RANKO

MARINKOVIĆ
(1913. – 2001.)

KIKLOP
RUKE
O AUTORU:

 rođen u Visu na istoimenom otoku

 školovao se u Splitu i Zagrebu

 već kao student objavljuje prve pjesme,

pripovijetke i eseje
 za vrijeme Drugog svjetskog rata uhićen je od
talijanskih okupatora i interniran u talijanski
logor Ferramonte
 nakon rata odlazi u Zagreb gdje radi kao
direktor Drame HNK-a i u Ministarstvu prosvjete
 član HAZU-a
KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO:
 od 1934. objavljuje djela
 stvaralaštvo u 3 faze:

1. prijeratna faza
• u Krležinu “Pečatu” novele: Hiljadu i jedna noć,
Sunčana je Dalmacija
• drama Albatros (1939.)
• 1948. prva knjiga Proze (6 novela: Cvrčci i
bubnjevi, Pospana kronika, Poniženje Sokrata,
Balkon, Ni braća ni rođaci, Oko Božje)
• u djelima analizira ljude rodnoga Visa
• ironijom komunicira sa svijetom
• intelektualizam i simbolizam
KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO:
2. prva poslijeratna faza • intelektualističkim
• zbirka pripovijedaka promatranjem zadire u
problem sukoba čovjeka i
Ruke 1953.
društva
(pripovijetke: Mrtve
• satirično-ironični stav prema
duše, Karneval, Suknja,
uskoći mišljenja i ustajalosti
Anđeo, U znaku vage,
malih sredina (otoka)
Koštane zvijezde, Prah,
• život kao gluma – svijet kao
Benito Floda von Reltih,
kazalište
Ruke i Zagrljaj)
• slika život u provincijskoj
• kritički eseji: Geste i otočkoj sredini s nizom
grimase (kazališne psihološki produbljenih
kritike) portreta (likova)
• simbolističko-realistički • začudni spojevi tragičnog i
postupci komičnog, smiješnog i
ozbiljnog, crni humor
KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO:
3. druga poslijeratna faza:
• roman Kiklop 1965.
• tri drame (na okupu) 1977.: Albatros, Glorija
i Politea ili inspektorove spletke (vodvilj)
• drama Pustinja 1980.
• roman Zajednička kupka 1980.
• eseji Nevesele oči klauna 1986.
• posljednji roman: Never more 1993.
KIKLOP (1965.)
 najbolje Marinkovićevo djelo
 obilježja najavljena već u novelama: Mrtve duše i U
znaku vage
 vrsta romana: ironijsko-mitološki roman

 radnja je smještena u predratni i ratni zagreb

(1943./1944.)
 simbolika naslova: homerovski motiv Kiklopa (Odiseja
– ljudožder Polifem)=kiklopijada suvremenog
čovječanstva (II. svjetski rat
 intonacija romana je tragična i groteskna – čovjek
neprestano uništava samoga sebe
 tema: tjeskobna atmosfera u Zagrebu uoči Drugog
svjetskog rata, Melkiorova proživljavanja i strahovi
pred rat
KIKLOP (1965.)
 likovi: intelektualci i poluintelektualci zagrebačke
sredine uoči Drugoga svjetskoga rata
 MELKIOR TRESIĆ (glavni lik)
 Ugo (pijanica, Melkiorov prijatelj)
 Vivijana (žena u koju je Melkior zaljubljen)
 Maestro (boem, Melkiorov prijatelj)
 Enka (razmažena liječnikova žena, Melkiorova
ljubavnica)
 Acika (medicinska sestra)
 Atma (Melkiorov susjed)
 don Fernano
 don Kuzma
PITANJA U ROMANU:
1. tjeskobna atmosfera Zagreba uoči rata:
izgubljenost, otuđenost, nemoć urbanih
intelektualaca
2. egzistencijalni strah predočen glavnim likom
kojeg Ugo naziva Eustahijem i koji predstavlja
ugroženost ljudske egzistencije, strah kao
način života u određenim uvjetima
3. dehumanizacija i raspad svih etičkih
kategorija i vrijednosti, predočen
raskalašenim načinom života grupe
intelektualaca, kaos, dezorijentacija
4. vojnički život, regrutacija i odlazak u vojsku,
Melkiolovo gubljenje kila, boravak u bolnici
RADNJA TEHNIKE PISANJA

 paralelno s glavnom  unutrašnji monolozi i

radnjom teče svojevrsna imaginarni dijalozi
podradnja u kojoj se  portretiranje –
pojavljuje priča o
fragmentarni, kratki,
ljudožderima, a izvire iz
groteskni portreti
svijesti glavnoga junaka i
 sarkazam,
smještena je u Tongo – u
njoj je najvažnija  groteska
simbolika Kiklopa i ideja  apsurd
Zoopolisa
 simbolika
 INTERTEKSTUALNOST

(tekst u tekstu i aluzije

na djela iz hrvatske i
svjetske književnosti)
 MELKIOR TRESIĆ
 novinar, kazališni kritičar, intelektualac
 muči ga egzistencijalni strah

 nadimak mu je Eustahije (vitez, nevjernik koji se

preobratio/ vojnik cara Trajana/ grč. eustahije=plodni)
 zbog straha pred ratom izgladnjuje se kako bi izbjegao
mobilizaciju (kako bi ga proglasili nesposobnim)
 Melkior – simbolika imena, jedan od triju kraljeva

 suvremeni Odisej – nastoji nadmudriti rat (kiklop

Polifem=rat koji jede čovjeka po čovjeka)
 kraj: Melkior na razini životinje puzajući odlazi u
Zoopolis (čovjek je ugrožen od čovjeka sveden na
životinju)
 260. STR!
 Melkiorova zapitanost: kamo krenuti (aluzije na
Racinea, Homera, Kranjčevića); kozmička ljepota
nasuprot zemaljskoj ružnoći
 spoznaja: kiklop kroči po zemlji

 odluka: krenuti ususret Polifemu, Melkior pada na

zemlju i grli je
 puzi u Zoopolis

 “suvremeni Odisej” – obrazovan, lukav, inteligentan,

ali nemoćan pred ratom
 rat dehumanizira svijet, oduzima mu ljudsko i svodi
ga na animalno – zato je puzanje u Zoopolis
simbolično pokleknuće ljudskoga pred životinjskim
 čovjek odlazi gdje mu je mjesto – među
životinje
 spoznaja o paradoksu suvremenog svijeta:
umjesto da napreduje, čovječanstvo ide
unatrag, čovječanstvo crkava u čovječanstvu
 apokaliptična vizija širenja zla, kolektivnog
ludila koje čovječanstvo vodi samouništenju

 etička poruka romana: dehumanizacija

svijeta i čovjekovo svođenje na razinu
životinje