Azur Mahmutovi

Fjodor Mihajlovi Dostojevski (1821.-1881.) Zloin i kazna

Analiza romana: Zloin i kazna
O piscu
F.M. Dostojevski (1821 - 1881) ruski je romanopisac ukrajinskih korijena i uz Tolstoja najvei
predstavnik ruskog realizma. Ostao je poznat kao publicist i novelist te jedan od najznaajnijih
knjievnika koji je ikada postojao.
Smatra se kako je imao veliki utjecaj na knjievnost u svijetu, a malo koji pisac iz novijeg vremena
mogao se tome oduprijeti, a to se najvie vidi u pokretima poput egzistencijalizma i
ekspresionizma.
Fjodor Mihajlovi Dostojevski rodio se 11. studenog 1821. godine u Moskvi od oca lijenika Mihaila
koji se rodio u Ukrajini te majke Marije Fedorovne, ene veselog karaktera koja je voljela poeziju,
ali naalost umrla 1837. godine od bolesti suice.
elei udovoljiti ocu dok je imao samo esnaest godina upisao je vojnu akademiju, a nakon ega
je pohaao inenjersku akademiju. Unato odlasku u vojsku i potrebu da studira inenjerstvo
Fjodor je ve tada osjeao kako velika ljubav i budua profesija lee u pisanju.
Mihail je bio predstavnik nieg plemstva i pretpostavlja se kako je bio ubijen zbog financijskih
razloga monika koji su ga poznavali. Smatra se kako su iskoristili njegovu ovisnost prema
alkoholu i sve htjeli prikazati kao samoubojstvo. Fjodor je bio silno povezan sa ocem, a nakon
njegove smrti doivio je po prvi puta epilepsiju
ivotni put jednog od najveih svjetskih pisaca bio je vie nego teak: siromatvo, neizljeiva
epilepsija, smrtna kazna, progonstvo u Sibir, umiranje najbliih - samo su etape njegova krinog
puta. 1843. zavrava vojnu akademiju, daje ostavku, prodaje imanje i posveuje se pisanju.
Pridruuje se utopijskom krugu socijalista. U svojim romanima Dostojevski kao prvi medu
ruskim piscima prikazuje urbanu sredinu punu teke i turobne traginosti koja gui sve oko sebe.
Tragajui za skrivenim pobudama ljudskih postupaka, traeci odgovore na egzistencijalna
pitanja ali i moralna i filozofska pitanja ovjekovog postojanja, pri emu prodire u duu i psihu
ovjeka, donosei psiholoke portrete svojih junaka. U oblikovanju slui se unutarnjim
monologom, reproducira snove, a potrebnu pozonost posveuje diskusijama i polemikama
svojih likova glede vjerskih, moralnih i filozofskih pitanja. Time je snano djelovao na razvoj
moderne europske proze dvadesetog stoljeca. Romane Dostojevskog prati njegova publika kroz
koju izlae svoja politicka, vjerska i socijalna naela.
Fjodor Mihajlovi Dostojevski roen je 1821. godine u porodici prilino siromana ovjeka. Njegov
otac bio je vojni ljekar plemikog porijekla. Radio je u jednoj javnoj bolnici u Moskvi, ali je taj
poloaj u tadanjoj Rusiji bio vrlo skroman i obitelj je Dostojevski ivjela u skuenom stanu i u
okolnostima koje ni u kom sluaju nisu bile raskone. Otac mu je bio mali tiranin koga su ubili pod
nepoznatim okolnostima. (Istraivai knjievnih djela Dostojevskog obino vide autobiografsku crtu
u odnosu koji Ivan Karamazov ima prema ubojstvu svoga oca: iako Ivan nije bio pravi ubojica,
svojim mlitavim stavom, i stoga to nije sprijeio ubojstvo iako je to mogao uiniti, on je na neki
nain kriv za ubojstvo oca. Prema tim kritiarima, izlazi, da je Dostojevski cijelog ivota patio od
slinih osjeaja posredne krivice jer je njegovog oca ubio njegov koija.)
Ondje, u moskovskom sirotitu, u onoj uskoj izbi koju dijeli sa svojim bratom, proveo je prve
godine svog ivota. Nikad nije o njima govorio, a ta njegova utnja uvijek je bila stid ili ponosni
1
strah pred tuom suuti. Kad je onda kao mladi izaao iz tog mranog svijeta, njegovo je
djetinjstvo ve bilo ugaeno. Zajedno sa svojim bratom u ono je vrijeme beskrajno mnogo itao i
danju i nou. Pun najsnanijeg oduevljenja za ovjeanstvo, on se je upravo bolesno poeo
kloniti ljudi. Natjeran novanom oskudicom otiao je u vojsku, ali ni ondje nije naao prijatelje.
Uslijedile su mukle mladenake godine. Kao junaci svih njegovih knjiga on je ivio u nekakvom
kutku, sanjarei i razmiljajui. Nou je prevodio Balzacovu Evgeniju Grandet i Schillerova Don
Carlosa.
1844., u dobi od dvadeset i etiri godine, napisao je "strastveno, gotovo u suzama" majstorsku
studiju Bijedni ljudi. Pjesniku Nekrasovu povjerio je rukopis na ocjenu. Dva dana prola su bez
odgovora. Nou je sjedio osamljen i zamiljen kod kue i radio sve dok se svjetiljka nije ugasila.
Najednom oko etiri sata ujutro netko je estoko zazvonio, a kad je Dostojevski zauden otvorio
vrata, Nekrasov ulazi u kuu, grli ga, ljubi i klie mu.
Onda se Naskarov uri k Bjelinskom, svemonom ruskom kritiaru. "Uskrsnuo je novi Gogolj", vie
s vrata, maui rukopisom kao zastavom. "Kod vas Gogolji rastu kao gljive", rekao je nepovjerljivi
Bjelinski kojega je ozlovoljilo toliko oduevljenje. Ali kad ga je Dostojevski sljedeeg dana posjetio
Bjelinski se sav izmijenio. "Ta ne razumijete to ste stvorili", vie on sav uzbuden na smetenog
mladia.
Tako melodramatski odvija se otkrie Dostojevskog kao pjesnika. Bijedni ljudi su kasnije objavljeni
u Nekarsovu asopisu. Uspjeh je bio ogroman. A Turgenjev ga je nazvao novom bubuljicom na
nosu ruske knjievnosti.
Ubrzo biva uhapen zbog druenja s jednim tajnim drutvom mladih ljudi koji su prihvatili
socijalistike teorije Sen- Simona i Furijea. Ovi mladi ljudi sastajali su se u kui inovnika
Ministarstva vanjskih poslova, Mihajla Petraevskog. Poslije ustanka 1848. godine u nekoliko
europskih zemalja, u Rusiji je dolo do vala reakcije; vlast je bila uznemirena i poduzela je
drastine mjere prema svim protivnicima. Ljudi iz kruga Petraevskog bili su uhapeni, meu njima
i Dostojevski, te osudeni na smrt vjeanjem. Reeno im je da e biti pogubljeni; odveli su ih na
mjesto odreeno za izvrenje kazne, svezali su im oi, svukli ih do koulja i zavezali za stupove.
Tek tada su im proitali presudu kojom se smrtna kazna pretvara u osam godina robije u Sibiru.
Taj dan je ostavio dubok oljak u dui Dostojevskog. Nikad ga nije sasvim prebolio.
etiri godine prinudnog rada Dostojevski je proveo u drutvu ubojica i lopova, jer tada jo nije bilo
uvedeno izdvajanje obinih osudenika od politikih. Opisao ih je u Zapisima iz mrtvog doma
(1862). Tu su do pojedinosti su ocrtana sva ponienja i tekoe kojima je bio izloen, kao i zloinci
meu kojima je ivio.
Dostojevski je morao pronai neki izlaz da ne bi sasvim poludio u tom okruenju. Utjehu je naao
u kranstvu. Osim toga biljeio je i pojave kod ljudi koji su osim zvjerstva pokazivali i poneku
ljudsku osobinu.
Kad su mu najzad raskovali lanac s izranjenih nogu, kad su stupovi ostali za njim kao truli smei
zid, on je drugi ovjek: zdravlje mu je razoreno, slava rasprena u prainu, a ivot uniten, samo
njegova radost ostaje nedirnuta i neozlijedena. Jo nekoliko godina mora ostati upola slobodan u
Sibiru, ali mu nije doputeno da objavi bilo kakav svoj rad. Ondje u progonstvu, u najgorem oaju i
osamljenosti sklapa onaj neobini brak sa svojom prvom, bolesnom i osebujnom enom.
Kao zaboravljen ovjek vraa se u Petrograd. Njegovi Zapisi iz mrtvog doma, taj nezaboravni opis
njegove robije proete grozom, otkriva ruskom narodu da tik kraj njega postoji neki drugi svijet,
pravo istilite svih patnji. I sam car jeca nad tom knjigom, a tisue ljudi spominje Dostojevskog. U
jednoj jedinoj godini ponovo je izgradena njegova slava, ali sada trajnija nego prije. Zajedno sa
svojim bratom osniva asopis u kojem gotovo sve pie sam. asopis se brzo iri u sve krugove i
ini se kao da je sudbina Dostojevskog zauvijek osigurana.
2
Ali on sam smatrao je da mora jo upoznati jo jednu zemaljsku patnju, muku emigracije i onaj
uasan strah za bijedni svakidanji kruh. Sibir i katorga, najjezovitija karikatura Rusije, sve je to
ipak bila domovina, sada treba da zbog pretjerane ljubavi prema svom narodu upozna jo i enju
to je nomad osjea za atorom. Jo jednom se mora vratiti u bezimenost, jo dublje u tamu prije
nego postane pjesnik, junak svojeg naroda. Ubrzo umire mu ena, a nakon toga i njegov brat.
Povratkom iz zatvora to je opisao u djelu Zapisima iz mrtvog doma, osudio je i napustio
revolucionarno razmiljanje, roman Demoni te krenuo putem misticizma, traei izlaz u
pravoslavlju i stojei uz cara te slavizam.
Unato povratku iz zatvora i novom poetku, Fjodor je imao brojnih privatnih problema, pa je tako
zbog kockarskih dugova zapao u novane probleme i da bi pobjegao od vjerovnika otiao je na
putovanje u Europu, obiavi zemlje poput Italije, Engleske, Njemake i Francuske.
I sada, poinje ono besciljno dugogodinje lutanje Europom, ona jezovita odvojenost od Rusije,
izvora krvi njegova ivota. S mnogo muke nalazi sklonite u malim niskim svratinima sobama,
punim zadaha siromatva, demon padavice napada ga sve ee, dugovi, mjenice, obveze tjeraju
ga od posla na posao. U meduvremenu eni se za mladu stenografkinju u kojoj nalazi enu punu
odanosti i s takvim smislom za praktino da je uz njenu pomo uspio odgovoriti na sve rokove i
postepeno se osloboditi novanih neprilika. Za vrijeme boravka u inozemstvu on mrzi Nijemce u
Njemakoj, Francuze u Francuskoj i to samo zato jer nisu Rusi. On eli jedino osjeati Rusiju,
domovinu, samo eli vidjeti irilska slova i bar letimino osjetiti dah domae rijei. Nastaju Zloin i
kazna, Idiot, Zli dusi i Igra, monumentalna djela dvadesetog stoljea. U roku etiri godine, od
1867. do 1871. njegova obitelj stekla je neku materijalnu sigurnost i mogli su se vratiti u Rusiju.
I njegovi prijatelji priaju da je pozivao esto k sebi nepoznate ljude, s kojima se letimino upoznao
u kavani, i danima neumorno sluao njihova prianja. Prijatelji mog oca nisu mogli shvatiti kakvo
zadovoljstvo on nalazi u razgovoru sa svakojakim ljudima; no kad su kasnije itali romane,
pronalazili bi u njima tipove, koje su sretali kod Dostojevskog." Dostojevski je, kao i mnogi pisci,
prouavao ive modele svojih buduih romana, oslukivao je njihove razgovore, prikupljao
karakteristine rijei i pravio biljeke.
Najpoznatija djela su romani: Ponieni i uvrijeeni, Zloin i kazna, Bijesovi, Mladi, Idiot te
Braa Karamazovi, posljednje i najpoznatije njegovo djelo, koje je ostalo nedovreno. Tu su i
novele: Dvojnik, Bijele noi, Netoka Nezvanova (ostalo nedovreno) i Zapisi iz podzemlja.
Umro je 9. veljae 1881. godine od epileptinog napadaja.

ZLOIN I KAZNA
Vrsta djela: roman
Tema: zloin i kazna, grijeh i ispatanje, pravo (pravo na zloin i pravda)
Mjesto : Sankt Peterburg
Vrijeme radnje: 60-e godine 19. stoljea

IDEJA DJELA
Postoji iskupljenje i za nejveeg grenika, osnovni preduvijet za njegovo iskupljenje je
priznanje vlastitog grijeha i drugima i samome sebi; Raskoljnikov na kraju kroz ljubav i vjeru
pronalazi sebe i svoje iskupljenje.
SIE - SAETAK DJELA
3
Zloin i kazna ima ima jednostavan sie (saetak) : Raskoljnikov, mladi siromani student, obuzet
nematinom i pritisnut bezizlazom, ubija staricu lihvarku i njenu sestru. Iz kue je uzeo novanik i
dragocjenosti i sakrio ih ispod kamena u dvoritu. Nakon toga u njemu nastaje unutranja borba
osuuje svoj in, pravda ga, pomilja da se prijavi,ali odustaje od toga. Unutranja borba ga
raskida de mjere da se razboli i poe da propada fiziki i duevno. U jednom trenutku , vie
sticanje okolnosti nego svjesnim htjenjem, Raskoljnikov se prijavljuje vlastima. Osuen je na
robiju.

VRSTA ROMANA
Zloin i kazna sadri razliite tipove romana. Struktura romana je tipina za roman Dostojevskog
jer u sebi objedinjava osobenosti svih vidova romanesknog anra. U romanu Dostojevski je razvio
vrlo sloenu, zanimljivu i dinaminu priu koja prua bogatu sliku drutvene zbilje, velegradksog i
seoskog ivota, razliitih ljudskih sudbina, upeatljivih karaktera linosti, moralnih dilema i
psiholokih lomova. Roman Zloin i kazna veoma je slojevit roman, tako da sadri sljedee
tipove romana:
- realistiki roman;
- roman lika ili roman karaktera ;
- drutveni roman;
- socijalni roman;
- problemsko filozofski roman;
- kriminalni roman;
- To je roman hronika- obuhvata niz dogadjaja i situacija;
- To je avanturisticki roman- tajno dopisivanje i sastanci, ucjene, revolverski hici
- To je roman tragedija- donosi smrt Marmeladova na ulici, ubistvo, samoubistvo; javljaju se
djeca patnici;
- To je monoloko asocijativni tip romana = esti su monolizi glavnoga junaka, ulaenje
u njegovu svijest;
- To je je roman hronika- obuhvata niz dogadjaja i situacija;
- To je moderan roman.
Zato je Zloin i kazna roman lika ili roman karaktera
U sreditu romanske prie dospio je glavni junak Raskoljnikov. Kada u sredite romana dospije
glavni junak nastaje roman lika ili roman karaktera. Kazivanje Dostojevskog u romanu Zloin i
kazna usredsreeno je na intimni svijet glavnog junaka Raskoljnikova i ostalih likova u romanu.
Sve dogaanje u romanu i djelovanje drugih likova, opisivanje nalazi se u funkciji osvjetljavanja
karaktera junaka romana Raskoljnikova.
Zato Zato je Zloin i kazna drutveni roman ?
- Zloin i kazna je je drutveni roman, jer je interes Dostojevskog kao pisca okrenut prema
najirim drutvenim pitanjima.
Zato je Zloin i kazna realistiki roman ?

4
 - U Romanu Dostojevski je prikazao drutvenu tematiku toga doba u kojem je ivio. Roman
Zloin i kazna pripada realizmu u europskim knjievnostima. Zloin i kazna je realistiki
roman zato to je Dostojevski u romanu prikazao drutvenu stvarnost sa svim njenim
dobrim i loim stranama. Dostojevski u romanu prikazuje drutvenu stvarnost svojega
vremena sa svim problemima koje je sam kao pisac uoavao u njoj. Grau za svoje
djelo Zloin i kazna Dostojevski je naao u svojoj sredini, u svijetu oko sebe kojeg je
najbolje poznavao. Svijet oko sebe prikazao je onakvim kakav realno jeste. Roman donosi
najiru sliku drutva i drutvenih odnosa u kojima je Dostojevski zahvatio sve drutvene
slojeve, izraavajui kritiki stav prema prikazanim pojavama u i odnosima koji vladaju u
drutvu.

- Realizam u europskim knjievnostima je pravac u europskoj knjievnosti koji obuhvaa

razdoblje od oko 1830.-1870. To je vrijeme kada je graanska klasa ostvarila svoja prava i
formalno potvrdila svoju vlast.
Zato Zato je Zloin i kazna socijalni roman:
- U romanu Zloin i kazna je prikazana je najira slika drutva sa socijalnom osjetljivou i
bijedom , s prikazom podjela u drutvu na siromane koji su veina i bogate (raslojeno
drutvo) u kojem u vlada stanje socijalne bijede i nebrige drutva za ovjeka. Kada
se posmatra slika dananjeg drutva nema velike razlike, stanje u drutvu je i danas slino
onom kojeg je prikazao Dostojevski.
- jer obuhvata ivot u sirotinjskim etvrtima, prostituciju i alkoholizam.
Zato je Zloin i kazna problemsko filozofski roman:
- Ovaj roman se kree i u filozofskom pravcu jer se cijeli roman odnosno glavni zaplet ovog
romana-ubojstvo raa zbog etike teme u koju vjeruje sam Raskoljnjikov te ga upravo ta
tema povezuje s veinom vanih likova.

- U romani pisac trai odgovore na egzistencijalna pitanja ali i moralna i filozofska pitanja
ovjekovog postojanja
- Roman nosi ideju glavnog junaka koji nudi etiko- filozofsku podlogu i on je daje u raspravi
,,O zloinu . motivu zloina u namjeri da promijeni drutvo;

- Na planu sadrine u romanu je pokrenuto mnotvo pitanja ljudske egzistencije i postojanja

kao to su: socijalna pitanja u drutvu kao pitanja ljudske egzistencije, politika pitanja kao
pitanja odluivanja o ljudskoj egzisteniciji, etika pitanja (moral) kao pitanja o moralnim
vrijednostima drutva u vezi odnosa drave prema ovjeku, egzistenciji ljudi i ljudskim
sudbinama u neizgraenim moralnim vrijednostima.

- U romanu se filozofski problematizira drutveno ureenje u kojem vlada socijalna bijeda i

siromatvo veine i korist bogate manjine.

- Dostojevski je u romanu osmislio teoriju po kojoj se ljudi dijele na 'niu' i 'viu' vrstu, a
izuzetnim pojedincima sve je doputeno jer su oni pokretaka snaga ovjeanstva
kao to je bio Napoleon. Radi ostvarenja svoje ideje i kako bi sam sebi dokazao da pripada
'vioj' vrsti, ubija Aljonu Ivanovnu i njezinu sestru Lizavetu.
5
 - Raskoljnikov dijeli ljude na obine i neobine; obini slue produenju vrste, a neobini su
oni koji imaju snage i znanja iznijeti novu ideju, oni koje e tek budunost prepoznati.
Povijesno gledajui u svakom drutvu postoji manji broj ljudi koji imaju snage i znanja
iznijeti novu ideju, tako se u romanu navodi fiziar.koji otkriva zakone..

- Zloin u romanu je ideoloki zloin radi poinjenje zloina radi oekivane promjene u
drutvu koje bi trebalo postati humano drutvo i u kojem nee biti socijalne bijede i
siromatva kao zla.

- Ideologija (francuski idologie, od ideo- + -logija), izvorno, nauk o idejama; u marksizmu,

iskrivljena i lana svijest koja izraava interes vladajue klase ili politike skupine; u
suvremenome funkcionalizmu, sustav ideja i vjerovanja koje pruaju orijentaciju za
razumijevanje stvarnosti i drutveno djelovanje. Ideologija ima vie funkcija: pridonosi
razvijanju osobnog osjeaja identiteta, osigurava perspektivu i orijentaciju, motivira na
djelovanje, olakava odvijanje procesa odluivanja te omoguuje jedinstvo neke skupine ili
cijele zajednice. Pojam ideologije javlja se prvi put potkraj XVIII. st., ali se u pretpovijest
toga pojma mora ubrojiti nauk o idolima F. Bacona i spoznajna teorija J. Lockea. Pripadnici
jedne skupine francuskih filozofa i uenjaka (P. Cabanis, Constantin Franois de
Chasseboeuf de Volney, Marie-Joseph Chnier, Dominique Joseph Garat, P. P. Royer-
Collard i dr.), kojoj je na elu bio A. L. C. Destutt de Tracy (koji je skovao i sam termin),
nazvali su svoju filozofiju ideologijom, a sebe same ideolozima.

- Novo znaenje dobio je termin ideologije onda kada je Napoleon predstavnike filozofije
ideologije, koji su se kritiki odnosili prema njegovim cezaristikim i osvajakim pothvatima,
u ironinome, negativnome smislu nazvao ideolozima, tj. onima kojih teorija i filozofija
nema veze s pravom politikom stvarnou. Karl Marx rabio je pojam ideologije u dva
znaenja. Prvo, on je ideologiju koristio u irokome znaenju, kao sinonim za duhovnu
proizvodnju. Ideologija je nadgradnja, koja obuhvaa sva podruja duhovne djelatnosti
moral, religiju, znanost i dr.

- U suvremenoj sociolokoj teoriji ideologija se shvaa kao racionalna tvorba, naravna

sastavnica drutvenog ivota i posljedica ljudske racionalnosti (R. Boudon), obitelj ideja
(John Plamenatz), konceptualna zajednica koja obuhvaa pojmove s jasnim i neosporivim
znaenjima (Michael Freeden), kao simboliki sustav (C. Geertz) ili sustav reprezentacije,
predoivanja (L. Althusser), koji daje jasno uobliene, vrijednosno nabijene i usmjeravajue
interpretacije svijeta, u kojima je, za razliku od znanosti, praktina drutvena uloga vanija
od spoznajnoteorijske uloge.
Zato je Zloin i kazna kriminalistiki roman
- Po nainu razvijanja fabule i voenja uzbudljive i dinamine prie, roman pokazuje osobine
koje su tipine za kriminalni roman u kojem se radnja svodi na kriminalnu priu o zloinu
govori o junaku koji izvrava ubistvo i o traganju policije za ubicom.

- Djelo se temelji na fabuli krim romana, premda od poetka znamo tko je ubojica.
6
 - Fabulu ini zanimljivom neki zaplet koji izaziva pitanje: "Kako e sve zavriti?

- Zbog planiranja tog ubojstva, izvrenja nauma, istrage u kojoj se zatvara i suava krug
dokaza oko ubojice, sudske presude i odsluivanja kazne se roman smatra kriminalistikim.

Zato je Zloin i kazna moderni roman

- Nie navedeni komentar najbitnija je odrednica romana, obrazloenje njegova postupka i
pojava unutranjeg monologa inae kategorije modernog romana.
Zloin i kazna III dio
- Komentar Rastaljnikova kad on razmilja i preispituje svoj in: ; Vrlo vano za
babuskeru! Mislio je uzrujano i plahovito. Moda sam tu pogrijeio, ali nije sada to
vano. To je bila tek bolest..htio sam to prije preskoiti granicunisam ubio
ovjeka nego naelo! Naelo sam zaista ubio, ali nisam prekoraio granicu, nisam
ostao sam na ovoj strani .Majka, sestra, koliko sam ih volio ! Zato ih sada mrzim,
ne trpim ih u svojoj blizini. Grliti je misliti: kad bi ona znala .pa da joj kaem. O
kako sada nrzim tu babuskeru ! Mislim da bi je i po drugi put ubio kada bi oivjela !
Sirota Lizaveta! Zato se ona tamo morala zatei . udno je ipak zato na nju i ne
mislim, ba kao da je nisam ni ubio! Lizaveta ! , Sonja ! Sirotice moje krotkih oiju.
Mile moje!
Saimanje vremena u romanu je osobenost moderne proze. Vrijeme u romanu je zgusnuto na
devet i po dana zato je to moderan tip romana.
Dostojevski je zaetnik jednog razvoja u umjetnikoj prozi koji misaono previranje i borbu
miljenja ini svojom sredinjom temom. Zbog toga se struktura suvremene knjievnosti naprosto
ne moe razumjeti bez Dostojevskog. Tko nije proitao njegove romane, teko moe shvatiti ono o
emu se radi" u suvremenoj prozi.
Zato to je Tema romana otuenja i potrage za identitetom.
Uvoenje subjektivnog vremena utjee na kompozicicju (u radnju koja traje 9 dana upleu se
digresije, asocijacije i retrospekcije)
Uglavnom pripovijeda iz perspektive glavnoga lika pa ostaje nepouzdan, iako ostaje u 3. licu.
Filozofinost romana (esejistiki elementi) Novi pripovjedni postupak: unutarnji monolog Novi
stilski postupci: simbolizam, navoenje snova, fantastika, groteska
ZATO JE ZLOIN I KAZNA PSIHOLOKI ROMAN ?
Psiholoki roman>>> monoloko asocijativni roman
- Unutarnji monolog
- Polifonijski roman, polifonija = vieglasje (dijalozi u kojima se sukobljavaju razliiti
svjetonazori)
- Fabula zanimljiva, uzeta iz kriminalistikog romana, ali nije sama sebi svrhom, ve eli
prikazati psihologiju lika u kritinim situacijama.

7
Smatra se i psiholokim zbog toga to Raskoljnjikova prati detaljna psiholoka analiza prije i
poslije zloina pa sve do Sibira gdje odsluuje svoju kaznu.
Likovi u romanu se razotkrivaju analizom psihickih stanja i njihovih ponasanja, a u pozadini se
razotkriva psihologija drutvenih slojeva kao to je psihologija siromanih, psihologija bogaenja,
psihologija pijanica, psihologija prostitucije i slino.

U romanu je prikazan psiholoki profil Radiona Romanovi Raskoljnikova kao ovjeka suprotnosti
u njemu je i dobar i lo, i ubojica i samilostan ovjek.

U sreditu romanenske prie dospio je glavni junak Raskoljnikov. Kada u sredite romana dospije
glavni junak nastaje roman lika ili roman karaktera, a roman karaktera psiholoki je roman.
Psihologija je skup akademskih, klinikih i industrijskih disciplina koje se bave prouavanjem,
objanjavanjem i predvianjem ponaanja, razmiljanja, osjeaja ljudi.

U sreditu romanenske prie dospio je glavni junak Raskoljnikov i tako je nastao roman lika ili
roman karaktera. Kazivanje Dostojevskog u romanu Zloin i kazna usredsreeno je na intimni
svijet glavnog junaka Raskoljnikova i ostalih likova u romanu. Sve dogaanje u romanu i
djelovanje drugih likova, opisivanje nalazi se u funkciji osvjetljavanja karaktera junaka romana
Raskoljnikova.

Osvjetljavanje karaktera glavnog junaka Raskoljnikova je ulazak u njegovu svijest, a ulazak u

svijest linosti predmet je psihologije. Ulaskom u svijest glavnog junaka romana u pozadini je
ulazak u kolektivnu svijest drutva kojem je pripadao Dostojevski kao pisac koji je kritikovao
drutveno ureenje.

Dostojevski kao pisac u romanu Zloin i kazna usredsreuje panju na pojedinane likove i
njihove sudbine pri emu je psiholoka analiza osnovno sredstvo umjetnikog oblikovanja, a
u pozadini pojedinanih sudbina je iroka slika drutva i drutvenih odnosa.

U sreditu romana Zloin i kazna kao realistikog romana je karakter drutva u doba kojem je
pripadao sam pisac, koji se posmatra kao u jedinstvu drutvenog , psiholokog i intelektualnog
karaktera. Karakter se ne javlja kao gotov: on je promjenljiv, u stalnom je razvoju i protivrjean je,
a linosti i njihov psiholoki karakter prikazani su svestrano. Pisci realisti su inae tvorci karaktera
koji su tipini predstavnici odreene drutvene grupe, tako da karakter jednog lika predstavlja
karakter odreene drutvene grupe kao to su: glavni junak Pikvik ( Dikens pisac ), glavni junak
iikov ( Gogolj), glavni junak Bazarov (Turgenjev), glavni junak Karenjina ( Tolstoj) glavni
junak Raskoljnikov (Dostojevski) i glavni junak amika (Ignjatovi).

U liku Radiona Romanovi Raskoljnikov biveg student prava ocrtava se njegov psiholoki
karakter: njegova osamljivanja ( usamljenost), potpuno se osamio poto je, iscrpljen siromatvom
i neprestanom oskudicom, i nakon svega odustaje od studiranja i posustaje u ivotu. Razoaran
je drutvom u kojem sposobni, ali siromani ljudi, poput njega, ne mogu uspjeti.

Roman Zloin i kazna prua detaljni uvid u psihiki ivot ovjekov. Psiholoka analiza likova u
romanu prikazuje u pozadini psihologiju drutva i sredine. Psiholoka motivacija likova proizlazi
iz njihovog karaktera i skupa socijalnih okolnosti u kojima djeluju, pa se ta motivacija naziva
socijalno-psiholoka.

U jednom lanku glavni junak razmatra psiholoko stanje za sve vrijeme zloina, tvrdei da
izvrenje zloina uvijek prati bolest kao posljedica grize, savjesti ili osjeanje grijeha.

Direktni unutranji monolog Raskoljnikova je ona vrsta monologa u kojem italac ima direktan
pristup svijesti Raskoljnikova kao odreene linosti, gotovo bez ikakve autorove intervencije,
8
tumaenja ili razjanjenja, i u kojem se ne pretpostavlja nikakav slualac ili italac ili prikaz toka
svesti u snu Raskoljnikova je isto tako direktan pristup itaoca njegovoj svijesti.

Po psiholokom karakteru Raskoljnikov je ovjek suprotnosti u njemu je i dobar i lo, i ubojica

i samilostan ovjek. Nakon ubojstva zlodjelo ga mui i proganja, psihiki je rastrojen; eli
prikriti svoj zloin, ali i svraa pozornost na sebe i potie sumnju istraitelja.
Dostojevski analizira glavnoga junaka tako da ulazi u njegovu svijest i u romanu se ocrtava
njegov psiholoki karakter koji u pozadini drutva odlslikava karakter jednog drutvenog sloja, to
je sloj siromanih u stanju bezizlaznosti.
Pojam svijest ukljuuje cijelo podruje junakove mentalne panje od besvjesnosti, sna do
potpuno racionalno saoptive svjesnosti u kojoj svojim inom (zloin) kao pobunjeni plebejac je
spreman na sve smatrajui da mu je kao i Napoleonu doputeno sve da se u ime vii navodno
humanih ciljeva poslui zloinom. Ta njegova razmiljanja predstavljaju psihoanalizu linosti
glavnog junaka to je Dostojevski izloio kroz mnogobrojne monologe kao i razgovore sa
Petroviem, Razumihinom i prostitutkom Sonjom Marmeladovom, koja ga svojom smirenou i
hrianskim podnoenjem patnji i sikrenim altruizmom (prostituie se da bi prehranila porodicu)
vodi prema priznanju zloina. Zavretak romana odlazak na robiju sa Sonjom i Raskoljnikovo
smirenje u Evanelju.
U romanu je prikazana savjest junaka koji osjea psiholoki teret krivice. Bori se sa
svojom savjeu, snovima i dilemama.
Evanelje - U kranstvu ova e rije oznaavati, kako usmenu poruku, propovijed i sadraj
kranske vjere, tako i pisani tekst o Isusovu ivotu, djelovanju i nauku, a osobito o njegovoj muci,
smrti i uskrsnuu.
U romanu nema "raspjevanosti rijei" i "bljetavila literamih ukrasa", ali ima bujnost i opsenost
psiholoke ralambe, strastvenog uranjanja u sloeni svijet misli i osjeaja junaka. Pisac
romana nadahnut je razvijanjem radnje i razgranatou psiholoke analize.
Ni istraitelj u romanu nije obian dovitljivi policajac, nego izvrstan poznavalac ljudske due
(psiholog psihijatar )
Nerijetko mnogi ne razlikuju psihologiju i psihijatriju, odnosno ne prave razliku izmeu psihologa
i psihijatra. To je razumljivo jer veina nije imala priliku to nauiti tijekom svog redovitog
kolovanja. Ukratko emo naglasiti najznaajnije razlike:
psiholozi stjeu obrazovanje na Odsjecima za psihologiju (najee su Odsjeci za
psihologiju u okviru Filozofskih fakulteta) dok psihijatri prvo zavravaju medicinski fakultet
na nekom od medicinksih fakulteta, a potom odabiru specijalizaciju iz psihijatrije
psiholozi se ne bave farmakoterapijom (lijeenje tabletama) i ne mogu Vam davati tablete,
za razliku od psihijatara koji su lijenici i imaju mogunost pacijente lijeiti tabletama
i psiholozi i psihijatri se bave psihopatologijom (lijeenjem psihikih poremeaja) ali naelno
psiholozi se bave zdravim ljudima koji imaju odreene dvojbe ili psihike potekoe, a
psihijatri osobama s ozbiljnim psihikim potekoama (poremeajima)
uz dodatne edukacije i psiholozi i psihijatri se mogu baviti psihoterapijom.
psiholozi rade u razliitim institucijama (kole, bolnice, poduzea, vojska, policija, vrtii,
savjetovalita i sl.) a psihijatri gotovo iskljuivo u bolnicama

9
 POLIFONIJSKA STRUKTURA ROMANA
Struktura romana gradi se na principu konfliktnosti. Glavni junak je u sukobu sa svijetom i taj
sukob se produuje na sukob sa samim sobom.
Ostali likovi u romanu su nezavisni i takav njihov poloaj predstavlja konfrontaciju raznih miljenja.
Autor svima daje mogunost da izraze svoj stav i da donesu sud o datom problemu, ali ni jedan
lik ne predstavlja taku gledita autora. Ona se moe traziti u presjeku miljenja i stavova svih
tih likova. Ova osobina romana se obiljeava kao polifonijska struktura romana.
- Polifonijski roman, polifonija = vieglasje (dijalozi u kojima se sukobljavaju razliiti
svjetonazori)

psiholoki roman prikaz ljudske due i podsvijesti tehnikom unutarnjeg monologa

Prostor u romanu
Prostor u romanu je veoma suen. Radnja se odvija u tri-cetiri sobe, u krcmi, sudnici, na mostu i
na jednom trgu. To je prostor u kome se krecu sitni cinovnici, prostitutke i prosjaci; mjesta u kojima
junaci zive i ujedno govore o svojoj sudbini. Soba, nalik na mrtvacki sanduk ili brodsku kabinu,
govori o zivotnoj tjeskobi glavnog junaka. Soba Sonje Marmeladove je nejednakih uglova sto
podsjeca na njenu neobicnu sudbinu. Sav ambijent, u kome se krece glavni junak, pocev od krcmi
u koje se obavezno silazi niz stepeniste mracnih ulica ulica u kojima obitavaju prostitutke, djeluje
funkcinalno i motivise ponasanje glavnog junaka.
Vrijeme u romanu
Vrijeme u romanu je zgusnuto na devet i po dana. Prvi dio romana je vrijeme u kome Raskoljnikov
vrsi probu ubistva, kada dobija pismo od majke, kada cuje sudbonosni razgovor u krcmi; vrijeme
koje traje dva i po dana. Zbog kratkog vremena radnja dobija na dinamici i roman ini zanimljivijim.
Uostalom, saimanje vremena u romanu je osobenost moderne proze.
Zloin i kazna ne spada u romane vremena
Za romane vremena osnovna karakteristika ogleda se u tome da je vrijeme zbivanja hronoloki
postavljeno. Najee je to hronoloko praenje nekoliko generacija jedne porodice porodini
roman. U ovaj tip romana spadaju spadaju klasini porodini ciklusi kao to su: Bunderbrokovi
Tomasa Mana, Tiboovi Roe Martin di Gara, i Saga o Forsjatima Dona Kolsvordija.
Kada se u odreeni prostor smjesti zbivanje u razliiti istorijsko vrijeme kao npr, Na Drini uprija
Ivo Andri, onda nastaje roman hronika.
Zloin i kazna je roman hronika- obuhvata niz dogadjaja i situacija: pozar zbog kojeg su okrivljeni
nihilisti, kocije koje gaze pijanicu, ubistvo; socijalni roman- jer obuhvata zivot u sirotinjskim
cetvrtima, prostituciju i alkoholizam; kriminalni roman- govori o junaku koji izvrsava ubistvo i o
traganju policije za ubicom; filozofski roman- nosi ideju glavnog junaka koji nudi eticko- filozofsku
podogu i on je daje u raspravi ,,O zlocinu''; psiholoski roman- likovi u romanu se razotkrivaju
analizom psihickih stanja i njihovih ponasanja; avanturisticki roman- tajno dopisivanje i sastanci,
ucjene, revolverski hici; roman tragedija- donosi smrt Marmeladova na ulici, ubistvo, samoubistvo;
javljaju se djeca patnici; polifonijski roman prevladava dijalog.
Fabula, kompozicija:
- vana, vrsta, zanimljiva i napeta fabula, preteito kronoloke organizacije; pripovijeda o 9
vanih dana u ivotu glavnoga lika

10
 - Uvoenje subjektivnog vremena utjee na kompozicicju (u radnju koja traje 9 dana upleu
se digresije, asocijacije i restrospekcije)

Pripovjedni i stilski postupci

Kritika drutva, utjecaj znanosti
detaljno opisivanje interijera i eksterijera
govor sredine

Filozofinost romana (esejistiki elementi), Novi pripovjedni postupak: unutarnji monolog Novi
stilski postupci: simbolizam, navoenje snova, fantastika, groteska

Pripovjeda: po ugledu na sveznajueg, pouzdanoga pripovjedaa u 3. licu

LIKOVI

Likovi tipovi
siromani student eljan drutvene afirmacije (Raskoljnikov, razumihin)
inovnici srednjeg sloja (Porfirij Petrovi)
osiromaeni inovnici (Marmeladov)
ljudi s dna drutvene ljestvice (radnici, siromasi, bijednici, prostitutke, alkoholiari)
sitni trgovci, preprodavai (Lizaveta
lihvarica (Aljona)
tip plemenite ene koja utjelovljuje 'rusku duu (Sonja, Dunja)

Likovi ideje

likovi koji zastupaju razliite svjetonazore i filozofske teorije)

buntovnici protiv drutvenih nepravdi Raskoljnikov
cinini razvratnici Svidrigajlov
krotki i ponizni krani Sonja

Glavni junak RODION ROMANOVI RASKOLJNIKOV - Siromaan student prava koji se

odluuje opljakati lihvaricu da bi osigurao sredstva za ivot. Razlozi ubojstva: socijalni eli
pomoi drugima koji su u istoj situaciji kao i on, iskoritavani od strane lihvara.
Lihvar (zelena) oznaava osobu koja se na nezakonit nain bavi s kreditima. ... visokom
kamatnom stopom, esto nemoralno visoka zbog pohlepe lihvara. Pri lihvarenju se polazi od
posebne motivacije lihvara namjerne zlouporabe dane situacije osobe koju lihvari. U pozadini
romana Dostojevski smatra da je drutvo u kojem ivi lihvarsko drutvo i da su lihvari bogati slojevi
drutva koji gledaju samo sebe i koji zloupotrebljavaju veinu koju iskoritavaju za svoje
bogaenje. Dostojevski razotkriva lou prirodu ljudi koji se spremni da se iivaljavaju kako nad
ivotinjama tako i nad ljudima.

11
Rodion Romanovi Raskoljnikov bivi student prava koji se potpuno osamio poto je, iscrpljen
siromatvom i neprestanom oskudicom, odustao od studiranja. Razoaran je drutvom u kojem
sposobni, ali siromani ljudi, poput njega, ne mogu uspjeti.
RODION ROMANOVI RASKOLJNIKOV je glavni lik romana "ZLOIN I KAZNA".On je bivi
student prava,povuen u sebe,odbaen od drutva i prijatelja.Siromatvo ga navodi na pomisao
da bi mogao da ubije staru babu-zelenaicu.
On je mlad, inteligentan i obrazovan ovjek koji suosjea sa siromasima i spreman im je pomoi.
Povuen je u sebe. Ima razvijenu intelektualnu svijest. Gnjevan je i prezire sadanji poredak u
Rusiji te se tu pretvara u pravog pobunjenog plebejca spremnog na sve, pa i na zloin kao to je
ubojstvo. Svoju unutranju borbu potkuruje milju kako bi jedan ivot mogao od bijede spasiti
tisue ivota. Raskoljnikov je, dakle, pobunjenik protiv drutva, ali on je ujedno i usamljenik to se
mui etikim i moralnim pitanjima.
Raskoljnikov sebe smatra neobinim. Raskoljnikov smatra moralnim svoje pravo na zloin (jer
je neobian). Ubistvo nije poinjeno iz razloga banalnog bogaenja ve iz razloga altruizma.
Altruizam: nain osjeanja, miljenja i djelanja koji se upravlja obzirima na dobro svojih blinjih,
pa i dobro cijeloga oveanstva; ljubav prema blinjima, nesebinost. Poinjenjem zloina
Raskoljnikov misli da e pomoi svim svojim vranjacima koji su siromani kao i on. Smatra da se
tako moe pomoi cijelom drutvu koje po njemu predstavlja socijalnu bijedu, pa ga zaokuplja
misao da on moe ubiti ovjeka i na taj nain misli da bi mogao pomoi cijelom drutvu, njegovim
sirmanim vrnjacima i na taj nain razmatra se ideoloki zloin. Ideoloki zloin radi poinjenje
zloina radi oekivane promjene u drutvu koje bi trebalo postati humano drutvo i u kojem nee
biti socijalne bijede i siromatva kao zla.

UBISTVO, PROIVLJAVANJE I OSJEANJA NAKON UBISTVA

Planiranje ubistva i proivaljavanje

Poznanstvo sa Marmeladovim,pismo majke u kome mu saoptava da e bogato udati kerku kako
bi njemu materijalno pomogla-sve to pomae Raskoljnikovu da opravda svoj zloin.
Uporedo sa razvijanjem plana ubistva djeluju i sile otpora.To su Raskoljnikovljevi snovi:jedan kada
se ocem eta i gleda kako pijani ljudi ubijaju konje i drugi kada sanja da je u nekoj oazi u
Egiptu.Sve to svjedoi koliko je teak ivot junaka i koliko je on uznemiren.
Iz svesaka i prepiske Dostojevskog evidentno je da se Raskoljnikov kolebao u obrazloenju
ubistva, od ega je zavisila i koncepcija glavnog lika-Raskoljnikova. Njega mui pitanje: Da li
dobar cilj (pozitivne promjene u drutvu za iskorjenjnivanje siromatva i socijalne bijede)
opravdava sredstvo kojim se ostvaruje (zloin) ?
Ideja o ubistvu pojavila se poslije prve posjete zelenaici i ,,poela da mu kljuje u glavi''.
Istovremeno on istu ideju uje u kafani, u razgovoru izmedju oficira i studenta; razgovor u kome
student tvrdi da bi ,,tu prokletu babu ubio i opljackao bez imalo grize savjesti''.
Ideja o ubistvu je razgraena u lanku ,,O zlocinu'' koji je Raskoljnikov ranije objavio u jednom
asopisu. U tom lanku on razmatra psiholoko stanje za sve vrijeme zloina, tvrdei da izvrenje
zloina uvijek prati bolest kao posljedica grize savjesti ili osjeanje grijeha.
Medjutim on tvrdi da postoje u svijetu neobicni ljudi koji imaju pravo da izvrse zlocin: ,,Neobian
ovjek ima pravo... to jest ne zvanicno pravo nego sam ima pravo da dozvoli svojoj savjesti da

12
prekorai preko izvjesnih prepreka i to jedino u sluaju ako to zahtjeva ostvarene njegove ideje...''
Te ,,izvjesne prepreke'' su prije svega moralne prirode.( Vidi lanak o ideologiji )
Naporedo sa dogaajima koji motiviu i podstiu na ubistvo, u glavnom junaku se nesvjesno javlja
i otpor prema zlocinu. Dostojevski kaze da ,,kad je covjek bolestan snovi se esto odlikuju
izvanrednom stvarnosu sa stvarnosu''.
Raskoljnikov sanja straan san. Osjea da nee izdrati teret zloina: ,,Boe, je li moguce da u
uzeti sjekiru i udariti je po glavi, da u zatim gaziti po klizavoj ljepljivoj krvi... Ne, ja to necu
izdrzati''.
Teio je da svoj zloin uini savrenim,pa je pazio na najsitnije detalje,a zaboravljao na vanije
stvari.Aljona Ivanovna je bila baba,svakako bi ubrzo umrla,ivjela je na tetu drugih i svima je
nanosila bol.Raskoljnikov je smatrao da e tim ubistvom uiniti stotine dobrih dijela koja e iskupiti
taj zloin.Svojom nepanjom ostavlja vrata otvorena,te tako biva ubijena i Lizaveta.
Proivljavanje i osjeanja nakon ubistva
Nakon ubojstva hvataju ga strah i jeza, izgubljen je i uplaen. Iako se zanosi idejom da postoje
odabrani ljudi kojima je doputeno da zbog opeg dobra ine zloine, njega na kraju satire savjest,
on poputa u sukobu sa psiholokim obruem oko sebe i priznaje ubojstvo. On je cijelo vrijeme
razapet izmeu pobune i smirenja, ljubavi i mrnje, on razmilja i ispovijeda se.
U njemu se stalno bore dva karaktera, pa se njegovi unutranji monolozi pretvaraju u unutranje
dijaloge koji itaoca stalno tjeraju na razmiljanje. Ve u samom njegovom imenu, Raskoljnikov,
vidimo da je on ovjek u raskolu izmeu svoje humane biti i surovosti traenja koju pred njega
postavlja ivotna stvarnost.
Psiholoka posljedica zloina je Raskoljnikova psihika i ivana rastrojenost. Raskoljnikova zbog
zloina savjest prodire. Nakon ubojstva zlodjelo ga mui i proganja, psihiki je rastrojen; eli
prikriti svoj zloin, ali i svraa pozornost na sebe i potie sumnju istraitelja. Svoju tajnu povjerava
Sonji.
Nakon ubistva poinju dani u kojima se Raskoljnikov bori sam sa sobom,sa svojom savjeu.On
nije ubio zbog novca,to potvruje injenica da novac nije ni prebrojao ve ga je odmah odnio
daleko od kue da ga ne podsjea na zloin.
Poslije zloina u junakovom ponaanju se zapaa tenja da se zloin prikrije, a borba
izmeu ,,obinog'' i ,,neobinog'' ovjeka u njemu se produava do kraja romana. Opljakane
stvari Raskoljnikov ne koristi, ve ih, naprotiv, krije daleko od stana, pod nekakav kamen, jer bi ga
prisustvo tih stvari podsjealo na ubistvo koje je on pokuavao da potisne iz svoje svijesti.
Teio je ka napoleonskoj moi,da se izdvoji od obinih ljudi. On kae:"Neobian ovjek ima
pravo...tj. ne zvanino pravo nego sam ima pravo da dozvoli svojoj savjesti da prekorai
preko izvjesnih prepreka i to jedino u sluaju ako to zahtjeva ostvarenje njegove ideje ..."U
snovima mu se pojavljuje Aljona Ivanovna i dok ponovo pokuava da je ubije ona se smije.To
pokazuje da njegova savjest osjea teret krivice.Bori se sa svojom savjeu,snovima,dilemama.
Doao je do raskrsnice :jedan put vodi ka samoubistvu i Raskoljnikov ga odbacuje. On polazi
drugim, Sonjinim putem,koji vodi ka Bogu,spasenju.On se predaje sudu,ali ak ni u prognanstvu
svoj postupak ne smatra zloinom. Prognanstvo predstavlja za njega novi ivot.
Izvrivi zloin, Raskoljnikov zakorauje u drugi svijet, svijet Svidrigajlova i Sonje Marmeladove.
Na drugoj strani ostaju sestra, majka, prijatelj Razumihin i zakon olien u Porfiriju Petrovicu. Sada
se motivacija, sa kojom je naao moralno opravdanje ubistva, sudara sa podsvjesnim u njemu
(bolest i bunilo) i sa sredinom koja ne prihvata zloin.

13
Sonja mu kaze: ,,Krst patnje treba da uzme na sebe i njome da se iskupi''. Glavni junak
odbacuje i svijet Svidrigajlova koji vodi u samoubistvo. On shvata da je jedini put ispravnosti put
preobraaja, tj. povratka iz svijeta neobinih u svijet obinih ljudi.
Njegova odluka da se prijavi ne realizuje se odmah, emu je uzrok veoma jaka motivacija. On se
do kraja dvoumi, pa ak i onda kada ulazi u policijsku zgradu s namjerom da se preda. U jednom
trenutku, on odustaje, izlazi iz policije, da bi se odmah potom vratio i priznao: ,,Ja sam ubio babu-
inovnicu i njenu sestru Lizavetu i opljakao ih''. Osuuju ga na tamnicu i progonstvo u Sibir na
osam godina. Za njim, u Sibir, polazi i Sonja.
Raskoljnikov pokuava da dosegne kako je Sonja, pored razvrata (prostitucije) uspjela da sauva
istotu due. Na pitanje da li se moli Bogu, Sonja odgovara: ,,A kako bih ja bez Boga!''- ,,Eto to je
izlaz! Evo objanjenja njenog izlaza!'' Tada poinje njegov preobraaj. Tako nastaje ,,istorija
njegovog potpunog prelaza iz jednog svijeta u drugi i upoznavanje sa novom dosad nepoznatom
stvarnou.''
Raskoljnikov > raskoliti > oksimoronski lik - ovjek suprotnosti> u njemu je i dobar i lo, i ubojica
i samilostan ovjek,
Raskoliti potie iz grkog jezika od rei schism, to znai raskoliti, razdijeliti, raspuiti,
Oksimoronski lik: oksimoronski lik (oksimoron = spajanje nespojivih pojmova): ovjek
suprotnosti, ujedno je i dobar i zao, i uboijica i samilostan, zloinac i dareljivac, i prijestupnik i
mislilac, jednom rijeju to je lik s rascjepom psihe (rascjepom due)
Raskoljnikova osuuju na zatvorsku kaznu, ali on u Sibiru doivljava unutarnju psiholoku
promjenu, preobraaj: shvaa da e se njegov ivot temeljiti na ljubavi i vjeri i da je on kao
pojedinac spaen, a ne izgubljen. Spas su mu pruili Sonja i Jevanjelje.
U osvjetljavanju glavnog junaka pomau i likovi koji su prije zloina samo naznaeni. U njihovom
okruenju i u njihovim sudbinama glavni junak provjerava vrijednost svoje ideje, a samim tim i
odreuje svoj dalji put.
dobar i lo,
ubojica i samilostan ovjek,
zloinac i dareljivac,
onaj koji planira zloin i onaj koji osuuje zloin (dvojnik)
eli da se prijavi vlastima i onaj koji se tome odupire
eli prijateljstvo i ljudsku toplinu i onaj koji grubo odbacuje prijateljeve brige i
ponudu za pomo

Psiholoki profil Raskolnikova:

- On je u sukobu sa samim sobom u njemu su dvojica onaj koji planira zloin i onaj koji
osuuje zloin (dvojnik), onaj koji eli da se prijavi vlastima i onaj koji se tome odupire,
14
 - On je onaj koji eli prijateljstvo i ljudsku toplinu i onaj koji grubo odbacuje prijateljeve brige i
ponudu za pomo
- On je onaj koji brine za majku i sestru i onaj koji s njima ne umije da razgovara ili nema ta
da razgovara kada se sretnu,
- Sa svijetom oko sebe u stalnom je sukobu,
- Zaokupljen je matarijama kako da izae iz siromatva,
- Nezadovoljan je stvarnou sa kojom ivi,
- On je u sukobu sa sestrom i majkom prema njima nije u stanju da zauzme stav sina i brata
- Djeluje hladno hladno, grubo i kruto,
- Nije u stanju da ispolji njenost i ljubav,
- Nije u stanju da osjeti majine brige i sestrinski privrenost,
- Dvojstvo u njegovoj linosti ispoljava se kroz direktni unutranji monolog koji je preteno
unutranji dijalog sa samim sobom, sa svojom savjeu.
- U periodu prije zloina ispoljava se junakova snaga duha, racionalna priroroda toku
pripreme za zloin mirno, pribrano, precizno i hladno razmilja o svakom detalju pripreme
zloina, ali tu ve djeluje i njegova savjest.
- Njegova savjest ispoljava se na dva naina: kao san koji opominje da se odustane od
plana zloina i kao nepripremljenost koja je izraz unutranjeg otpora zloinu.
- Za vrijeme izvrenja zloina Raskoljnikov je nesiguran , nemiran, zbunjen, pa i
preplaen.
- Samo izvoenje zloina je pribrano i sraunato.
- Period poslije zloina je najobimnio dio romana i obiljeava dvojstvo u junakovoj
linosti: u njemu su dvojica jedan eli da prikrije zloin , a drugi nesvjesno ukazuje na
sopstveni zloin. To dvojstvo linosti glavnog junaka ostae do samog kraja romana, ak i
na robiji.

SONJA SEMJONOVNA MARMELADOVA je kerka biveg inovnika pijanca koja se odaje

prostituciji da bi prehranila svoju porodicu. Njenog oca na ulici pregaze koije dok se pijan vraao
kui .Njena maeha ubrzo umire, a Sonja ostaje sama sa djecom.
Zahvaljujui novcu koji joj je poklonio Svidrigajlov,ona smjeta djecu u dom.Sonja je
uz,Raskaljnikova,veoma vaan lik.Raskaljnikov svoju tajnu otkriva prvo Sonji. Ona mu prua
moralnu podrku,nadu,spas.
Ona je stidljiva,mirna,hrianka koja vjeruje u Boga,ita Bibliju, podnosi rtvu bez prigovora. Iako
ju je ivot natjerao na prostituciju, ona je uspjela da sauva istotu due. Kada je Raskoljnikov
pita moli li se Bogu,ona mu odgovara:"A kako bih ja bez Boga!"
Ona vodi Raskoljnikova dalje kroz ivot.Polazi za njim u Sibir i zahvaljujui upornosti i ljubavi
uspjeva da Raskoljnikova vrati u ivot.
Sonja u prvih mah predstavlja srednji stale drutva jer joj je otac inovnik, meutim istovremeno
se u romanu prikazuje alkoholo kao porok koji unitava porodicu, a glavna poruka romana da
Dostojebski drutvo u cjlini doivaljava kao jad i socijalnu bijedu i svi su na granici socijalne bijede.

15
Sonja postaje prostitutka koja je pomogla Raskoljnikovu da on sam pronae sebe; i ona je
siromana, ini zloin nad sobom (odavanje prostituciji kako bi prehranila obitelj), ali ukazuje mu
na nunost odgovornosti za vlastiti zloin, na potrebu priznati zloin drutvu i svijetu u kojem
ivi.
SVIDRIGAJLOV, Arkadij Ivanovi Svidrigajlov - Stari plemi, zaljubljen u Avdotju Romanovnu
zbog koje ubije svoju enu, a na kraju i sebe. On je amoralist,ovjek koji ivi izvan domena
moralnih zakona. On smatra da moral ini ivot dosadnim. Dok Raskoljnikov ubija za novi,bolji
svijet,za dobrobit svih, Svidrigajlov ubija iz egoizma.
On je ovjek bez nadanja,bez vjere.Sav novac koji mu je ostao od otrovane ene,on ostavlja u
dobrotvorne svrhe:Zbrinjava Marmeladovu djecu,Sonju,Dunju. Na taj nain on nastoji da se iskupi
za svoj razvratni ivot.Kada je shvatio da ni na koji nain ne moe zadobiiti ljubav Dunje,on izlaz
nalazi u samoubistvu.
Svidrigajlov je amoralist, sladostrastnik i sadista (objasni navedene atribute). Prividno, on je
pobijedio jer ivi iznad domena moralnih zakona. Misli da moral pretvara ivot u dosadu i da
,,moralan ovijek mora da se dosauje''. On se odaje razvratu zato sto u njemu nalazi neto
zasnovano na prirodi, neto to kao eravica gori u krvi. Dok Raskoljnikov ubija u ime novog i
bolje svijeta, Svidrigajlov ubija iz egoisticnih pobuda. Ali i jedan i drugi ne mogu da nose teret
ubistva. Svidrigajlov je covjek bez vjere i bez nadanja. On kaze: ,,Mi eto, uvijek zamiljamo
vjenost kao neku ideju koja se ne moze shvatiti, kao neto ogromno... I, odjednom, zamislite,
mjesto svega toga, samo jedna sobica, neto slino domaem seljakom kupatilu, poaavila i po
svim oskovima pauci i to ti je, eto, sva vjenost''. Kada shvati da ne moe zadobiti Dunjinu ljubav,
izlaz nalazi u samoubistvu.
Arkadij Ivanovi Svidrigajlov je bio dobar ovjek, ali je bio pedofil pa se ne smatra ba dobrim.
Istinski je volio Dunju i pobrinuo se za Sonju i njenu brau i sestre kada je to najvie bilo potrebno.
To je neko neobino lice, nalik na krinku: bijelo, rumeno, rumenih, crvenih usana, svijetlomodre
brade i jo prilino guste svijetle kose. Oi su mu i suvie modre, a pogled njihov preteak i
ukoen. Neto je uasno neprijatno na tom krasnom licu, neobino mladom, ako se sudi po
godinama. Odjea je na Svidrigajlovu gizdelinska, ljetna, laka, a osobito se on gizda rubeninom.
Na prstu mu je golem prsten s dragim kamenom.
ALJONA IVANOVNA: Zla, koristoljubiva, nepovjerljiva, krta, zelenaica. To je bila siuna,
suhonjava stara baba od ezdesetak godina, uagrenih i zlobnih oica, malog iljatog nosa i
gologlava. Njena blijedoplava i prosijeda kosa bila je izdano namazana zejtinom. Njen dugaki i
tanki vrat, koji je liio na kokoju nogu, bio je omotan nekom flanelskom krpom, a o ramenima,
iako je bila vruina, visio joj je pohaban i poutio krznom obrubljen haljetak. Baba je svaki as
kaljala i stenjala. Mora da ju je mladi omjerio nekim udnim pogledom, jer i u njenim oima opet
bljesnu ona preanja nepovjerljivost.
LIZAVETA IVANOVNA: Plaljiva, vrijedna, potena, pobona. To je bila visoka, nezgrapna,
stidljiva i tiha djevojka, skoro idiotkinja, koja je imala oko trideset i pet godina i bila prava robinja
svoje sestre, dan i no je radila, drhtala pred njom i ak batine od nje dobivala. Sa nekim
zaveljajem u rukama, ona je zamiljeno stajala pred tim trgoviem i njegovom enom i paljivo
ih sluala
SEMJON ZAHARI MARMELADOV - Osiromaen bivi inovnik, alkoholiar koji krade od obitelji i
utapa tugu piem, pregazi ga koija, umire u rukama svoje kerke Sonje.
KATERINA IVANOVNA MARMELADOVA - Marmeladovljeva ena, koju je oenio kao udovicu sa
troje djece

16
SEMJON ZAHARI MARMELADOV, ovjek dobrih namjera i velikog razumijevanja, ali pijanac
koji je propao, veoma voli i cijeni svoju obitelj. To je bio ovjek od preko pedeset godina, srednjeg
rasta i snane grae, s prosijedom kosom i velikom elom, sa podbuhlim, utim i ak zalenkastim
licem od stalnog pijanenja i s oteenim kapcima, iz kojih su, kao kroz uzane pukotine, sijale
ivahne crvenkaste oice. Ali u njemu je bilo neto vrlo udnovato; u njegovom pogledu kao da je
blistalo ak neko ushienje ako hoete, osjeao se i smisao i razum, ali u isto vrijeme i kao da je
svjetlucalo neko bezumlje. Imao je na sebi star, potpuno pohaban crni frak, s otpalim dugmadima.
Samo se jo jedno nekako dralo, i njime se on i zakopavao, oevidno ne elei da se udaljava
od uljudnosti. Ispod prsluka od nankina virio je plastron, sav zguvan, uprljan i ispolivan. Bio je
obrijan na inovniki nain, ali ve poodavno, pa mu je gusto izrastala siva, ekinja.
U njegovim manirima se stvarno naziralo neto inovniki dostojanstveno, ali on je bio uznemiren,
mrsio je kosu i ponekad bi, u nekoj tuzi, objema rukama podupro glavu stavljajui poderane
laktove na mokar i ljepljiv stol.
Uz Raskoljnjikovljev ivot pratimo i ivote alkoholiara Marmeladova i njegove obitelji koja se
sastoji od njegove oboljele ene Katerine Ivanovne te njegove keri Sonje koja je rtvovala sebe i
svoj ugled za svoju obitelju.
KATARINA IVANOVNA: ena Marmeladova, upropatena sadanjim prilikama i statusom i sa
time se nikako ne moe pomiriti, pa je zbog toga bijesna i gnjevna, izmuena i iscrpljena, a
tuberkuloza ju je naela, voli jako svoju djecu, ali kada umire od tuberkuloze konano nalazi svoj
mir.
To je bila strano mrava ena, slabana, dosta visoka i stasita, jo divne zagasitoplave kose, a
na njenom licu stvarno su se vidjele crvene pjege. Stisnuvi ruke na grudima, zapeenih usana,
ona je hodala po svojoj maloj sobi i disala neujednaeno i isprekidano. Oi su joj bljetale, a njen
pogled je bio otar i ukoen. To suiavo i uzbueno lice stvaralo je bolan utisak pri posljednjem
svjetlu dotrajale svijee koje je treperilo na njenom licu. Raskoljnikov je imao utisak da joj nema
vie od trideset godina i da ona stvarno nije bila za Marmeladova
OBITELJ MARFE PETROVNE Uz njih pratimo i obitelj Marfe Petrovne koja se, uz sve ostale
likove koji simboliziraju siromatvo i beznadnu bijedu, istie kao svemoni gospodar siromanima
te zbog takve podjele drutva ovaj roman smatramo i drutvenim.
DIMITRIJE PROKOFJI-RAZUMIHIN: Jedini razumije Raskoljnikova i jedini je s kojim se on drui
na sveuilitu, voli Dunju, veoma poten, spreman pomoi u nevolji i uvijek daje sve od sebe.
To je bio neobino veseo, drutven i u potpunosti dobar momak. Zapravo, pod tom prostotom krili
su se dubina i dostojanstvo. Njegovi najblii drugovi shvatili su to i svi su ga voljeli. Bio je prilino
bistar, iako ponekad zaista priprost. Bio je izrazite vanjtine visok, mrav, uvijek slabo obrijan i
crnokos. Ponekad je pravio izgrede i vaio je za veoma snanog ovjeka. Jedne noi je u drutvu
jednim udarcem oborio visokog redara. Mogao je da pije bez kraja i konca, a mogao je da i uope
ne pije; ponekad je pravio nedozvoljene ispade, ali je mogao da ih uope i naravi. On je bio jo i
po tome zanimljiv to njega nikad i nikakvi neuspjesi nisu zbunjivali i to ga, kako je izgledalo,
nikakve teke okolnosti nisu mogle dovesti do oaja. Mogao je na krovu stanovati, mogao je trpjeti
paklenu glad i neobinu studen.
Bio je neobino siromaan i potpuno sam se uzdravao zaraujui novac raznim poslovima.
Jednu itavu zimu uope nije loio u sobi i tvrdio je da je tako ak prijatnije, jer se u hladnoj sobi
bolje spava. On je sada bio primoran da napusti univerzitet, ali samo na kratko vrijeme, i svim
silama je nastojao da popravi svoje prilike kako bi mogao nastaviti studije.
RAZUMIHIN je suprotstavljen glavnom junaku na idejnom planu. Njegovo ime sugerie razum za
razliku od glavnog junaka Raskoljnikova , ije ime otkriva njegovu podijeljenu i rascijepljenu

17
linost. On se iz svog tekog materijalnog stanja izvlai radom i odricanjem i samim tim dokazuje
da za ovjeka ne postoji stanje ,,kada se vise nema kud''. On ivi u malom sobiku kao i
Raskoljnikov i spreman je da svoju skromnu zaradu podijeli sa njim.
Razumihin polemie sa gleditem socijalista da je zloin protest protiv nemoralnosti
drutvenog ureenja i da e ,,socijalni sistem ispreden iz glave nekog matematicara odmah
urediti itavo ovjeanstvo i za tren oka uiniti pravednim i bezgrenim, prije svakog ivog
procesa, bez ikakvog istorijskog ivotnog puta!... Zato oni tako i ne vole ivi proces ivota: ne
treba iva dua, jer e iva dua traiti da ivi, iva se dua nee pokoravati mehanici, iva je
dusa podozriva, iva je dua nazadna!''
I kada okolina pocinje da sumnja da je Raskoljnikov ubica, Razumihin trazi argumente da ga
odbrani. Medjutim on tano rezimira lanak ,,O zlocinu'' i kaze Raskoljnikovu: ,,Ono to je
stvarno originalno u svemu tome, i to, na moj veliki uas, pripada samo tebi, to je to ti
dozvoljava ovjekovoj savjesti prolivanje kvi i, oprosti, ak sa fanatizmom''.
Razumihin ili Dmitrij Prokofji je jedini Raskoljnjikovljev prijatelj. Uz njega je bio od dana kada je
poinio ubojstvo pa vjerojatno sve do smrti jer se oenio Dunjom. Razumihin Rodionov prijatelj,
student medicine

VDOTJA ROMANOVNA (DUNJA): Pametna i razborita, iako i tvrdoglava, snanog karaktera,

vrijedna i potena, voli majku i brata, portvovna. Avdotja Romanovna je bila izvanredno lijepa
visoka, neobino stasita, jaka i samouvjerena to se izraavalo u svakom njenom pokretu,ali to
nimalo nije uticalo na gipkost i gracioznost njenih pokreta. U licu je bila slina bratu, ali ona se
mogla nazvati ak ljepoticom. Kosu je imala svijetlo-smeu, neto svjetliju nego u brata; oi gotovo
crne, sjajne, gorde i u isto vrijeme, ponekad, na trenutak, neobino dobre. Bila je blijeda, ali to nije
neko boleljivo bljedilo, njeno je lice odisalo svjeinom i zdravljem.
Usta je imala neto mala, a donja usna, svjea i rumena, sasvim malo isturena naprijed, isto tako
kao i brada jedina nepravilnost na tom prekrasnom licu, ali ona mu je pridavala neku naroitu
karakteristinost, pored ostalog, i izgled gordosti. Izraz njenog lica uvijek je bio vie ozbiljan i
zamiljen nego veseo; ali zato, kako je samo tom licu pristajao osmijeh, kako joj je pristajao smjeh,
veseo, mladalaki i od sveg srca!
Dunja Rodionova sestra, nakon otkaza s mjesta guvernante kod Svidrigajlovih zaruuje se za
Petra Petrovia Luina koji trai krotku i poslunu enu; tako bi omoguila Rodionu da nastavi
studij; zaljubljuje se u Razumihina
PETAR PETROVI LUIN: Podao, zao, laljiv, primitivan i veoma umiljen malograanin, priglup i
podmukao. Petar Petrovi Luin je dvorski savjetnik, pravnik i skoro Dunjin mu. Bio je umiljen,
okrutan i smatrao se dobroiniteljem. Njegova misao da je bolji od svakoga mu se isprijeila na
putu da postane Dunjin mu jer je smatrao da on njoj time zapravo ini uslugu tako to e joj
pokazati to znai imati dobar ivot.
On je valjan i osiguran ovjek, slui na dva mjesta i ima ve svoju glavnicu. Ima mu dodue ve
etrdeset i pet godina, ali je prilino ugodne vanjtine i moe se jo sviati enama, pa i uope
vrlo je solidan i pristojan, samo neto mrk i nekako ponosit. No to se moda samoini tako, na prvi
pogled.
PULJHERIJA ALEKSANDROVNA Raskoljnjikovljeva majka
Puljheriji Aleksandrovni ima dodue ve etrdeset i tri godine, ali joj je lice jo uvijek uuvalo
ostatke nekadanje krasote, a i ini se ona mnogo mlaom, nego to je zbilja, kako to skoro
18
svagda biva u ena, koje su do starosti ouvale vedar duh, svjeinu dojmljivosti i asnu, istu
toplinu srca. Da usput reknemo: uuvati sve to, jedino je sredstvo, da se ne izgubi krasota i u
starosti. Kosa joj je ve zapoela sijedjeti i rijediti se, sitne se vraske odavno navraskale oko oiju,
obrazi upali i osuili se od brige i jada, a ipak je to lice krasno. To je slika i prilika Dunjekina lica,
ali prije dvadeset godina, i to bez ovakve donje usne, koja u nje ne iskakuje unaprijed. Puljherija je
Aleksandrovna uvstvena, ali ne do otunosti, plaha je i popustljiva, ali samo donekle; mnogo
moe da dopusti, na mnogo moe da pristane, dapae i na ono, to joj je protivno uvjerenju, no
uvijek je postojala jedna linija asti, naela i krajnjih uvjerenja, preko koje je nikakve prilike ne bi
mogle primorati da prekorai.
PORFIRIJE PETROVI: Inteligentan ovjek, izvrstan poznavalac ljudskog uma i due, nije samo
obini policijski slubenik. Porfirije Petrovi je bio raskomoen, u domaem ogrtau, u veoma
istom rublju i izgaenim papuama. To je bio ovjek od nekih trideset i pet godina, omalen, pun i
ak s trbuiem, izbrijan, bez brkova i bez zalizaka, kratko oiane kose na velikoj okrugloj glavi,
nekako neobino ispupeno zaobljenoj na potiljku. Njegovo bucmasto, okruglo lice malog prasta
nosa bilo je boleljive, tamno ute boje, ali prilino ivahno i ak podsmjeljivo.
Ono i izgledalo ak i dobroduno da mu nije smetao izraz oiju nekako vodnjikavog sjaja i gotovo
prekrivenih bijelim trepavicama, koje su stalno treptale kao da nekome podmiguju. Pogled tih oiju
nekako je udno odudarao od itave njegove pojave, koja je u sebi imala ak neto ensko, i
davao joj je mnogo ozbiljniji izgled nego to bi ovjek na prvi put mnogo od nje oekivati.
ZOSIMOV - Razumihinov prijatelj, mladi lijenik koga je doveo da pomogne Raskoljnikovu

Etika i moral
Etika (gr. Ethos obiaj, znaenje, ud) je filozofska disciplina koja ispituje smisao i ciljeve
moralnih htijenja, osnovne kriterijume za moralno vrednovanje, te izvore i temelje morala. Moral
(lat.Mos-moris - obiaj i narav) moemo definisati kao skup pisanih i nepisanih pravila o
ponaanju ljudi, koji se temelje na etikim normama.
Moral je jedan od najvanijih oblika ovjekovog djelatnog odnoenja prema svijetu, prema drugim
ljudima i prema samom sebi. On se sastoji u vrijednosnom procjenjivanju ljudskih htjenja i
postupaka kao pozitivnih ili negativnih, pri emu se prvi odobravaju, ele, preporuuju i zahtjevaju,
a drugi se neodobravaju, kude, osuuju i zabranjuju. Ukratko, moral je aktivno ovjekovo
oblikovanje i ocjenjivanje sebe i drugih ljudi kao dobrih i zlih.
Moral je skup nepisanih normi kojima se odreuje kako ljudi treba da se ponaaju jedni prema
drugima i prema zajednici, a pomou kojih se ocjenjuju vlastiti i tui postupci kao dobri ili loi.
Moralna norma nastala je veoma davno, jo u prvobitnoj zajednici. Tokom svoje evolucije ovek je,
najprije, ivio u malim grupama. Boravei i iveci u grupi, prvobitni ovjek je neminovno sebi
postavljao dva pitanja: kakav treba da budem ja, da bi drugi ljudi i ja bili sretni i kakvi treba da su
drugi, da bih ja bio sretan i da bi moja srea uopte bila mogua? Na osnovu takvih razmiljanja
formirana su pravila ljudskog ponaanja, nastala je filozofska disciplina - etika, koja izuava
smisao i sutinu ljudskog bistvovanja, smisao kodifikacije normi ponaanja da bi ljudi, prije svega
bili sretni.
Moral je objektivna drutvena pojava koju konstituie, prvo, skup pravila (normi, mjerila) koja
reguliu ponaanje lanova jedne drutvene zajednice; drugo, skup stvarnih navika ponaanja.
Znaajno je istai da te norme, naela ili pravila ponaanja uvijek podrazumijevaju regulisanje
meuljudskih odnosa, dakle odnosa ljudi izmeu sebe kao i odnosa jedinke prema drutvu.

19
Etika i moral su veoma iroki, sadrajni i razvojni pojmovi. Njihova znaenja su toliko povezana i
tako se prepliu da se esto pod pojmom etika podrazumeva moral i obratno. Meutim to su ipak
dva pojma i svaki od njih ima svoje znaenje. Za etiku je bitno znaenje da jeteorija, a za moral da
je praksa. Etika, kao teorija o moralu, izuava sve pojave koji su povezani sa moralom.
Etika prouava: porijeklo, nain postojanja ( nastanka i razvoja ), saznavanja i vrednovanje
morala. Etika je filozofska nauka o moralu. Etika predstavlja pravila i principe koji definiu pravilno
i pogreno ponaanje.

Zadatak etike nije samo da ukazuje na stav razliit gledanja ljudi, nego i da daje vrijednosne
ocjene i ukazuje na prave iskonske vrijednosti ljudskog ponaanja i vrijednosti drutva.

NASLOV ROMANA IZ EGA PROIZILAZI

Naslov romana proizilazi iz zloina koji se dogodio i odluivanja zatvorske kazne za izvreni
zloin

IDEJA ROMANA (PRAVO NA UBISTVO I OSUDA UBISTVA)

Dostojevski se u veini svojih djela bavi rastakanjem ruskog drutva i obitelji. To ni u ovom romanu
nije bio izuzetak jer nam Dostojevski pria o siromanom studentu Raskoljnjikovu koji ubija staricu,
lihvaricu Aljonu Ivanovnu i njezinu sestru Lizavetu kako bi postigao vii cilj i oslobodio ljude od nje i
njezinog iskoritavanja tue nesree.
U romanu je oblikovana ideja o neobinim ljudima tj. ljudima budunosti koji su zbog svojih viih
ciljeva spremni rtvovati obine ljude tj. ljude sadanjosti i time prekriti najveu drutvenu normu
morala kako bi poonili zloin u ime viih ciljeva.
Dostojevski nam time ostavlja otvorena etika pitanja: moemo li se dobrim djelima iskupiti za
svoja loa djela, moe li cilj opravdati sredstvo, ima li ovjek pravo uzeti u svoje ruke da kroji svijet
i njegovu sudbinu te naposljetku ima li ovjek pravo prijei granicu svetosti ivota.
Kako se moe posmatrati psihologija glavnog junaka (sjeanje na djetinjstvo, snovi, ponaanje
prema okolini

ZATO SE DUNJA ODLUUJE UDATI ZA OVJEKA KOJEG NE VOLI ( RAZUMIHIN )

Petar Petrovi Luin - Bogati gospodin koji trai siromanu djevojku da bi mu bila pokorna i
zahvalna, prvi zarunik Avdotje Romanovne
Avdotja Romanovna (Dunja) Raskoljnikova - Rodionova sestra, htjela se udati za Luina kako bi
osigurala novce za kolovanje brata Rodiona, no on se tome protivio, pa se na kraju udaje iz
ljubavi za Rodionovog prijatelja Razumihina
Dmitrij Prokofji Vrazumihin (Razumihin) - Prijatelj Rodiona Romanovia, takoer bivi student
prava, koji e oeniti Avdotju Romanovnu

Ispravno je romanesknog

Pred Vama je ulomak iz romana Zloin i kazna F. M. Dostojevskoga. Pozorno ga proitajte, a

zatim i smjernice za pisanje kolskoga eseja ispod teksta. Redoslijed ponuenih smjernica ne
20
obvezuje Vas u Vaem oblikovanju kolskoga eseja. Svoj kolski esej oblikujte kao zaokruenu
cjelinu (uvod, razradba, zakljuak). Najprije piite na priloenome listu papira za koncept, a na
kraju uredno prepiite na za to predvieni list papira (istopis). kolski esej moete ispravljati na
konceptu, ali ne i na istopisu. Pazite da Va kolski esej bude pravopisno i gramatiki toan.
kolski esej treba imati od 400 do 600 rijei. Na kraju izbrojite rijei i napiite njihov broj na list
za istopis.

Raskoljnikov se okrene njoj, tuno ju pogleda i uhvati ju za ruke.

- Opet ima pravo, Sonja. Ta sve je to besmislica, gotovo brbljarija! Vidi: Ti zna da je moja mati
gotovo bez iega. Sestra je sluajno stekla naobrazbu pa joj je sudbina dosudila da se kao
guvernanta potuca po svijetu. Sva sam im nada bio ja. Ja sam uio, ali se nisam mogao
uzdravati na sveuilitu nego sam se morao ispisati na neko vrijeme. No sve da sam i nastavio
ovako, ja bih se za desetak-dvanaestak godina (kad bi se prilike poboljale) mogao svejedno
nadati da u biti kakav uitelj ili inovnik s plaom od tisue rubalja (Govorio je to kao da je
nauio naizust.) A dotle bi mi se mati sasuila od brige i jada i ja je ipak ne bih mogao smiriti, a
sestra sestri bi se moglo dogoditi jo i gore zlo!... Pa i kakvo uivanje cijeloga ivota prolaziti
pokraj svega i od svega se odvraati, na mater zaboraviti, a otrpjeti to je na primjer sestra
osramoena? emu? Zar zato da njih sahranim i nove da steknem enu i djecu i da ih opet
ostavim bez prebijene pare i komadia kruha? No dakle ja sam odluio da se domognem
babinih novaca i da njima, bez majine muke, osiguram godine na sveuilitu, prve korake nakon
sveuilinih nauka i sve to da napravim zamano, temeljito, tako da stvorim novu karijeru i
stupim na nov, samostalan put No eto to je sve Ja sam dakako ubio babu to sam zlo
uinio ali dosta! ()
Oi su mu gorjele kao u groznici. Samo to nije poeo buncati; na usnama mu titrao nemiran
osmijeh. Iz njegova duevnog uzbuenja ve je izbijala strana klonulost. Sonja pojmi koliko se on
mui I njoj se zavrti u glavi. I kako je samo udno govorio: kao da i jest tu neto razumljivo, ali
opet Kako! Kako! O, Boe! I opet je krila ruke od oaja.

(F. M. Dostojevski: Zloin i kazna)

SMJERNICE ZA PISANJE ESEJA:

Stavite ulomak u kontekst fabule romana. Opiite i protumaite razgovor glavnih likova. Zbog ega
Sonja nije zadovoljna Raskoljnjikovim objanjenjem? Protumaite Raskoljnikove rijei: Samo sam
jednu obinu gnjidu ubio, Sonja, beskorisnu, odvratnu, tetnu gnjidu. Stavite ih u kontekst
njegovih filozofskih razmiljanja. Citatima dokaite da se u Raskoljnikovu vodi unutranja borba.
Poveite njegovo stanje s nainom kako je prikazan u cijelom romanu. Je li Sonja pokolebala
Raskoljnikova? Kako ga ona doivljava? to o njemu misli? Stavite roman Zloin i kazna u
kontekst europskoga realizma i stvaralatva F. M. Dostojevskoga. Poveite ga s vremenom u
kojemu je nastao.

21