Fjodor Mihajlovič Dostojevski: Zločin i kazna

Realizam lat. realis = stvaran; opća obilježja: jačanje građanske klase, razvoj industrije, stvaranje
velegrada u kojima se okupljaju različiti slojevi društva (velike socijalne razlike)

• književno razdoblje koje obuhvaća 19. st. u svjetskoj književnosti (konkretno 1830. – 1870.)
• vodeće nacionalne književnosti: francuska, ruska, engleska

! Razlika između realizma kao književne epohe (koja se javlja u 19. st.) i realističkog načina shvaćanja
(koji se javlja u različitim epohama).

Obilježja književnosti realizma

• književnost koja inzistira na uvjerljivu odnosu prema zbilji
• za razliku od romantičara (razdoblje koje prethodi je romantizam (Werther!); obilježja:
subjektivno, unutarnje, individualno), realisti teže objektivnom prikazu stvarnosti koja ih
okružuje; književnost = odraz zbilje
• duhovna podloga: pozitivizam – osnivač Auguste Comte; znanost koja se zasniva na stvarnim
činjenicama, smatranje da treba odustati od „filozofskih pitanja” i okrenuti se znanstvenom
pristupu
◦ utjecaj na književnost: i pisci će krenuti od promatranja i proučavanja društva, sredine,
međuljudskih odnosa, prikupljanja građe i dokumenata za pisanje

Poetika realizma
• realistička književna metoda – književnost = društvena znanost
◦ predmet prikazivanja: društvo, stvarnost, društvo
◦ načelo istinitosti
◦ načelo tipičnosti
◦ analitička metoda
◦ objektivnost
• teme: iz svakodnevnog života, aktualne suvremenosti, prikaz likova u tipičnim situacijama (u
društvu, obitelji i sl.)

1
 • pripovjedač: nastoji biti neutralan, objektivan, distancira se od likova, ugl. u 3. licu
• jezik je u funkciji karakterizacije lika – označava obrazovanje i podrijetlo
• književni postupci: opisivanje, pripovijedanje, dijalog, unutarnji monolog
• književne vrste: roman*, pripovijetka

*Realistični roman
• preuzima ulogu epa
• tradicionalni pojam romana: čvrsta fabula (ali bogato razgranata), kronološka i pregledna radnja
(događaji povezani uzročno-posljedičnim vezama), mnogo likova, detaljni opisi
• likovi su socijalno, psihološki i intelektualno motivirani – mijenjaju se tijekom djela

Predstavnici: Stendhal: Crveno i crno, Honore de Balzac: Otac Goriot, Gustave Flaubert: Gospođa
Bovary, Nikolaj Vasiljevič Gogolj: Kabanica, Ivan Sergejevič Turgenjev: Lovčevi zapisi, Očevi i djeca,
Lav Nikolajevič Tolstoj: Ana Karenjina, Fjodor Mihajlovič Dostojevski: Zločin i kazna, Idiot, Braća
Karamazovi

Dostojevski
• predstavnik visokog ruskog realizma, psihološkog realizma, preteča modernog romana
• ispreplitanje književnosti, filozofije, religije i znanosti
• Mene nazivaju psihologom; to nije točno, ja sam realist u višem smislu riječi, tj. ja slikam svu
dubinu čovjekove duše.

Zločin i kazna 1866.

Naslov: zločin = ubojstvo lihvarice Aljone Ivanovne (i njezine sestre Lizavete koja je kolateralna
žrtva), ljudske uši, babe; kazna = psihološko proživljavanje lika nakon zločina
• Tko ima savjesti, taj će i patiti ako je svjestan svoje pogreške – to će mu biti kazna!

Vrsta djela: roman

• kriminalistički roman – samo prema elementima, ali ne u pravom smislu jer čitatelji na početku
saznaju tko je ubojica

2
 • psihološki roman – prikaz unutarnjeg, psihološkog stanja lika (od zločina do predaje); težište s
vanjskih događaja preneseno na unutrašnje, misaone i emocionalne sadržaje likova; psihološka
analiza Raskoljnikova prije i nakon ubojstva; slikanje psihičkih poremećaja: Raskoljnikov kao
monoman, hipohondar, psihički podvojen lik (prividni dijalozi); Marmeladov kao mazohist i
alkoholičar; Svidrigajlov kao razvratnik, moralna nakaza, pedofil i ubojica iz koristoljublja,
halucinira, samoubojica; Katerina Ivanovna kao umno poremećena od neimaštine i tuberkuloze
• društveni roman – slika ondašnjeg društva, različiti staleži, bijeda velegrada
• roman ideja – teorija o nadljudima, rasprave Porfirija Petroviča i Raskoljnikova

Tema: ubojstvo i prihvaćanje kazne (moralna neopravdanost zločina, odnos zločina i kazne, krivnje i
kajanja, iskupljenje); želja za društvenom afirmacijom; pitanje čovjekova identiteta; pitanje
čovjekove odgovornosti → zločin i kazna; zločin kao protest protiv nenormalnosti društvenog
poretka

Središnja tema – etičko pitanje: Ima li čovjek pravo, u ime viših ciljeva, ubiti drugog čovjeka?
• Makijavelizam, cilj opravdava sredstvo
• Raskoljnikov dijeli ljude na obične i neobične – članak koji je napisao prije zločina
◦ obični – služe za održavanje vrste (množenje)
◦ neobični – krše zakon, imaju pravo na neposluh, imaju pravo na zločin u ime viših ciljeva
◦ povijesne ličnosti kao primjeri: unaprijedili čovječanstvo, donijeli napredak, izvršili
znanstvenu i društvenu revoluciju
◦ paradoks u njegovoj teoriji (Napoleon ili uš): iznimne ličnosti, dobrotvori čovječanstva
ujedno su i loše osobe
◦ Raskoljnikova izjeda shvaćanje da je pao na testu – iako se smatra neobičnim čovjekom,
psihički nije uspio izdržati sve što sa sobom nosi počinjenje zločina, razočaran je sobom
(Sebe sam ubio, a nisam babu!)

Motivi: život nižih gradskih slojeva, siromaštvo, alkoholizam, prostitucija, društvena nepravda,
društvena afirmacija, potraga za identitetom, otuđenje, problem moralnog relativizma, sukob različitih
svjetonazora (kršćanskoga, ateističkoga, fatalističkoga i dr.)…

3
Mjesto i vrijeme radnje: Petrograd, 19. stoljeće

Kompozicija: 6 dijelova + epilog

• polifona kompozicija – prikaz istih događaja s različitih stajališta, različitih gledišta

Fabula: čvrsta, uglavnom kronološka, prikaz 9 dana u Raskoljnikovu životu

• tijek: priprema za ubojstvo, ubojstvo, psihološki slom glavnog lika sve do priznanja zločina

Pripovjedač: 3. lice, ali nepouzdan jer pripovijeda iz perspektive glavnog lika

Likovi
Glavni lik: Rodion Romanovič Raskoljnikov
• bivši student prava koji je zbog novčane oskudice bio prisiljen odustati od studiranja
• senzibilan i izmoren patnjama siromaštva, dospio je u stanje psihičke nestabilnosti
• nakon ubojstva boluje od živčane rastrojenosti, čudno se ponaša, otuđuje se od prijatelja i
obitelji, povlači se u sebe
• ubojstvo koje je počinio motivirano je i psihološki, socijalno i filozofski (teorijom o iznimnom
pojedincu)
• nakon počinjenoga zločina teško mu pada spoznaja o tome da on nije ni izniman ni genijalan jer
se ne može nositi s krivnjom
• sam čin ubojstva u suprotnosti je s njegovim humanizmom o kojemu svjedoče brojna
dobročinstva prema onima koji su ugroženi ili koji su još siromašniji od njega (primjerice, na
ulici je nepoznatu djevojku spasio od napastovanja, siromašnima je poklanjao posljednje novce
i sl.)
• na suđenju su mnogi svjedočili o njegovu plemenitu karakteru i dobročinstvima (jednom je čak
riskirao vlastiti život da spasi djecu iz požara)
• manji dio fabule posvećen je ubojstvu, a veći dio Raskoljnikovljevu grizodušju i borbi između
potrebe da prizna zločin i da ga prekrije, tj. njegovu prihvaćanju kazne
• nudila su mu se dva puta, a on je pošao putem kršćanstva i iskupljenja koji simbolizira Sonja

4
 • Razlozi ubojstva: • socijalni – siromašni student ne želi se okoristiti zločinom, nego pomoći
drugima • psihološki – podjela ljudi na obične i neobične; R. sebe smatra neobičnim čovjekom
• moralni – R. ima pravo na zločin, a to se ne kosi s njegovom religioznošću
• posljedica zločina: Raskoljikovljeva psihička i živčana rastrojenost
• kazna: R. osuđen na zatvorsku kaznu, ali on u Sibiru doživljava unutrašnji preobražaj: shvaća
da će se njegov život temeljiti na ljubavi i vjeri te da je on kao pojedinac spašen, a ne izgubljen

Ostali likovi:
Svidrigajlov
• predstavlja demonsko Raskoljnikovljevo drugo ja (alter ego), duševni ponor u koji bi
Raskoljnikov mogao upasti ako nastavi slijediti put zločina kojim je krenuo
• on provocira i iskušava Raskoljnikova i nudi mu lakša rješenja (novac za bijeg) od onih koje
nudi Sonja • nemoralni je cinik, zločinac, ubojica i razvratnik
• oženio se Marfom Petrovnom zato što je ona otkupila njegove kockarske dugove, a
pretpostavlja se da ju je on i otrovao
• njegova je prošlost puna mračnih tajni, a vizije njegovih žrtava proganjaju ga u snovima
• opsjednut je Dunjom, a možemo pretpostaviti da je na trenutak pomislio da bi se uz Dunju
mogao iskupiti, kao Raskoljnikov uz Sonju
• njegovi su postupci nejasni i proturječni
• ciničan je i prema vlastitoj smrti pa se pred samoubojstvo oprašta o Sonje govoreći da odlazi u
novi život, u Ameriku
• ipak, zbrinuo je siročad Marmeladovih i pred smrt je razdijelio novce potrebitima

Marmeladov
• Marmeladovi su primjer obitelji s dna društvene ljestvice •
• propalica i alkoholičar Marmeladov, izgubivši državnu službu, danima se opija trošeći zadnje
novce • svoje siromaštvo doživljava kao porok, degradaciju humanosti
• fatalistički se miri sa sudbinom, ne želi se pravdati, ali još uvijek ima potrebu nekome se
pojadati

5
 • u takvom ga je stanju u krčmi upoznao Raskoljnikov te ga je poveo doma, k ženi kojoj je,
vidjevši u kakvim jadnim uvjetima živi sa svoje troje male djece, Raskoljnikov ostavio
posljednje novce
• ponovno će mu pomoći kad ga za nekoliko dana na ulici pregaze kola

Katerina Ivanovna
• Marmeladovljeva je druga žena koja se za njega udala ostavši udovicom i nadajući se da će on
skrbiti o njezinoj djeci
• bolesna i izmorena plačem gladne djece navela je svoju pokćerku Sonju na prostituciju, zbog
čega se kasnije gorko kaje
• u teškoj oskudici uzalud pokušava sačuvati ostatke dostojanstva
• nakon muževe smrti i novih poniženja te svađe s gazdaricom, djecu natjera da u maniri uličnih
zabavljača pjevaju i prose na ulici – u grotesknu scenu prekida tuberkulozni napadaj nakon
kojega ubrzo umire
Sonja
• Marmeladovljeva kći iz prvoga braka
• natjerana je na prostituciju da bi prehranila svoju obitelj
• njezina fizička krhkost (u vanjskom se opisu naglašava bljedilo, mršavost) u suprotnosti je s
njezinom unutarnjom snagom
• vjera joj daje snagu da izdrži životne nedaće, čak i da pomogne bližnjemu
• put koji ona nudi Raskoljnikovu put je trpljenja, iskupljenja i duhovne obnove, ona mu ukazuje
na potrebu o preuzimanju odgovornosti za vlastiti zločin

*apsurd Raskoljnikova i Sonje – čine loše da bi ostvarili dobro

Razumihin
• Raskoljnikovljev prijatelj koji ne odustaje od njega čak i kad ga Raskoljnikov tjera od sebe
• on ne može a da ne pomogne kad vidi da bi to mogao, aktivno i optimistički se odnosi prema
životu
• pripovjedač ga opisuje riječima: vatren, iskren, priprost, pošten i snažan

6
Petar Petrovič Lužin
• daljnji rođak Marfe Petrovne i Dunjin zaručnik
• egoističan je i licemjeran čovjek koji obitelji Romanovič jasno daje do znanja da im čini veliku
uslugu ženidbom s Dunjom koju je i odabrao zato što je siromašna, pa očekuje da će mu biti
zahvalna i podložna
• i njegova ekonomska teorija temelji se na egoizmu i osobnom probitku jer on drži da se
pojedinci ne trebaju iscrpljivati dobročinstvima jer tako štete i sebi i stabilnom društvu, a
potrebitima zapravo ne pomažu
• da bi se osvetio Romanovičima nakon raskida zaruka, pokušao je kompromitirati nezaštićenu i
izloženu Sonju, uvidjevši da Raskoljnikov jako drži do nje: na karminama za Marmeladova
kriomice joj je stavio u džep novce, a zatim ju je optužio za krađu tih istih novaca

Porfirij Petrovič
• iskusan i lucidan policijski istražitelj
• gotovo se poigrava junakom navodeći ga na priznanje krivnje: taj je utjecaj usmjeren na
Raskoljnikovljevu potrebu za priznanjem zločina i iskupljenjem u očima društva

• likovi – tipovi: • siromašni studenti željni društvene afirmacije (Raskoljnikov, Razumihin), službenici
srednjega sloja (Zamjotov, Porfirij Petrovič, Nikolaj Fomič), osiromašeni činovnici (Marmeladov),
ljudi s dna društvene ljestvice (radnici, siromasi, bijednici, prostitutke, alkoholičari), sitni trgovci,
preprodavači (Lizaveta), lihvari (Aljona Ivanovna), tip plemenite žene koja utjelovljuje rusku dušu
(Sonja, Dunja)

Stilska obilježja – suma

REALISTIČKI ELEMENTI: želja za društvenom afirmacijom • važna, čvrsta, zanimljiva i napeta

fabula, pretežito kronološke organizacije; pripovijeda o 9 važnih dana u životu glavnog lika • po ugledu
na sveznajućega, pouzdanoga pripovjedača pripovijeda iz 3. lica • kritika društva • utjecaj
znanstvenosti • detaljno opisivanje interijera i eksterijera (siromaški stanovi i sobe, ured, krčma, ulica) •
govor sredine

7
MODERNISTIČKI ELEMENTI: tema otuđenja i potrage za identitetom • uvođenje subjektivnoga
vremena utječe na kompoziciju (u radnju koja obuhvaća 9 dana upleću se digresije, asocijacije i
retrospekcije) • pripovjedač uglavnom pripovijeda iz perspektive glavnoga lika pa postaje nepouzdan,
iako „ostaje” u 3. licu • filozofičnost romana (esejistički elementi) • novi pripovjedni postupak:
unutarnji monolog • novi stilski postupci: simbolizam, navođenje snova, fantastika, groteska