skriva u naborima rukava. Uz nju stoji
Leone Glembay. Ima prosijedu kosu, rijetku bradu, bez brkova. U ustima ima lulu. Leone poinje
razgovarati o Kantu i Euleru te o logici i matematici. Prvi put izlazi na vidjelo da je Leone
zaljubljen u Angeliku kada joj govori da je ona jedino u to vjeruje u glembajevskoj kui. Govori
joj da ju je gledao cijelo veer. Angeliki postaje neugodno. Dolaze do portreta Angelike i poinju
razgovarati o njemu. Dolaze Fabriczy i Silberbrandt. Svi razgovaraju o portretu. Dok ga Fabriczy i
Silberbrandt hvale Leon u njemu stalno nalazi pogreke. Angeliki postaje neugodno pa odlazi do
drugih portreta. Svi dolaze za njom. Ona poinje ispitivati Fabriczya o ljudima na portretu. Dok
Fabriczy govori o njihovim dobroinstvima Leone pria da je tono da su svi Glembajevi varalice i
ubojice kako je rekla stara Barboczyjeva. Fabriczy je bio zauen tim njegovim stavom. Dolazi
Puba traei barunicu. Sav je razdraljiv jer se nitko osim njega ne brine za nedavni dogaaj.
Govori o napisima u tisku koji nepovoljno govore o obitelji Glembay i posebno barunici. Smatra
da to treba demantirati u novinama. U to dolazi Glembay i govori da to nije potrebno. Svi prisutni
oituju se to treba napraviti. Poslije svirke na klaviru u prostoriju dolazi barunica. Govori da su
je oslobodili i da o tome vie ne govore jer je uzrujavaju. Puba pita Glembaya to da radi. Ovaj
odgovara da se tome protivi, a barunica govori da je boli glava. Puba poinje itati lanak u
kojem se sve objanjava: Sino se oko devet sati s treeg kata bankarove kue bacila krojaka
radnica Fanika Canjeg zajedno sa sedmomjesenim djetetom nakon to je bila izbaena iz
Glembayeve kue. Prije toga njenu je svekrvu pregazila barunica sa svojom koijom, ali bila je
osloboena optube. lanak optuuje barunicu za ubojstvo svekrve i krojaice.. Glembay vie ne
moe sluati i trai Pubu da prekine itati. Puba poinje govoriti kako bi trebali napraviti demante
na takve lanke u tisku. Glembay opet ustaje protiv toga. Leone cijelo vrijeme pozorno sluajui
govori im da nikakvim rijeima ne mogu oivjeti mrtvu enu. Barunica se buni ne misli li on da je
ona za to kriva. On pree preko tog pitanja. Pone govoriti da je razgovarao s tom enom i da je
ona traila samo jednu Singericu. On joj je rekao neka se ne poniava i neka ode. Kada je otila,
otiao je i kupio Singericu te poslao na njenu adresu. Puba u tome vidi priliku da se demantiraju
novine, a Leone tom ne moe vjerovati. Barunici je svega dosta, zove psa i s pratnjom izlazi iz
sobe na terasu, a zatim i u vrt. U daljini se uje grmljavina. Dolazi do svae Leonea i
Silberbrandta. Silberbrandt govori da je uo razgovor izmeu Leonea i krojaice i da je uo da je
Leone rekao da bi najbolje bilo da se baci kroz prozor. Leone na to odgovara optuujui barunicu
i njenom lanom dobroinstvu. Silberbrandt je poinje braniti, a Leone ga optuuje da je
baruniin ljubavnik. To sve slua Glembay na terasi. Gosti odlaze. Neki priaju o vezi Leonea i
Angelike.
II.
Zbiva se trideset minuta poslije u sobi Leonea Glembaya. On pakira kovege. Tu se nalazi i
Silberbrandt. Optuuje Leonea da ga nije trebao optuiti pred svima. Da mu je to rekao u etiri
oka jo bi mu i mogao oprostiti, ali ovako ne zna. Leone se gotovo i ne obazire na Silberbrandta.
Netko pokuca. Ulazi Glembay. Leone mu govori da sjedne. Glembay ostane stajati. Silberbrandt
se ispria i povue iz sobe. Nastavlja se dijalog izmeu oca i sina. Poinju govoriti o Leonovu
slikanju, grmljavini, nekom ncessaireu stalno izbjegavajui temu. Konano Leone upita zato je
doao. Glembay mu govori da je uo svaku njegovu rije i da li je to istina. Leone govori da je
suvino da razgovaraju. Glembay eli da prijateljski razgovaraju, ali Leon to odbija. Glembay
trai dokaze, a Leon kae da ih nema. Leon poinje razgovarati o obitelji. Govori da je barunica
za sve kriva. Njegova se sestra Alis se utopila jer je saznala da je mladi u kojeg se zaljubila
ljubavnik barunice. Takoer optuuje barunicu za smrt majke koja se otrovala. Govori kako se
sjea da je odmah slijedeeg dana barunica dola k njima s kitom ljubiica i psom i da nije ni
izmolila Oe na, a ve se prekriila i otila u salon. Glembay mu govori da mu je mjesto u
ludnici i da je to Daniellijeva krv, a ne Glembayeva. Leone optuuje oca da je barunici kupovao
darove i vile dok je jo majka bila iva i da jo uvijek od njega uzima novac kojim bi se mogla
nahraniti cijela zemlja. Glembay odgovara da ga je barunica nauila ivjeti i da nema nikakvo
prava da je optuuje. Tada se poinju svaati o novcu i imovini koju je u obitelj donijela Leoneova
majka. Ponovo se vraaju na to kako je Leone optuio barunicu da ima ljubavnika. Leone
Glembayu daje pisma, naena kod nekog Skomraka koji se ubio zbog barunice, pisana
baruniinim rukopisom i potpisom Mignon. Glembay pisma ne priznaje. Tada Leone poinje
vrijeati barunicu to rezultira provalom bijesa kod Glembaya koji konanu dva puta udari
Leonea raskrvavivi mu lice. Konano Leone priznaje da je barunica i njega zavela i da zbog toga
jedanaest godina nije dolazio. Glembaya poinje probadati srce. Zove slugu da ode po barunicu.
Ne mogu je nai u sobi. Glembay postaje sumnjiav. Barunica dolazi, a Glembay je pita gdje je
bila. Ona slae da je bila u vrtu jer ima migrenu. Glembay ponavlja: M-m-m-i-gre-na? U tom
mumljanju padne. Barunica izvan sebe trai da netko donese leda.
III.
Glembayeva spavaa soba. Na postelji lei Glembay. Do njegovih nogu, na klecalu, klei sestra
Angelika. Leone slika oca. U naslonjau sjede Fabriczy, Silberbrandt i doktor Altmann. Svitanje.
Na telefonu razgovara Puba Fabriczy dogovarajui sastanke odbora. Fabriczy, Altmann i
Silberbrandt razgovaraju o smrti. Dr. Altmann o smrti razgovara s medicinskog, a Silberbrandt s
vjerskog stajalita. Leone nije zadovoljan skicom i potrga je, a Puba uzima komadie i na stolu ih
slae u cjelinu. Leone govori o svom snu o mrtvim ribama govorei da to nije dobro. Puba govori
preko telefona i saznaje da je u banci pasiva vie od pet milijuna. Dolazi barunica i moli Angeliku
da ode po kravatu za Glembaya. Ostaje sama s Leoneom. Pita ga zato je mrzi, to mu je
skrivila. On uti. Govori Leoneu da je on bio jedina traka svjetlosti u glembayevskoj kui. Govori
kako je njen sin ve poprimio glembayevska obiljeja, kako se u njemu ve razvija zloin. Vraa
se Angelika. Donosi kravatu. Leone odlazi na telefon. Vraa se i govori barunici da je treba
direktor Trgovake banke. Angelika i Leone ostaju sami. Leoneu postaje slabo. Angela ga dovodi
do divana. On legne. Leone joj govori kako je dotukao Glembaya. Govori da postoji samo jedno
rjeenje, a to je ubiti se. Dolazi barunica poput luakinje. Govori da je Glembay nitkov, hulja, da
ju je pokrao. Angeliki govori da glumi, da je drolja, da je ljubavnica kardinala. Leone joj govori:
Mar napolje. Ona mu govori da je ta kua njeno vlasnitvo, da je nitko ne moe otjerati. Opet
optuuje Glembaya. Leone joj govori da je uzeo samo ono to je ona od njega krala sve te
godine. Govori joj da uti. Barunica optuuje da su svi Glembayevi ubojice i varalice. Leone
uzima kare s govori: Ni rijei vie! Barunica pone vikati to hoe od nje. Leone je eli
pograbiti, ali ona pobjegne. On potri za njom. uje se lupanje vratima, razbijanje stakla.
Barunica vie: Pomo! Ulazi sluga i uzima instrumente dr. Altmanna. Govori da je barunica
zaklana. Angelika stoji
poput kipa. Cvrkut ptica u vrtu.
Povratak Filipa Latinovicza
Nakon to je izbivao preko dvadeset i tri godine Filip jednog dana stie na kolodvor prilikom ega
slijede opisi obiteljske kue. Imala je truli zid, a vrata na kui su poela buditi sjeanje kako ga je
prije dvadeset i tri godine mama izbacila na ulicu nakon to je ukrao stotinjarku i vei dio
vremena se provodio sa sumnjivim enama. Osim kue u kojoj je ivio Filip posjeti i majinu
trafiku koja u njemu izazove navalu sjeanja u obliku slika majinog izbivanja i pria kako je
njegov pravi otac nitko drugi nego biskup. Filip je cijelo vrijeme osjeao nemir i upravo se zbog
toga odluio vratiti. Svijet je za njega podijeljen na razne detalje koji za njega nisu imali smisla.
Promatrajui tog dana ljude na ulici Filip je mogao primijetiti samo kaos. Ugledavi svoj odraz u
jednom ogledalu u kavani gdje je vidio starog ovjeka s podonjacima, urujanog i sa cigaretom
na usnama, poeo je sumnjati u svoj vlastiti identitet. Na putu u Kostanjevac gdje se preselila
njegova majka, druio se s Joom Podravcem ija mu ivotna pria prua priliku za meditaciju o

stoljetnoj zaostalosti, daleko od bilo kakvog napretka. Kod Filipa e boravak u Kostanjevcu
izazvati trajni nemir njegova majka i njena elja da se raduje svom ivotu i pritom uiva u teko
steenom statusu. Majka od Filipa naruuje portret u crnini, zbog ega Filip na platno prenosi
grotesknu sliku starije bordel-dame. Polako preko majke upoznaje pravu stvarnost i nain ivota
u Kostanjevcu te plemenitog Kostanjevakog presvijetlog Silvija Liepacha, nekadanjeg velikog
upana koji je svoja promaknua kupovao nepotpisanim lancima. Postoji jo jedan razlog zato
se Filip odluio zadrati u Kostanjevcu, a to je Boboka Radajeva, kasirica u kavani Kod krune,
ena koju su pratila ogovaranja da je moralno i materijalno upropastila svog ljubavnika
Baloanskog te ujedno bila krivac smrti njegove ene. Boboka je opisana kao pretjerano
erotizirana ena sa crtama nimfomanke zbog koje je Filip svakodnevno provodio vrijeme u
Kruni. Privlaila ga je prvo erotski, a zatim i ljudski. Vladimir Baloanski koji je jednom bio
ugledan graanin sada samo vegetira na raun Bobokine samilosti. Tjelesni utjecaj koji je
Boboka imala na Filipa ponovno je u njemu probudila slikarsku energiju, a jedne veeri dok su
se vraali s protenja Svetog Roka, iznio joj je slikarsku viziju koju je imao u glavi, a koja se
odnosila na raspetog Krista, jedini most koji moe spasiti ovjeanstvo. Uskoro za Filipa nastupa
novi nemir kada u mjesto dolazi Sergej Kirilovi Kyriales, Grk s Kavkaza, doktora fiziologije i
dermatologa. On je jedan od Bobokinih prijatelja za kojeg Filip sumnja da je zapravo ljubavnik.
Njegovim dolaskom Boboka se sve vie udaljava od Filipa, a on sve vie poinje osjeati strah.
Tijekom dugih nonih rasprava Sergej se uporno trudio da umanji vrijednost Filipovog rada i
slikarstva na temelju svojih teza o filozofiji. Nakon jo jedne takve rasprave Filip budui da vie
nije znao kako da se odupre napadima Grka odgurne stol kada je cijelo drutvo bilo svjedokom

ubojstva koje se dogodilo pred krmom. Na cesti je leao ubijeni foringa, a nakon ubojstva
Boboke nije bilo na blagajni skoro dva dana zbog ega ju je Filip odluio posjetiti. Pribliivi se
njenoj sobi ugledao je dva tijela kako se miu u postelji dok Baloanski sjedi za stolom i ita
novine. Boboka ga hladno prima dok Sergej sjedi pored nje i nastavlja dalje priu o svojim
doivljajima s putovanja. Na Filipovo iznenaenje upita ga je li ikada razmiljao o samoubojstvu.
Filipa je cijela situacija natjerala da se zamisli nad Bobokom koja ga je uzbudila i potaknula
inspiraciju za slikanje. Dolaskom Grka Sergeja nemir se u Filipu sve vie poveavao. Jednog dana
je tako ispod eljeznikog mosta pronaeno tijelo Grka, koji je tako demonstrirao nihilistiku
filozofiju o kojoj je cijelo vrijeme priao. Nakon pogreba Boboka je posjetila Filipa i zamolila ga
da joj osigura novac jer je odluila otputovati do Hamburga, ali istu veer prije nje Filipa je
posjetio Baloanski i traio da je odgovori od putovanja govorei kako nee dopustiti da ga bace
preko palube. Dolazi i Boboka, ali joj Baloanski ne dozvoljava da ostane sama s Filipom i kako
ne bi dolo do scene odlazi s Baloanskim bez da je uzela novac. Umjesto toga dogovori susret s
njim kod Krune. U trenucima iekivanja Filipu u posjet dolazi majka i upozorava ga da se ne bi
trebao druiti sa enom upitnog morala na to joj on odgovori da je posljednja koja smije
komentirati takvo neto i da mu napokon kae tko je njegov otac. Majka mu prui sliku gdje se
nalazi plemeniti Kostanjevaki. Tada pokuca Baloanski tvrdei kako Bobokoj ne trebaju novci
jer se predomislila.Filip mu ne vjeruje iako je dobio poruku navodno od Boboke. Ali kada je papir
pribliio svjetiljci primijetio je da je to raun iz drogerije na kojem se nalazio krvavi otisak prsta.
Sumnjajui u najgore potrao je do Boboke i ugledao ju prerezanog grkljana.