Professional Documents
Culture Documents
Dobar dan svima, ja sam Ivana i danas ću vam održati sat iz književnosti. Prije nego što
počnemo, zamolila bih vas da pažljivo promotrite sljedeće fotografije i promislite o onome
što opazite na njima.
Može li mi sada netko reći što je zapazio na fotografijama, ali i kako se je osjećao dok je
promatrao te fotografije?
Upravo tako, a danas ćemo vidjeti kako je te motive iskoristio Albert Camous u svom romanu
Stranac. Prije nego što krenemo s analizom djela, rekla bih nekoliko informacija o vrsti
romana, da nam sama analiza bude jasnija. Roman tematizira Mersaultov život, zločin i
suđenje, a sam život glavnog lika je prikazan kao besmislen i apsurdan. Roman Stranac
pripada ciklusu apsurda, a apsurd je upravo i važno pitanje koje se proteže kroz roman. Uz
apsurd važna pitanja u romanu su pitanja besmisla, otuđenosti, ali i izopačenosti iz društva.
Danas je mama umrla. Ili možda jučer, ne znam. Dobio sam brzojav iz
ubožnice: »Majka preminula. Ukop sutra. S poštovanjem.«
Početna rečenica romana je vrlo važna jer ona otvara probleme kojima se roman bavi.
Promotrite tu rečenicu. Kakav dojam na vas ostavlja onaj tko ju govori?
1
Svjetska književnost
Onaj tko govori o majčinoj smrti govori na način kao da je to nešto nevažno, nešto što se
događa svakodnevno i zbog toga tome ne treba pridonositi previše pažnje.
Upravo tako. Već nas ta uvodna rečenica upućuje na to da će se roman baviti pitanjem života
i smrti, odnosa okoline i pojedinca i besmislom.
Ulomak 1.
Za sve to vrijeme nije bilo ničeg drugog doli sunca i tišine, tihog žubora izvora i one tri note.
Raymond se maši za revolver u džepu, ali onaj se i ne pomaknu, samo su se gledali. Zapazih
da su onome koji je svirao prsti na nogama široko razmaknuti. Ne odvajajući oči od svog
protivnika, Raymond me upita: - Da ga ucmekam? – Pomislih, ako kažem: „Nemoj“, da će se
samo uzrujati i svakako opaliti. Rekoh mu samo: - Nije ti još ništa rekao. Ne bi bilo pošteno
da samo tako pucaš. – još sam čuo tih žubor vode i svirale usred muka i vrućine. Zatim mi
Raymond reče: - Zatim mi Ravmond reče: — E, onda ću ga izvrijeđati, a kad mi odgovori,
ucmekat ću ga. — Odgovorih: — Tako je. Ali, ako ne izvadi nož, ne smijete pucati. —
Ravmond se poče pomalo uzrujavati. Onaj je svejednako svirao, a obadvojica su motrila
svaku Ravmondovu kretnju. — Nemoj — rekoh Ravmondu. — Uhvati se s njim ukoštac kao
čovjek s čovjekom i daj mi svoj revolver! Ako se onaj drugi uplete, ili ako izvadi nož, ja ću
ga ucmekati. Kad mi Ravmond dade revolver, sunce sijevnu na njemu.
Dobro ste sve to rekle. Raymond Sintes se u romanu opisuje kao onizak, plećat, ima boksački
nos. Za njega je karakteristično da je uvijek besprijekorno obučen. Po zanimanju je skladištar,
2
Svjetska književnost
ali svi govore da se on zapravo bavi svodništvom. On je Mersaultov susjed i prijatelj. Dokaz
njihovom prijateljstvu je taj da je Mersault za njega napisao pismo za ljubavnicu, ali i da je
posvjedočio na sudu da ga je ona varala i na taj način osramotila.
Osim Raymonda u romanu se spominju još neki sporedni likovi. Salaman je Mersaultov prvi
susjed, koji je svakodnevno psovao i grdio svog psa. Kad se pas izgubio, Mersault je
savjetovao Salamana kako da ga potraži. Salaman je na suđenju bio prisutan kao svjedok i
posvjedočio je da Mersault ima osjećaje i dušu. Ostali likovi su Perez, Emanuel, vratar doma,
Mason i njegova žena te vlasnica restorana u kojem se Mersault hrani.
Ulomak 2.
Obrazi su mi gorjeli od sunca i osjećao sam kako mi se kapljice znoja sakupljaju u obrvama.
Sunce je peklo isto onako kao i onoga dana kad smo pokopali mamu i, isto onako kao i onda,
najviše me boljelo čelo i sve su mi žile na njemu u isti mah damarale ispod kože. Zbog toga
žara koji više nisam mogao podnositi, koraknuo sam naprijed. Znao sam da je to glupo, da se
neću izbaviti od sunca ako se pomaknem za jedan korak. Ipak, prešao sam jedan korak, samo
jedan korak. A tada, ne pridižući se, Arapin izvadi nož i pokaza mi ga na suncu. Svjetlo
sijevnu na čeliku i kao da me duga svjetlucava oštrica pogodi u čelo. U isti mah znoj
nakupljen u obrvama poteče mi odjednom niz kapke i zastre ih mlakim i gustim velom. Taj
zastor od suza i soli zasjeni mi oči. Osjećao sam samo cimbale sunca na čelu i, nekako
nejasno, blistavi mač uperen iz noža svejednako u mene. Taj utureni mač palio mi je
trepavice i kopao bolne oči. Tada sve zaigra preda mnom. Zapahnu me težak i vreo dah mora.
Učini mi se da se nebo širom otvorilo da pusti ognjenu kišu. Napeh se svim svojim bićem i
ruka mi se zgrči na revolveru. Otponac popusti, dotaknuh glatki trbuh drška i tada sve poče,
usred praska koji bijaše u isto vrijeme rezak i zaglušan. Stresoh sa sebe znoj i sunce. Pojmih
da sam poremetio ravnotežu dana, izvanrednu tišinu žala na kojem sam bio sretan. Zatim
opalih još četiri puta u nepomično tijelo u koje se meci zabijahu a da se ništa nije opstalo.
Bijahu to kao četiri kratka udarca kojima sam pokucao na vrata nesreće.
3
Svjetska književnost
Simbol je sunce jer je cijeli događaj povezan uz vrućinu, žar i svijetlost koje ono uzrokuje.
Sunce se i ponavlja više puta u samom romanu, zajedno s vrućinom. Ono se spominje skoro
uz svaku radnju zbog koje je Mersault bio osuđen: sunce je peklo i žarilo kad je išao
pokopati majku, bio je topao i sunčan dan kad je počeo vezu s Marie i na kraju, sunce žari
kad je ubio Arapina.
4. Zašto je Mersault pucao? Je li to bio nesretan slučaj?
On je pucao jer je bio ošamućen od sve te vrućine, možda je imao i sunčanicu. Iz citata
(zeleno) vidimo da je njega zabljesnula svijetlost oštrice koju je Arapin izvadio i to je
dodatno pogoršalo i otežalo stanje u kojem se Mersault već nalazio. Upravo sve te okolnosti
njegovo pucanje i čine nesretnim slučajem. Zapravo je samo prvi metak nesretan slučaj, jer
je za ostale već bio svjestan što se događa i da je nekome oduzeo život.
5. Protumačite podcrtanu rečenicu.
On četiri metka uspoređuje s kucanjem na vrata i pokazuje da je svjestan svoje krivnje i da
očekuje da će ga to skupo koštati u nadolazećem životu.
Ovaj je događaj glavni pokretač radnje. Reći o kompoziciji romana na dva dijela, prvi dio ovdje završava.
Prividni realizam – detaljan opis. Glavni motivi – sunce, svijetlo, nož, vrućina. Sunce može postati i simbol .
Vratiti se na podcrtano iz prethodnog.
Ulomak 3.
4
Svjetska književnost
Tada me upita zar ne bih želio promijeniti život. Odgovorih mu da se život ne može nikad
promijeniti, da svakako jedan život vrijedi koliko i drugi, i da nemam ništa protiv ovakva
života kakav ovdje vodim. Bio je nekako nezadovoljan i rekao mi da uvijek okolišam u
odgovorima, da nemam ambicija, a da je to propast za poslove. Tada sam se vratio na posao.
Bilo mi je krivo što sam ga ozlojedio, ali nisam vidio razloga da mijenjam život. Ako dobro
promislim, nisam bio nesretan. Dok sam studirao, imao sam mnogo sličnih ambicija. Ali, kad
sam morao prekinuti studije, vrlo sam brzo shvatio da sve to zapravo nije važno.
Glavni lik romana je Mersault, lik čije ime ne znamo, on je obilježen samo prezimenom.
Upravo to gubljenje imena može nas uputiti ina gubitak identiteta. On je otuđen lik, živi
jednoličnim životom i ne čini ništa da bi to promijenio. Ne zanimaju ga ni prošlost ni
budućnost – okrenut je sadašnjosti. Mersault je ravnodušan, ne bori se za sebe, niti se ne
osjeća krivim zbog djela koje je počinio. Na samom kraju romana on prihvaća smrt. Mersault
se može okarakterizirati i kao antijunak jer je usamljen u svom postojanju i nije sposoban
uspostaviti normalnu komunikaciju s okolinom, niti se integrirati u društvo na pravilan način.
Upravo zbog te izoliranosti iz društva on razvija individualni pristup svim životnim
aktualnostima i to je vidljivo u njegovom odnosu prema smrti majke, prijateljima,
ljubavnicom. Izostaje psihološka analiza lika, a takva tehnika se naziva tehnika redukcije.
Zbog toga su svi njegovi osjeti tjelesni i prikazani su kroz svijest i doživljaje.
Mersault je glavni lik i pripovjedač koji pripovijeda u prvom licu. Iako bismo od takvog lika
očekivali subjektivno pripovijedanje, iznenađuje nas da Mersault pripovijeda vrlo objektivno,
5
Svjetska književnost
Ulomak 4.
Jučer je bila subota i došla je Marie, kako smo se bili dogovorili. Silno sam je poželio jer je
bila u lijepoj haljini s crvenim i bijelim prugama i u kožnim sandalama. Nazrijevale su joj se
jedre dojke, a lice preplanulo od sunca bilo joj je kao cvijet.
Uvečer je Marie došla po mene i upitala me bih li je htio uzeti za ženu. Rekoh joj da mi je
svejedno, ali da se možemo vjenčati ako baš želi. Htjela je znati volim li je. Odgovorih joj
isto onako kako sam joj već jednom odgovorio, da to ništa ne znači, ali da je sigurno ne
volim.—A zašto bi me onda uzeo za ženu? — pripita me. Objasnih joj da to uopće nije važno
i da se možemo uzeti ako baš želi.
Tada upita samu sebe voli li ona mene, ali ja o tome nisam mogao ništa znati. Nakon kraće
šutnje promrmlja da sam čudan, da me zacijelo upravo zbog toga voli, ali da ću joj možda
jednog dana i omrznuti iz istog razloga, šutio sam jer nisam imao što dodati, a ona me uhvati
ispod ruke smiješeći se i reče da bi se htjela udati za mene.
6
Svjetska književnost
bilo kakve dodatne obrane. Iako se u sudnici treba govoriti samo istina, u tom je slučaju
njegova iskrenost iskorištena protiv njega.
Rekla bih nekoliko riječi o liku Marie. Ona je bivša daktilografkinja iz njegova ureda koju je
sreo na plaži i s kojom je nakon tog susreta razvio ljubavni odnos. Ona ga je posjećivala u
zatvoru i nadala se da će se vjenčati kad on bude pušten, vjerovala je u njegovu nevinost. Na
suđenju se rasplakala pa to govori o tome da je emotivna. Iz ulomka vidimo da je Mersault
prema njoj pomalo ravnodušan, govori joj da ju ne voli, ali da će se vjenčati ako ona to baš
želi.
Pričati o Marie kao o liku. Može se spomenuti Mersaultov odnos prema njoj, ali i njegova ravnodušnost prema
svima.
Ulomak 5.
Ja ništa ne rekoh, ne učinih nijedne kretnje, ali prvi put otkako znam za sebe poželjeh da
zagrlim jednog čovjeka.
Tada, ne znam zašto, kao da nešto puknu u meni. Proderah se iz sveg glasa, ispsovah ga i
rekoh neka se ne moli za mene. Zgrabih ga za ovratnik sultane. Istresoh na njega sve što mi je
ležalo na srcu koje je igralo od radosti i bijesa.
Prije čitanja ovog ulomka bih voljela dati kontekst tih događaja. Prvi događaj je u sudnici,
nakon što je Celeste pokušao obraniti Mersaulta i dokazati da je ubojstvo Arapina bio splet
nesretnih okolnosti te da je Mersault zapravo dobra osoba. Drugi odlomak se zbio kad je
Mersault već u zatvoru i kad mu u posjetu dolazi svećenik koji mu govori o vjeri i da sigurno
u njemu postoji bar mali dio koji vjeruje u Boga.
Postoji još jedan trenutak kad je Mersault pokazao svoje emocije, a to je trenutak kad je
osjećao kao da će zaplakati jer je osjetio da ga u sudnici svi preziru i mrze. Drugi odlomak je
zapravo i trenutak kad je Mersault prihvatio svoju sudbinu, prihvatio je smrt koja ga čeka i
7
Svjetska književnost
rekao je da je tek tada, nakon svih svojih godina besmisla, dobio snagu da sve ponovo
proživi.
Ispričati kontekst ovih događaja koji kod njega bude pobunu. Trenutak kad je prihvatio svoju sudbinu. U
sudnici je želio zaplakati jer je vidio da ga svi mrze.
Ulomak 6.
Ovaj isti čovjek koji se sutradan nakon smrti svoje majke odao najsramotnijem bludu počinio
je ubojstvo iz beznačajnih razloga, a i zato da okonča jednu prljavu aferu. Zatim sjede. Moj
branitelj, na rubu strpljenja, dignu ruke tako da mu rukavi spadoše i otkriše nabore
uškrobljene košulje, te uzviknu: — Je li on, na kraju krajeva, optužen zbog toga što je
pokopao majku ili zbog toga što je ubio čovjeka? — Publika se nasmija. Ali tužilac ponovo
ustade, zaogrnu se svojom togom i izjavi da bi čovjek morao biti naivan kao časni branitelj pa
da ne osjeti kako između ta dva niza činjenica postoji duboka, potresna i bitna veza. — Da —
uzviknu iz sveg glasa —ja optužujem ovoga čovjeka daje sa zločinačkim srcem pokopao
svoju majku.
Apsurd je osjećaj besmislenosti života i svijet koji nastaje iz nesklada čovjekovih težnji da
osmisli svoje postojanje i nespoznatljivosti života. U romanu je apsurdno to da je Mesrault
8
Svjetska književnost
Pričati o apsurdnu. Dati okvir o drugom suđenju i kako je to utjecalo na njegovo suđenje. Reći da se nije
branio, tko je sve bio na suđenju i kako se odvijalo.
Kraj
A da se sve ostvari, da se ne osjećam toliko sam, ostalo mi je samo da poželim
da na dan moga smaknuća bude mnogo gledalaca i da me dočekaju povicima
mržnje.
Rečenica koju sam pročitala je završna rečenica u romanu. Naime, Mersault je osuđen na
smrtnu kaznu koja je u to vrijeme bila giljotina. nakon izrečene kazne mi saznajemo o čemu
je sve Mersault razmišljao: razmišljao je o giljotini, sjetio se majčine priče o ocu koji je
svjedočio javnom pogubljenju, ali najzanimljivije je to da je on listao novine i tražio barem
najmanji dokaz da je netko umaknuo ovakvoj kazni, on je tražio i najmanji tračak nade. To
nas može navesti da promislimo o tome zašto traži tračak nade, ako život smatra
besmislenim? Saznajemo i da noćima nije mogao spavati jer je bio svjestan da se pogubljenje
vrši u zoru, pa je noći provodio osluškujući dolaze li po njega, je li on sljedeći. Kada ne bi
došli, znao je da ima još 24 sata života. Na kraju, on prihvaća smrt, a na giljotinu je počeo
gledati kao na posljednju uzbudljivu stvar koja će mu se dogoditi, a to nam dokazuje i ta
rečenica. Smrt počinje prihvaćati nakon ispada sa svećenikom. Vjerujem da ste se zapitali
gdje je kraj romana? Zašto mi ne znamo što se dogodilo, je li Mersault pomilovan ili ne?
Ovakav nam kraj dopušta da sami odlučimo o njegovoj sudbini. Sami odlučujemo hoćemo li
ga osuditi i na taj način se priključiti masi, ili ćemo ga pomilovati, a to znači da se
suprotstavimo većini i na taj način Stranca učinimo malo manje Strancem.
Govor o autoru, zanimljivost, zadavanje zadaće (5 min)
Sada bih nešto rekla i o samom autoru. Albert Camous je velikan francuske književnosti koji
je iza sebe ostavio bogat opus. Njegov prvi veliki uspjeh je upravo roman Stranac. Osim
romana, pisao je eseje (npr. Mit o Sizifu, Pobunjeni čovjek), novele (Progonstvo i kraljevstvo)
i drame (Pravednici, Opsadno stanje). Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1957.
godine. U svom stvaralaštvu ima dvije faze: prva je faza apsurda u kojoj pokazuje život kao
iz apsurda pred kojima je čovjek kao društveno biće bespomoćan. Druga je faza, faza pobune
u kojoj tematizira smisao čovjekove egzistencije, koji vidi u njegovoj pobuni protiv životnog
apsurda i u ljudksoj solidarnosti.
Izdvojila sam i nekoliko zanimljivosti vezanih uz ovaj roman. Popularnost ovog romana
dokazuje i to da je poslužio kao inspiracija drugim umjetnicima. Primjer iz glazbene
9
Svjetska književnost
umjetnosti je da je prvi singl grupe The Cure je pjesma ‘Killing an Arab’, koja se višestruko
referira na Camusevog ‘Stranca’. Bend je zbog te pjesme doživljavao brojne optužbe da
promoviraju nasilje nad Arapima, pa su 2005. na live izvedbama tekst promijenili u ‘Kissing
an Arab’. Roman je doživio i ekraniziranu verziju u obliku filma ‘Lo straniero’ iz 1967.
talijanskog režisera Luchina Viscontija.
I za kraj bih vam zadala domaću zadaću. Svatko od vas treba napisati obranu ili osudu
Mersaultu. Odaberite želite li biti njegov branitelj ili tužitelj te pripremite esej u kojem ćete
ga obraniti ili optužiti. Pritom možete koristiti i dijelove teksta kao vaše dokaze njegove
nevinosti ili krivnje.
10