You are on page 1of 4

FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI (1821. – 1881.

 Predstavite autora.

- uz Tolstoja, najveći je predstavnik visokog ruskog realizma (70-ih i 80-ih godina 19. stoljeća)

- najznačajniji prethodnik moderne proze 20.st. na koju je utjecao i pripovjednim postupcima i


novom tematikom

- utemeljio je moderni europski roman

- u djelima progovara o mnogim socijalnim, moralnim i religijskim pitanjima

- stvorio novi tip romana – psihološki

- romanom daje vjernu sliku bijede velegrada i psihološku razradu unutarnjih sukoba u glavnom liku

- njegovi su likovi pobunjenici koji žele promijeniti svijet

- iako je stvaralaštvo započeo pod utjecajem Gogolja, poslije povratka iz Sibira zaokupljen je
moralnim aspektima ljudske egzistencije te izlaz traži u vjeri

- djela: Bijedni ljudi, Poniženi i uvrijeđeni, Idiot, Braća Karamazovi, Zapisi iz mrtvog doma

ZLOČIN I KAZNA (1866.)

 Predstavite poetiku romana.

- psihološki roman/psihološki realizam

– nove pripovjedne tehnike – unutarnji monolog (za oslikavanje dubina ljudske duše i čovjekove
podsvijesti)

- moderni roman – monološko-asocijativni (U romanu postoji fabula, ali dominiraju unutarnji


monolozi)

- roman ideja - zbog ideje koju obrađuje u romanu – zločin, kazna, grijeh, pravda, pravo

- kriminalistički roman – iako imamo i zločin, zločinca, istragu, rješenje i priznanje, osnovna je razlika
od kriminalističkog romana u tome što zločinca znamo već u početku

- društveni roman – daje sliku ljudskog društva sredine 19. st. - roman objavljen u Ruskom vjesniku -
fabula je zanimljiva, ali nije sama sebi svrhom. Njena je svrha prikazivanje psihologije lika u kritičnim
situacijama

- kompoziciju čini 6 dijelova i epilog, a obuhvaća 9 važnih dana u Raskoljnikovljevu životu - likovi su
socijalno i psihološki okarakterizirani, ali je u prvom planu psihološka karakterizacija

- mjesto i vrijeme radnje: Sankt Peterburg, 60-e godine 19.st.


- RODION ROMANOVIČ RASKOLJNIKOV – glavni lik, bivši student prava koje se potpuno osamio pošto
je, iscrpljen siromaštvom i neprestanom oskudicom, odustao od studiranja. Razočaran je društvom u
kojemu sposobni, ali siromašni ljudi, poput njega, ne mogu uspjeti.

Sklon je filozofskom promišljanju o svijetu. Osmislio je teoriju, po kojoj se ljudi dijele na obične i
neobične. Obični su ljudi obični puk koji poštuje zakone i ti ljudi žive po pravilima koja im drugi
nameću. Izuzetni pojedinci,neobični ljudi, poput Napoleona, mogu raditi što žele, ukoliko je to za
dobrobit čovječanstva. Oni su pokretačka snaga društva.

Odlučivši svoju teoriju primijeniti i u praksi, Raskoljnikov je počeo planirati ubojstvo bogate stare
lihvarice Aljone Ivanovne, koju je smatrao posve nevažnom i nemoralnom osobom, a čijim bi novcima
mogao pomoći mnogima, pa i sebi.

- Prije ubojstva pokušava sam sebi dokazati da je neobičan čovjek i da je sposoban počiniti ubojstvo.

MOTIVACIJA ZA ZLOČIN: Primanje majčina pisma potresa ga i ubrzava njegovu odluku da ubije
Aljonu. U pismu mu majka piše o sestri Dunji koja se udaje za bogatog skorojevića Lužina da bi se
spasila sramne službe kod razvratnika Svidrigajlova. Piše da su u lošoj financijskoj situaciji jer je Dunja
izgubila posao te se ispričava što mu ne mogu financijski pomoći jer su i one na rubu bankrota.

(Ona se na kraju neće udati za Lužina jer ju je ucijenio da Dunja odabere između njega i brata.)

Poznanstvo s pijanim Marmeladovim, propalim državnim službenikom, u krčmi koji mu je ispričao o


svojoj teškoj obiteljskoj situaciji: kći Sonja prostituira se da bi uzdržavala obitelj

- Proturječnosti Raskoljnikovljeve osobnosti možemo povezati s etimologijom njegova prezimena, u


čijemu je korijenu glagol raskoliti

- Raskoljnikovu se javljaju fizički dokazi o počinjenom zločinu, groznica, halucinacije, vrućica. Misao na
počinjeni zločin, posebice neplanirano ubojstvo Aljonine sestre Lizavete, neprestano ga muči i
proganja. Psihički rastrojen, želi prikriti tragove zločina, ali istovremeno čudnim postupcima svraća
pozornost na sebe i potiče sumnju istražitelja Petroviča, što odražava njegovu podsvjesnu potrebu za
priznanjem.

- Svoju strašnu tajnu povjerava prostitutki Sonji, ali ona ne shvaća njegovo filozofsko objašnjenje
zločina. Ona se prostituirala kako bi spasila obitelj od gladi, međutim, i dalje je skromna, pobožna i
puna ljubavi prema bližnjima. Ona je primjer „ruske duše“ jer radi sve za dobrobit drugih.

- Zahvaljujući njezinoj vjeri u njega, Raskoljnikov nakon dugih unutarnjih borbi i previranja, doživljava
unutarnju promjenu. Ta je promjena došla nakon što je u život primio ljubav prema drugoj osobi
(Sonji) te nakon što je primio u sebe vjeru u Boga.

- Raskoljinikov je „oksimoronski lik“ – u jednom je liku i zločinac i darežljivac, i zao i dobar čovjek, i
prijestupnik i mislilac.
- SONJA MARMELADOVA lik je prostitutke koja je izvršila „zločin“ nad vlastitim tijelom kako bi
pomogla obitelji. Usprkos svom društvenom položaju, ona je najmoralniji lik u romanu. Istinski je
dobra, požrtvovna i humana. Smatra da svatko ima pravo na život i da nitko nema pravo ubiti. Istinski
je religiozna; utječe pozitivno na Raskoljnikova.

- Za razliku od francuskog realizma, koji kritizira stvarnost, ruski realizam vjeruje u didaktičnu ulogu
književnosti (da poučava). Mišljenja da se čovjek može promijeniti na bolje ukoliko to sam želi i uz
veliku pomoć religije (priča o Lazarovu uskrsnuću).

- ZAVRŠETAK – unutarnja Raskoljnikovljeva promjena nagoviještena je na kraju djela, a vidljiva je u


njegovu prihvaćanju vjere i ljubavi. Vjera i ljubav temeljne su vrijednosti koje će u njegov i Sonjin život
unijeti smisao

- Grižnja savjesti koja se javlja u njemu dokazuje tezu ruskoga realizma da je jedini nadčovjek Bog, a
ne Raskoljnikov ili Napoleon. Raskoljnikov je dokaz da ubiti nekoga znači duhovno ubiti samoga sebe
(kršćanska misao). Isto tako, ne postoji zločin koji za sobom ne donosi kaznu.

- Razlozi ubojstva: a) socijalni – siromašni student sa samoga dna društva ne želi se okoristiti
zločinom, nego pomoći drugima koji su u istoj situaciji

b) filozofski – obični i neobični ljudi, Raskoljnikov – neobičan čovjek (oni krše zakon i imaju pravo na
neposluh jer će važnost i vrijednost njihova čina utjecati na boljitak budućnosti)

c) moralni – Raskoljnikov smatra da ima pravo na zločin i da se to ne kosi s njegovom religioznošću.


Posljedica je toga zločina njegova psihička rastrojenost, a osim fizičke kazne u Sibiru, veća mu je
kazna njegova savjest.

- REALISTIČKI ELEMENTI – tema – želja za društvenom afirmacijom, kriminalistička priča, fabula je


pretežito kronološka, pripovijeda se o 9 dana u životu glavnoga lika, pripovjedač je u 3. licu, izražena
kritika društva, utjecaj znanstvenosti, detaljno opisivanje interijera i eksterijera, govor sredine. Likovi
su tipovi – siromašni student željan uspjeha (Raskoljnikov), činovnici srednjeg sloja (Porfirij Petrovič),
osiromašeni činovnici (Marmeladov), ljudi s dna društvene ljestvice (Sonja – prostitutka), sitni trgovci,
preprodavači (Lizaveta), tip plemenite žene koja utjelovljuje „rusku dušu“ (Sonja, Dunja –
Raskoljnikovljeva sestra koja je spremna udati se za čovjeka kojeg ne voli kako bi pomogla
financijskom boljitku svoje obitelji)

- MODERNISTIČKI ELEMENTI – tema otuđenja i potrage za identitetom, u radnju ubačene digresije,


asocijacije i retrospekcije, pripovjedač pripovijeda uglavnom iz perspektive glavnoga lika pa postaje
nepouzdan, iako ostaje u 3. licu, filozofičnost romana (esejistički elementi) – unutarnji monolog, novi
stilski postupci – simbolizam, navođenje snova, fantastike, groteska. Likovi zastupaju različite
svjetonazore i filozofske teorije (važnost dijaloga)

- PSIHOLOŠKI REALIZAM – računajući da puko vanjsko realistično opisivanje ne može posve prodrijeti
u osjećaje i misli likova, on je više opisivao unutrašnjim monolozima. U tom opisivanju misli leži
začetak romana struje svijesti. - AUTOBIOGRAFSKI ELEMENTI U ROMANU – Dostojevski osuđen na
smrt, ali pomilovan i prognan u Sibir na 4 godine. Sudjelovao u pobuni Petraševskog (borio se za
društvenu jednakost, protiv starog feudalnog poretka)
- POLIFONIJA (polifonijski roman=višeglasni roman) – glavno strukturno načelo romana – svaki lik
zastupa svoj svjetonazor i ima funkciju da utječe na svijest lika (Razumihin – razum, Sonja – utječe na
njegov moral, Porfirij Petrovič – navodi ga na potrebu za priznavanjem zločina...) - Roman ističe da
iskupljenje postoji i za najvećeg grešnika, a osnovni preduvjet za to jest priznanje vlastitoga grijeha
drugima i samome sebi.

- NAČELO TIPIČNOSTI : a) siromašni student željan društvene afirmacije b) činovnici srednjeg sloja
(Zamjotov, Porfirij Petrovič) c) osiromašeni činovnici (Marmeladov) d) ljudi s dna društvene ljestvice
(radnici, alkoholičari, prostitutke) e) sitni trgovci i preprodavači (Lizaveta) f) lihvari (Aljona Ivanovna)
g) plemenita žena, tzv. „ruska duša“ (Dunja, Sonja) - likovi ideje – likovi koji zastupaju različite
svjetonazore i filozofske teorije (važnost dijaloga!) te je vidljiva filozofsko-etička karakterizacija likova

You might also like