Poglavlje 2

Organizacija kao znanost

U ovom poglavlju: Znanost i znanstveno istraivanje Klasifikacija znanosti Organizacija kao znanost i kao praktina disciplina Znanstvena teorija i teorija organizacije Predmet i metode znanosti o organizaciji Razvoj organizacije i znanosti o organizaciji

14

2. ORGANIZACIJA KAO ZNANOST

2.1. ZNANOST I ZNANSTVENO ISTRAIVANJE Organizacija poduzea jest objekt znanstvenog istraivanja. Pojam "istraivanje" vrlo je rastezljiv i mnogostruko eksplikativan. Tako, istrauje sudac istraitelj, istrauje ili traga uitelj za uenikom koji je uinio neku nepodoptinu u razredu, strunjak - nafta istrauje podmorje u potrazi za naftom, raljar, raljama istrauje neki ui ili iri predjel u potrazi za vodom, itd., da nabrojimo samo neke tipove istraivanja. Prema Enciklopediji Leksikografskog zavoda (svezak II., 1966-1969; 307) rije "istraivanje" znai ispitivati briljivim, marljivim traenjem. No, svako "istraivanje" ne mora biti briljivo, pa u tom smislu svako istraivanje nije znanstveno. Samo je briljivo istraivanje znanstveno, te ono koje u svom tijeku potuje znanstvene metode i primjenjuje ih. Rije "ispitati" tumai se kao podvrgavanje znanstvenom promatranju, istraivanju, prouavanju (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, svezak II., 1966-1969; 277). Da bi se poblie odredilo to je, u stvari, znanost, odnosno znanstvenoistraivaki rad i djelo, te koja su njihova svojstva, nuno je prethodno rei nekoliko rijei to je znanost i istraivanje. Od mnogih definicija znanosti spomenut emo samo neke: "Znanost je oblik ljudske aktivnosti pomou koje ovjeanstvo stjee sve vee i tonije znanje i razumijevanje prirode, njene prolosti, sadanjosti i budunosti, kao i sve veu sposobnost da se prilagodi svojoj okolini i da ju mijenja, a isto tako da mijenja i svoje vlastite karakteristike" (Freedman, 1960; 6); b) "Znanou obino nazivamo sreeno, sistematizirano i provjereno saznanje o neemu, postignuto metodinim, paljivim i savjesnim istraivanjem i razmatranjem"(ami, 1977; 13); c) "Znanost je zajedniko, koherentno, organizirano i sistematizirano znanje ljudskog roda" (Teak); d) d) "Nauka (znanost) je sistematizirana i argumentirana suma znanja u odreenom historijskom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se dolo svjesnom primjenom odreenih objektivnih metoda" (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, svezak IV., 1966-1969; 487).
a)

Mi bismo se odluili za definiciju koja glasi: "Znanost je sistematizirana i argumentirana suma znanja u odreenom povijesnom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se dolo svjesnom primjenom odreenih objektivnih metoda istraivanja sa svrhom spoznaje zakona prirodnih i drutvenih zbivanja da se omogui tono predvianje buduih dogaaja i maksimalne djelotvornosti ljudske prakse" (Salitrei, 1974; 1-2). Analiziramo li navedenu definiciju, uoit emo da se istiu ovi elementi: suma znanja, povijesni trenutak, objektivna stvarnost, svjesna primjena objektivnih metoda, predvianje i maksimalna djelotvornost prakse. Nakon svih ovih definicija, jo uvijek bismo se mogli zapitati to je zapravo znanost. Pouzdano bi se moglo rei da je znanost, tj. znanstveni rad, otkrivanje novoga, onog to do tog asa nije nikome bilo poznato.

15

Istraivanjem zovemo sistematsko traganje za injenicama iz kojih se mogu izvui izvjesna znanstvena naela i zakonitosti, veli ami (1977; 13). Znanost prema istom autoru ine rezultati, zakoni do kojih se dolazi putem istraivanja. uvela (1978; 40) definira znanstveno istraivanje kao: djelatnost otkrivanja i dokazivanja znanstvenih istina pomou odreenih metoda". "Razlike izmeu pojmova istraivanje i znanstveno istraivanje sastoje se u tome to izraz istraivanje obuhvaa openito sve naine rjeavanja znaajnijih teorijskih i praktinih problema, dok se pojam znanstvenog istraivanja odnosi na onu vrstu istraivanja koja se temelji na zakonima logike i iji se rezultati u najveem broju sluajeva mogu mjeriti" (aja, 1976; 33). Kao kriterij izmeu istraivanja i znanstvenog istraivanja treba biti inovacija, tj. to se daje novo. Sve dok se slijedi rutinski model, nema znanstvenog istraivanja. Na primjer, sreivanje rutinskih dnevnih podataka o dobrim i loim proizvodima u nekoj tvornici nije znanstveno istraivanje. Ali ispitivanje kontrole kvalitete pomou znanstvenih metoda pod novim okolnostima u toj istoj tvornici, to moe biti. Isto tako iznijeti neke podatke, procijeniti neke podatke, nije znanstveno istraivanje, ali sistemska analiza s ciljem da se neto objasni, ve je znanstveno istraivanje. Definicije pojmova "znanost" i "istraivanje" nisu ope prihvaene, pa se one vie ili manje, razlikuju. Prema podrujima i svrsi, istraivanje mijenja svoju strukturu, pa se ne moe dati openito jedna shema istraivanja. Zbog toga mogu biti i razliita definiranja istraivanja (aja, 1976; 33). Gilli (1974; 12) definira drutvena istraivanja kao spoznajnu djelatnost analize i rasuivanja koja se zbivaju u praksi na jednom praktinom i stvarnom problemu i prethode odreenom zahvatu u stvarnosti. Nasuprot ovoj definiciji stoji zapravo istraivanje u tradicionalnom smislu koje se poduava na sveuilitima i koje, da bi bilo izvedeno, zahtijeva vrlo rafinirane tehnike i spoznaje. To se tradicionalno istraivanje prema Gilli-u esto ne provodi u drutvenoj praksi, ve u bibliotekama i institutima. Jo ee, ono se ne odnosi na stvaran problem, a gotovo se nikad, kao konkretan cilj, ne postavlja u stvarnost. Postoje razliiti pokuaji koji imaju kao cilj sistematizirati razliite vrste istraivanja. Takve podjele istraivanja izlaze prije svega iz injenice da ne postoji posve precizno odreena granica izmeu znanosti i njene primjene, tehnologije. Takoer, valja istai da odreivanje razliitih vrsta istraivanja nosi u sebi opasnost da se jedna vrsta istraivanja proglasi manje znaajnom, a neka druga vrsta vie znaajnom, to se u dananjem vremenu sve jae povezanosti i tehnologije ne moe prihvatiti (aja, 1976; 3334). Svako istraivanje odgovara odreenoj situaciji. Budui da se situacija mijenja, to se mora mijenjati i istraivanje. Npr. ako istraujemo gubitak u jednom trgovakom drutvu, onda ga moramo promatrati dinamiki, to znai tijekom godine situacija moe biti drukija ali se i veliina, kao i uzroci gubitka, mijenjaju. Iz ovoga se moe zakljuiti da istraivanje djeluje takoer na situaciju, kao to situacija djeluje na istraivanje. Istraivanje daje upute za preobrazbu situacije. Svrha je istraivanja gubitka u trgovakom drutvu ba u tome da ga se otkloni! Grafiki bi se odnos situacije i istraivanja mogao prikazati kao na sljedeoj slici (sl. 2.1.) (Salitrei, ugaj, 1977; 214).

16

SITUACIJE I II III IV

ISTRA IVANJA

Slika 2.1. Istraivanje kao sustav U novije doba sve vie se primjenjuje sustavski pristup. Istraivanje je takoer mogue promatrati kao sustav. Svako je istraivanje odreeni sustav u koji ulaze podaci i u kojem se oni transformiraju, te iz kojeg izlaze rezultati. Ovaj se sustav moe prikazati grafiki kao to to predoava slika 2.2.
ULAZ Utjecaj okoline I S T R A I V A NJ A Radni zadatak

T I J E K

OVJEK

SREDSTVO

IZLAZ

Slika 2.2. Grafiki prikaz istraivanja kao sustava Iz slike 2.2. vidljivo je da istraivanje kao sustav moemo opisati pomou ovih elemenata:

17

1. Radni zadatak. Kao primjer radnog zadatka navodimo utvrivanje postojee organizacije proizvodnje i projektiranje nove organizacije proizvodnje u nekom poduzeu; 2. Ulaz. Prikupljeni materijal o organizaciji proizvodnje predstavlja ulaz; 3. ovjek, grupa, tim (ljudi). Trei element predstavljaju istraivai organizacije proizvodnje; 4. Sredstva rada: posebne tiskanice, anketni upitnik, kronometar, kompjutor. U nekom istraivanju druge vrste to moe biti ciklotron, mikroskop, teleskop, itd.; 5. Tijek istraivanja (rada). To su faze istraivanja; 6. Utjecaj okoline. Razne smetnje ili neke odreene veliine, te pretpostavke, koje treba potivati (npr. eljena tonost rezultata) jesu utjecaji okoline; 7. Izlaz. To je rjeenje problema. Svrha je istraivanja poboljanje organizacije proizvodnje, tj. projektiranje nove organizacije proizvodnje. Ima istraivaa koji smatraju da se u prvome od ovih sedam tvoreih elemenata svakog istraivanja, tj. u "radnom zadatku" krije svrha svakog istraivanja. Svi ostali elementi sekundiraju ovome prvome. Prema njima, ne uobliuje li se svrha svakog istraivanja upravo u radnom zadatku kojim se ostvaruje ono to se dotinim istraivanjem htjelo postii, tj. predmet istraivanja? Budui da se razvoj i istraivanje esto povezuju, to treba odrediti odnos izmeu ova dva pojma. Kada se istraivanje povezuje s razvojem, onda se u prvom redu misli na odnose u organizaciji. U tom sluaju istraivanje treba promatrati s drugog motrita. Istraivanje prethodi razvoju. Kod istraivanja ne postoji prava slika o svrsi, i jo nema iskustva. Istraivanje se javlja u dva oblika: osnovno ili ope (nema odreenog podruja) i odreeno, usmjereno ili svrhovito (postoji odreeni zadatak i odreeno podruje).

Razvoj koristi injenice, odnosno rezultate istraivanja, i njegovi se ciljevi odreuju razvojnom politikom organizacije. Razvoj se u poduzeu, obino, organizira u tri oblika:

razvoj proizvoda, razvoj tehnologije i razvoj organizacije.

Drutveno istraivanje ima svoje specifinosti jer se zapravo radi o odnosima izmeu ljudi. Promatrajui uloge u drutvenom istraivanju, mogu se uoiti tri lica koja stoje u razliitim pozicijama (Gilli, 1974; 29). To su: a) b) c) subjekt, objekt, naruitelj (korisnik).

(a) Subjekt istraivanja je osoba ili grupa, odnosno tim koji posjeduje odreena znanja i tehnike, prihvaa dunosti, tj. preuzima zadatak da obavi odreeno istraivanje koje predvia upravo uporabu tih znanja i tehnika. Najee se radi o znanjima koja su objektu istraivanja potpuno nepoznata. Subjekt zbog toga posjeduje odreenu mo, strunu mo. No, njemu nedostaje materijalna mo, tj. mo da odluuje i ostvaruje. U

18

svezi sa strunom moi postoji opasnost da se u istraivanju ne vidi tko je objekt istraivanja i da se istraiva postavi rutinerski, birokratski, bez pravog osjeaja za objekt istraivanja. (b) Objekt istraivanja je najee ovjek, bilo kao graanin, bilo kao radnik koji nema znanja o emu se radi, i tako je u pasivnoj ulozi. G. A. Gilli oznaava objekt kao protagonista bez moi. U usporedbi s istraivaem objekt ima jednu prednost, a to je da tonije shvaa cijeli istraivaki mehanizam. Dok istraiva misli da je samostalan, da se razlikuje od naruitelja, dok misli da ga i objekt takvim smatra, dotle objekt ne pravi nikakve razlike izmeu subjekta i naruitelja. Nuno je da objekt istraivanja bude upoznat sa svrhom i ciljevima istraivanja. (c) Naruitelj je onaj pojedinac, skupina ili organizacija, kojemu su potrebne informacije o objektu kako bi o njemu donio odreene zakljuke i odluke. Kad je istraivanje zavreno, naruitelj je taj koji se njime koristi. Korisnik istraivanja moe biti ujedno i objekt istraivanja. Npr. ako se istrauju meuljudski odnosi u jednoj organizaciji, objekt su zaposlenici, ali su oni ujedno i korisnici rezultata istraivanja. Dobro organizirano istraivanje treba uspostaviti harmoniju zahtjeva i interesa svih triju sudionika u istraivanju. Uloge u istraivanju drutvenih pojava mogu se prikazati kao na slici 2.3.
Subjekt, strunjak (mo)

Objekt, zaposlenici, organizacija

Korisnik, zaposlenici, institucija

Slika 2.3. Odnos subjekata, objekata i korisnika u procesu istraivanja Hoe li se neko istraivanje provesti, ne ovisi samo o istraivau, tj. o njegovim ambicijama, planovima, eljama i sposobnostima. Bez osiguranih materijalnih i drutvenih uvjeta nema istraivanja. Zato se znanstvenik, odnosno znanstvena institucija, obraaju relevantnim drutvenim subjektima. Izvedbeni projekt, tj. njegova realizacija, moe trajati godinu, dvije, pet ili vie godina. Prema tome, poduzeu, nekoj drugoj organizaciji, Ministarstvu znanosti i tehnologije ili nekom treem naruitelju ne moe biti svejedno po kojoj koncepciji i kolikim materijalnim sredstvima se provodi istraivanje. Zbog toga se mora izraditi idejni projekt, tj. plan istraivanja. Cilj idejnog projekta je donoenje:
1.

odluke o prihvaanju koncepcije istraivanja i

19

2. odluke o financijskim ulaganjima i trokovima potrebnim za izvedbeni projekt i njegovu primjenu u praksi. Iz toga slijedi da je svrha idejnog projekta da menadmentu, odnosno nadlenim organima upravljanja u organizaciji (upravni odbor, uprava) i drugim naruiteljima, odnosno njihovim organima upravljanja prui sve relevantne informacije neophodne za donoenje navedenih odluka. S obzirom na znaenje odluka koje treba donijeti na temelju idejnog projekta, on u npr. trgovakom drutvu u stvari predstavlja dio njegovog razvojnog plana. "Prilikom obraanja nije dovoljno pozivati se na znanstveni autoritet, ve je potrebno drutvenu sredinu upoznati s problemom koji se namjerava istraivati, upozoriti na vanost istraivanja tog problema, kao i na koristi i cijenu tog istraivakog napora"(Vujevi; 1983; 39). Ako se istraiva obraa znanstvenoj instituciji, teite e staviti na teorijski aspekt problema gdje e istaknuti naroito svrhu, ciljeve i zadae istraivanja. Ako se obraa drugim (vrstama) organizacijama, usmjerit e se na instrumentalnu vrijednost spoznaje koja je naroito znaajna za organizaciju kojoj se obraa (Vujevi, 1983; 39). Kad je idejni projekt prihvaen i kad su osigurani svi uvjeti za planirano istraivanje glavni istraiva (voditelj projekta) sa suradnicima prilazi izradi izvedbenog projekta istraivanja. Istraivanje je komplicirana aktivnost koja moe uspjeti samo ako je pripremljeno. Openito reeno, rad koji se temelji na promiljenoj pripremi znatno odskae od nepripremljenog rada. Ovo vrijedi i u sluaju projektiranja istraivanja. "Zbog toga prije provoenja istraivanja treba detaljno razraditi sve poslove koje treba obaviti u toku istraivanja. Unaprijed razraene aktivnosti koje u jednom istraivanju treba obaviti od viestruke su koristi" (Vujevi, 1983; 40). Cilj je izvedbenog projekta istraivanja da omogui realizaciju istraivanja bez potekoa. Prilikom izrade izvedbenog projekta istraivanja neophodno je odrediti i odgovorne izvritelje poslova i aktivnosti, te ostale pojedince i organe koji e se u bilo kojoj ulozi angairati na realizaciji projekta. Osim toga, mora se odrediti mjesto obavljanja pojedinih aktivnosti i izvore prikupljanja informacija. Izvedbeni projekt sadri i obim poslova na pojedinim aktivnostima i potrebni fond radnog vremena za njihovo obavljanje u norma-satima, danima, tjednima, mjesecima ili godinama. Na temelju broja izvritelja (istraivaa i tehnikog osoblja, te tehnikih sredstava), njihove radne sposobnosti i vremena angairanja, utvruje se trajanje pojedinih aktivnosti. Takvom analizom svih aktivnosti, te njihovim postavljanjem u logian redoslijed njihovog izvoenja dobiju se rokovi poetka i zavretka kako pojedine aktivnosti tako i cijelog projekta. Izvedbeni projekt istraivanja treba utvrditi potrebu za angairanjem opreme i tehnikih sredstava, specijaliziranih znanstvenoistraivakih institucija i laboratorija, usluga treih osoba i svega onoga to je element cijene kotanja projekta. Na temelju toga izraunavaju se potrebna kunska i devizna sredstva za financiranje projekta. Potrebu za resursima neophodno je programirati u vremenskoj dinamici. to sve treba sadravati jedan izvedbeni projekt istraivanja, u velikoj mjeri ovisi o samom radnom zadatku, kao i o metodolokom pristupu koncipiranju istraivanja. Prilikom izrade izvedbenog projekta koristimo vei broj intuitivno-iskustvenih, analitikih i grafikih metoda (gantogrami, mreno planiranje i dr. ). 2.2. KLASIFIKACIJA ZNANOSTI Klasifikacija znai razvrstavanje, sistemsku podjelu predmeta ili pojavu na razrede, rodove, vrste i tipove. Klasifikacija znanosti u biti je otkrivanje uzajamnih veza znanosti

20

na temelju odreenih naela i sudova o njihovim vezama u obliku logikog rasporeda svrstavanja ili nizanja znanosti, te kao takva ima veliko teorijsko i praktino znaenje. Znanosti se danas najee klasificiraju po predmetu koji prouavaju, ili po metodama kojima se slue, ili po svrsi ili cilju prema kojem se usmjeravaju. Najjednostavnija je klasifikacija: a) na formalne znanosti, koje prouavaju samo formalnu stranu realnih stvari i zbivanja, kao to su matematika i formalna logika i b) na realne znanosti, koje prouavaju samo realne predmete i zbivanja, a dijele se: 1. na prirodne znanosti, 2. na duhovne znanosti, 3. na drutvene znanosti, 4. na sistematske znanosti, 5. na genetike znanosti i 6. na primijenjene ili praktine znanosti (Bazala, 1980; 172-173). Cjelokupna znanost, polazei od naela objektivnosti i subordinacije, po B. M. Kedrovu (1969; 13-22) moe se podijeliti na tri temeljne skupine znanosti. To su: prirodne znanosti, drutvene znanosti i filozofija. Nijedna klasifikacija znanosti ne moe se smatrati kao konana, nego predstavlja samo vremenski stupanj. To je prolazno stanje prirode, koje vodi do vie spoznaje, do nove klasifikacije prirode i znanosti kao skupa znanja o njoj (Dubi, 1970; 71). Kojem znanstvenom podruju organizacija, odnosno organizacijske znanosti pripadaju, postoje razmimoilaenja. Je li njoj mjesto u tehnikom ili drutvenom podruju? Naalost, ona u Republici Hrvatskoj jo nije uvijek uvrtena u klasifikaciju znanosti, odnosno znanstvenih podruja. Naime, prema Pravilniku o utvrivanju znanstvenih podruja (NN, broj 29/1997; 1348-1352) utvrena su znanstvena podruja, znanstvena polja unutar znanstvenih podruja, te znanstvene grane unutar znanstvenih polja, s pripadajuim klasifikacijskim oznakama. Znanstvena podruja jesu: 1. PRIRODNE ZNANOSTI, 2. TEHNIKE ZNANOSTI, 3. BIOMEDICIMA I ZDRAVSTVO, 4. BIOTEHNIKE ZNANOSTI, 5. DRUTVENE ZNANOSTI i 6. HUMANISTIKE ZNANOSTI. Ni u jednom podruju organizacija nije navedena kao znanstveno polje. Rije organizacija susreemo samo u podruju 2. TEHNIKIH ZNANOSTI, u polju 2.15. Druge temeljne tehnike znanosti grana 2.15.04. Organizacija rada i proizvodnje (NN, broj 29/1997; 1350). Moe se samo pretpostavljati, odnosno nagaati, jesu li autori ovog Pravilnika smatrali da je organizacija zastupljena kao dio grane 5.01.05. Management i upravljanje u polju 5.01. Ekonomija u 5. PODRUJE DRUTVENIH ZNANOSTI.

2.3. ORGANIZACIJA KAO ZNANOST I KAO PRAKTINA DISCIPLINA Promjene koje su se zbile u posljednjih stotinu godina na itavom nizu podruja ostavile su posljedice na proizvodne i drutvene odnose. Svakako da su te promjene zahvatile i podruje organizacije u najirem smislu rijei, a onda i podruje organizacije rada i poslovanja, i to ne samo u proizvodnim organizacijama nego i u neproizvodnim. To 21

zapravo znai da su one utjecale na organiziranje cijeloga drutva. Organizacija je postala posebno podruje znanstvenoistraivakog rada, ona se nalazi kao predmet nastave u odgojno-obrazovnom sustavu i ona je postala struka. U svijetu je organizacija prisutna i priznata kao znanost, pa je i njeno prouavanje danas ve opa pojava. To ne iznenauje jer dugotrajno povijesno iskustvo i izuavanje organizacijskih fenomena pokazuje da u razvoju drutva primarnu ulogu ne igraju resursi (vrela, izvori, potencijali...), nego sposobnost da se oni i drugi imbenici optimalno iskoriste, tj da nisu u razvoju drutva primarni prirodni uvjeti, nego organizacija toga drutva. Meutim, iznenauje injenica da organizacija nije u Hrvatskoj dovoljno poznata ni priznata (ugaj, et. al., 1987; 37-43). Iz dosadanjeg izlaganja vidljivo je da postoje odreene potekoe u definiranju organizacije jer ona nije ni fizika ni konkretna injenica. Ona ima u isto vrijeme i fizike i apstraktne znaajke. U tumaenju pojma organizacije esto je dolazilo i do konfuzija. One nisu sluajne i neobjanjive. Naime, do njih je dolazilo zbog kompliciranosti fenomena organizacije s jedne strane, a s druge strane zbog razliitih pristupa u istraivanju (ugaj, et. al., 1987; 37). Organizacija, kao i svaka druga praksa, bilo da je rije o medicini, veterini, graevinarstvu, agronomiji, ili ak o koarci, jest umijee. Ono je know-how (znatikako). Prema Weihrichu i Koontz-u (1994; 12) to znai; initi stvari u danoj situaciji i biti suoen s realnostima koje u tom trenutku jesu, odnosno postoje. Parafraziramo li misli ove dvojice autora, onda moemo rei da organizatori mogu raditi bolje koristei se organiziranim znanjem o organizaciji. Prihvatimo li definiciju da je znanost organizirano znanje, onda je to znanje ono to tvori jednu znanost. Dakle, organizacija odnosno organiziranje kao praksa je umijee, a organizirano znanje na kojem se temelji ta praksa moemo nazvati znanou. U tom se smislu umijee i znanost ne iskljuuju, ve se nadopunjuju. Organizator mora u prvom redu poznavati dobru teoriju i stalno pratiti njezin razvitak, ali i primjenu teoretskih zasada, a to znai poznavati i tehniku, umijee, obrt, majstorstvo. Kao to se za nekog lijenika kae da odlino poznaje ne samo anatomiju nego da je pravi majstor u kirurgiji, tj. u primjeni, u tehnici, u umijeu, tako se to mora kazati i odnositi na dobrog i uspjenog organizatora. Dodue, nema pravog uspjeha ni u jednoj profesiji ako ne sudjeluje jo jedna komponenta pri svemu tome, a to je vlastita sposobnost, invencioznost, izumiteljstvo, odreeni ar, po kojem strunjak odreene struke ili znanstvenik postaje pravi virtuoz. U organizacijskoj literaturi postoji mnotvo radova koji dokazuju da je organizacija znanost. Da je organizacija posebna znanost, jasno je tamo negdje od F. W. Taylora i H. Fayola. No, unato svemu neki autori smatraju da organizacija kao znanost ne postoji, da se tu radi samo o posebnom aspektu drugih znanosti. Objedinimo li napore pojedinih autora i uvaimo li obiljeja koja ima svaka znanost, pokazuje se da je organizacija ispunila osnovne kriterije formiranja bilo koje znanosti. Organizacija ima: predmet promatranja i prouavanja (istraivanja), vlastite (posebne) metode istraivanja, te svrhu, ciljeve i naela. Organizacija je: otkrila,

22

skupila, sredila i prezentirala nove spoznaje.

Dakle, organizacijska je znanost otkrila, skupila i sredila, a velikim dijelom i objasnila mnoge nove spoznaje o organizacijskim sustavima. To se, u prvom redu, odnosi na organizacijske strukture, posebice na imbenike koji utjeu na njih (veliina organizacije, tehnologija, okolina) i na mogunost njihove primjene u dananjim uvjetima (Frese, 1980; Jermakovicz, 1980a i 1980b). Zatim tu su i procesi i njihove komponente (radna iskustva, kadrovi, radno vrijeme i radni prostor) (Springer, Katschalina i et. al, 1979). Sistematizirana su znanja iz razliitih organizacijskih podruja i formirane su mnoge discipline. Dodue, u znanstvenoj literaturi nema jedinstvenog opeg naziva za ono to obuhvaa sadraj organizacije. U uporabi su razliiti nazivi kojima se obuhvaa priblino ono to se oznaava nazivom znanost o organizaciji. U anglosaksonskoj literaturi najee se koriste ovi nazivi: Scientific Management (znanstveno upravljanje), Management Science (znanost o upravljanju), Management Theory (teorija upravljanja) i dr., Betriebsorganisationslehre (znanost o organizaciji poduzea), Organisationstheory (teorija organizacije) i dr., najei su nazivi koji se sreu u njemakoj literaturi. U Hrvatskoj se najee upotrebljavaju nazivi: znanost o organizaciji, odnosno organizacijska znanost. U okvirima znanosti o organizaciji formirane su discipline: organizacija rada, organizacija poduzea, teorija organizacije, organizacija proizvodnje, metodika organizacijskog projektiranja, studij rada i dr. Ne moe se zanemariti ni utjecaj to ga znanost o organizaciji ima na razvoj drugih disciplina (npr. na ergonomiju, ekonomiju, informatiku, sociologiju, psihologiju itd.). Iako je terminologija i njena odreenost takoer jedno od bitnih obiljeja svake znanosti, ona je u organizacijskoj znanosti jo u razvoju. No, ve se javljaju radovi iz tog podruja i poeci stvaranja enciklopedije organizacijskih pojmova. Organizacija je danas toliko prisutna u drutvu i vana za njegov daljnji razvoj da je praktiki nemogue rjeavati probleme gospodarske prakse bez znanstvenih istraivanja organizacije. Organizacija se u svijetu afirmirala kao znanstveno polje, a njezine pojedine grane, ogranci i discipline ukljuene su u nastavne planove mnogih visokokolskih ustanova. Njom se bavi sve vei broj znanstvenih i strunih radnika u poduzeima, kolama, fakultetima, specijaliziranim institutima i drugim organizacijama. Iako njen znanstveni karakter nije vie sporan, ipak, kao to je ve napomenuto, neki autori, osobito iz ostalih znanstvenih podruja i polja, postavljaju pitanje: moe li se govoriti o znanosti, ili se zapravo radi o zbirci rezultata veeg broja autonomnih manje-vie priznatih znanosti, kao to su fiziologija rada, psihologija rada, sociologija i higijena rada, fenomenologija, povijest, ekonomija i pravo rada, mnogih dijelova matematike, logike, teorije informacija, teorije sustava, kibernetike, filozofije itd. Sigurno je da teorija organizacije u velikoj mjeri koristi plodove navedenih znanosti i njihovih disciplina, ali je sigurno i to da ih je u odreenoj mjeri ve amalgamirala (Han, 1981; 94).

2.4. ZNANSTVENA TEORIJA I TEORIJA ORGANIZACIJE

23

Temeljno je obiljeje svake znanosti, pa onda i organizacije, razvijanje znanja primjenom znanstvenih metoda. Znanost se sastoji od jasnih pojmova, teorije i drugog akumuliranog znanja, razvijenog iz hipoteza, eksperimenata i analiza. Metoda (grki methodos, put, nain istraivanja) u znanosti znai nain istraivanja i izlaganja predmeta koji znanost istrauje. Znanstvena metoda je zajedniki naziv za razliite naine kojima se znanosti koriste u svom radu da bi istraile i predstavile rezultate svojih istraivanja. Ujedno je to i put kojim se oblikuje i izgrauje znanost kao takva. U irem smislu, svaki nain ispitivanja i / ili istraivanja, kojim se stjee sigurno, sreeno sistematizirano znanje, naziva se znanstvenom metodom (Dubi, 1970; 77). Znanstveni pristup zahtijeva jasne pojmove. Termini (rijei i izrazi) kao jezini izrazi pojmova morali bi biti egzaktni, informativni, kako za znanstvenike, tako i za praktiare, i odnositi se na predmete koji se analiziraju. Na tim temeljima znanstvena metoda podrazumijeva utvrivanje injenica pomou promatranja. Podaci, injenice jesu sirovina svakoj znanosti. Nakon klasificiranja i analiziranja tih injenica znanstvenik trai uzrono-posljedine (kauzalne) odnose. Poslije ispitivanja jesu li ta uopavanja i te hipoteze tone, i nakon to se doimaju istinitima, tj. kad se ini da odraavaju i tumae stvarnost, nazivamo ih naelima. Hipoteza je pretpostavljeno (zamiljeno) objanjavanje uzroka biti pojave koju prouavamo. To je zapravo probno objanjenje neke pojave, plod domiljanja. Ono pridonosi razvoju znanosti jer usmjeruje istraivanje. Naelo je polazna toka u poimanju ega, osnovno pravilo ponaanja; princip (Ani, 1991; 357), a princip je: 1. osnovni stav, polazna misao znanosti ili teorije, 2. vodea ideja; naelo (Ani, 1991; 550). Naela nisu uvijek besprigovorno i nepromjenjivo istinita, ali ih se smatra dovoljno valjanim da bi ih se koristilo za predvianje (Weihrich, Koontz, 1994; 12-13). Naela u organizaciji su temeljne istine, ili ono to se smatra istina u danom trenutku, koje objanjavaju odnose izmeu dva ili vie skupova varijabli, obino izmeu ovisne i neovisne varijable. Naela mogu biti deskriptivna ili predikativna, ali ne i preskriptivna. To znai da mogu opisivati u kakvom je odnosu jedna varijabla s drugom, odnosno to e se dogoditi kada te varijable ponu meusobno djelovati. Naela ne propisuju to bi zaposleni trebali initi. Na primjer Fayolovo naelo jedinstva nareivanja (komande) znai da zaposleni trebaju dobivati nareenja od samo jednog pretpostavljenog, odnosno da pojedinac to ee izvjeuje samo jednog nadreenog. Takvim nainom rada najvjerojatnije e taj pojedinac osjeati lojalnost i obvezu, te je manje vjerojatno da e biti zbrke s uputama. To naelo jednostavno predvia. Ono ne govori da pojedinci ne bi trebali izvjetavati vie od jedne osobe. Zapravo, ono kazuje da ako to pojedinci ine, njihovi rukovoditelji moraju biti svjesni moguih opasnosti i te bi rizike trebali uzeti u obzir kod ocjenjivanja prednosti i nedostataka viestrukog nareivanja (Weihrich, Koontz, 1994; 14). Znanstvena teorija je hipoteza koju smo privremeno prihvatili kao potvrenu i spremni smo je zastupati. Teorija je ope naelo, formula koja je izvedena iz oiglednosti, ali svakako ima privremeni karakter. Prema Vujeviu (1983; 26) teorija je vii zakon uz pomo kojeg se objanjavaju nii zakoni. Za Weihricha i Koontza (1994; 13-14) teorija je sustavno grupiranje meusobno ovisnih pojmova i naela koji daju okvir nekom znaajnom podruju organizacije da poslui klasificiranju znaajnog i relevantnog znanja o organizaciji. Osnovne vrste znanstvenih teorija razlikujemo prema ovim kriterijima:

24

a) prema predmetnoj oblasti (to su teorije raznih znanosti: organizacijske, informacijske, ekonomske, sociologijske, bioloke i druge teorije), b) prema strukturi teorije (razlikujemo teorije teorijskih znanosti, kakve su logika i matematika, i teorije empirijskih znanosti kojima pripada veina drutvenih znanosti), c) prema spoznajnom porijeklu (prema logiko-spoznajnom, odnosno prema teorijskom porijeklu, razlikujemo: analitiko-deduktivne, empirijsko-induktivne, hipotetino-deduktivne i sloene teorije, kakva je veina znanstvenih teorija), d) po openitosti (razlikujemo najopenitije teorije, ope i posebne teorije), e) prema znanstvenoj utemeljenosti, odnosno prema strogosti (razlikujemo: utemeljene, deduktivne i manje utemeljene, empirijske induktivne znanstvene teorije koje su samo, vie ili manje vjerojatne). Kao to nema apsolutne istine, tako nema ni apsolutne teorije. One su uvijek na snazi pod odreenim okolnostima i odnose se na odreene injenice. Postoji razlika izmeu prirodnih i drutvenih znanosti. Ako u istraivanju drutvenih pojava ne moemo objasniti neke injenice pomou poznatih teorija, trebamo traiti novu teoriju. Drutvene pojave imaju dinamike znaajke i spoznaje u drutvenim znanostima brzo zastarijevaju. Drutvene pojave i procesi nakon odreenog vremena poinju se temeljiti na novim zakonitostima pa ih je zbog toga potrebno istraivati i objanjavati novim teorijama (Vujevi, 1983; 26). Na slici 2.4. predoen je znanstveni pristup (Weihrich, Koontz, 1994; 13). Kolijevka organizacije bila je praksa u industrijskoj proizvodnji. Njeni prvi istraivai potjecali su iz proizvodnje. Motivi koji su ih pokretali temeljili su se na elji da se otkriveni rezultati primijene u proizvodnji i tako ona pobolja, odnosno podigne djelotvornost, uspjenost i proizvodnost. Temeljna orijentacija znanosti o organizaciji prema praktinim organizacijskim problemima u proizvodnji svojstvena je uglavnom klasinim znanstvenim dostignuima organizacije. Pioniri organizacije, koji su se razvili u znanstvenike svjetskog formata, gotovo su svi polazili od praktinog organiziranja proizvodnje. Dodue, sporadina istraivanja organizacijskih problema obavljana su i u vojsci, crkvi i dravnoj upravi.

25

TEORIJA

NAELO

NAELO

NAELO

ZNANSTVENA METODA Traenje injenica i kauzalnih odnosa Provjera hipoteze

POJAM

POJAM

Pojedinosti

Pojedinosti

Pojedinosti

Slika 2.4. Znanstveni pristup Teorija organizacije izrasla je iz neposredne ovjekove prakse, pa je stoga logino da su pojmovi i principi organizacije vezani uz tu praksu. Meutim, ovjeanstvu je trebalo dugo vremena da oblikuje prve teorijske postavke organizacije (Kapusti, red., 1991; 17). Izgradnja teorije organizacije u okviru teorijskog utemeljenja znanosti o organizaciji vrlo je kompliciran spoznajno-praktini proces, koji zahtijeva obuhvaanje velikog broja imbenika heterogene naravi, koji trae oslonce na teevine drugih znanstvenih disciplina. Znanost o organizaciji raspolae relativno velikim fondom znanja, odnosno teorijsko-praktinih postavki koje se nalaze u vrlo razliitom stupnju openitosti i predstavljaju znanstvenu izvornu grau na kojoj se temelji ova znanost i pomou koje dokazuje svoje teorijske stavove. Moe se kazati da je rije o agregiranju skupa razliitih prilaza i shvaanja o organizaciji, s uim i irim, ali nedovoljnim, sustavima objanjenja i bez potpuno razvijenog i razraenog jedinstvenog teorijskog sustava koji bi objedinjavao sva njihova empirijska i teorijska uopavanja. Kao i veina sociologijskih teorija i teorija odnosno teorije organizacije pripadaju u teorije empirijskih znanosti koje se temelje na provjerenim iskustvenim uopavanjima i znanstvenim zakonima. Prema stupnju znanstvene utemeljenosti (strogosti), teorija organizacije uvrtava se u empirijske induktivne odnosno empirijske-individualne teorije ija je znaajka da se njihova vrijednost moe samo vie ili manje potvrditi, ali ne i strogo dokazati. Za razliku od onih znanstvenih teorija koje nastaju i razvijaju se samo na deduktivan nain, a to su veinom teorije s potpunije razvijenom logikom strukturom kod kojih se uvijek polazi od teorijskih postulata ili aksioma i od njih se ide k iskustvu, teorije organizacije nastaju i razvijaju se na induktivan nain. Za teoriju organizacije moe se kazati da se ona sastoji od niza odnosno skupa temeljnih premisa, definicija temeljnih pojmova i prilino fragmentiranih iskustvenih spoznaja iz razliitih podruja na kojima je organizacija bila primijenjena ili je s njima bila u doticaju. To su prije svega ekonomija, tehnika, sociologija, psihologija i dr. S obzirom na narav organizacijske znanosti i na njenu nedovoljnu razvijenost, teorija organizacije pripada u teorije koje su manje podlone formalizaciji, odnosno manje su 26

precizne i sistematizirane. Pod formalizacijom jedne znanstvene teorije razumijeva se njeno strogo formuliranje i priopavanje te teorije pomou formaliziranog znanstvenog jezika. Ova formalizacija tee paralelno s aksiomatizacijom. Da se radi o niskom stupnju formalizacije teorije organizacije to, se vidi iz pojmovnog repertoara koji ona koristi. Tako se moe uoiti da njezina centralna kategorija-organizacija ima viestruko znaenje to je izraz niskog stupnja formalizacije (Kapusti red., 1991; 17). Teorija organizacije nije uvijek tona do u najmanje sitnice, ponekad nije jasna i razgovijetna. Naime, postoji obrnut odnos izmeu sadrajnog bogatstva i stupnja formaliziranosti znanstvene teorije. Ako je stupanj formaliziranosti vii, utoliko je znanstvena teorija siromanija, ali zato preciznija i sistematskija, zbog ega se znanstvene teorije i formaliziraju. Apstraktnije i ope znanosti i znanstvene teorije mogu se vie formalizirati od konkretnijih i posebnih teorija. Zato su najvie formalizirane logike i matematike teorije, dok su empirijske teorije, kakva je i teorija organizacije, manje podlone formalizaciji. Pod pojmom sistematizirane teorije (aksiomatiziranost) razumijeva se sistematska konstrukcija teorije na temelju sudova, aksioma ili postulata teorije. Manja aksiomatiziranost teorije organizacije govori o manjoj plodnosti znanstvene teorije, odnosno o manjoj izvodljivosti odrivih hipoteza. Plodnost teorije organizacije je na razini plodnosti drugih empirijskih znanosti. To znai da postoje hipoteze koje imaju visok stupanj odrivosti, ali postoje i hipoteze koje se novim istraivanjima rue i postavljaju nove. Ovo i zbog toga to se objekt istraivanja transformira pod utjecajem suvremenog razvoja, a mijenjaju se uvjeti u kojima egzistira kako taj objekt tako i elementi predmeta istraivanja (Kapusti, red., 1991; 18). Uzimajui kao opu definiciju teorije organizacije da je ona sustav temeljenih opih i posebnih pojmova, te i na odreen nain povezanih opih i nunih iskustvenih sudova izraenih modelom o pojavama u organizaciji, onda moemo usmjeriti analizu na njena bitna obiljeja, a to su svrha i ciljevi, struktura i nain funkcioniranja. Ili, krae reeno. s motrita procesa cjelovite znanstvene spoznaje teorija predstavlja jedan od sredinjih pojmova znanstvene metodologije. Metodoloki postupak kojim se dolazi do odreene znanstvene spoznaje prolazi, uglavnom, tri vanije faze. To su: empirijsko istraivanje, utvrivanje znanstvenih zakona (logiko objanjavanje), te praktino i logiko provjeravanje (verifikacija). U ovom kontekstu opa uloga teorije organizacije u znanstvenoj spoznaji obuhvatila bi prikupljanje empirijskih podataka i logiko objanjavanje pojava ili procesa u organizaciji koji se istrauju. Konkretnije istaknuta uloga teorije organizacije u svezi empirijskog istraivanja ogleda se u: u odreivanju temeljne orijentacije znanstvenog istraivanja organizacije u cjelini i u istraivanju empirijski injeninog materijala; u izradi konceptualnih shema klasifikacije i sistematizacije podataka o promatranju pojava ili procesa u organizaciji i u zakljuivanju i generalizaciji injenine spoznaje.

Ako se promatra teorija organizacije u cjelini, tada se mora konstatirati da njezina spoznajna mo nije tako velika kao to je sluaj kod drugih empirijskih metoda. Razlog tome lei u injenici da ona jo uvijek nije razvila odgovarajui broj teorija, a niti je uspjela oblikovati jednu integralnu teoriju organizacije. Stoga i upotrebu termina teorija organizacije treba ovdje uvjetno shvatiti. Meutim, to ne znai da pojedinane teorije u 27

okviru znanosti o organizaciji nemaju znaajnu mo. Mo predvianja teorije organizacije nije velika i to prvenstveno stoga to nije uspjela razviti adekvatnu metriku. Ova njezina nemo manifestira se u nerazvijenosti metoda za utvrivanje efekata koje e imati neka konkretna organizacijska promjena. Meutim, postoje napori da se izgradi specifina znanstvena disciplina organometrija (Buble, 1994; 117) koja bi se bavila mjerenjem efekata organizacijskih promjena. (Kapusti, red., 1991; 17-18). Na kraju ovog dijela recimo i to da se u drutvenim znanostima razlikuju dvije vrste teorija, i to (ugaj, 1989; 146): a) empirijska teorija i b) normativna teorija. S motrita organizacije empirijska teorija govori o organizaciji kakva ona jest, a normativna teorija govori o organizaciji kakva bi ona trebala biti. Istinitost empirijske teorije relativno se lako provjerava podudarnou miljenja, te pojava i procesa o kojima se misli. Normativna teorija, koja govori o budunosti, o organizaciji kakva se eli, ne moe se provjeravati na nain kao istinitost empirijske teorije (ugaj, 1989; 145-146). 2.5. PREDMET I METODE ZNANOSTI O ORGANIZACIJI 2.5.1. Predmet znanosti o organizaciji Predmet istraivanja poinje, podstie i usmjerava znanstveno istraivanje, uvjetujui pri tom metode i sredstva kojima se u istraivanju sluimo. On moe biti opi i posebni. Opi predmet istraivanja je ukupna stvarnost u kojoj znanost istrauje strukturu kretanja kao i uzajamno djelovanje izmeu strukture i kretanja. Vodeu ulogu ima kretanje koje moe biti: neivo (abiogeno) i ivo (biogeno), odnosno, mehaniko, toplotno, elektromagnetsko, gravitacijsko, kemijsko, bioloko i drutveno. Kretanje je najvanije pa se zbog toga znanost u biti smatra znanou o kretanju.1 Poseban su predmet organizacije kao znanosti organizacijski sustavi i podsustavi, odnosno njihove strukture i procesi. Organizacijski sustavi nastali su svjesnom organizacijskom akcijom ovjeka koji im neprestano odreuje svrhu i ciljeve i svojim upravljakim akcijama stalno ih usmjerava k njima. Upravo svrha i ciljevi zbog kojih su nastali razlikuje organizacijske sustave od prirodnih i tehnikih sustava, iako se prirodni i tehniki sustavi mogu promatrati kao njihovi podsustavi. Tako kao kombinaciju prirodnih i tehnikih sustava dobivamo organizacijske sustave. Organizacijski sustavi obuhvaaju sve materijalne, moralne i umne tekovine koje je ljudski um stvorio. Inae u teoriji sustava mogue ih je sresti i pod imenima kao to su: sloeni dinamiki sustavi, veliki sustavi, velike strukture itd. Osim karakteristinih obiljeja ope teorije sustava, organizacijski sustavi u pojedinoj organizaciji obuhvaaju specifine uvjete i slue racionalnom provoenju procesa podijeljenih radom prilikom ispunjavanja posebnih drutvenih zadataka. Organizacijske sustave izuavaju i mnoge druge znanosti, osobito ekonomske i tehnike, koje se tijesno prepliu i proimaju s organizacijskom znanou. Odnos jedna znanost = jedan predmet, koji je dugo vaio u znanosti, danas se zamjenjuje odnosima mnogo znanosti = jedan predmet, jedna znanost = mnogo predmeta.

28

Ono to je Kedrov (1969; 21) pisao za prirodne znanosti, potvruje se i u ovom sluaju. U stvari, u dananje vrijeme, pisao je Kedrov, postoji takav odnos kada predmet jedne znanosti, npr. Zemlja ili ivot, postaje objekt prouavanja mnogih znanosti, a ne samo jedne jedine znanosti. Metoda jedne znanosti poela se primjenjivati pri prouavanju razliitih objekata koji ine predmet drugih znanosti; samim tim nestao je stari monopol kada su razliiti predmeti bili strogo podijeljeni izmeu razliitih znanosti. No, iako vie znanosti ima djelomino zajedniki predmet izuavanja, organizacijska se znanost razlikuje od njih; ona ima posebnu svrhu, ciljeve i naela u okviru kojih razvija svoju metodologiju (ugaj, Kapusti, 1989; 54-55). Predmet znanosti o organizaciji jasno je odreen ve njezinim nazivom. Prema tome predmet je znanosti o organizaciji sama organizacija, odnosno njezina organizacijska struktura, procesi u njoj i njeno funkcioniranje. Svaka pak organizacijska struktura je struktura odgovarajueg sustava. Predmet prouavanja znanosti o organizaciji su pojave koje uvjetuju elemente, funkcije i procese u nekom organizacijskom sustavu. Znanost o organizaciji bavi se organizacijom kao procesom organiziranja. Ima autora koji dre da znanost o organizaciji, po prirodi stvari, ima zadatak prouavati kompleks odnosa koji se uspostavljaju i razrjeavaju u jednoj organizacijskoj cjelini i koji su uvjetovani mnogim pojavama i imbenicima. U tom smislu, sve pojave i imbenici koji utjeu na odnose u organizaciji takoer su predmet izuavanja znanosti o organizaciji. Prije svega, ona izuava kvantitativne i kvalitativne odnose sredstava organizacije i njihovo djelovanje na ljude, tj. radni kolektiv. S druge strane, nju interesiraju odnosi i djelovanje ljudi prema angairanim sredstvima. Uzajamni odnosi i djelovanje ljudi i sredstava uvjetovani su karakterom poslova, tj. radnih zadataka i objektivizirani su samom podjelom rada, koja je, inae, uvjet opstanka i razvoja svake organizacije. Predmet prouavanja znanosti o organizaciji rada su pojave koje uvjetuju elementi poduzea, funkcije u poduzeu i proces reprodukcije u njemu sa stajalita procesa organizacije (Milerlaj, 1976; 3). Prema navedenom autoru isto je i predmet prouavanja znanosti o organizaciji poduzea2 (Milerlaj, 1971; 12). O predmetu znanosti o organizaciji poduzea vrlo detaljno pie M. Buble (Kapusti, red., 1991; 13). On veli: Organizacija poduzea predstavlja predmet istraivanja znanosti o organizaciji. U tom smislu znanost o organizaciji poduzea tretira organizaciju poduzea s dva aspekta: sa strukturnog i s funkcijskog aspekta. Sa strukturnog aspekta znanost o organizaciji poduzea ne izuava promjene u faktorima procesa proizvodnje to ine druge znanstvene discipline (ergonomija, ekonomija, tehnologija i druge), ve izuava promjene i dinamiku promjena koje su inducirane promjenama u faktorima proizvodnje. Prema tome kada je rije o strukturnom aspektu predmeta znanosti o organizaciji poduzea, tada se moe kazati da ona izuava promjene drugog i treeg stupnja apstrakcije. To znai da je zadatak znanosti o organizaciji poduzea utvrditi i provjeriti zakone dinamike mijenjanja promjena. Ovo zbog toga to svaki sustav ima svoje zakone i svaka situacija u tom sustavu ima svoje varijante istih zakona. Ako se reguliranje funkcioniranja ne temelji na tim zakonima na znanosti o mijenjanju promjena ve na zakonima o pojavama i promjenama na njima, reguliranje funkcioniranja organizacije nee biti dovoljno uspjeno jer nee biti dovoljno znanstveno utemeljeno. S funkcijskog aspekta znanost o organizaciji poduzea izuava proces oblikovanja organizacije poduzea. U tom smislu ona polazi od toga da svi procesi oblikovanja 29

organizacije poduzea imaju neto zajedniko, neto to proizlazi iz odreenih opih naela organiziranja i neto to je specifino u svakom procesu organiziranja i to je uvjetovano specifinim znaajkama predmeta organiziranja. Tako se i organizacija poduzea kao proces organiziranja podreuje odreenim opim naelima organizacije i odreenim specifinim zahtjevima organizacija koji proizlaze iz specifinosti poduzea. U navedenom kontekstu moe se zakljuiti da je proces organiziranja uvjetovan polaznim naelima, primijenjenim metodama i koritenim instrumentima koji mogu biti opi ili univerzalni i posebni ili specijalni. U tom je smislu organizacija poduzea shvaena kao proces organiziranja, predmet prouavanja znanosti o organizaciji poduzea. O predmetu znanosti o organizaciji moemo zakljuiti: predmet znanosti o organizaciji su organizacijski sustavi i podsustavi, odnosno njihovi procesi, strukture i funkcioniranje; predmet prouavanja su i pojave koje uvjetuju elemente, funkcije i procese u nekom organizacijskom sustavu; u tom smislu sve pojave i imbenici koji utjeu na odnose u organizaciji takoer su predmet prouavanja znanosti o organizaciji; znanost o organizaciji bavi se organizacijom kao procesom organiziranja; i znanost o organizaciji rada i znanost o organizaciji poduzea imaju za predmet istraivanja pojave koje uvjetuju elementi poduzea, funkcije u poduzeu i proces reprodukcije u njemu s motrita procesa organiziranja; sa strukturnog aspekta znanost o organizaciji poduzea istrauje promjene i dinamiku promjena koje su inducirane promjenama u imbenicima proizvodnje; s funkcijskog aspekta znanost o organizaciji poduzea istrauje proces oblikovanja organizacije poduzea.

2.5.2. Metode znanosti o organizaciji Predmetu, svrsi, ciljevima i zadacima odreene znanosti treba biti primjerena i metoda istraivanja, jer u protivnom ona nije u stanju zahvatiti stvarnost u svoj postupak. Metoda (grki methodos, put, nain istraivanja) openito znai planski postupak za postignue nekog cilja na filozofijskom, znanstvenom, politikom ili praktinom podruju. Postoji i itav niz drugih definicija pojma metode. Smatra se da je metoda i sustav naela koji upravljaju spoznajom, teoretskom djelatnosti preobrazbe stvarnosti, odnosno svijeta. Moe se s dosta sigurnosti rei da emo istinu o objektu istraivanja dobiti samo ako smo izabrali pravi put, odnosno pravu metodu. Odreujui ulogu metoda u znanstvenoj spoznaji, engleski filozof F. Bacon (1561.-1626.) usporeivao je metodu sa svjetionikom koji osvjetljava put u tamnoj noi. On je dodao da e ak hromi ovjek, idui pravim putem, prestii zdravog koji ide bespuem, tj. ide krivim putem, odnosno koji nije izabrao pravu metodu. Descartes (1596.-1650.) je, pak, kazao:da nije njegova zasluga u tome, to bi on raspolagao veom darovitou od drugih ljudi, ve njegova prednost je ba u tome, to on raspolae boljom metodom. Jer bez metode zaluta duh, dok pomou metode i prosjena, obina misao moe ostvariti velika djela. Kopljima i maevima ne juria se na topove, kao to se i pogrenim metodama ne mogu rjeavati problemi, a osobito zamreni. Neprimjerena metoda istraivanja je najvea znanstvena bolest.

30

Ovaj termin ima vie znaenja: a) smiljen ili ustaljen nain obavljanja nekog rada ili djelatnosti, b) gotova shema, redoslijed, model, procedura po kojoj se odvija neka praktina djelatnost (npr. proizvodna metoda u industriji i poljoprivredi, metode politike aktivnosti itd.), c) misaoni, logiki postupak primijenjen sa svrhom da se to lake, to tonije i sustavno obrade znanstvene injenice i podaci (znanstvena metoda). Postoje mnogobrojne metode u raznim granama ljudske djelatnosti. Tako se npr. govori o metodama u umjetnosti, odnosno u umjetnikom stvaralatvu. Posebno treba razlikovati znanstvene metode ili metode znanstvenog istraivanja. Svaka znanost ima svoje metode, tako da se one razlikuju ve prema tome u kojoj se znanosti primjenjuju. Osim njih postoje i metode zajednike svim granama znanosti. Pri organiziranju pojedinih proizvodnih i neproizvodnih sustava, odnosno proizvodnih i neproizvodnih poduzea, koriste se dvije temeljne skupine metoda. Prva je empirijska, a druga je skupina znanstvenih metoda. Empirijske metode sastoje se u koritenju steenih iskustava, vlastitih i tuih. Ona polaze od organizacijske prakse, a poinju s konstatacijom i opisivanjem injenica dobivenih iskustvom, odnosno organizacijskih mjera i njihovih efekata. Empirijske metode su lake od znanstvenih, jednostavnije i zato primamljivije u primjeni. No, one nisu u stanju obuhvatiti sve elemente sustava, bilo proizvodnih ili neproizvodnih, niti postaviti optimalne odnose u njima. Empirijske organizacijske metode su nepotpune, pa samim tim ne mogu biti dovoljno racionalne. One u organizaciji predstavljaju samo jednu fazu u njezinu razvoju, slino kao to je sitno-obrtnika proizvodnja bila samo jedna faza u razvoju industrije. Primamljivost empirijskih metoda u organizaciji sastoji se u tome to one zahtijevaju manje rada i sposobnosti od organizatora, a istovremeno manje obveza od izvritelja. Ove metode zato su i primamljive to kod organizatora, menadera stvaraju uvjerenje o visokim osobnim kvalitetama. Poduzea, kao i dogaaji i postupci koji se u njima zbivaju, jesu empirijska realnost. U poduzeu postoji mnogo pojava, pa i gospodarskih, te organizacijskih, koje su promjenljive. Vano je da se te pojave u istraivanju zahvate tako, kakve one stvarno jesu, jer sve ovisi o pravilnom zahvaanju ivota poduzea i itavog gospodarstva. U zahvaanju gospodarskih povezanosti kao polaznu toku treba uzeti samo poduzee i iskustva svakodnevnog ivota, jer je, ponovimo to, znanost o organizaciji poduzea iskustvena znanost. Znanstvene metode mogue je klasificirati prema raznim osnovama razdiobe, pa se u literaturi i susreu razliiti pristupi klasifikaciji metoda. Ipak, najee se susreu razne dihotomijske klasifikacije. Jedna od njih razlikuje ope i posebne metode. Kriterij za tu podjelu nije uvijek jednoznaan. Ope metode tiu se itave znanosti i bilo kojeg objekta prouavanja. Posebne ili specijalne metode karakteristine su za odreene znanosti. Znanstvena metoda ukljuuje sumnju u spoznaju i tako djeluje progresivno jer neprekidno trai nove spoznaje3, no ovu sumnju treba razlikovati od skepticizma. Dok skepticizam sumnja u sve, znanstvena metoda polazi od istinitih stavova (truizama) 4. Posebna znanost, koja prouava metode, jest metodologija. Ona se bavi znanstvenim metodama u logikim, tehnikim, organizacijskim i strategijskim aspektima. Pod logikim aspektima znanstvene metode razumijevaju se sva ona logika pravila kojih se istraiva mora pridravati pri definiranju svojih pojmova, pri stvaranju definicija, klasifikacija, pri

31

donoenju svojih sudova, zakljuaka i dokaza. Osim toga tu ubrajamo i sve one probleme vezane za ispitivanje uloge hipoteza i znanstvenih teorija u istraivanju, kao i probleme u vezi s ispitivanjem logike strukture znanstvenih zakona i njihova povezivanja u logiki neprotivrjean sustav. Tehniki aspekt znanstvene metode obuhvaa sva ona tehnika sredstva pomou kojih znanost, u ovisnosti od svojih ciljeva i svoje razvijenosti, nastoji doi do novih spoznaja. Organizacijski aspekt znanstvene metode obuhvaa optimalne organizacijske forme znanstvenog rada. (Optimalne forme komunikacija izmeu znanstvenika, optimalne forme za odgoj mlaeg znanstvenog kadra, individualnu i kolektivnu produktivnost znanstvenika itd.). Dugo vremena dominirao je iskljuivo individualni znanstveni rad. Povijest znanosti u sutini je individualistika. Naime, velika otkria vezana su za imena pojedinaca, a ne institucija (sveuilita, akademije, instituti itd.). Danas je individualan rad manje znaajan. Nasuprot njemu raste znaenje grupnog timskog rada. Znanost zahtijeva organizaciju. Pod strategijskim aspektima znanstvenog rada razumijeva se postavljanje dugoronijih teorijskih ciljeva i praktinih potreba koje bi mogle biti zadovoljene ako se rijei neki znaajan teorijski problem u znanosti. Metodologija pomae u procjenjivanju realistinosti tih ciljeva. Znanstvena metodologija ima ove tri osnovne znaajke: a) Tvrdnje treba iznositi jasno, precizno i drutveno razumljivo (komunikabilno). b) Znanstvena spoznaja u jednom podruju mora biti obrazloena i povezana s drugim spoznajama, jedni se stavovi izvode iz drugih u skladu s logikim pravilima koja imaju objektivni drutveni karakter. c) Svi se rezultati znanstvenog istraivanja moraju provjeriti u praksi. Postoje mnogobrojne znanstvene metode: analiza, sinteza, induktivna i deduktivna metoda, zatim metode apstrakcije, konkretizacije, generalizacije, specijalizacije, modeliranja, klasifikacije, komparacije, genetika, historijska i druge. Njih treba u konkretnoj situaciji pravilno izabrati prema predmetu, svrsi i ciljevima istraivanja. Osim toga izabrana metoda mora se dobro poznavati i pravilno koristiti. esto se kvaliteta znanstvenog rada ocjenjuje na primjeni nove metode. U organizaciji poduzea ne moemo se sluiti samo jednom metodom jer ne postoji univerzalna koja bi bila primjenljiva u svim situacijama koje se javljaju u poduzeu. Prema tome, moemo govoriti o metodama u organizaciji poduzea. O tome je Hilf (1963; 58) napisao: Metode su reflektori. Kao to reflektor potpuno obasja predmet s jedne strane, ali suprotnu stranu ostavlja tamnom, tako i svaka istraivaka metoda objanjava jednu stranu svoga predmeta, ali zato ostavlja drugu stranu u tami. Stoga svaka metoda ima ogranienu dokaznu vrijednost, a konstatacije svake metode trebale bi po mogunosti biti dopunjene daljnjim istraivanjima drugim, nezavisnim metodama. Ukoliko je razliitija takva dopunjujua metoda, utoliko moe dati potpuniju sliku. Zakljuujui dio teksta o metodama znanosti o organizaciji moe se istai: pitanje metoda u znanosti o organizaciji je jedno od najmanje istraenih i prouenih (Sikavica, Novak, 1993; 36); tek ezdesetih godina dvadesetog stoljea poinje se metodama koje se koriste u organizaciji obraati neto vea pozornost (Sikavica, Novak, 1993; 37); pri organiziranju poduzea koriste se dvije temeljne skupine metoda, i to: empirijske i znanstvene metode; empirijske metode sastoje se u koritenju kako tuih tako i vlastitih iskustava;

32

znanstvene metode mogue je klasificirati prema razliitim kriterijima, no ipak najee se susreu razne dihotonijske klasifikacije; jedna od klasifikacija razlikuje ope i posebne znanstvene metode; ope metode (npr. induktivna i deduktivna metoda, analiza i sinteza itd.) ili kako ih neki autori nazivaju univerzalne metode koriste se gotovo u svim znanstvenim disciplinama, pa tako i u znanosti o organizaciji; posebne metode rabe se u samo jednoj konkretnoj znanosti, odnosno znanstvenoj disciplini (npr. u znanosti o organizaciji); u znanosti o organizaciji poduzea ne moemo se sluiti samo jednom metodom, jer ne postoji univerzalna metoda koja bi bila primjenjiva u svim situacijama koje se javljaju u poduzeu; metode treba u konkretnoj situaciji pravilno izabrati prema predmetu, svrsi i ciljevima istraivanja.

2.5.2.1. Ope metode u znanosti o organizaciji U okviru ciljeva i naela organizacijske znanosti primjenjuju se ope i razvijaju posebne metode. Od opih metoda u organizaciji se najee primjenjuju: a) b) c) d) e) f) induktivna, deduktivna, analiza, sinteza, opa teorija sustava (kao znanstvena metoda) i metoda modeliranja.

Navoenje ovih metoda ne treba shvatiti previe usko. Tako se npr., kao to je poznato, induktivna oslanja na neke druge metode (promatranje, eksperiment, brojenje, mjerenje, statistike metode), koje se smatraju pomonim metodama indukcije. Iako su ope metode razvijene u okviru drugih znanosti, njihova primjena na podruju organizacijske znanosti, zbog utjecaja specifinih objekata istraivanja, dala im je takvu posebnost da se mogu smatrati i posebnim organizacijskim metodama kao to je to sluaj s analizom, odnosno Kosiolovom koncepcijom analize zadataka (Kosiol, 1972). (a) Induktivna metoda je sistematska i dosljedna primjena induktivnog naina zakljuivanja s ciljem otkrivanja i dokazivanja istine. Treba praviti razliku izmeu indukcije kao naina zakljuivanja i indukcije kao metode. Dodue, ima logiara koji tvrde da su induktivna metoda i induktivan zakljuak isto. Istina je da nema induktivne metode bez induktivnog zakljuka, no obratno to ne vrijedi. Sluajna upotreba induktivnog zakljuka ne daje nam pravo rei kako se radi o primjeni induktivne metode. Samo dosljedna upotreba induktivnog zakljuka, kada se u prvom redu ili preteno pomou njega dolazi do spoznaje, daje nam pravo kazati kako upotrebljavamo induktivnu metodu. Induktivni zakljuak je zakljuak od pojedinanog i posebnog na ope. Dakle, na temelju promatranja pojave zakljuujemo da e sline pojave, koje jo nisu ispitane, imati iste osobine, ista svojstva. Razlikujemo dvije vrste indukcije: potpunu i nepotpunu. Potpuna indukcija je ona iji se izvod temelji na cjelokupnom (iscrpnom) nabrajanju svih pojedinanih sluajeva. Tako je ve Aristotel smatrao da je sigurna samo ta vrsta indukcije. U praksi su rijetki sluajevi njezine primjenljivosti. Njezin rezultat nikako ne znai proirenje, ve u

33

najboljem sluaju samo sistematiziranje znanja. Kao primjer navodimo: ako znamo da u regiji X poduzea drvne industrije A,B,C,D,E,F,G i H nemaju istraivanje trita kao slubu, a osim ovih 8 poduzea drvne industrije nema vie takvih poduzea, onda zakljuujemo da niti jedno poduzee drvne industrije u regiji X nema slubu istraivanja trita. Nepotpuna indukcija stvara zakljuke na temelju manjeg ogranienog broja pojedinanih pojava, a njeni su zakljuci primjenjivi na ostale injenice iste vrste. Ona se u znanosti upotrebljava mnogo ee nego potpuna indukcija. Na primjer, kada bismo prouavali odreeni broj poljoprivredno-industrijskih kombinata i utvrdili da svi imaju trne odnose izmeu ratarske i stoarske proizvodnje, te da su ove dvije grane posebne organizacijske jedinice, tada bismo mogli donijeti opi sud da svi poljoprivrednoindustrijski kombinati imaju ratarsku i stoarsku proizvodnju kao posebne jedinice. Kod ovog zakljuivanja moe se dogoditi da ipak u jednom kombinatu ratarska i stoarska proizvodnja nisu posebne jedinice. Znai, premise ine konkluziju, u veoj ili manjoj mjeri, vjerojatnom. U praksi je vrlo teko sve sluajeve analizirati. Stoga je vanije relativno malen broj pojava temeljito ispitati u odnosu na ostale pojave s kojima su povezane, nego uzeti vrlo velik broj pojava i u njima traiti ope. Kod odabiranja niza pojedinanih sluajeva promatranja treba paziti da se odaberu reprezentanti. Za to treba imati smisla. Premise (pretpostavke) moraju biti istinite da bi zakljuak (konkluzija), kod nepotpune indukcije, uinile bar vjerojatnim. No, prve pretpostavke, hipoteze za induktivni zakljuak dobivaju se registriranjem rezultata koji su se postigli promatranjem i eksperimentom, brojenjem i mjerenjem. Induktivna metoda se oslanja, dakle, na druge metode (promatranje, eksperiment, brojenje, mjerenje, statistike metode) koje se smatraju pomonim metodama indukcije. (aa) Promatranje je prva i temeljna metoda svake znanosti. Tako se promatranjem na neposredan nain upoznajemo s predmetima, pojavama i injenicama, zatim upoznajemo veze i odnose meu njima. Ono predstavlja temeljnu i nunu pretpostavku za otkrivanje objektivnih zakona o pojavama i procesima. Tako npr. u studiju rada utvrivanje sadanjeg stanja (dijagnoza) obuhvaa na prvom mjestu promatranje. Promatrati se moe radnik, radno mjesto, stroj, postrojenje, radni ili tehnoloki postupak, proizvod ili dr. Promatranje moe biti neposredno i posredno. Neposredno promatranje ili promatranje u uem smislu je kada promatramo odreenu pojavu onakvu, kakva je u prirodi i drutvu, bez naeg utjecaja na nju, a ona se dogaa u vremenu promatranja. Posredno promatranje ili promatranje u irem smislu je ono kada promatramo pojavu, koja je u vezi s pojavom koja se prouava i odatle izvlaimo zakljuke o toj pojavi. Ono ukljuuje ispitivanje (izjave ljudi o pojavi), mjerenje, statistiku, eksperiment i usporeivanje. Razlikujemo dva oblika promatranja. To su obino promatranje i sistematsko promatranje. Obino promatranje moe biti sudioniko (kada motritelj utjee, u odreenoj manjoj mjeri, na pojavu ili se pridruuje skupini koju promatra, pa na taj nain promatra odreene pojave, procese i sl.) i nesudioniko (kada motritelj ne utjee na pojavu i ne pridruuje se skupini, koju promatra). Kod obinog promatranja motri se samo odreena pojava bez obzira na uzroke, koji su je izazvali. Na taj nain ne dobiva se kompleksna slika, pa i rezultati mogu biti netoni, ako su istraiva i motritelj razliite osobe. Sistematskim promatranjem prouavaju se svi uvjeti i odnosi, bilo pozitivni ili negativni, koji su utjecali na neku pojavu u toku promatranja. Na taj nain dobiva se kompleksna 34

slika nastanka pojave, njene preobrazbe i utjecaja, koji su doveli do toga. Sistematskim promatranjem prouavaju se i otkrivaju pozitivni i negativni utjecaji pojedinih initelja i uvjeta, zatim objektivne i subjektivne smetnje i prednosti initelja i uvjeta. Sistematsko promatranje omoguuje prouavanje vanih i znaajnih pitanja. Podatke dobivene sistematskim promatranjem treba uredno biljeiti i sreivati ih po odreenom planu. Iz uredno zapisanih i sreenih podataka mogu se izvesti vani, obrazloeni zakljuci. Da bi promatranje dalo dobre rezultate, treba se drati odreenih pravila: predmet promatranja mora biti dobro izabran definiran, treba tono definirati ciljeve promatranja, svako promatranje mora biti planirano po unaprijed odreenom redu, promatranje treba biti objektivno ili nepristrano, u opaanju treba biti i egzaktan, a to znai promatrati samo one pojave koje pripadaju prouavanom predmetu i promatranje mora biti precizno.

Kvaliteta motrenja u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti motritelja i njegovih znaajki. Izmeu njih valja istai iskustvo i uvjebanost u odreenoj vrsti motrenja. Kad govorimo o promatranju, sjetimo se oca znanstvene organizacije rada, F. W. Taylora (1856.-1915.). Prema njegovim opaanjima vei radni uinak mogao se postii boljim koritenjem radnikove energije, potpunijim koritenjem vremena i boljom organizacijom poduzea. (ab) Za razliku od promatranja, eksperimentalnom metodom namjerno i planski, u odreenim uvjetima i okolnostima, izazivaju se pojave ili procesi u svrhu njihova promatranja i prouavanja. Eksperiment je u biti organizirano usavreno promatranje. Valja naglasiti da je eksperimentalno ispitivanje vana i dragocjena metoda u prirodnim znanostima (fizika, kemija, biologija itd). uveni francuski fiziar Coulomb (1736.-1806.) ukazivao je na rasipanje ljudske energije zbog loe organizacije rada. Preporuivao je eksperimentalnu metodu prouavanja rada: promatrati dobrog radnika plaenog po uinku rada. Coulomb je konstatirao da se od ovjeka ne smije traiti da radi vie od sedam do osam sati na dan, jer osmosatni rad potpuno iscrpljuje ovjekovu dnevnu radnu sposobnost. U drutvenim znanostima upotreba eksperimenata je ograniena na ue oblasti i pojedinane pojave, npr. na istraivanje odreene ekonomske mjere. Drutvene pojave nije lako ni poeljno umjetno izazvati (rat, revolucije, kriminal, sklapanje braka, demonstracije, trajk...), a upravo su te pojave u sreditu interesa drutvenih znanosti. Iako ne moemo izazivati i mijenjati uvjete javljanja drutvenih pojava, moemo pratiti one koje su se ve u odreenim uvjetima javile. Zbog toga u drutvenim znanostima eksperiment dobiva specifino znaenje, pa se eksperimentom naziva svako istraivanje u kojem se prouava pojava pod kontroliranim uvjetima bez obzira na to kako je nastala, prirodno ili umjetno. Eksperiment je u stvari organizirano, usavreno promatranje. No, meu njima postoje razlike. Dok kod promatranja istraivalac ne sudjeluje aktivno (u smislu mijenjanja ili izazivanja procesa, pojave ili njihovih uvjeta), nego samo nastoji to bolje konstatirati, opaati, dotle eksperimentator aktivno sudjeluje tako to mijenja ili izaziva pojave ili uvjete pojave. Ponekad je teko izmeu ovih metoda povui granicu. Na primjer, takav je bio sluaj i s uvenim eksperimentom F. W. Taylora. Podijelivi lopate razliitih veliina, on je promatrao radnike, njihove uinke i umor. To je bilo ujedno i promatranje i eksperimentiranje. Taj primjer pokazuje da eksperimentalna metoda ne postoji sama za sebe izolirano i bez veze s ostalim metodama. Primjena eksperimenata je utoliko tea, 35

ukoliko predmet promatranja zahvaa iru oblast poslovanja poduzea, a utoliko laka, ukoliko je ta oblast ua. Govorei o eksperimentu nuno je rei nekoliko rijei i o misaonom eksperimentu. Misaoni eksperiment je znanstvena metoda koja pokuava sintenzitirati odreene metode matematike i matematikih disciplina (npr. matematike fizike ako se ograniimo na podruje fizike), s eksperimentalnim metodama (npr. metode eksperimentalne fizike). Rezultat te sinteze je jedna apstraktna metoda, koja daje rezultate, iju potvrdu moemo traiti ili u ve provedenim pokusima ili u pokusima koji e tek biti provedeni. Kao rezultat primjene te metode dobivamo odreeni misaoni model. Svaki misaoni model, pa i misaoni eksperiment, temelji se na odreenom skupu opih uvjeta (aksioma i postulata), to omoguuje primjenu apstraktne logike da se dobije itav niz meusobno povezanih uvjeta, i s njima meusobno povezanih stanja, to olakava razumijevanje i dosezanje neke stvarnosti na temelju poznavanja njoj sline stvarnosti. Nagovjetaj ishoda moguih eksperimenata sve je donedavno ovisio prvenstveno o mati i intuiciji znanstvenika koji je provodio misaoni eksperiment. Razvojem znanosti, tehnike i tehnologije, rjeavanje takvih problema postaje sve egzaktnije. Informacijskom tehnologijom simuliran eksperiment, kao i bilo koji proces, ve danas daje odline rezultate. Osim toga, misaoni eksperiment proveden pomou informacijske tehnologije osigurava povratnu potvrdnu spregu. Budui da je misaoni eksperiment apstraktna metoda, za razrjeavanje protivrjenosti, koja iz te apstraktnosti proizlazi, nezaobilaznu ulogu ima filozofija kao kritika apstrakcija jer time ona znanost suoava sa injenicama. U poduzeima se mora stvoriti klima koja pogoduje primjeni eksperimentalne metode i u malom tolerira neizbjene pogreke (ugaj et al., 1994; 56-57). (ac) Brojanje i mjerenje temelj su za sva mjerljiva ispitivanja. Brojenje je metodiki postupak kojim se utvruje broj elemenata ili lanova nekog skupa ili klase. Ono nije mogue u okviru kontinuiranih cjelina, nego samo tamo gdje ima vie razliitih predmeta. Brojenje je mogue samo tamo gdje imamo posla sa skupovima u nekom pogledu slinih predmeta. Pretpostavka brojenja je postojanje klasa, tj. postojanje predmeta koji su razliiti, a ipak u neemu slini. U rezultatu brojenja izbrisane su kvalitativne razlike meu predmetima koji ine neki skup, ostao je samo njihov broj. Ovo poznavanje broja predmeta vaan je sastavni dio znanja o skupovima. U poduzeu je, na primjer, neobino vano znati koliko imamo strojeva, radnika i koliko smo danas dobrih komada (proizvoda) proizveli. Dakle brojenjem dobivamo kvantitativne veliine, odnosno injenine podatke. U brojenju se anulira kvalitativna razlika brojenih predmeta. Mjerenje je osnova proizvodnje, prometa i odnosa meu ljudima. Ono je vano za prikupljanje, verifikaciju i analizu podataka. Mjerenje se moe identificirati kao metodiki postupak kojim se uz pomo nekog pribora utvruje brojana vrijednost nekog ekstenzivnog svojstva ili kvantitete. Ono se definira i kao odreivanje brojane vrijednosti neke mjerne veliine prema njoj jednorodnoj jedininoj veliini - mjernoj jedinici utvrivanjem koliko je takvih jedinica sadrano u mjernoj veliini. Intenzivno svojstvo ili kvaliteta ne moe se mjeriti i brojano izraziti. Moemo mjeriti visinu tvornike hale, trajanje tehnolokog vremena, dubinu sjetve kukuruza, ali ne moemo mjeriti pokvarenost, duhovitost, lukavost, iznenaenost, odnosno njihove stupnjeve. Mjerenja nema bez jedinice mjerenja ili mjerne jedinice. Duljinu mjerimo metrom, masu kilogramom, vrijeme sekundom, elektrinu struju amperom, koliinu tvari molom

36

itd. Takoer se moe testovima, usporeivanjem, anketom itd. mjeriti inteligencija, dobit, standard i dr. U znanstvenom i strunom radu obavezno je u upotrebi Meunarodni sistem mjernih jedinica (SI - Systeme International dunites). Mjerenje zahtijeva instrument za mjerenje ili pribor. Instrument za mjerenje je svako sredstvo koje nam slui za utvrivanje kvantitativnih osobina veliine koju mjerimo. Meu instrumente svrstavamo fizikalno-kemijske instrumente (vaga, metar, voltmetar, Geigerov broja, itd.), testove u najirem smislu rijei (psiholoki testovi slue za mjerenje znanja, stavova, interesa i mnotva drugih psiholokih osobina pojedinaca i skupina) i ovjeka, koji se javlja u procesu mjerenja kao najkompliciraniji, ali i nezamjenjivi instrument (Zvonarevi, 1976; 71). Danas vrijedi slogan: Ako ne moete neto mjeriti nemojte, to ni primjenjivati (Sandra Maclead). (ad) Ako se radi o masovnim pojavama, onda treba primijeniti statistiku, odnosno statistike metode. Ukoliko se kao polazna toka uzme temeljna misao rauna vjerojatnoe, onda statistika treba utvrditi pretpostavljene povezanosti masovnih pojava, koje se statistiki osvjetljavaju. U poduzeu postoje mnoge takve masovne pojave, ali jo vie u odnosu meu poduzeima. Bitni postupci i momenti u primjeni statistikih metoda su slijedei: prikupljanje (statistiko promatranje), odabiranje i utvrivanje statistike mase na koju valja primijeniti statistiku metodu, klasifikacija (statistiko grupiranje), odnosno sreivanje statistikih podataka, obrada podataka pomou statistike analize, jer samo statistiki opis pojave nije dovoljan i za izvoenje opih zakljuaka, uopavanje i tumaenje dobivenih rezultata i stvaranje hipoteza o zakonitosti masovnih pojava.

Preduvjeti primjene statistikih metoda jesu brojenje i mjerenje. U nastavku emo samo nabrojiti one dijelove statistike koji se u organizaciji poduzea najee rabe. To su: 1. srednje vrijednosti a) aritmetika sredina, b) harmonijska sredina, c) medijan, d) mod, 2. mjere disperzije a) raspon varijacije (interval), b) interkvartil i koeficijent kvartilne devijacije, c) varijanca, d) standardna devijacija, e) koeficijent varijacije, 3. mjere asimetrije 4. mjera zaobljenosti 5. korelacija a) linearna korelacija, linije regresije, jednadba analize varijance, Pearsonov koeficijent korelacije, 37

b) krivolinijska korelacija, c) odnos korelacije, d) multipla korelacija, e) parcijalna korelacija, f) korelacija ranga, 6. statistika analiza vremenskih nizova a) indeksi, individualni indeksi, skupni indeksi, b)

trendovi, linarni trend, krivolinijski trend,

7.

teoretske distribucije a) binarna distribucija, b) Poissonova distribucija, c) Gaussova (normalna) distribucija, d) Studentova t-distribucija, e) F-distribucija, f) Hi-kvadrat distribucija,

8. osnovni skup i uzorak 9. testiranje hipoteza. (ae) Metode kauzalne indukcije. Ove metode u glavnim je obrisima naznaio i pokuao utvrditi F. Bacon u 16. stoljeu. Bavei se indukcijom tek ih je J.S.Mill (1806. 1873.) precizno formulirao i znatno usavrio. Zato se ove metode esto nazivaju BaconMillovim ili krae Millovim induktivnim metodama. Njihova primjena u znanosti omoguuje tono razlikovanje uzroka i posljedica od prostorne koegzistencije i vremenske sukcesije. Otkriti uzronu vezu znai otkriti vezu izmeu pojava koje prethode (antecedent) i pojava koje slijede (konsekvent). Millovih metoda ima pet:

metoda slaganja, metoda razlike, kombinirana metoda slaganja i razlike, metoda ostatka, metoda popratnih pojava.

(b) Deduktivna metoda. Deduktivna metoda je sistematska i dosljedna primjena deduktivnog naina zakljuivanja s ciljem otkrivanja ili dokazivanja istine. Ova metoda nasuprot induktivnoj polazi od odreenih opih stavova i najee se sastoji u utvrivanju kako ono, to vai uope, vai i u jednom odreenom posebnom sluaju. Dedukcija ishodi od ispravnog opeg principa, ona kree putem smanjivanja apstrakcije sve do pojedinih pojava ili nizova pojava. Logiki oblik deduktivnog postupka predstavlja silogizam. Kao primjer deduktivnog zakljuivanja navodimo: ako velimo da sva tekstilna dionika drutva u Hrvatskoj imaju dobru organizaciju (opi sud), onda je nuan istinit sud da dobru organizaciju ima i "Varteks" (pojedinani sud).

38

Kako svaka dedukcija polazi od iskustva i vraa se njemu, ne moe biti deduktivnog zakljuivanja koje se ne oslanja na indukciju. Razvijeni oblik induktivne metode, koji se temelji samo na aksiomima, zove se aksiomatska metoda. Sustav sudova iji su elementi aksiomi i teoremi (sudovi koji su iz aksioma deduktivno izvedeni) naziva se aksiomatskim sustavom, a metoda izgradnje aksiomatskom metodom. Ona nije neka posebna metoda razliita od deduktivne. Ali, grijee oni koji jednostavno identificiraju aksiomatsku metodu s deduktivnom. O aksiomatskoj metodi govorimo samo onda kada oblik deduktivnog sustava organiziramo itavo jedno podruje ljudske spoznaje, kada primjenu deduktivne metode dovodimo do osmiljavanja njenih polaznih pretpostavki. Aksiomatska metoda je, dakle, promiljena i do svojih konsekvencija dovedena deduktivna metoda. Drugim rijeima, aksiomatska metoda je deduktivna metoda u uem smislu rijei. Njezina je primjena u najveem broju sluajeva vezana uz prirodne znanosti, a u drutvenim znanostima vrlo malo dolazi do izraaja. No, to ne znai da ona nema izgleda za koritenje i u drutvenim znanostima. (c) Analiza. Analizom u uem smislu nazivamo ralanjivanje misaonih tvorevina na njihove elemente. Znanstveni rad nije mogu bez analize. Bilo kako da smo prikupili podatke prilikom nekog istraivanja, oni se moraju na neki nain analizirati, a tek onda se na temelju njih mogu stvoriti odreeni zakljuci u odnosu na hipoteze koje su trebale biti formulirane u poetnoj fazi istraivanja. Proces sistematizacije i analize podataka usko je povezan s metodama pomou kojih su ti podaci dobiveni. Naime, o metodi kojom su oni prikupljeni ovisi njihov oblik i sadraj, o obliku i sadraju podataka ovise opet mogunosti i putovi njihove analize. Ako nas neki podaci iznevjere, onda metodu analize treba suavati. Ako pak podaci premae oekivanja, onda moemo u njihovoj analizi primijeniti i neke dodatne metode na koje nismo u poetku raunali. Postoji vie vrsta analize. Tako se one mogu klasificirati prema:

gnoseolokoj (teorijsko-spoznajnoj) funkciji, sloenosti, stupnju konkretnosti, predmetu i cilju analize i znanstvenom podruju.

Prema gnoseolokoj funkciji razlikujemo deskriptivnu i eksplikativnu analizu. Kod deskriptivne analize radi se samo o opisivanju elemenata neke cjeline. Neki autori ovu analizu nazivaju i formalnom. Eksplikativna analiza predstavlja vii stupanj od deskriptivne analize. U njoj se utvruju relacije ovisnosti koje postoje meu dijelovima cjeline. Prema tome ona ide dalje i dublje od deskriptivne analize. Analize prema sloenosti moemo podijeliti na elementarnu, kauzalnu i funkcionalnu. U elementarnoj analizi traga se za elementima neke cjeline. Kauzalna analiza utvruje uzrono-posljedine veze. Funkcionalna analiza utvruje meusobne odnose i ovisnosti imbenika ili dijelova pojave. Ovisnosti mogu biti statike i dinamike, kvantitativne i kvalitativne, kao i kauzalne. Kauzalna analiza je samo specijalna vrsta funkcionalne analize. Analize prema stupnju konkretnosti dijele se na: materijalne ili idealne, odnosno objektivne ili subjektivne. Ponekad se veli: empirijske ili logike. Materijalne (objektivne) analize su one kod kojih se bavimo analizom samih predmeta kao objektivnih stvari. U

39

sluaju idealnih (subjektivnih) analiza mi analiziramo pojmove predmeta. Analiza se usmjerava prema pojmovnim konstrukcijama. S obzirom na predmet i cilj analize razlikujemo: strukturalnu, funkcionalnu i genetiku analizu. Kako je o funkcionalnoj analizi bilo govora, zadrat emo se na ostalim trima. Strukturalna analiza otkriva strukturu, tj. imbenike i veze meu njima ili dijelove predmeta, pojava ili dogaaja koji se analizom spoznaju. to je predmet istraivanja sloeniji, to je ova analiza potrebnija. Komparativna analiza je sloena metoda spoznaje koja na temelju analize strukture razliitih ili slinih predmeta ili pojava usporeuje svojstva, strukturu ili zakonitost tih pojava. Tom se metodom zapravo otkrivaju strukturalne, funkcionalne i genetike jednakosti, ili razliitosti, ili slinosti vie pojava. Genetika analiza otkriva promjene, postanak, prestanak, kao i razvoj neke pojave. Prema znanstvenom podruju kao kriteriju analize mogu biti matematike, fizikalne, kemijske, povijesne, psiholoke, socioloke, ekonomske, organizacijske i druge analize. Primjera radi navodimo da se u ekonomskim istraivanjima upotrebljavaju: metode kvantitativne i kvalitativne analize, te metode makroekonomske i mikroekonomske analize. Analiza kao metoda znanstvenog istraivanja nalazi svoju primjenu i u organizaciji poduzea. Na temelju ralanjivanja cjelina na dijelove, te usporedbom dijelova i upoznavanjem odnosa izmeu njih ona je u stanju:

upoznati kvalitativni sastav (strukturu) analitike mase, ustanoviti kvantitativne odnose izmeu elemenata te mase. utvrditi injenino stanje u organizaciji poduzea, objasniti uzroke injenica, ustanoviti odgovornost za injenino stanje i formulirati zakljuke.

Ovime je ona u mogunosti:

Objekti analize u organizaciji poduzea jesu: postavljanje poduzea (mikrolokacija, izbor djelatnosti, izbor i konstrukcija proizvoda, projektiranje tehnolokog procesa, projektiranje buduih uvjeta rada u poduzeu i dr), organizacija svih poslovnih funkcija, organizacija ljudskih odnosa u poduzeu, organizacija proizvodnje i usluga.

Primjera radi ukazat emo na neke analize u organizaciji rada. To su: analiza organizacije radnih mjesta, analiza rada i prouavanje metoda rada, analiza tehnike opremljenosti radnog mjesta, analiza vremena, analiza kolanja dokumentacije i dr. (d) Sinteza. Struni i znanstveni rad nije mogu ni bez sinteze kojom u uem smislu nazivamo spajanje jednostavnih misaonih tvorevina u komplicirane i kompliciranih u jo kompliciranije. Naroito veliku igru igra stvaralaka sinteza u spoznaji matematike, fizike, kemije i tehnike. Matematiki predmeti i oblici kao to su: broj, linije, koordinatni sustavi, rezultat su stvaralake sinteze. U kemiji je proizvodnja sintetskih spojeva (materija) rezultat stvaralake misaone - produktivne sinteze. Najoigledniji je stvaralaki karakter sinteze u tehnici: elektroniko raunalo, televizor, ciklotron, zrakoplov, kombajn, robot. Vrste sinteze moemo klasificirati prema odreenim nainima djelidbe. Prema gnoseolokoj funkciji razlikuju se preteno deskriptivna i preteno eksplikativna sinteza.

40

Kod deskriptivne sinteze rije je uglavnom o opisu i jednostavnom nabrajanju dijelova neke cjeline. Na primjer, organizacijska teorija i praksa za pojedine organizacijske oblike obavljanja poslova izvan proizvodnih funkcija poznaje sljedee nazive: sektor, sluba, odjel, odsjek, referada. Ovaj redoslijed ima silazni hijerarhijski rang od onog najvie razine (sektor), pa do onog najnie razine (referada). No, nekakva isto deskriptivna sinteza predstavlja samo granian, primaran stupanj eksplikativne sinteze kojom se shvaa jedinstvo, veza svih imbenika jedne pojave ili predmeta. Po sloenosti razlikujemo elementarnu, kauzalnu i funkcionalnu sintezu. Prema cilju, odnosno usmjerenosti spoznaje, sintezu moemo podijeliti na genetiku i strukturalnu. Po prirodi objekta razlikujemo materijalnu i idealnu sintezu. Prema karakteru djelatnosti treba razlikovati reproduktivnu i produktivnu sintezu. Reproduktivna je ona koja se zadovoljava jednostavno sakupljanjem, sjedinjavanjem dijelova nekog predmeta koji su utvreni analizom. Dakle, ona samo potvruje rezultat analize. Na primjer, kada se u kemiji sintetizira vodik i kisik u omjeru 2:1, time se dobiva voda, tj. ono od ega je analiza pola. Produktivna sinteza je ona u kojoj se dobiva neki novi objekt u procesu sinteze. Ova stvaralaka sinteza ini bit stvaralakog miljenja. Osim nabrojanih sinteza poznate su i ekonomske, kemijske, fizikalne, povijesne, filozofske i druge sinteze, ve prema znanstvenom podruju na kojem se upotrebljavaju. I u organizaciji poduzea sinteza igra znaajnu ulogu. Tako se npr. primjenom ove metode moe objasniti organizacijski sustav nekog poduzea, koji je, zapravo, sinteza svih organizacijskih podsustava tog poduzea sa svim tehniko-tehnolokim i drugim njegovim elementima. (e) Opa teorija sustava kao znanstvena metoda. Iako je nedvojbeno da je pojam sustava bio ranije poznat znanstvenicima, injenica je da su jo prije etiri desetljea radovi posveeni problematici teorije sustava u znanstvenoj literaturi bili prava rijetkost. To nam kazuje da se ova znanost relativno kasno razvila. Opa teorija sustava u vidu specijalne koncepcije bila je prvo formulirana pedesetih godina ovog stoljea u radovima Ludwiga von Bertalanffya. Ona predstavlja temelj mnogih znanosti. Pomou svojih metoda utvruje zakonitosti koje se javljaju u svim sustavima. Za nju je Rapoport (1969; 83) rekao: "Opa teorija sustava podrazumijeva pogled ili metodologiju prije nego teoriju u smislu koji se u ovom terminu pripisuje u znanosti.". Ona je formalna znanstvena disciplina (kao matematika i logika) u usporedbi sa stvarnim znanstvenim disciplinama. Ili, kako je pisao S. Dobreni (1972; 4): "...opa teorija sustava sama za sebe predstavlja znanost. Meutim, ona se u drugim znanostima (kao na primjer u organizaciji i upravljanju poduzeem) koristi kao znanstvena metoda. esto primjenu ope teorije sustava kao znanstvene metode nazivamo jednostavnije sustavnim (sistemskim) pristupom". Zbog primjenjivosti principa iz teorije sustava u svim znanstvenim oblastima ova teorija slui i kao jedna od znanstvenih metoda prouavanja prirodnih i drutvenih pojava. O teoriji sustava ili u vezi s njom do danas je ve mnogo toga reeno i napisano. Moe se kazati da ljudi dugo vremena nisu poznavali univerzalno naelo sustavnosti. Sustav obuhvaa ukupnost ili kompleksnost elemenata ili pojedinanih dijelova. Ili, za sustav moemo rei da je to skup od nekoliko komponenata, meusobno povezanih u djelovanju i s meusobnim utjecajima. Meu dijelovima sustava postoji, dakle, interakcija. Ovi skupovi imaju neka svojstva koja ne moraju imati njihovi sastavni elementi. Ve su Grci rekli da je cjelina vie od jednostavnog zbroja dijelova. Sustav posjeduje strukturu, realizira funkciju, predaje informaciju ili je prerauje.

41

Gospodarski sustav pripada u skupinu drutvenih sustava koji su vrlo dinamini. Inae su drutveni sustavi najsloeniji od svih poznatih sustava. Svaki promatrani sustav dio je nekog veeg sustava i taj je obino vieg reda, a promatrani sustav je u odnosu na vei sustav podsustav. Svakako da je ovaj odnos relativan, a ovisi od koje se razine polazi. Poduzee kao sustav je podsustav u odnosu na gospodarstvo jedne drave, dok je ono opet podsustav svjetskog gospodarstva. To se isto moe uoiti i u poduzeima. Sluba kontrole kvalitete je kao podsustav dio sustava poduzea. Pri ralanjivanju sustava potrebno je ii samo do odreene razine jer se ne postie uvijek najbolji pregled sustava; ako se on rastavi do najsitnijih detalja. Svi sustavi prikazuju relativno pravilnu hijerarhijsku grau. Dijelovi nekog sustava imaju bitna svojstva te cjeline. Nepovezani dijelovi ne ine sustav. No, dio u odnosu na cjelinu mora imati i odreenu samostalnost, ona se ne smije u cijelosti izgubiti. Samostalnost je uvjet brze adaptacije pojedinih dijelova kao i cjeline. tetna je velika samostalnost dijelova, kao i velika podreenost. Sustav je definiran funkcijom, sadrajem sustava (struktura elemenata) i strukturom veza i odnosa meu elementima. Simboliziranim iskazom to se moe napisati kao: R = (T, ) gdje je: R = oznaka funkcije sustava, T = sadraj sustava (ukupnost elemenata) i = struktura veza i odnosa meu elementima. Nije mogue definirati ni jedan sustav ako izostavimo bilo koji element naznaenog simboliziranog opisa. Element je inae posljednji i nedjeljivi dio nekog sustava, ali ovu nedjeljivost treba shvatiti samo uvjetno. Element je nedjeljiv zato to ga ne elimo dalje dijeliti u odreenom polju istraivanja. U protivnom bi bilo nemogue sagledati sve elemente, njihove veze i odnose. Element je aktivan i utjee na druge elemente. Iz ovog odnosa proizlazi da svaki aktivni element: utjee na druge elemente i ima najmanje jednu ulaznu vezu, tj. prima (input) i jednu izlaznu vezu, tj. daje (output).

Aktivni element (E) moe imati vie ulaznih veza, pa se ovaj ulaz naziva input vektor (x), a isto tako moe imati i vie izlaznih veza koje se nazivaju output vektor (y). Nakon to veze kao vektori uu u element, preobrazbom dobivaju novu kvalitetu u obliku izlaznog vektora y. Transformacija se moe predstaviti izrazom: y=T(x); gdje je: T = transformacijski operator, kao pravilo pretvaranja vektora x u vektor y. Postoje razne mogunosti veza izmeu elemenata. Ove se veze mogu najbolje pokazati kao mrea pomou grafa, tj. pomou apstraktnog modela elemenata nekog sustava. Za objanjenje elemenata i veza upotrijebit emo grafiki prikaz na slici 2.5 (Lange, 1965; 18). E4 E1 E2 E3 E5 E6 E8 E7

42

Slika 2.5. Sustav i veze meu elementima Sustav na slici 2.5. sastavljen je od elemenata E1-E7, dok izolirani element E8 ne pripada sustavu. Povezanost elemenata prikazana je vektorima (strelicama). E1 i E7 predstavljaju granine elemente, odnosno poveznike ili suelja (engl. interface) sustava. E1 je granini ulazni element. E7 je granini izlazni element. E2, E3, E4, E5, i E6 jesu unutarnji elementi sustava. Nutrini sustava svojstvena su dva tipa veza. Jedan tip veza (E2E3-E4-E2) ima karakter zatvorenog lanca. Ta zatvorenost oituje se na taj nain to je ulazni vektor svakog elementa u lancu, transformacija njegovog izlaznog vektora kroz ostale elemente zatvorenog lanca. Prema tome u zatvorenom lancu veza neki aktivni element svojom aktivnou utjee na svoju osnovnu aktivnost. Takav oblik vezivanja nazivamo povratna veza (engl. feed back). Ulazni i izlazni vektori unutarnjih elemenata ne dolaze i ne odlaze neposredno iz sustava jer unutarnjost sustava ima znaajke relativne izoliranosti od okolice. Okolicu sustava predstavljaju utjecajni imbenici izvan promatranog sustava, koji djeluju na sustav, odnosno s kojima pojedini podsustavi ili sustav u cjelini jesu, bili su ili bi mogli biti u meudjelovanju. Ovi vanjski imbenici mogu utjecati na strukturu, proces odluivanja, na program i ostala svojstva promatranog sustava. Kao to je predoeno na slici 2.5. element moe imati vie ulaznih i vie izlaznih veza. Formula za minimalni broj jednostrukih veza u sustavu jest:
B= n ( n 1) ; 2

gdje je: B = broj veza n = broj elemenata No, analiziramo li npr. tri meusobno povezana elementa u sustavu onda treba istraiti tri elementa i 3(3-1) veza meu njima. Ovo stoga to veza AB ne mora obavezno biti istovjetna vezi BA. Prema tome, broj dvostrukih veza elemenata u sustavu rauna se prema izrazu: B = n (n-1). Struktura sustava moe se prikazati i u obliku matrice veza. Matrica veza konstruira se, u pravilu, tako da se u tablici, iji redovi predstavljaju izlazne elemente, a stupci ulazne elemente, unose jedinice za polja u kojima postoji veza, a nule u polja u kojima te veze nema. Strukturna matrica (S) sustava predoenog na tablica2.1. izgleda ovako: Tablica 2.1. Matrica veza u konkretnom sustavu (S)
E1 E 2 E3 S = E 4 E 5 E 6 E 7 E1 E 2 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 E3 E4 0 0 1 0 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0 E5 E6 0 0 0 0 1 1 0 0 0 0 0 0 0 0 E 7 0 0 0 0 1 1 0

43

Pogledamo li formalni aspekt ove matrice koju smo naveli, onda primjeujemo da u njoj postoje odreena polja koja predstavljaju tzv. glavnu dijagonalu matrice. Svaka upisana jedinica u polju ispod glavne dijagonale pokazuje da u sustavu postoji povratna veza. Veza E4-E2 zatvara lanac povratne veze. Jedinine oznake postojanja veza meu elementima ne nelaze se samo u prvom stupcu i posljednjem redu. To je posljedica vezivanja elemenata E1 i E7. Takav nain vezivanja u strukturnoj matrici daje do znanja da je ovaj sustav kao cjelina otvoren. Kada bi svi redovi i stupci imali makar jednu jedininu oznaku, oznaili bi taj sustav kao zatvoren. Ve je ranije naglaeno da sustav nije jednostavni zbroj dijelova, nego njihov funkcionalni integral. Bitna odlika sustava je to da je sustav uvijek neto vie od unije elemenata i njihovih funkcionalnosti. Polazei od poduzea kao konkretnog sustava smatra se da su elementi ovog sustava ljudi i pogonska sredstva ili kombinacija ljudi i sredstava. Elementi kao sastavni dijelovi poduzea (proizvodnja, prodaja, nabava, skladite i dr.) posjeduju odreeni potencijal, oni mogu djelovati. Ovo se djelovanje sastoji u primanju, preradbi (proizvodnji) i predaji: nematerijalnih, materijalnih i nominalnih dobara. Ova dobra nastupaju kao input i output. Praktino u poduzeu izmeu elemenata mogu biti materijalna kretanja (sirovina, pomoni materijal), novana i nominalna (ispostavljanje meusobnih obraunskih dokumenata - internih faktura), te informacijska (slanje nacrta, raznih nareenja i openito obavijesti). Poznate poslovne funkcije u poduzee mogu se smatrati podsustavima poduzea, npr.: nabava, proizvodnja, prodaja itd. i njihovo funkcioniranje moe biti materijalno, novano i informacijsko. Poduzee je cjelovit sustav, sastavljen od graevina, postrojenja i radnika (uraevi, 1968; 6-8), pojednostavljeno predoen na slici 2.6. Taj sustav ima odreenu funkciju. U njemu tee proizvodni proces, a svrha mu je da neke konane proizvode koji su potrebni ljudima. Na ulazu on prima mnoge elemente, dok na izlazu daje odreene uinke. Elementi se u njemu podvrgavaju promjenama, pri emu se troi i koristi energija. Neminovan pratilac proizvodnje su otpaci. Na taj nain doli smo do najsaetijeg i najbitnijeg prikaza svake proizvodnje.
Energija Informacije

SUSTAV
Sirovine GRAEVINE POSTROJENJA LJUDI

Konani proizvodi

Otpaci Vrijeme

Informacije

Slika 2.6. Proizvodno poduzee kao sustav (pojednostavljeni prikaz) Tome moramo dodati da proizvodni proces tee u vremenu. Kod toga nastaju trokovi razliitih vrsta. S druge strane, konaan proizvod predstavlja izvor prihoda.
GRAEVINE SIROVINA+POSTROJENJA+ENERGIJA+VRIJEME = KONANI PROIZVOD RADNICI PRIHODI RASHODI

44

Ostvarena razlika izmeu prihoda i rashoda ukazuje na uspjenost voenja proizvodnog procesa i poslovanja cijelog poduzea. To se jo bolje odraava u omjeru prihoda i rashoda: Sistemski pristup, kao opa znanstvena metoda, razlikuje se od klasinog po ovim elementima:

predmet promatranja ne definira se izdvojeno ve u sklopu neke vee cjeline; umjesto svojstava sastavnih dijelova predmeta promatranja u veoj cjelini nastoje se definirati njegova svrha ili funkcija; bitno je da se utvrde veze predmeta promatranja (kao sustava) s okolicom, definiraju se osnovni elementi sustava, njihove meusobne funkcionalne veze ili struktura sustava; ne trai se zakonitost kojoj dijelovi podlijeu, in prima linea, ve se rjeenjem smatra poboljanje funkcionalne cjeline; poboljanje funkcije cjeline postie se prestrukturiranjem osnovnih elemenata; istraivanje nije orijentirano prema definitivnom utvrivanju zakonitosti cjeline, ve se ralanjivanje obavlja na nioj razini (pri emu raniji elementi predstavljaju podsustave) tako dugo dok se ne pronae rjeenje koje bitno poboljava funkciju cjeline (Radoevi, 1975;7). sve poslovne funkcije moraju se vrednovati sa sistemskog aspekta; sistemske potrebe i ciljevi moraju se definirati u poetku; sistemski pristup mora se promijeniti u odnosu na operacije i funkcije koje e zadovoljiti potrebe i ciljeve sustava; alternativna rjeenja za operativne probleme moraju se definirati u sklopu hardvera koji e zadovoljiti funkcionalne zahtjeve, a uvaavajui takve limitirajue faktore kao to su redoslijed, trokovi, tehnike osobine i rizik; sustavi za vezu, podsustavi, operacije i hardver, moraju biti pozorno vrednovani i meusobno usklaeni; tehnike osobine hardvera, izlaz i njegova operativna svojstva moraju se specificirati; podrka, osoblje, kapaciteti, oprema, izobrazba i podaci, takoer se moraju specificirati; potrebno je predvidjeti nain odravanja oprema u odnosu na oekivane oblike i intenzitet koritenja cjelokupni sustav i njegovi podsustavi moraju biti oblikovani, razvijeni, dokumentirani, testirani i instalirani u odnosu na specificirane zahtjeve u poetku (Fenstermaher, 1973; 101).

Za sistemski pristup organizaciji (poduzeu), naroito je vano:

Sistemski pristup, proizaao je iz ope teorije sustava. Kao nain miljenja o poslovima organizacije, te kao znanstvena metoda, on daje okvir za sagledavanje unutarnjih i vanjskih initelja organizacije. Treba ujedno istaknuti da misao sustava ili sustavni pristup ne rjeava sve zagonetke i probleme, kao nekakav arobni tapi. (f) Metoda modeliranja. Ova metoda izdvaja se iz kruga do sada navedenih metoda i logikih postupaka po tome to ta metoda nije tradicionalno prihvaena metoda,

45

tj. da bi svojom primjenom dublje sezala u tradiciju. Gnoseoloka znaajka ove metode oituje se u postojanju slinosti izmeu modela (engl. model)4 i objekta to ga taj model predouje. Dodue postojanje slinosti izmeu razliitih objekata davno je stavljeno u temelje znanstvenog prilaza prouavanja prirode najraznovrsnijih pojava. Danas se u svim znanostima, pa onda i u znanosti u organizaciji, uvodi pojam modela koji odraava sline osobine prouavanih pojava i objekata. Pojam modela temelji se, dakle na postojanju slinosti izmeu dva objekta6 . Pri tome se "slinost" i "objekt" shvaaju u relativno irokom smislu. Slinost se moe odnositi na vanjske znaajke, unutarnju strukturu ili na neke crte ponaanja objekta. Pojam slinosti primjenjuje se na objekte ive i mrtve prirode, umjetne objekte koje je stvorio ovjek, likove, simbole itd. Ako se izmeu dva objekta moe ustanoviti slinost u bilo kakvom odreenom smislu, tada izmeu tih objekata postoji odnos originala i modela. Za znanost ima veliko znaenje pojam pojednostavljenog modela koji omoguuje da se proue vrlo komplicirani objekti i sustavi, zadravajui u modelu one znaajke originala koje su bitne za podruje prouavanih pojava (Lerner, 1967; 38-41). Za ilustriranje problema danas se esto koriste makete, modeli i ablone. Tako su npr. modeli pomona sredstva za analizu organizacije unutarnjeg transporta u poduzeu. Proizvode se modeli koji prikazuju razna transportna sredstva (npr. viliar) i objekte (zgrade u raznim mjerilima od 1:10 do 1:250). Oni zorno prikazuju planove tijeka materijala, funkcioniranje novog transportnog sredstva (manevriranje), te slue za instrukciju osoblja o ovisnosti unutarnjeg transporta o raznim imbenicima (prostor, zidovi, vrata). U sluaju da elimo ispitati osobine nekog viliara, moramo napraviti model koji podvrgavamo raznim ispitivanjima. Kod toga imamo: a) objekt ili predmet (viliar), b) proraun predmeta kao matematiki model, tj. predmet se opisuje na matematiki nain (proraun modela), c) matematiki model se predstavlja tehnikim modelima (viliar kao model) i d) prouavanjem matematikog i tehnikog modela prouava se sam predmet. Matematikim modelom naziva se opis sustava nekim formalnim jezikom. On omoguava izvoenje zakljuaka o nekim znaajkama ponaanja tog sustava, primjenjujui formalnu proceduru nad njegovim opisom. No, matematiki opis ne moe biti sveobuhvatan i idealno toan. Stoga matematiki modeli ne opisuju realne sustave, ve njihove pojednostavljene (homomorfne) modele. U suvremenoj teoriji injeni su mnogobrojni pokuaji klasifikacije osnovnih vrsta modela. Ackoff je (1962; 109) utvrdio da postoje ove skupine modela:

slikovni, analogni i simboliki.

Slikovni modeli prikazuju stvarnost u obliku slike, crtea ili dijagrama. Oni moraju biti slini stvarnosti, premda ne i istovjetni. Takvi modeli najee odstupaju od stvarnosti u pogledu veliine (zemljopisne karte i mikroskopske slike) ili sveobuhvatnosti (zemljopisne karte ne prikazuju sve objekte ili vegetaciju, na primjer). Oni su prikladni za prikazivanje trenutanog stanja (fotografija), a nisu prikladni za izuavanje dinamikih pojava ili odnosa izmeu pojedinanih varijabli u sustavu.

46

Analogni modeli utvruju odnose izmeu varijabli u sustavu i analognih varijabli u modelu. Ovi modeli pogodni su za prikazivanje nekih pojava, odnosa ili svojstava iz stvarnog ivota na pojednostavljen nain, uz objanjenje odgovarajuih prezentacija na modelu. Analogni modeli u naelu su openitiji od slikovnih i zbog toga mogu posluiti i za prikazivanje dinamikih pojava, a njihova je upotreba jednostavnija. Analogija u tehnologiji omoguava da kompjutori uspostavljaju u elektronikom sustavu iste one odnose izmeu pojedinih varijabli koji inae postoje u stvarnom svijetu. Simboliki modeli pogodni su da odreena svojstva ili relacije izmeu objekata stvarnog svijeta prikau pomou znakova-simbola. Simbolike modele najtee je konstruirati jer zahtijevaju najvii stupanj apstrakcije i generalizacije, to znai da trae i najvie informacija. Ovi se modeli u znanosti najee i koriste, a osobito su vani u matematici, fizici, ali i u ekonomskim istraivanjima. Svaka jednadba kojom se uspostavlja odnos izmeu pojava u stvarnom svijetu predstavlja simboliki model. Pravilno formuliran model omoguava jednostavnu manipulaciju (u odnosu na stvarnost), ali je za koritenje simbolikog modela, u naelu, potrebno daleko vie informacija nego za koritenje analognog ili slikovnog modela (ugaj, Cingula, 1992; 22). Riggs (1968; 16) je modele podijelio:

na fizike modele, na shematske modele i na matematike modele.

Fiziki su modeli tvorevine stvarne materijalne prirode koji mogu predstavljati smanjenu ili poveanu kopiju vanjskog oblika nekog sustava. Sheme pojedinih znaajki sustava predstavljaju shematski modeli. Organizacijska shema poduzea je npr. takoer shematski model. Ako je sustav opisan matematiki, rije je o matematikom modelu. Smatra se da i ova podjela ima odreene vrijednosti jer diferencira modele s obzirom na stupanj apstrakcije - od trodimenzionalnog prikaza stvarnosti, preko dvodimenzionalnog crtea ili skice do uopenog matematikog izraza. Potpuniju klasifikaciju modela dali su Murdick i Munson (1986; 54), polazei od ovih pet kriterija: a) po funkciji se modeli dijele: na deskriptivne, koji jednostavno opisuju ili samo daju sliku, na predikativne, koji predskazuju da e se neto desiti ako polazne pretpostavke budu ispunjene, odnosno koji stavljaju u meusobne odnose zavisne i nezavisne varijable, na normativne, koji sugeriraju najprihvatljivije rjeenje problema.

b) po strukturi se modeli dijele na ve objanjene: slikovne, analogne i simblike. c) po vremenskoj odreenosti modeli se dijele: na statike, koji ne respektiraju vremenske promjene i na dinamike, koji ukljuuju vrijeme kao nezavisnu varijablu.

47

d) po stupnju vjerojatnosti modeli se dijele: na deterministike, kod kojih je input jednoznano odreen i output je pod poznatim uvjetima siguran, na probabilistike, kod kojih postoji vjerojatnost razliitih distribucija na strani ulaza, pa nakon procesa i na strani izlaza. Ovi modeli korespondiraju s odlukama koje se donose u uvjetima rizika, na igre, koje pokuavaju razviti optimalna rjeenja u uvjetima potpune neizvjesnosti ili nesigurnosti. Podgrupe ovih modela su igre protiv prirode ili takmienja (kompeticije), e) po openitosti modeli mogu biti: opi, koji obuhvaaju vei broj funkcija, na primjer u poslovanju i posebni, koji se mogu primijeniti na tono odreeni problem (Cingula, 1992; 8-9).

Put pretvaranja modela u iskoristivu tehniku za donoenje odluka je zapravo nain kako se osmiljava djelovanje informacijskih sustava koji slue kao podrka u odluivanju (Decision support systems ili DSS). Ovaj problem moe se prikazati grafiki kao na slici broj 2.7 (Turban,1988; 235).
DSS DIJALOZI MODELI PODACI

Modeli su ogranieni jer mogu samo relativno adekvatno imitirati, i to samo neke aspekte originala (npr. aparatura umjetnog bubrega nije ipak jednaka samom bubregu). Dakle, oni imaju samo ogranienu vrijednost i ispravnost. Ako se izostave vani imbenici, model moe dati vrlo nepotpunu ili ak pogrenu predodbu o prouavanom problemu. Ovo je upozorenje neobino vano jer ukazuje i na ostale pogreke koje mogu nastati ako nismo svjesni nedostataka modela. Zato se mora provjeriti svaki model, usporediti rezultate dobivene pomou modela i rezultate realnih zbivanja, te utvrditi stupanj podudarnosti (uraevi, 1968; 30). Posebno treba naglasiti da se ne mogu modelirati sve prirodne, drutvene i psihike pojave. Npr. strojevi ipak ne mogu misliti! Modeliranje organizacijskih sustava kompliciran je postupak. Za prikazivanje organizacijske strukture najprikladniji e biti shematski, odnosno slikovni ili analogni modeli. Ni ova metoda ne daje apsolutno sigurna znanja, ve samo vjerojatne spoznaje. Pri upotrebi metode modeliranja snano dolazi do izraaja jedinstvo teorije i prakse. OBRADA I
FORMULIRATI CILJEVE ODLAGANJE PODATAKA

IZRAUNATI PARAMETRE

VEZA KORISNIK-SUSTAV

MODEL ZA PROGRAMIRANJE CILJEVA

VREDNOVATI CILJEVE ODREDITI PRIORITETE

IZLAZI I MEMORIRANJE

IZVJETAVANJE

48

RIJEITI MODEL

INTEGRACIJA RUTINA

TESTIRATI RJEENJE

KONTROLA

Slika 2.7. Transformacija modela u iskoristivu tehniku za odluivanje uz pomo DSS-a

2.5.2.2. Posebne metode u znanosti o organizaciji Znanost o organizaciji koristi mnoge metode koje su razvijene u drugim znanstvenim oblastima i podrujima. esto su to metode koje su razvijene u drutvenoj znanstvenoj oblasti, tehnikoj znanstvenoj oblasti, kao i u oblasti prirodnih znanosti (npr. podruje matematike)7 . Svakako da ne izostaju ni metode iz oblasti humanistikih, medicinskih i biotehnikih znanosti. Detaljna analiza upotrebljavanih metoda u praksi to bi sigurno potvrdila. Koritenjem metoda i dostignua mnogih znanosti u organizaciji stvara se sinteza na vioj razini. Kao primjere ovih metoda, preuzetih iz drugih znanstvenih oblasti i podruja, navodimo: sistemske metode, kibernetske metode, metode mrenog planiranja: CPM (Critical Path Method), PERT (Program Evaluation and Review Technique), TOPS (The Operational PERT System), CPS (Critical Path Sheduling), CPA (Critical Path Analysis), LOB (Line of Balance), Precedence itd, metode koje se temelje na grupnom radu eksperata i usklaivanju miljenja: metoda konsenzusa, nominalna grupna tehnika, metoda Delfi, pisanje scenarija i dr., metoda modeliranja, anketa intervju i dr.

Prema Schmidtu (1980; 327-328) organizacijski relevantne informacije mogu se, ovisno o situaciji, prikupljati:

anketiranjem, promatranjem, studijem dokumentacije, samoopisivanjem, sustavom standardnih vremena, mjerenjem vremena i procjenama.

49

Ove metode nisu stvorene na podruju znanosti o organizaciji. Razvijene su na drugim znanstvenim podrujima i prenijete su na podruje organizacijskog djelovanja (Kapusti, 1984; 171). Sve to ne oslobaa obveze znanost o organizaciji da razvije vlastite metode kojima e istraivati sloeni svijet organizacijske zbilje (Kapusti, red. 1991; 15).8 U protivnom ona ne moe imati atribut znanosti. Upravo je zato organizacija u procesu realizacije svojih ciljeva i naela razvila svoje, posebne, metode. Pod organizacijskom metodom moe se razumijevati smiljeni postupak u planskom kontinuiranom djelovanju za postizanje organizacijskog cilja koji u irem smislu ine prethodno znanje o predmetu istraivanja, zatim postupak kojim se metoda provodi i sredstva koja se pri tom upotrebljavaju (Kapusti, 1984; 170). U metode organizacijskog ispitivanja mogu se uvrstiti (Kapusti, 1984; 186-250):

organizacijska kontrola, organizacijska revizija i organizacijska analiza.

Metode koje se koriste u oblikovanju koncepcije kad se prilagoava postojee organizacijsko stanje nastalim promjenama jesu (Kapusti, 1984; 250-270):

metode optimiranja, metode prognoziranja, metode kreativnosti i metode vrednovanja varijanata organizacijskog rjeenja.9

Iscrpnu obradu organizacijskih metoda dao je u nas Buble (1976; 39-78; 181-193). On je organizacijske metode razvrstao ovako: 1. Metode istraivanja organizacije: anketne metode, metode intervjuiranja, analitike metode temeljene na analizi kretanja rezultata preko raznih indikatora, metode studija rada, kompleksna analitika metoda i analitika metoda ocjenjivanja organizacije poslovanja po procesnim funkcijama.

2.

Metode projektiranja organizacije: kompleksna analitika metoda, dijagramska metoda i metoda procesnih funkcija.

Svakako da postoje i mnogobrojne druge klasifikacije ovih metoda. Izmeu mnogobrojnih posebnih organizacijskih metoda ukratko emo opisati: a)
b)

c) d) e)

kompleksnu analitiku metodu (KAM), metodu ocjenjivanja organizacije prema procesnim funkcijama, metodu slike radnog dana (SRD), metodu IDEAL, metodu standardnih popravaka,

50

f) g)

metodu popravaka nakon odraenog broja sati rada, metodu kontrole kvalitete za proizvodnju bez pogreaka i karta.

(a) Kompleksna analitika metoda. Ona prema njenom autoru V. Deiu (1966; 398-462) predstavlja, svojevrsnu kombinaciju raznih analitikih metoda. Kompleksna analitika metoda temelji se na ovim pretpostavkama: poduzee posluje pod stihijskim djelovanjem raznih imbenika koji nastoje umanjiti objektivan rezultat poslovanja (imbenici uzronici gubitaka). Broj utjecajnih imbenika je, naelno promatrajui, neogranien, s tim da se ovom metodom obuhvaa i mjeri utjecaj njih 120-180 koji intenzivnije djeluju na poslovanje poduzea. Organizacijski potencijali koje angaira poduzee tretiraju se kao imbenici racionalizacije preko kojih organizacija kontrolira utjecaj imbenika uzronika gubitaka; za svako poduzee postoji samo jedan organizacijski model koji osigurava optimalno poslovanje pri odreenom intenzitetu djelovanja utjecajnih imbenika. Temeljni je cilj projektiranja organizacije upravo kreiranje optimalnog organizacijskog modela koji treba omoguiti da proces poslovanja tee po naelu najmanjeg napora; optimalni organizacijski model (Nopt) osigurava optimalne poslovne rezultate (Ropt). Povremeno (periodiko) provjeravanje uspjenosti postojeeg organizacijskog modela obavlja se provoenjem tzv. prethodne analize (analiza i interpretacija raznih pokazatelja poslovnog uspjeha), kojom se utvruje poslovni rezultat koji usvojeni organizacijski model osigurava (Rost). Eventualna razlika izmeu Ropt i Rost predstavlja gubitak u poslovanju koji se ostvaruje zbog egzistiranja suboptimalnog organizacijskog modela; organizacijski model je kompleksan pojam koji obuhvaa, kako statiki (podjela rada, te razgranienje nadlenosti i odgovornosti) i dinamiki aspekt (funkcioniranje) poduzea, a u osnovi predstavlja raspored angairanosti organizacijskih potencijala unutar poduzea; Dei je razlikovao dva temeljna tipa organizacijskih modela: hijerarhijski (vojniki) i funkcionalni. Razlika izmeu danih tipova organizacije je u koncepciji razvijanja podjele rada i nainu delegiranja ovlatenja (pitanje razgranienja nadlenosti i odgovornosti) na pojedine organizacijske dijelove, s tim da dominantno mjesto u poslovanju poduzea ima funkcionalni tip organizacije.

Polazei od prezentiranih postavki i hipoteza teorijske strukture kompleksne analitike metode, koncepcija provoenja postupka projektiranja optimalnog organizacijskog modela temelji se: I. na postupku ralanjivanja ukupnog poslovanja poduzea i II. na postupku projektiranja organizacijskog modela koji treba omoguiti optimalno poslovanje poduzea. (I) Prema koncepciji metodike ralanjivanja kompleksne analitike metode, ukupno poslovanje svakog poduzea moe se ralaniti po raznim osnovama: po liniji specijaliziranih poslova svrstanih u poslovne funkcije, po liniji kompleksnih ali organski povezanih poslova svrstanih u organizacijske jedinice, po fazama poslovanja, odnosno tijeku poslovnog procesa,

51

po elementima poslovanja koji se po potrebi mogu ralaniti na mikroelemente.

Postupak ralanjivanja ukupnog poslovanja realizira se u dva koraka, i to: utvrivanje poslovnih funkcija i ralanjivanje svake poslovne funkcije na karakteristine elemente poslovanja. Prema metodici ralanjivanja kompleksne analitike metode, ukupno poslovanje industrijskog poduzea u prvom se stupnju analize dekomponira na ove poslovne funkcije: (1) planiranje (P1); (2) priprema proizvodnje (Pp); (3) fabrikacija (F); (4) opskrbljivanje (S); (5) prodaja (P); (6) kadrovi (Kd); (7) zatita rada i imovine (Z); (8) privrednoraunska (PR); (9) administrativno-regulativna (Ar); (10) unapreenje poslovanja (Up) i (11) upravljanje i rukovoenje (UR).10 Dalje(daljnje) ralanjivanje je dekomponiranje poslovnih funkcija na elemente poslovanja. Elementi poslovanja, kao dijelovi poslovnih funkcija, predstavljaju toke preko kojih utjecajni imbenici djeluju na organizaciju. Elementi poslovanja trebaju biti tako opisani da ukazuju na narav utjecajnih imbenika. Broj definiranih elemenata poslovanja odgovara broju utjecajnih imbenika. Utvrivanjem elemenata poslovanja zavrava se proces ralanjivanja ukupnog poslovanja. (II) Nakon utvrivanja i definiranja svih elemenata poslovanja pristupa se projektiranju organizacijskog modela. Postupak kreiranja organizacijskog modela sprovodi se realizacijom ovih aktivnosti: rasporedom elemenata poslovanja po poslovnim funkcijama, odnosno organizacijskim jedinicama i utvrivanjem frekvencije elemenata poslovanja i korekcijskih koeficijenata; ustanovljavanjem proraunom neophodnih organizacijskih potencijala11 po organizacijskim jedinicama, funkcijama ili fazama poslovanja12 ; utvrivanjem strukture angairanosti i djelatnosti organizacijskih jedinica; utvrivanjem mree razmjene informacija izmeu organizacijskih jedinica; utvrivanjem optereenja organizacijskih jedinica po raznim osnovama i kreiranjem organizacijskog modela (sastavljanje organigrama).

Ova metoda, u vrijeme njezine objave, predstavljala je vaan doprinos cjelokupnoj organizacijskoj metodici i misli. Danas bi joj se moglo uputiti pregrt prigovora, kao npr.: ona ne proizlazi iz promatranja organizacije kao sustava, autor ne daje postupak niti prikazuje odreeni sustav ralanjivanja poslovnih funkcija na imbenike, postupak ocjenjivanja po ovoj metodi je sloen i dugotrajan, a zakljuci vrlo uopeni i nedovoljni za organizacijsko djelovanje itd. (Kapusti, 1984; 204). (b) Metoda ocjenjivanja organizacije prema procesnim funkcijama. Ovu metodu razvio je slovenski autor . Ivanko. Prema njegovom miljenju ova se metoda moe uspjeno koristiti za ocjenjivanje organizacijske razine poduzea ili pak samo pojedinih njegovih organizacijskih jedinica, funkcija i dr. U njoj se uoavaju ovi koraci: 1. definiranje pojma i izbor procesnih funkcija, 2. koncipiranje analitikog postupka, 3. utvrivanje funkcijske povezanosti podruja po procesnim funkcijama, 4. ponderiranje podruja rada i procesnih funkcija, 52

5. ocjenjivanje podruja rada po procesnim funkcijama, 6. utvrivanje stvarnih pondera podruja rada po procesnim funkcijama, 7. utvrivanje prosjenih ocjena podruja rada, 8. utvrivanje prosjenih ocjena poslovnih funkcija, 9. ponderiranje procesnih funkcija, 10. ocjenjivanje procesnih funkcija, 11. rangiranje procesnih funkcija i 12. zakljuak (Ivanko, 1982; 128-148). Za potrebe analize moemo, prema Ivanku (1982; 186-187), procesnu funkciju definirati kao imanentni dio radnog procesa u smislu djelovanja, koje je potrebno za uspjeno izvravanje odreenih nareenja na svim razinama radnih mjesta u organizaciji. Sikavica i Novak (1993; 39) za procesnu funkciju vele da ona predstavlja fazu rada u svim radnim procesima. Autor se odluio za ovih devet procesnih funkcija: evidentiranje (Ev), obavjetavanje (Obv), kontroliranje (Kt), analiziranje (An), odluivanje (Odl), planiranje (Pl), usklaivanje (Us), organiziranje (Org) i izvoenje(Izv). Organiziranost se moe analizirati na razliitim razinama. Tako npr. to mogu biti poslovne funkcije, organizacijske jedinice, te podruja rada u sastavu pojedinih funkcija ili organizacijskih jedinica a i elemenata poslovanja. Na kojoj e se razini zahvatiti organizacijska praksa, to e ovisiti o cilju analize. elimo li npr. dobiti detaljan uvid u organiziranost proizvodnje, analizirat emo elemente proizvodnje, dok e na upoznavanje opeg stanja biti dovoljno analizirati proizvodnju na razini organizacijskih jedinica. Procesne funkcije pojavljuju se u svim podrujima rada bilo koje poslovne funkcije (istraivanje i studija proizvoda, razvojne, kadrovske, proizvodne, prodajne, nabavne, raunovodstvene itd.), dodue, nejednakim intenzitetom i nejednakom funkcionalnom povezanou. To proizlazi iz toga to je razliito znaenje pojedinih podruja rada unutar odreene poslovne funkcije. To zapravo znai da su neka podruja vie, a neka manje teka. Ta se teina odreuje ponderiranjem. Za taj postupak autor metode odabrao je pondere od 0 do 5. No, u ovoj metodi ponderiraju se i procesne funkcije, jer ni one sve nemaju jednaku vanost. Radna podruja pojedine poslovne funkcije ocjenjuje se po procesnim funkcijama ocjenama od 1 do 5. Temeljni kriterij za odreivanje pondera je kompliciranost u obavljanju zadataka, odnosno stupanj specijalizacije i tipizacije pojedinih procesnih funkcija. Ponderiranjem podruja rada i procesnih funkcija dobiju se potrebni ponderi koji izraavaju njihovu poeljnu odnosno optimalnu vrijednost i za pojedine poslovne funkcije i za poduzee u cjelini. Nakon toga postupak se na isti nain nastavlja da bi se ocijenilo stvarno stanje svih podruja rada prema procesnim funkcijama, izraunavanjem njihovih prosjenih ocjena. Dobivene prosjene ocjene pokazuju stvarni stupanj organiziranosti koji je uvijek nii od potrebnog stupnja. (Sikavica, Novak, 1993; 40). Analitiki postupak, koji daje ova metoda, omoguuje kvantitativno ocjenjivanje organizacijske razine i, polazei od toga, preciziranje i programiranje mjera za daljnje organizacijsko djelovanje (Kapusti, 1984; 212). Metoda ocjene organizacije prema procesnim funkcijama predstavlja, uz odreene zamjerke koje bi joj se mogle izrei, solidan temelj za oblikovanje organizacije (Sikavica, Novak, 1993; 40). (c) Slika radnog dana (SRD). Ova metoda daje toan prikaz svih utroaka radnog vremena u toku radnog dana onim redoslijedom kako se oni dogaaju u proizvodnji ili nekoj drugoj djelatnosti. Za dobivanje takve slike s pojedinog radnog mjesta potrebno je da analitiar vremena cijeli dan (smjenu) snima kronometrom ili nekim drugim ureajem 53

za registraciju vremena to radno mjesto. Ovom metodom snima se itava smjena i sve smjene u tjednu. Vremena koja se javljaju u toku smjene svrstavaju se u pripremnozavrna, tehnoloka, pomona i dodatna. Osobito nas interesiraju dodatna vremena (organizacijski gubici po vrstama gubitaka, fizioloke potrebe, nedisciplina, itd.). Uoeni gubici jednim dijelom su neopravdani, a drugi opravdani. Neopravdane gubitke valja smanjiti na to manju mjeru ili ih po mogunosti eliminirati. Iz opravdanih gubitaka izraunava se dopunski koeficijent dodatnog vremena (Kd). TGP Kd = x 100 (%) TS - TGP gdje su : TGP - vremena planiranih gubitaka TS - vrijeme smjene Da bi rezultati snimanja slikom radnog dana (SRD) bili zaista reprezentativni, snimanje se mora provoditi bar 15-20 dana za jedno radno mjesto. (d) Metoda IDEAL. Tvorac IDEAL (Ideal Development of Effective and Logical Systems) metode je Gerald Nadler, profesor Industrial Engineering-a na Univerzitetu u Wisconsin-u. Metoda je razvijena u skladu s postavkama teorije sustava. Ona predstavlja vrlo uspjenu primjenu sistemskih spoznaja na praktine probleme organizacije rada,

Slika 2.8. Prikazivanje sistema pomou metode IDEAL (Radoevi, 1979; 5) odnosno studija rada. Polazi se od definicije problema kao sustava i na temelju toga se trai najprikladnije rjeenje. Sustav i njegovi elementi kod toga definirani su na specifian nain. Umjesto uobiajenih sistemskih oznaka i blokdijagrama u primjeni metode koriste se tzv. dijagrami lijevaka i poseban nain prikazivanja toka postupka (vidjeti sliku 2.8.).

54

Temelj analize sistema je zamisao idejnog sistema. Ta zamisao je osnovna orijentacija ili misao vodilja. Smisao analize je u tome da se stvarni sustav razvije tako da on bude po svojim znaajkama to blii zamiljenom idealnom sustavu. Metoda IDEAL u svakom organizacijskom sistemu definira 7 osnovnih sistemskih elemenata. To su: 1. Funkcija, 2. Ulazi, 3. Izlazi, 4. Proces, 5. Utjecaj okoline, 6. Oprema, 7. Ljudska aktivnost. Rjeenje problema trai se u ostvarivanju optimalnih odnosa i kombinacija tih sistemskih elemenata. Optimalna kombinacija je ona koja je najblia zamisli idealnog sistema. Naelni postupak sistemske analize predoen je na slici 2.9. Da bi se naelni postupak mogao sprovesti, G. Nadler ga je razradio u 10 faza. To su: 1. Utvrivanje funkcije sistema 2. Razvijanje idealnog sistema 3. Prikupljanje informacija 4. Izrada alternativa 5. Izbor rjeenja 6. Formuliranje sistema 7. Preispitivanje sistema 8. Testiranje sistema 9. Uvoenje (instaliranje) sistema 10. Mjerenje i kontrola uinka sistema. Autor je za svaku fazu dao temeljite smjernice (Nadler, 1967).

Slika 2.9. Naelni postupak metode IDEAL (Radoevi, 1979; 7) (e) Metoda standardnih popravaka. Ova metoda primjenjuje se na podruju organizacije odravanja sredstava za rad. Ona se temelji na unaprijed razraenom kalendarskom planu izuzimanja opreme iz proizvodnje radi popravaka. Pri izuzimanju opreme ne vodi se rauna da li je ona ispravna ili dotrajala, te da li joj je vrijeme za popravak ili ne.

55

Metoda standardnih popravaka zastupljena je u poduzeima koja raspolau velikim brojem iste opreme, jer bi u protivnom bila vrlo skupa zbog zaliha brojnih dijelova na skladitu. Prednosti ove metode jesu:

planski je unaprijed potpuno definirana, rezervni dijelovi mogu biti na vrijeme nabavljeni (izraeni), zastupljeni su stalni poslovi.

Nedostaci metode standardnih popravaka jesu: izuzimanje opreme koja moe biti jo ispravna, izuzimanje opreme koja moe biti mnogo ispod doputenih tehnolokih odstupanja, mogunost izvanplanskih kvarova.

(f) Metoda popravaka nakon odreenog broja sati. Razlika izmeu ove metode i metode standardnih popravaka je u tome to se oprema po ovoj metodi ne izuzima iz proizvodnje prema kalendarskom, ve prema stvarno provedenim satima u eksploataciji. Odreivanje broja sati za stvarni rad pojedine opreme obavlja se prema vlastitim iskustvima, odnosno statistikim podacima ili pak prema podacima koji su dobiveni od proizvoaa opreme (Horvatec, ugaj, 1985, 349). (g) Metoda kontrole kvalitete za proizvodnju bez pogreaka i karta. Izvor ovih metoda je u Novoj japanskoj proizvodnoj filozofiji. Te su metode doprinijele uspjesima japanske industrije u smislu njene racionalnosti, proizvodnosti, ekonominosti i kakvoe proizvoda. Gotovo cijela zapadna industrija tvrdila je ve prije nekoliko godina da stari potvreni sustav osiguranja kvalitete, kakav se ve due od 80 godina primjenjuje, nee biti pogodan da udovolji mjerilima sljedeeg desetljea. Stoga pristupaju strategiji proizvodnje s "0" pogreaka. Razvoj na podruju osiguranja kvalitete ogleda se u etiri faze: tehnika kontrola u kojoj je objekt proizvod, kontrola kvalitete u kojoj je objekt proces, proizvodni i poslovni sustav, kao sustav kvalitete i akcije za kvalitetu. Razina odnosa konkurencije u kvaliteti, slikovito, mogla bi se prikazati kao na slici 2.10. Temelji ovog uspjeha su u razvoju sustava nulte kontrole kvalitete. Sustav nulte kontrole kvalitete sagraen je na ovim osnovnim idejama (Shigeo Shingo, 1987; 20): koritenje inspekcije na izvoru, iji je cilj preduhitriti nastajanje pogreaka, uvijek koristiti 100-postotnu kontrolu, a ne kontrolu uzorkovanjem, minimizirati vrijeme koje je potrebno da bi se korektivna akcija izvela kada doe do pojave nepravilnosti, radnici - ljudska bia nisu nepogreivi, to treba shvatiti i postaviti odgovarajua sredstva za spreavanje pogreaka.

Japan Zapad

56

1950.

1960.

1970.

1980.

1990.

godina

Slika 2.10. Razina odnosa konkurencije u kvaliteti Zapada i Japana Osnovni princip Shigea Shinga (1985; 13) je: " Ne kontroliraj da bi pronaao pogreku, nego da pogreku ispravi i sprijei njeno ponavljanje ". Inspekcija ili kontrola na izvoru moe se izvoditi (Shigeo Shingo, 1985; 18): vertikalno - ide se unazad uz proces i korigiraju se imbenici koji prouzrokuju pogreke, horizontalno - ide se na utvrivanje imbenika koji su u procesu odluujui za kvalitetu, a zatim se nadgledaju i usmjeravaju.

Nulta kontrola kvalitete obuhvaa (Shigeo Shingo, 1987; 20):

kontrolu na izvoru sustav "Poka -Yoke" (Poka = namjerno, Yoke = izbjei).

Pravilo nulte kontrole kvalitete je pronai pogreku i sprijeiti je. Kombinacija izvorne kontrole i sredstava za spreavanje pogreaka omoguuje ustanovljenje sustava nulte kontrole kvalitete (ZQC) (Shigeo Shingo, 1987; 20). Za sustav nulte kontrole kvalitete neophodno je osigurati zatvaranje "Demingovog kruga" u procesu proizvodnje. On mora biti temeljen na: provjeravanju, planiranju, izvravanju i ponovnom provjeravanju. Osnovna filozofija "Demingovog kruga" po Shigeu je u pronalaenju pogreke i pravovremeno obavjetavanje polaznih faza procesa, tj. planiranja. Tablica 2.2. Kontrolni sustav (Shigeo Shingo, 1987a; 20)
Metode kontrole Broj kontroliranih proizvoda Uzorkovanje Traenje pogreke Smanjenje broja pogreaka Bez pogreke Kontrola presuivanjem Informativna Kontrolne karte 100 % Vrijeme povratne akcije Dugo
Kratko

Nain kontroliranja
Kontrola rezultata

Odmah

Kontrola uzoraka

Suceksivn a kontrola KonAutotrola kontrola Kontrola na izvoru pogreke

57

Poka-Yoke sistem kontrole bez pogreke

plan

provjera

akcija

Slika 2.11. Demingov krug Sustavom nulte kontrole kvalitete uz aktivnost krugova kontrole kvalitete formira se totalna kontrola kvalitete.

kvaliteta proizvoda

KONTROLA NA IZVORU

Poka Yoke Sistem nulte kontrole kvalitete Kruoci kontrole kvalitete Aktivnosti totalne kontrole kvalitete (TQC)

kvaliteta rada

Slika 2.12. Aktivnosti totalne kontrole (Shigeo Shingo, 1987; 25) Glavni principi aktivnosti na planu totalne kontrole kvalitete su sljedei:

temelji se na sustavu statistike kontrole kvalitete, koristi se informativnim kontrolama kao svojom osnovnom filozofijom, a statistikom kontrolom kao praktinom tehnikom.

Krug upravljanja kvalitetom Shigeo Shingo (1987a; 20) prikazuje ovako:

58

Povratna informacija Pogreka

Akcija

Uzrok
Akcija

Uzrok
Pogreka Povratna informacija

Slika 2.13. Krug upravljanja kvalitetom Sustav Poka-Yoka ukljuuje dvije funkcije (Shigeo Shingo, 1987; 30): funkciju regulacije i funkciju detekcije. Funkcija regulacije obuhvaa: metode kontrole i metode upozorenja. Funkcija detekcije izraava se kao: kontaktne metode, metoda konstantnih brojeva i metoda postupnih pokreta. Detekcija obuhvaa metode kontaktne detekcije (razni prekidai, prijenosnici i pokazivai), mjere beskontaktne detekcije (razni tipovi prekidaa i senzora) i mjere za detekciju pritisaka, temperature, elektrine struje, vibracija, broja ciklusa, transmisije odgovarajueg prilagoavanje vremena i informacije. Osim njih mogu se jo navesti metoda detekcije vremena i metoda obavjetavanja o odstupanjima (zvuni, svjetlosni i treptajui signali). Poka-Yoke podrazumijeva upotrebu ureaja koji trebaju sprijeiti pogreku i propuste. Ovisno o tome kakvu pogreku hoemo sprijeiti, upotrijebit emo odgovarajui tip Poka-Yoke, bilo da se stroj treba zaustaviti, dobiti signal i slino, da se pogreka ne dogodi. Shigeo Shingo u svojim gleditima na metode za kontrolu kvalitete smatra da metode statistike kontrole racionaliziraju kontroliranje i predstavljaju vrlo dobar analitiki alat, ali ne spreavaju nastajanje pogreaka u proizvodnji i na proizvodima. 2.6. RAZVOJ ORGANIZACIJE I ZNANOSTI O ORGANIZACIJI Iako je organizacija stara kao ljudski rod, njezino znanstveno istraivanje poinje veoma kasno13 . Prvi teoretski radovi, koji problem organizacije rada rjeavaju na znanstvenoj osnovi, javljaju se poetkom 20. stoljea. No, ve su rane lovake zajednice istraivale optimalnu organizaciju lova, kao i oblikovanje prikladnih alata. U antikim civilizacijama mnoga velika djela stvorena su upravo zahvaljujui istraivanjima pojedinih

59

elemenata organizacije rada. Takvi zapisi sauvani su od starih Perzijanaca, Kineza, Egipana, Grka i Rimljana. Ve je Hamurabi (1728.-1686. prije Krista), kralj Babilona, uveo planiranje rada, kontrolu proizvodnje, izraunavanje potrebnih radnika i radnih dana. Osim toga, dao je podatke o potrebnom radnom vremenu (pranorme), te govori o minimalnoj nadnici. Bliu predodbu o dogaanjima na antikim radilitima daju prikazi Egipana. Tako su sauvani zapisi o pokretanju velike statue kod gradnje Amonovog hrama. Nju su pokretala 172 roba pomou etiri duga konopa. Robovi su bili vojniki nadzirani i tjerani od predvodnika. Xenophon (oko 430.-354. prije Krista) u djelu Xyropedija ostavio je pismeni podatak o podjeli rada na operacije kod izrade plitkih cipela. On je bio prvi, koji je obradio princip specijalizacije. Aristotel (384.-322. prije Krista) postavio je prve osnovne znanosti o organizaciji time to je ukazao na promatranje prirodnih injenica. Od vremena gradnje velikog kineskog zida sauvali su se tzv. Han tapii (200. prije Krista). Na njima su zapisani podaci o uinku peenja cigle i sabiranju ita, i to ne samo uinak u cjelini nego i po ovjeku. U srednjem vijeku pojavljuje se Leonardo da Vinci (1452.-1519.) s novim razmiljanjima o mogunostima racionalizacije rada. On je studirao vrlo precizno pokrete, naroito ljudske ruke i prstiju. Razvrstao ih je u odreene kategorije, koje su time davno prethodile dananjim sistemima unaprijed odreenih vremena. Vrlo se esto u sreditu prouavanja organizacije rada i danas nae ljudski zamor. Galileo Galilei (1564.-1642.) bio je jedan od prvih istraivaa tog problema. O masovnom radu postoji detaljan zapis iz 1586. godine kod gradnje obeliska na trgu sv. Petra u Rimu. Tu je vladao adicioni princip, tj. dodaje se onoliko ljudi koliko je potrebno da se u jednom trenutku pokrene teret. Organizacija rada dobila je novi peat kada je sebi prokrila put znanstvena metoda. Nju dugujemo Ren Descartesu (1596.-1650.). Njegova etiri pravila smatraju se openito kao temelj znanosti o organizaciji. To su: a) pravilo racionalne jasnoe, b) pravilo analize, c) pravilo sinteze, d) pravilo potpunih podataka. Pascal (1623.-1662.) postavlja 1642. godine temelje organizacije rada i ukazuje na njeno znaenje. Sebastien le Prestre, seigneur de Vauban (1633.-1707.), tehniki asnik, generalni inspektor utvrda Louisa XIV i kasnije maral, poduava i organizira rad u vojsci. Jedan je od prvih koji snima vrijeme radnika kronometrom kako bi na temelju tog snimanja mogao odrediti pravedno (realno) vrijeme za izvoenje zemljanih radova. Prva industrijska snimanja vremena obavio je J. R. Perronet (1708.-1794.) u proizvodnji pribadaa. On je u suvremenom obliku pristupio prouavanju podjele rada. Njegove principe podjele rada prihvatio je A. Smith (1723.-1790.), dalje ih razradio i ukazao na njihove prednosti. M. Boulton i J. Watt, osnivai Soho Engineering Foundry of Boulton, Watt and Sons, 1800.g. uvode prvu kompletnu primjenu znanstvene organizacije u proizvodnju. U njihovoj tvornici uvedene su metode istraivanja trita, planiranje lokacije tvornice, studij rasporeda strojeva prilagoen nesmetanom kretanju radnika, primijenjena kontrola 60

trokova, uvedeno trokovno pogonsko knjigovodstvo i program dobrog ponaanja radnika. Oni su izraunavali reime rada za svaki stroj prema vrstama rada te su imali podjelu rada u visokom stupnju. Osim toga, mjerili su i standardizirali vrijeme za svaku operaciju i time prethodili Babbageu, Tayloru i Gilberthu. C. Babbage (1792.-1871.) detaljno je studirao i analizirao vrijeme u istovrsnoj proizvodnji. Autor je 11 postavki za organiziranje rada, pri emu je na drugom mjestu primjena studija vremena. Ukazao je na problem odnosa snimatelja vremena i radnika upozoravajui na mogunost dobivanja nerealnih podataka vremena. K. Marx (1818.-1883.) u Kapitalu je detaljno analizirao razne oblike organizacije rada, na emu je izgraena teorija po kojoj su gotovo itavo jedno stoljee funkcionirale brojne socijalistike drave, dodue neuspjeno. Ovaj kratak pregled ukazuje na injenicu da se je u svakom razdoblju ovjeanstva uspjean rad morao organizirati. To je osobito vrijedilo u onim sluajevima kada je vie ljudi obavljalo neki rad. Zato bismo mogli prihvatiti i ovakvu definiciju organizacije: To je usklaivanje veeg broja ljudi da bi bili uspjeniji. Ona je svjesna djelatnost, a u njezinom sreditu je ovjek, sa svojom dobrom voljom i stvaralakom zamisli. Organizacija rada poela se oblikovati kao posebna znanstvena disciplina vrlo kasno. To zapravo znai na prijelazu iz 19. u 20. stoljee. Ona je objektivno uvjetovana i stupnjem razvoja proizvodnih snaga koje se intenzivno poinu razvijati na poetku 20. stoljea. Zajedno s njima razvija se i organizacijska misao. Tada se pokazalo da nisu vie dovoljna praktina iskustva i praktini postupci. Bilo je potrebno da se organizacija rada i organizacija proizvodnje, naroito u industriji, znanstveno istrae kako bi se dobila djelotvornija rjeenja. Organizacijske teorije mogu se grupirati na dva osnovna naina, i to: a) u odnosu na vremenska razdoblja kada se pojavljuju i b) u odnosu na srodnost ideja (Vila, 1983; 42). 2.6.1. Organizacijske teorije u odnosu na vremensko razdoblje pojavljivanja U odnosu na vremenska razdoblja u razvoju znanosti o organizaciji moemo razlikovati tri teorije (etape, prilaza, kole)14. To su : 1. klasina kola 2. neoklasina kola i 3. moderna teorija.

61

Pod kolom se, u nastavku, podrazumijeva niz teorija koje su srodne po glavnim pogledima njihovih autora, a nastale su u relativno kompaktnom vremenskom razdoblju. Zbog toga se novija istraivanja tretiraju kao teorije, a ne kao jedinstvena kola. Povijest e, dakako, pokazati da su neke od dananjih teorija konzistentne i da e njihov utjecaj prerasti u prave kole, tako da se i u klasifikaciji modernih teorija koristi taj termin. Vremenski se one mogu priblino locirati ovako: klasina kola od 1900.-1930. godine, neoklasina od 1930.-1950. godine i moderne teorije od 1950. godine do dananjih dana. U treem razdoblju razlikujemo razvoj organizacijskih teorija do 1960. godine i nakon toga. Od 1960. godine javlja se postepeni prijelaz u novu fazu. elimo naglasiti da je ova podjela samo uvjetna. Granice nisu vrste. Periodizacije oznaavaju evoluciju teorijskih koncepcija koje su neposredno utjecale na praktina rjeenja. Vezane su za razvoj tehnologije i tehnoloke faze u kojima se postepeno razvija cjelokupna privreda sve do danas, do pojave velikih poslovno-proizvodnih, tehnikih i ekonomskih sistema, do pojave automacije, kibernetizacije i robotizacije. (1) Klasina ili tradicionalna teorija (kola) organizacije formirala se kao konzistentan teorijski pristup utemcljcn na anatomiji organizacije, njenoj formalnoj strukturi, podjeli rada i specijalizaciji, rasponu kontrole i hijerarhiji. Ona se je razvijala u tri smjera, od kojih je svaki vezan za imena njenih najpoznatijih predstavnika F W. Taylora (1856.-1915.), H. Fayola (1841.-1925.) i M. Webera (1864.-1920.). F. W. Taylor je organizaciji dao eksperimentalni karakter. Ope je miljenje da je on prvi poeo prouavati primjenu znanstvenih naela organizacije rada. Kako je i sam radio u proizvodnji, imao je prilike da provjerava svoje teoretske postavke. Rezultate svojih istraivanja objavio je u radovima: A price Rate System (1895.), Shop Management (1903.) i The Principles of Scientific Management (1911.). Ve 1895. on preporuuje da se uvede studij rada - time study - odnosno odreivanje vremena koje je potrebno za izvoenje svake pojedine radne operacije. F.W. Taylora smatraju ocem studija rada, odnosno studija vremena. Osnovna naela znanstvene organizacije, koja su uvedena od strane Taylora, bila su: mehanizacija, standardizacija, specijalizacija i koordinacija. Njegov sustav nadopunjuje niz njegovih sljedbenika. Meu najistaknutije uvrstili su se: H. Gantt ( l861.-1919.) koji je prouavao uinak raznih oblika nadnice na radnike, te njihovo izlaganje na radu i sistem kontrole nad proizvodnjom, Frank (1868.-1924.) i Lillian (1878.-1972.) Gilberth unose duh humanosti prouavajui zamor, monotoniju, tehniki proces kao redoslijed dogaaja, mikropokreta i dr., H. Emerson (1852-1931) (pridonio jc upotpunjavanju i organiziranju funkcije rukovoenja), te H. Laurence, L.P. Alford, C. Barth, H. Hothaway i drugi. Taylorov sistem praktino je ispitivao i uvodio u svoje tvornice H. Ford (1863.1947.). Na tom sistemu izgradio je svoja naela organizacije koja su roena u samoj praksi. Tako je Ford stvorio svoj sistem organizacije rada, koji se obino naziva fordizmom. Znaajke fordizma jesu: uvoenje lananog sistema rada na mehanikoj vrpci, pribliavanje strojeva radniku i time smanjenje kretanja radnika, te detaljna podjela rada koja se svodi ak i na pojedine pokrete. F. W. Taylor i njegovi sljedbenici organizaciju promatraju kao stroj iji je osnovni zadatak da odlino funkcionira. Taj pristup organizaciji je statian i nefleksibilan. On polazi od pitanja: kakva podjela rada daje najveu djelotvornost. Osnovna teza ove izvorno zvane Machine Theory of Organization jest koncepcija specijalizacije zadataka. Odavde se dolazi do standardizacije. Centralizacija odluivanja je sastavni element ovog koncepta 62

organizacije koji je orijentiran na organizaciju procesa rada i na studij rada. Taylorizam je bio kuen i hvaljen. Kuen najvie zbog zanemarivanja ovjeka, eksploatacije ljudskog rada. Hvaljen jer je dao znaajan doprinos u izuavanju organizacije. Danas se vie ne moemo zadovoljiti tradicionalnom teorijom organizacije. F. W. Taylor, kao otac tradicionalne teorije organizacije, bio je zasluan ovjek i zato to je promatrao ljude u organizacijama i izvodio pokuse u tom smislu. To je svakako bolje nego temeljiti svoje zamisli na papirnatoj logici kabineta i vlastitom iskustvu. Naalost, to danas rade mnogi teoretiari organizacije. F. W. Taylor, meutim, nije vodio rauna o psihologiji ljudi. No da je to i elio, u ono vrijeme psihologija nije raspolagala toliko vanim podacima kojima raspolae danas, naroito socijalna psihologija. Kao dijete svog vremena, F. W. Taylor je dao koliko je najvie mogao dati za teoriju organizacije. H. Fayol (1841.-1925.), po zanimanju rudarski inenjer, bio je evropski pionir na podruju organizacije rada. On cjelokupnu proizvodnju rastavlja na est funkcija, i to tehniku, trgovaku, financijsku, funkciju sigurnosti imovine i osoba, raunovodstvenu i administrativnu. Ovoj posljednjoj on pridaje najvee znaenje. Zato se i kae da je Fayol kreirao administrativnu doktrinu. Administrativna funkcija, prema njemu, sastoji se u predvianju, organiziranju, komandiranju, koordiniranju i kontroliranju. To su tzv. sekundarne funkcije. Za pravilno obavljanje sekundarnih funkcija on postavlja 14 naela rukovoenja, odnosno organizacije (jedinstvo rukovoenja, jedinstvo kontrole, permanentnost komande, hijerarhija, centralizacija, podjela rada, inicijativa, autoritet, disciplina, jedinstvo osoblja, red, pravinost i blagonaklonost, stabilnost osoblja i podreivanje pojedinih interesa opem cilju). Do njih je doao pomou induktivne metode. Administrativna varijanta je orijentirana na razradu administrativne strukture koja moe biti linijska, tabna ili kombinirana. Ova koncepcija analizira stanje organizacijske strukture, organizacijsku shemu, podjelu resursa itd. Fayolu se zamjera da je njegova doktrina suvie shematizirana i proeta filozofijom i analogijama iz biologije, dok joj nedostaje evolucionistiko shvaanje konkretnih injenica. Njemaki sociolog Max Weber (1864.-1920.) u svom radu Privreda i drutvo (1921.) razvio je koncept tzv. birokratske organizacije. Za njega naelo specijalizacije predstavlja temelj organizacijske izgradnje poduzea. Za svaki zadatak treba izvritelju dati detaljno razraene upute, a svakom rukovoditelju treba precizno formulirati ovlatenja. Kljune postavke birokratske organizacije jesu: hijerarhija, pravila i procedure, autoritet i struktura. Hijerarhija znai da postoji s jedne strane nadreenost i podreenost, a s druge zapovijedanje i sluanje. Pravila i procedure propisuju ponaanje svake jedinke kao obavezno. Autoritet je vezan za poloaj, a ne za osobu. Prema M. Weberu birokratska organizacija je najuspjenija i formalno najracionalnija. Njoj nema ravne po preciznosti, postojanosti, disciplini, strogosti i pouzdanosti, po mogunosti kalkulacije rezultata za gospodara i zainteresirane osobe, po intenzitetu i ekstenzivnosti postignutih rezultata, ona se formalno moe upotrijebiti za sve zadatke. Kao i sve druge teorije i birokratska ima svojih nedostataka i prednosti. Njezin je pristup formalistiki i shematiziran. Forma je bitnija i od logike. Naime, to je propisima

63

predvieno, to se mora ostvariti, po bilo koju cijenu. Najbitnija kritika primjedba birokratske organizacije je u tome to ignorira ovjeka i njegovo ponaanje, to je neodrivo kada se zna da ljudi ovakvi kakvi jesu nose i ostvaruju organizaciju, pa je prirodno da u nju unose i dio svoje osobe, odnosno osobnosti. Osim Taylora, Fayola i Webera klasicima znanosti o organizaciji, neki autori dodaju i F. Nordsiecka. On je usmjerio svoj rad izgradnji jedne teorije ili, kako sam kae, imao je namjeru dati: osnove novoj znanosti o organizaciji, koja se raa. Nordsieck je prvi autor koji je pokuao obuhvatiti temelje ope znanosti o organizaciji, odnosno pokuao je postaviti cjelovitu teoriju organizacije. Njegovi pokuaji tridesetih godina ovog stoljea bili su preuranjeni jer je za namjere, odnosno rezultate, bilo potrebno da se pojavi opa teorija sustava. (2) Neoklasina kola. Koncem 20-tih godina poele su se primjenjivati i psiholoke metode poveavanja intenzivnosti rada. To je bio tzv. Human relation pristup. U biti je to prva kritika klasine teorije. Ona je u literaturi poznata kao neoklasina teorija organizacije. Ovdje se polazi od postavke da se kod projektiranja organizacije mora, prije svega, voditi rauna o ovjeku. U sreditu zbivanja je socijalno pitanje organizacije. Prijelomni trenutak u raanju ove teorije pripisuje se objavljenim rezultatima istraivanja koja su vodili E. Mayo (1880.-1949.) i F.J. Roethlisberger u vremenu izmeu 1927. i 1932.g. u Hawtorne radionicama Western Elektric Company u Chicagu. Najbitnije znaajke ove teorije jesu: potrebe i motivi radnika, neformalna organizacija, participacija, ponaanje i stil rukovodilaca. Ne zadravajui se detaljnije na ovim znaajkama, bez sumnje se moe rei da je ovo potpunija teorija o organizaciji u odnosu na klasinu. Od ovog smjera organizacije, ili kako se esto naziva kola meuljudskih odnosa, mnogo se oekivalo. Meutim, u amerikoj literaturi se smatra da su rezultati djelovanja na organizaciju i njene promjene vrlo slabi. Sve se na neki nain izrodilo. Oko 1950.g. poeo se pojavljivati revolt prema ovim nauavanjima, pa ak i odreeno gubljenje reputacije cijele ideje (A. Vila, 1983; 23-24). U neoklasinu kolu, osim teorije o meuljudskim odnosima, pripada i teorija o ponaanju u organizaciji. Ona se jo naziva i kolom socijalnog sustava. Nju su svojim doprinosima obiljeili ovi teoretiari: A. Maslow, Ch. Argyris, F. Herzberg, R. Likert i dr. A. Maslow je ostao zapamen po radovima o motivaciji. On je prikazao hijerarhiju temeljnih ljudskih potreba. C. Argyris na odreeni nain nadopunjuje spoznaje o teoriji potreba do kojih je doao A. Maslow. F. Herzberg je autor higijensko-motivacijske teorije ili teorije dvojnog imbenika motivacije. R. Likert daje organizacijskoj teoriji dva doprinosa. Prvi se odnosi na pokuaj dorade organizacijske strukture pomou modela (strukture) povezujueg avlia (klina). Struktura povezujueg klina temelji se na dvjema glavnim postavkama: prvoj po kojoj je svaki ovjek voa grupe niih jedinica i lan vie jedinice, te drugoj po kojoj se suprotno linijskoj strukturi odnosa ovjek-ovjek razvijaju i odnosi skupina-skupina (Duli, et. al., 1996; 13). Drugi se njegov pristup odnosi na njegova 4 sustava upravljanja, koji su nazvani sustavom 4M, po prvim slovima njihovih engleskih rijei. To su:

eksploatirajue-autokratski sustav dragovoljno-autokratski sustav participativni sustav i demokratski sustav.

64

Neki autori u ovu kolu svrstavaju i D. McGregora s njegovim teorijama X i Y, kao dvije razliite filozofije upravljanja (Duli, . et. al. 1996;13). (3) Moderna teorija. Prema Duliu i dr. (1996, 14) o modernoj teoriji moe se govoriti na tri razliita naina. Tako se moe govoriti: a) o teorijama, odnosno pravcima koji tvore modernu teoriju organizacije; b) o temeljima na kojima poiva moderna teorija organizacije i c) o pristupima koji dominiraju modernom teorijom organizacije. (a) Teorije, odnosno pravci koji ine modernu teoriju organizacije. Moderne teorije poinju se javljati priblino negdje oko 1950. g. Njihov razvitak nije dovren jer se stalno javljaju nove teorije. Osim toga, one se mijeaju i isprepliu. Doprinosi, stavovi i spoznaje ranijih teorija tvore nove teorije. Ostaje svakako otvoreno pitanje ne bi li u okviru moderne teorije trebalo obaviti novu periodizaciju. Prema Shafritzu i Ottu (1992) kako to navodi Duli (1996; 14) u moderne teorije pripadaju: aa) Strukturalna teorija mehaniki i organski sustavi (T. Burns i G. M. Stalker); koncept formalne organizacije (P. M. Blau i W. R. Scott); veza organizacija-ambijent (P. R. Lawrence i J. W. Lorsch); sustav 5S', (H. Mintzberg); ab) Teorija sustava kontingencije i populacijske ekologije organizacija i teorija sustava (D. Katz i R. L. Kahn); opa teorija sustava (F. E. Kast i J. R. Rosenzweig); model informacijskog procesa (J. Galbraith); koncept organizacijske ekologije (E. Trist); ac) Teorija viestrukih faktora (O. E. Wiliamson) ad) Teorija moi i politike mo u odluivanju (J. Pfeffer); igra moi i njeni igrai (H. Mintzberg); ae) Organizacijska kultura i simboliki menadment definiranje organizacijske kulture (E. H. Schein). (b) Temelji na kojima poiva moderna teorija organizacije. Na slici 2.14. predoeni su spomenuti temelji.
Sustavni pristup Racionalno odluivanje Moderna teorija organizacije Razvijeni behavioristi ki pristup Kvantitativne (matemati ke) metode Novi strukturni modeli

Teorija kontingencije

65

Slika 2.14. Temelji moderne organizacije (Duli et. al. 1996;15)

Sustavski pristup ine sljedei koncepti: opa teorija sustava (L. von Bertalanffy), teorija sustava prema Bouldingu (K. E. Boulding) Razvijeni behavioristiki pristup tvore koncepti: organizacija kao sustav meusobnih ljudskih odnosa, koncept timskog rada, integracija pojedinca i organizacije; Novi strukturni modeli pojavljuju se kao: matrina organizacija, projektna organizacija, prilagodljiva organizacija; Racionalno odluivanje se temelji: na procesu odluivanja, na tokovima informacija, na sustavu komunikacija; Kvantitativne (matematike) metode vezane su uz podruje: mrenog planiranja, dinamikog programiranja, teorije igara, simulacije. (c) Pristupi koji dominiraju modernom teorijom organizacije. Danas se uglavnom smatra da etiri pristupa dominiraju modernom teorijom organizacije. To su:

klasini, behavioristiki, sustavski, kontingencijski.

Na slici 2.15. predoen je njihov meusobni utjecaj. Kontingencijski pristup, kao to je to i vidljivo na slici 2.15., nastao je pod utjecajem klasinog, behavioristikog i sustavskog pristupa. On je ukljuio neke od postavki navedenih pristupa, ali je, unijevi znaajne novine doprinio naputanju univerzalistikih, optimalistikih i deterministikih naela u oblikovanju organizacijske strukture poduzea (Duli, et. al., 1996; 16).

66

Behavioristi ki pristup

Klasi ni pristup

Sustavni pristup

Kontingencijski (situacijski) pristup

Slika 2.15. Utjecaj klasinog, behavioristikog i sustavnog pristupa na nastanak kontingencijskog pristupa (Duli at. el. 1996; 16) Orijentacijsko doba nastanka pojedinih pristupa predoeno je na slici 2.16:
Kontingencijski pristup Sustavni pristup Behavioristiki pristup

Klasini pristup

1890. 1900. 1910. 1920. 1930. 1940. 1950. 1960. 1970. 1980. 1990.

Slika 2.16. Vrijeme nastanka pojedinih pristupa S obzirom da je o klasinom, a djelomice i o behavioristikom pristupu ve bilo rijei, u nastavku emo ukratko opisati temeljne naznake sustavskog i kontingencijskog pristupa. Radovi N. Wienera, L. Bertalanffya, A. Rapoporta, A. Ackoffa, W. Rossa Ashbya i drugih omoguili su pojavu ope teorije sistema i time stvorili temelje za razvoj moderne teorije organizacije. Umjesto metafizikog i mehanicistikog stajalita uvodi se koncepcija sistema organizacije kao otvorenog, viestupnjevitog i dinamikog sistema. Sustavni prilaz polazi od toga da organizacija nije zatvoren sustav. Kao otvoren sustav organizacija se ponaa prema okolini kao da su uspostavljeni odnosi nestabilni. U tom prilazu osobito je znaajna povratna veza. Na alost ni sustavski pristup nije dao u potpunosti bitne novine. U mnogome je i dalje zadrana klasina organizacijska struktura. Najznaajniji teorijski doprinos kontingencijskom pristupu dali su P. R. Lawrence i J. W. Lorsch. Oni su 1967.g. obavili empirijsko istraivanje i razvili kontingencijski pristup. Svoje spoznaje su vremenom oblikovali u teoriju kontingencije. Taj pristup polazi

67

takoer od sustavskog pristupa i temeljne postavke da se organizacijske varijable nalaze u sloenoj meuovisnosti jedna s drugom, kao i uvjetima u ambijentu. Po miljenju Lawrencea i Lorscha treba napustiti modeliranje idealne organizacije i odrei se apstraktnih rjeenja koja bi odgovarala svim uvjetima (Duli et. al., 1996; 18). Osim navedenih autora za kontingencijski pristup zasluni su i J. Woodward, A. Chandler i J. Child, a u novije doba H. Mintzberg. Unato svim doprinosima jo se uvijek moe zakljuiti da moderna teorija jo uvijek nije doreena s gledita ovjekovih razvojnih mogunosti uope, pa i njegove uloge kao organizatora. 2.6.2. Organizacijske teorije u odnosu na srodnost ideja Klasifikacija organizacijskih kola (teorija) prema srodnim idejama izgleda ovako: 1. Behavioristika kola 1.1. meuljudski odnosi 1.2. socioloki sistem 2. Empirika kola 3. kola teorije odluivanja 4. Kvantitativna kola 5. kola rukovodnih procesa (vidi sliku 2.17) (1) Behavioristika kola se dijeli u dvije temeljne podgrupe. Poslije 70 godina od pojave kole meuljudskih odnosa moe se konstatirati da su postignuti rezultati mali. Utjecaj te kole na ponaanje ljudi, odnosno na proizvodnost, bio je neznatan i nije pruio neke zapaenije rezultate. Znaajnije mjesto i danas imaju radovi D. McGregora. On polazi od integracije linosti i organizacije. Ovu integraciju smatra sredinjom tokom i strategijom organizacije. Autor je teorije X i teorije Y. One polaze od pretpostavke da je ovjek po prirodi lijen, da izbjegava svaki rad ili nastoji to manje raditi. Kao protumjera takvom ponaanju javlja se kontrola (nadzor) uz koritenje niza sredstava prinude (X teorija). Rad moe biti i izvor zadovoljstva za ovjeka. Usmjerenost aktivnosti k postavljenim ciljevima pokree samokontrolu i aktivniji ovjekov odnos. Nakon toga ovjek prihvaa odgovornost, te razvija svoje, radne i stvaralake sposobnosti (Y teorija). Na podruju tzv. sociolokih sustava znaajni su radovi A. Maslow-a, F. Herzberga i drugih. Prema A. Maslow-u ovjek je bie odreeno potrebama koje eli zadovoljiti. Kada je jedna potreba zadovoljena, ona vie ne motivira ponaanje i uvijek se javlja druga, via potreba koju treba zadovoljiti. Hijerarhija potreba ide od (1) fiziolokih, preko (2) sigurnosti, (3) drutvenosti, (4) prestia, do (5) samoaktualizacije. F. Herzberg je razvio teoriju motivacijskih faktora sredine i njenih poticajnih svojstava koji se realiziraju pomou faktora radnog konteksta i faktora motivatora. Faktor radnog konteksta ili vanjski faktor ukljuuje nie razine potreba (nagrada, radni uvjeti, status, kvaliteta tehnikog nadzora i meuljudskih odnosa). Faktor motivator ili unutarnji faktor ukljuuje vie razine potreba (postignua, priznanja, odgovornosti, napredovanja i kvaliteta rada). Prema autoru, ovi faktori utjeu na poveanje zadovoljstva radom i stimuliraju osobnu promociju na rast uspjeha rada (faktor motivator), odnosno poveavaju nezadovoljstvo i smanjuju uspjehe rada (faktor radnog

68

konteksta).
Behavioristika kola

1900. 1905. 1910. 1915. 1920. 1925. - Hawthorne eksperiment 1930. 1935. - Mayo 1940. - Roethlisberger 1945. 1950. 1955. - McGregor 1960. 1965. 1970. 1975. -

Weber

Taylor Gilberth Gannt Fayol

Urwick Barnard Maslow Oruane snage Von Neumann Gullick

Argyris Simon Herzberg Likert

Dale

Simon March Cyert

Schlaifer Hitch

Koontz

Slika 2.17. Prikaz kola organizacije, najznaajnijih imena na svakom podruju i priblina godina njihovog pojavljivanja (prema Murdick-Ross-Information Systems for Modern Management) (2) Empirika kola moe se zvati kola na temelju iskustva. Harvard Bussines School lansirala je metodu koja pripada ovoj koli organizacije, a tu je case study (prouavanje sluajeva). Ova metoda je vrlo iroko prihvaena, naroito meu praktiarima. (3) kola teorije odluivanja. Mnogi teoretiari, strunjaci za organizaciju, ali i praktiari na podruju organizacije smatraju da je organizacija u stvari kontinuirano odluivanje na raznim nivoima (A. Vila. 1983; 45). Tako H. Simon u sredite razmatranja stavlja odluku, proces odluivanja i sve imbenike koji utjeu na donoenje odluka. No, kod znatnog broja pripadnika ove kole primijeeno je da poistovjeuju odluivanje s procesom upravljanja. H. Simon istie da e upotrebljavati izraz odluivanje (decision making) kao sinonim za upravljanje (managing). To treba uzeti s odreenom

69

rezervom. Ne moe se izjednaiti odluivanje s upravljanjem, odnosno organizacijom. Prema miljenju A. Vile (1983; 45) to bi bilo preveliko pojednostavnjenje organizacije jer niz drugih faktora utjee na odluku, mogunost odluke i njezinu kvalitetu. (4) Kvantitativna kola zastupa naelo da se problemi suvremene organizacije mogu rijeiti pomou brojaka i matematikih relacija. Ona polazi od teze da se mogu pronai optimalna rjeenja za neki problem, odnosno situaciju. Metode i tehnike koje su okosnica ove kole operacijska su istraivanja. Za njih se kae da je to naziv za primjenu znanstvene metode na probleme upravljakog odluivanja. Osnovno sredstvo za operacijska istraivanja je model, koji je reprezentacija realnog problema u matematikim terminima, u kontekstu nekih jasno definiranih pretpostavki (R. Toffler, 1979; 1). Prema jednoj kombiniranoj klasifikaciji oblasti operacijskog istraivanja su slijedea: Metode i modeli matematikog programiranja, Teorija konfliktnih situacija (strategijske igre), Dinamiko programiranje, Mreno planiranje, Modeli proizvodnje, Modeli lokacije, Modeli zaliha, Teorija repova, Teorija zamjene opreme, Teorija i primjene simulacije i Modeli statistike kontrole. Znaajke kvantitativne kole su mjerljivost, egzaktnost, koritenje kompjutora i znanstvenih dostignua u odluivanju, sistematinost, matematiki slijed i uopavanje pojava i dogaaja po pravilima matematike logike. Temeljni nedostatak ove kole je pojednostavnjenje zamrene drutvene stvarnosti i matematiki misticizam, izvan podruja matematike, kao to su npr.: nepredvidivost ponaanja pojedinaca, odnosi izmeu pojedinih elemenata i dr. Osim toga, ne smije se zaboraviti na utjecaj okoline. (5) kola rukovodnih procesa promatra rad rukovoditelja kao univerzalni zadatak bez obzira na to gdje se nalazi, koji mu je tip organizacije, na kojoj je razini i slino. Prvi predstavnik ove kole je H. Fayol. On je tvorac esto citiranih principa upravljanja, iz kojih su sublimirani elementi upravljanja. Ovi elementi jesu: planiranje, organiziranje, nareivanje, koordiniranje i kontroliranje. Djelatnost upravljanja, koja supsumira spomenute elemente jedna je od obaveznih u svakoj industrijskoj organizaciji. H. Fayol je vjerovao u univerzalnost i prenosivost egzaktno spoznatih parametara organiziranja i upravljanja. Oni bi, prema njemu, uz minimalne korekcije mogli biti ope primjenjivi. Generalizacije koje bi slijedile iz fragmentarnih, specifinih rjeenja bili bi svjetionici za budua istraivanja. Temeljni pravac razmiljanja i primjene Fayolovih principa najdosljednije su u SAD razvili J. D. Moony i A. C. Reiley. Prvi je smatrao koordinaciju temeljnim naelom organizacije koja sadri ostala naela. Drugom je preokupacija bila otkrivanje mehanizma organizacijske strukture. A. C. Reiley je promatrao organizaciju kao formu udruivanja ljudi radi postizanja zajednikog cilja, a upravljanje kao generator koji pokree, usmjerava i kontrolira planove i proceduru organizacije. U kolu rukovodnih procesa uvrtavaju se, kao dobri sljedbenici H. Fayola i L. Urwick, te L. Gulick. L. Urwick je takoer svim silama nastojao da pronae ope vaee principe upravljanja i administriranja. Pristup problemu upravljanja, koje je razvio L. Gulick, najprije je usmjeren k upravnom administriranju. Njegov izbor karakteristinih djelatnosti izvrnog organa postao je uzor departmentalizacije onog doba. Njegov model, poznat pod skraenicom POSDCORB, za funkcije najvieg rukovodstva obuhvatio je: planiranje, organiziranje, izbor osoblja, usmjeravanje, koordiniranje, izvjetavanje i budetiranje. Izvan svih ovih kola, teorija, odnosno pravaca moe se svakako ovaj razvoj promatrati u bivim socijalistikim zemljama, danas tzv. zemljama tranzicije i u Japanu. 70

Interesantno bi bilo i analizirati razvoj organizacijske znanosti u Hrvatskoj.

71

Biljeke:
1. Dodue, po nekim miljenjima, ovo je gledanje mehanicistiko. Tumai takvih stavova vele da se ne radi o kretanju nego o procesima. Ali, nisu li procesi kretanje? 2. Dobreni (1967/68; str. 5) veli: Predmet izuavanja nauke o organizaciji poduzea su pojave, koje uvjetuju elementi poduzea, funkcije u poduzeu i proces reprodukcije u njemu a sa stanovita procesa organiziranja. Proces organiziranja uvjetovan je principima s kojih se u organiziranju polazi, metodama koje se u organiziranju primjenjuju i instrumentima koji se u organiziranju koriste. 3. Ono to se naziva znanstvenom metodom radikalno se razlikuje podsticanjem i razvijanjem sumnje do krajnjih granica, tako da je ono to ostaje poslije takve sumnje uvijek temeljeno na najmjerodavnijem svjedoanstvu. Poto se javljaju nova svjedoanstva ili nove sumnje, sutina znanstvene metode je da ih prisvoji. Znanstvena metoda ini znanost progresivnom jer ona nikada nije suvie sigurna za svoje rezultate (Cohen, Nagel, 1934; 217). 4. Znanost ne poznaje konanog rjeenja. Ona sumnja i stalno samu sebe ispravlja. Znanstvena je spoznaja hipotetina. To e rei da nema apsolutne istine. One uvijek vrijede samo u odreenim okolnostima i odnose se na odreene injenice. Sve to je znanstveno, samim tim ne znai da je istinito. I najbolje teorije ne vrijede u svim sluajevima, pa je uz njih potrebno imati podatke u kojim uvjetima vrijede, a u kojima ne vrijede. Ako o tome ne vodimo rauna ista misao jednom e biti istinita, drugi put lana i ni po emu je neemo razlikovati od drugih oblika miljenja koja nisu znanstvena, a tee biti ili pak izgledati kao znanstvena (Vujevi, 1983; 7). 5. Model je: 1. sredstvo predstavljanja bitnih elemenata i odnosa u sustavu kako bi se njegovom upotrebom u odreenoj situaciji, odnosno trenutku, dobile informacije o znaajkama sustava. Model je valjan ako zadovoljavajue reproducira ponaanje sustava koji predstavlja; 2. trodimenzionalna kreacija novoga vanjskoga oblika odreenog industrijskog ili obrtnikog proizvoda. Predstavlja vrstu industrijskog oblikovanja, estetsku intelektualnu tvorevinu. Zatien je kumulativno, i to kao industrijsko vlasnitvo i kao autorsko pravo. Autor ima iskljuivo pravo koritenja modela, stavljanja u promet predmeta izraenih prema zatienom modelu, raspolaganja modelom, te naknade kada druga osoba koristi model. Autorsko-pravnu zatitu modela autor stjee samim stvaranjem modela ( ... Masmedijin poslovni rjenik, 1991; 273-274). 6. Slinost izmeu objekta i njegovog modela ne mora uvijek biti oigledna. U tehnici je nekada potrebno studirati velike ureaje, polagane promjene u raznim sustavima, sustave koji jo nisu realizirani, ali prije njihova ostvarenja moramo znati kakva e im biti svojstva. Tu se esto upotrebljavaju razni elektriki modeli. Sastavi se sustav strojnih krugova tako da se njegove promjenjive veliine - napetost, struja, naboj - ponaaju slino kao veliine sustava koje se modelom prikazuju - tlak, brzina, temperatura i sl. Na prvi pogled izmeu modela i predloka nema nieg zajednikog. Prouavanjem emo meutim ustanoviti da oba sustava imaju iste zakonitosti. Jedan sustav moe biti model drugog ako oba sustava imaju jednake zakonitosti koje nas zanimaju sa stajalita promatranja ako imaju analogno ponaanje. To je samo nuan preduvjet za stvaranje modela. Nije meutim dovoljno da se samo on ispuni (Bober, 1970; 192). 7. Sikavica i Novak (1993; 41) istiu da se u posljednje vrijeme esto koriste kvantitativne, matematike metode uz koritenje elektronikog raunala. One pomau da se istrauje sve vie imbenika te da se njihov utjecaj, ako ne u oblikovanju globalne organizacije, a ono u pojedinim njenim podrujima, bre utvrdi i kvantificira. Bez upotrebe matematikih metoda i suvremenih elektronikih raunala ne bi se u organizaciji mogle utvrditi mnoge znaajne veliine (npr. minimum, maksimum, apsolutna granica i sl.). 8. Metode organizacije u uem smislu obuhvaaju prema Medveeku (1978; 103), metode koje su najblie i najkonkretnije u postupku rada na (re)organizaciji i na istraivanju, analizi i rjeavanju organizacijskih problema. Karakteristine i znaajne metode ove skupine jesu: metoda snimanja, metoda uvida (na samome mjestu), metoda intervjua, metoda testiranja, metode razmjene ideja i iskustava, metoda promatranja, metoda pokusa, metoda trenutanih

72

zapaanja i sl. Svakako da se mnogi autori s ovim ne bi sloili. Jer npr. metoda intervjua je prije opa metoda nego posebna. Problem bi jo vie zaotrili autori koji bi dokazali da je intervju postupak, a ne metoda. I promatranje je opa metoda. No, sve uvelike ovisi o klasifikaciji metoda jer se u klasifikaciji mogu primijeniti razliita naela. Pritom se moe uvaiti i ovakvo razmiljanje: "Posebne metode (kao to su na primjer anketna metoda ili metoda intervjua) koriste se u nekoliko znanstvenih podruja. Ipak, svaka od tih metoda u pojedinoj znanstvenoj disciplini koristi se na poseban nain i s posebnim ciljem u ovisnosti od njihovog znanstvenog interesa pa se na poseban nain koncipiraju i provode" (Sikavica, Novak, 1993; 37). 9. Ni metode u oblikovanju koncepcije misu nastale samo na podruju znanosti o organizaciji. Po svemu sudei ove posljednje tj. metode vrednovanje varijanata organizacijskog rjeenja su najvie organizacijske. 10. Prema koncepciji kompleksne analitike metode, utjecajni imbenici se osim podjele na unutarnje i vanjske mogu svrstati u tri slijedee skupine: skupinu A ine imbenici iji se utjecaj na tijek poslovnog procesa moe tono predvidjeti i regulirati; skupinu B ine imbenici iji se utjecaj na tijek poslovnog procesa moe djelomino predvidjeti i regulirati; skupinu C ine imbenici na ije se ponaanje ne moe neposredno utjecati. Karakteristini imbenici odabiru se postupnim ispitivanjem njihova utjecaja na najvanije elemente poslovanja pomou tzv. prethodne analize, koja ima za cilj, kako identifikaciju, tako i kvantifikaciju utjecaja karakteristinih imbenika. Povezanost izmeu poslovnih funkcija autor metode naziva frekvencijom. to je frekvencija vea, to je povezanost funkcija vea. Neophodni organizacijski potencijali slue kao osnova za izraunavanje stvarnih organizacijskih potencijala. Stvarni organizacijski potencijal nekog elementa dobije se mnoenjem neophodnog organizacijskog potencijala i ocjene stanja poslovanja tog elementa. Vrijednosti dobivene na taj nain pokazuju kakva je razina organiziranosti cjelokupnog poduzea, odnosno razina organiziranosti prema frekvencijama ili organizacijskim jedinicama (Sikavica, Novak, 1993; 39.). Zna se da je jo Mojsije obavio podjelu rada na organizacijske dijelove koji su imali 10, 50, 100 i 1000 ljudi. Ova podjela na razvojne etape posve je uvjetna. Naime, nakon to su poetkom 20. stoljea objavljeni prvi radovi (Taylor, Fayol), javio se velik broj razliitih koncepcija. To nastalo stanje, H. Koontz je okvalificirao kao teorijsku dunglu. Ilustracije radi navodimo nekoliko naziva pojedinih pravaca, kao na primjer: birokratska organizacija, znanstveno upravljanje i rukovoenje, administrativna teorija, kola ljudskih odnosa, empirijska kola, kola teorije odluivanja, kola procesne organizacije, matematika (kvantitativna) kola organizacije, situacijska kola, neoklasina teorija, klasina teorija, moderna teorija organizacije i drugi.

11. 12.

13.

14.

73

Literatura:
1.

2. 3. 4. 5.
6.

7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

16. 17.

18. 19. 20. 21. 22. 23.

24.

25.
26.

27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34.

35.

36.

Ackoff, R.L. (1962): Scientific Method, Optimizing Applied Research Decisions, John Wiley and Sons, New York Ani, V. (1991): Rjenik hrvatskog jezika, Novi Liber, Zagreb Bazala, V (1980): Pregled povijesti znanosti, Razvoj ljudske misli i obrazovanja, kolska knjiga, Zagreb Bober, J. (1970): Stroj, ovjek, drutvo (Kibernetika), Naprijed, Zagreb Buble, M. (1994): Organometrijski pristup ocjenjivanju i mjerenju boniteta organizacije poduzea, Radovi, god. IV. broj 10, Ekonomski fakultet, Split Buble, M. (1976): Projektiranje organizacije, Informator, Zagreb Cohen, M., E. Nagel (1934): An introduction to logic and scientific method, George Routledge and Sons Ltd., London Cingula, M. (1992): Model informacijskog sustava u funkciji planiranja proizvodne organizacije, Doktorska disertacija, Fakultet organizacije i informatike, Varadin Dei, V. (1966): Metode naune organizacije rada, Nauna knjiga, Beograd Dobreni, S. (1967/68): Organizacija proizvodnje i poslovanja poljoprivrednih poduzea, Predavanja akademske godine 1967/68., Ekonomski fakultet, Osijek Dobreni, S. (1972): Informacijski sustav poduzea i elektronika raunala, Referat na Seminaru za rukovodioce, Pula Dubi, S. (1970): Uvoenje u nauni rad (Nauka i nauni metod), Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo Duli, ., I. Pavi, M. Rovan, I. Vea (1996): Proizvodni menedment, Ekonomski fakultet, Split uraevi, A. (1968): Unapreenje proizvodnje, I. dio, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb . . . (1966-1969): Enciklopedija Leksikografskog zavoda, svezak II., JLZ, Zagreb Fenstermaher, R. (1973): Management Systems Engineering, u zborniku radova Coleman, Riley (red.): MIS: Management Dimensions, Holden-Day, San Francisko Freedman, P. (1960): The Principles of Scientific Research, 2nd Ed., Pergamon Press, Oxford Frese, E. (1980): Grundlagen der Organisation, Gabler, Wiesbaden Gilli. G. A. (1974): Kako se istrauje, Vodi u drutvenim istraivanjima, kolska knjiga, Zagreb Han, S. (1981): Epistemoloki pristup organizacionim naukama, Direktor, broj 11-12, Beograd Hilf, H. H. (1963): Nauka o radu, Otokar Kerovani, Rijeka Horvatec, Z., M. ugaj (1985): Organizacija proizvodnje, Informator, Zagreb Ivanko, . (1982): Metodologija unapreenja organizacije, Zavod za produktivnost, Zagreb Jermakowicz, W. (1980a): Decentralisationsgrad von Organisationsstrukturen und die Effizienz kreativer, adaptiver und produktiver Organisationen, Zeitschrift fr Organisation, No 2, Wiesbaden Jermakowicz, W. (1980b): Organisationsstrukturen produktiver, adaptiver und kreativer Organisationen, Zeitschrift fr Organisation, No 4, Wiesbaden Kapusti, S. (1984): Metodika organizacijskog projektiranja, RO Zagreb, Samobor Kapusti, S. (red.)(1991): Organizacijska teorija, Informator, Zagreb Kedrov, B. M. (1969): Predmet i uzajamna veza prirodnih nauka, Nolit, Beograd Kosiol, E. (1972): Temelji i metode istraivanja organizacije, 2. izdanje, Informator, Zagreb Lange, O. (1965): Wholes and Parts A General Theory of System Behaviour, Oxford Warszawa Lerner, A. Ja. (1967): Naala kibernetiki, Nauka, Moskva . . . (1991): Masmedijin poslovni rjenik (red. P. Jurkovi et. al.), Masmedia, Zagreb Medveek, I. (1978): Nabava u industrijskoj radnoj organizaciji, Informator, Zagreb Milerlaj, D. (1971): Organizacija industrijske proizvodnje, Ekonomski fakultet, Osijek Milerlaj, D. (1976): Osnove organizacije, Ekonomski fakultet, Osijek Murdick, R. G., J. C. Munson (1986): MIS Concepts and Design, Second Edition, PrenticeHall International, Englewood Cliffs

74

37. Nadler, G. (1967): Work Systems Design: The Ideals Concept, Richard D. Irwin, Inc. Homewood, Illinois 38. . . . (1997): Narodne novine, broj 29/1997., Zagreb 39. Radoevi, D. (1975): Teorija sistema i teorija informacija, Fakultet organizacije i informatike, Varain 40. Radoevi, D. (1979): Primjena IDEAL metode u prouavanju rada, u Zborniku radova PROMJER 79, Nauno struni skup prouavanje i mjerenje rada, Mainski fakultet, Mostar, 24-26 maja 1979 41. Rappoport, A. (1969): Mathematical aspects of General systemy analysis, prijevod na ruski u zborniku Isledovanija po oboj teorii sistem, Progres, Moskva 42. Riggs, J. L. (1968): Economic Decision Models for Engineeris and Managers, McGraw HillKogakuska, Tokyo 43. Salitrei, T. (1974): Uvod u znanstveni rad, Ekonomski fakultet, Osijek 44. Salitrei, T. M. ugaj (1985): Uvod u znanstvenoistraivalaki rad, V. Izdanje, FOI, Varadin 45. Schmidt, G. (1980): Die Entwicklung von Organisations methoden und Techniken, Zeitschrift fr Organisation 6/1980, Wiesbaden 46. Shafritz, M. J., S. J. Ott (1992): Classic of Organization Theory, Books/Cole Publishing Co., Pacific Grout, California 47. Shigeo, Shingo (1987): Proizvodnja bez defekata, Konspekt izlaganja na seminarima: Kako poveati produktivnost, Jugoslovenski zavod za produktivnost rada Beograd i Zavod SR Slovenije za produktivnost dela Ljubljana, Ljubljana Sarajevo 48. Shigeo, Shingo (1987a): Proizvodnja bez zaliha, Konspekt izlaganja na seminarima: Kako poveati produktivnost, Jugoslovenski zavod za produktivnost rada Beograd i Zavod SR Slovenije za produktivnost dela Ljubljana, Ljubljana Sarajevo 49. Shigeo, Shingo (1985): Nova japanska proizvodna filozofija, Jugoslovenski zavod za produktivnost rada, Beograd 50. Sikavica, P., M. Novak (1993): Poslovna organizacija, Informator, Zagreb 51. Springer, G., Lj. Nikolajewna Katschalina et. al. (1979): Organisieren aber wie ? Stattsverlag der Deutschen Demokratischen Republik, Berlin 52. ami, M. (1977): Kako nastaje nauno djelo, Uvoenje u metodologiju i tehniku naunoistraivakog rada Opti pristup, etvrto izdanje, Svjetlost, Sarajevo 53. Turban, E. (1988): Decision Support and Expert Systems, Macmillan, New York 54. Vila, A. (1983): Teorija i praksa funkcioniranja organizacije, Informator, Zagreb 55. Vujevi, M. (1983): Uvoenje u znanstveni rad u podruju drutvenih znanosti, Informator, Zagreb 56. Weihrich, H., H. Koontz (1994): Menedment, Deseto izdanje, Zagreb 57. Zvonarevi, M. (1976): Socijalna psihologija, kolska knjiga, Zagreb 58. aja, M. (1976): Organizacija proizvodnje, Narodne novine, Zagreb 59. ugaj, M. (1989): Jedno predavanje o klasifikaciji znanosti, Zbornik radova FOI, br 13, Varadin 60. ugaj, M. (1996): Metodologija znanstvenoistraivakog rada, Fakultet organizacije i informatike, Varadin 61. ugaj, M. (1989): Osnove znanstvenog i strunog rada, RO Zagreb, Samobor 62. ugaj, M., M. Cingula (1992): Temelji organizacije, FOING, Varadin 63. ugaj, M., D. Radoevi, S. Kapusti (1987): Organizacija kao znanstveno podruje, Sveuilini vjesnik, broj 512-514, Zagreb 64. ugaj, M., M. Cingula, D. Radoevi, V. Strahonja (1994): Metode i modeli planiranja i upravljanja proizvodnjom, Fakultet organizacije i informatike, Varadin 65. ugaj, M., S. Kapusti (1989): Prilog raspravi o priznavanju organizacije kao znanosti, III. memorijal Aleksandar uraevi, Organizacija Znanost i struka u suvremenom drutvu, Fakultet organizacije i informatike Varadin i Fakultet strojarstva i brodogradnje Zagreb, Varadin, 8.-10. lipnja 1989 66. ugaj, M., V. Strahonja (1992): Informacijski sustavi proizvodnje, Informator, Zagreb 67. uvela, I. (1976): Uvod u znanstvenoistraivaki rad (proireni program za izvanredne

75

studente), Centar ekonomskih znanosti, Ekonomski fakultet, Rijeka

76

Pitanja za ponavljanje (provjeru):

1. 2. 3. 4.
5.

6. 7. 8.
9.

10. 11. 12.

13.

14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35.
36.

37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45.

Objasnite pojam istraivanja i znanstvenog istraivanja. Navedite bar jednu definiciju znanosti. to je zapravo znanost? Koje su njene temeljne odrednice? U kakvoj su svezi situacija i istraivanje? Pomou kojih elemenata moemo opisati istraivanje kao sustav? O kojim ulogama govori Gilli u drutvenim istraivanjima ? Tko je subjekt, tko objekt, a tko naruitelj (korisnik) istraivanja? Prikaite odnos subjekta, objekta i korisnika u procesu istraivanja crteom! Protumaite crte! to je cilj idejnog projekta? Koja je svrha idejnog projekta? Opiite cilj izvedbenog projekta? Znanstveni karakter organizacije nije vie sporan, ali je sporno kojem znanstvenom podruju ona pripada. to Vi mislite o tome? Da bi mogla stei atribut znanosti koje je kriterije organizacija morala ispuniti? Kakav je odnos organizacije i ostalih znanstvenih polja, odnosno disciplina (npr. sociologije, psihologije, informacijskih znanosti, matematike, tehnikih znanosti itd)? to je znanstvena teorija? Koje su njene temeljne znaajke? Objasnite znanstveni pristup! Definirajte teoriju organizacije! to sve obuhvaa opa uloga teorije organizacije u znanstvenoj spoznaji? Opiite predmet znanosti o organizaciji! Opiite predmet znanosti o organizaciji poduzea! to je zadatak znanosti o organizaciji poduzea? Opiite metode znanosti o organizaciji! Navedite znaajke empirijskih metoda! Navedite znaajke znanstvenih metoda! Koje ope metode u znanosti o organizaciji poznajete? Opiite bar jednu opu znanstvenu metodu! Je li pitanje metoda u znanosti o organizaciji dovoljno istraeno? Kakva je razlika izmeu promatranja i eksperimenta! Navedite primjere ovih metoda u organizaciji! to je brojenje? to je mjerenje? Bez ega nema mjerenja? Navedite metode kauzalne indukcije! Kakvo je to induktivno, a kakvo deduktivno zakljuivanje? Navedite primjere iz podruja organizacije! to je to analiza? Koje vrste analiza poznajete ? to moe biti objekt analize u organizaciji poduzea? Navedite primjere analize u organizaciji rada? to je to sinteza? Koje vrste sinteza poznajete? Kakva je uloga metode sinteze u organizaciji poduzea? Koje se vrste analize i sinteze rabe u procesu istraivanja organizacije? to moete rei o opoj teoriji sustava kao znanstvenoj metodi? Predoite crteom pojednostavljeni prikaz proizvodnog poduzea kao sustava! to je sistemski pristup? Opiite metodu modeliranja. Koje skupine modela poznajete? Objasnite fizike, shematske i matematike modele. Prokomentirajte modeliranje organizacijskih sustava.

77

46.

47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55.

56.

57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. 69.
70.

71. 72. 73. 74. 75. 76.

Koje posebne metode u znanosti o organizaciji poznajete? Opiite bar jednu posebnu znanstvenu metodu organizacije. Koje metode istraivanja organizacije poznajete? Koje metode projektiranja organizacije poznajete? Navedite metode organizacijskog ispitivanja! Opiite kompleksnu analitiku metodu! Opiite metodu ocjenjivanja organizacije prema procesnim funkcijama. Opiite metodu slike radnog dana (SRD). to moete rei o metodi IDEAL? Prokomentirajte metodu standardnih popravaka. Objasnite metodu popravaka nakon odreenog broja sati! to moete rei o metodama kontrole kvalitete za proizvodnju bez pogreaka i karta? Jesu li organizacijski problemi bili istraivani i znatno prije nego to je organizacija poprimila znanstveni karakter. Koji su se znaajniji mislitelji bavili istraivanjem organizacijskih problema i kojima? Kako se mogu klasificirati organizacijske teorije? Navedite najvanije linosti i njihove ideje na podruju klasine teorije organizacije! Kako ocjenjujete klasinu organizacijsku teoriju? Koje su probleme istraivali neoklasiari , osobito E. Mayo sa suradnicima? Koji su najvaniji teoretiari neoklasine kole? Koje su znaajke teorije meuljudskih odnosa? Tko je sve obiljeio kolu socijalnog sustava odnosno teoriju ponaanja u organizaciji? U emu se sastoji vanost motivacije ovjeka i koji su najznaajniji autori prouavali ovu problematiku? to moete rei o modernoj teoriji organizacije? Protumaite temelje moderne teorije organizacije! Tko je dao najznaajniji teorijski doprinos kontingencijskom pristupa? Iznesite Vae miljenja o kontingencijskom pristupu. Klasifikacija organizacijskih kola (teorija) prema srodnim idejama. Izrecite svoje miljenje o empirikoj koli. to znate o koli teorije odluivanja? Navedite znaajke kvantitativne kole! Po emu je znaajna kola rukovodnih procesa!

78