Knjievnost 20.

stoljea

Modernizam se moe podijeliti u nekoliko meusobno suprotstavljenih razdoblja:

esteticizam (iz 19. u 20. st.), avangarda, kasni modernizam i postmodernizam.
Avangarda je razdoblje koje traje od desetih do tridesetih godina 20. st., a
karakterizira ju pobuna protiv tradicije (poetika osporavanja) i dominacija poezije.
Kasni modernizam traje od etrdesetih do sedamdesetih goidna 20. st., knjievnost se
ispreplee s filozofijom, dominira proza.
Postmodernizam traje od sedamdesetih godina 20. st., a obiljeava ga povratak
tradiciji i povratak avangardi koja osporava tradiciju.
Avangarda je zajedniki naziv za vie razliitih smjerova koji se u knjievnosti javljaju
poetkom 20. st. i traju do tridesetih godina 20. st., a to su futurizam,
ekspresionizam, dadaizam, nadrealizam. Obiljeava ju pobuna protiv tradicije i
istovremenost stilova to znai da trajanje jednog stila najee nije prekinuto
pojavom drugog stila. Avangardni smjerovi afirmiraju poetiku osporavanja: osporava
se ono to se u tradiciji smatralo lijepim te se suprotstavlja onome to je logino.
Zajednika obiljeja avangardnih smjerova su: socijalna borbenost (tematika), svjesno
odbacivanje logike povezanosti i gramatike korektnosti u pisanju, zagonetnost
tekstova.
Fovizam je prvi moderni pokret 20. st. Fovistima je nazvana skupina slikara koja je
svoja djela pokazala javnosti na izlobi u Parizu 1905. Tematika je zajedniki osjeaj
slobode, optimizam i smisao za eksperimentiranje. U svoja djela unose jarke boje.
Temeljni pojam je optimizam. Predstavnik je Henri Matisse.
Futurizam je razdoblje u kojem se izraava novi smisao koji 20. st. daje vremenu i
prostoru smatrajui da e tehniki napredak donijeti i drutveni napredak. To je
umjetniki pokret koji se prvo javlja u Italiji oko 1909., a kasnije i u Rusiji (1912.).
Kljuna je pobuna. Javljaju se dva manifesta: Manifest futuristikih slikara (1910.) i
Manifest futuristike skulpture (1912.).
Futuristi trae stvaranje nove umjetnosti koja slavi tehniku i strojeve novog vremena.
Marinetti je utemeljitelj talijanskog futurizma, a 1909. objavio je Futuristiki manifest
u kojem poziva na ruenje tradicionalnog i zahtijeva novu umjetnost. U manifestu
Tehniki manifest futuristike literature Marinetti je postavio pravila futuristikog
izraza: unitenje sintakse, uporaba glagola u infinitivu, ukidanje pridjeva, priloga i
interpunkcije, unitenje psihologije u literaturi. Bave se tematikom rata, strojeva,
znanosti.
Marinetti, Bitka Teret + Miris
U Rusiji su futuristi bili prvi avangardni umjetnici. Objavili su manifest Pljuska
drutvenom ukusu, 1912. Ruska se avangarda vezala uz rusku revoluciju i zahtijevala
ruenje starog svijeta to je bila i tematika njihovih djela. Najpoznatiji ruski futuristi su
Majakovski i Hljebnikov. Majakovski je nastojao stvoriti novu revolucionarnu poeziju.
Obiljeja njegove poezije su: tematika grada, argonizam, hiperbole, antiesteticizam,
stupnjeviti stih.
Majakovski, A vi biste mogli?

Ekspresionizam traje od 1910. do 1925. godine. Nastao je kao oporba graanskom

svijetu, kao umjetniki odgovor na predratnu psihozu i nepravedne drutvene odnose.
Razvio se u Njemakoj i Austriji. U djelima se odraava kaos i nemir modernog
velegrada u kojem se pojedinac osjea usamljeno to je tema djela. Javlja se i
estetika runoe i ratne slike kojima se ukazuje na ravnodunost drutva.
Karakteristian je i simultanizam nizanje sintaktiki izoliranih stihova. Pjesmu u
cjelinu povezuje pjesnikova ekspresija. Nastaje skupina njemakih ekspresionistikih
slikara Plavi jaha koje povezuje usmjerenje prema mistinom. Temeljni pojam je
irealnost, ekspresija.
Postoje tri faze: predratna, ratna i poslijeratna.
Predratni (kozmiki) ekspresionizam donosi tematiku ovjekova odnosa prema Bogu i
pitanjima o smislu ivota.
Ratni ekspresionizam prikazuje rat kao izraz krajnje dehumanizacije ovjeka,
ranjenika, ratna pustoenja i smrt.
Poslijeratni (socijalni) ekspresionizam donosi slike razorenih gradova, bijedu niih
slojeva.
Obiljeja su: antimimetiko naelo koje kae da umjetnost nije oponaanje stvarnosti,
nego ona predstavlja osjetilnu irealnost, kao rezultat drutvene stvarnosti se izraava
nemir i tjeskoba, ekspresija je izraz ovjekove duhovnosti, pjesniki jezik, autonomija
boje umjetnik ne preslikava boje iz stvarnosti, nego izraava svoju duhovnu
stvarnost.
Najpoznatiji ekspresionisti su Georg Trakl, Gottfried Benn, Franz Werfel.
Ekspresionistiki asopisi su Der Sturm (povezuje likovni i knjievni ekspresionizam) i
Die Aktion (javni i politiki ivot).
Georg Trakl, Sunce
Franz Werfel, pjesnika zbirka Prijatelj svijeta
Dadaizam zapoinje u vicarskoj (Zurichu) 1916. kada se okupila skupina mladih
umjetnika iji je voa bio Tristan Tzara. Njihov program bio je negacija tradicionalnog.
U svojim djelima pokazuju destrukciju i apsurd. Ironiziraju futuristiko oduevljenje
strojevima. Tradiciji suprotstavljaju iracionalnu negaciju svih vrijednosti - besmisao i
protuumjetnost to je njihov temeljni pojam. Obiljeja dadaizma su: negiranje
racionalnog, paradoks, crni humor, tehnika kolaa.
Tristan Tzara, Parabola
Nadrealizam se razvio iz dadaizma. Zaetnik mu je pjesnik Andre Breton koji je
1924. objavio manifest Manifest nadrealizma. Pridruuju mu se Aragon, Eluard, Tzara.
Javlja se u Francuskoj.
Program nadrealizma zasniva se na uenju Sigumunda Freuda. Zamisao je da se
nesvjesno moe automatskim pisanjem prenijeti u umjetniko djelo. Zalau se za
biljeenje spontanog tijeka misli, asocijacija i slika koji se javljaju u stanjima budnog
sna.
Obiljeja su: negiranje racionalnog, slikovitost, nadrealistika metafora spaja
nespojivo grevita ljepota, asocijacije, spontan tijek misli. Tematika je ljubavna,
nesvjesnost, zbiljsko odvijanje misli.
Andre Breton, Na putu u San Romano
Paul Eluard, Zaljubljena

Federico Lorca roen je u Andaluziji. Bavio se slikarstvom, glazbom i poezijom.

Najpoznatije pjesnike zbirke su: Knjiga pjesama, Pjesma cante jonda, Ciganski
romancero, Pjesnik u New Yorku te poetska dramska tragedija Krvava svadba.
Pjesma cante jonda je zbirka andaluzijskih narodnih pjesama. Lorcina je poezija spoj
modernizma i tradicije. Donosi podneblje Andaluzije i doivljaj svijeta njezinih
stanovnika fatalizam, patnju, strast, smrt.
Njegova najbolja pjesnika zbirka je Ciganski romancero koja je sastavljena od
osmanest romanci vezanih uz Andaluziju u kojima dominira strast, fatalizam, smrt.
Pisane su po uzoru na narodne romance, no razlikuju se po tome to ne donese
cjelovite dogaaje, nego se u naznakama sugerira zbivanje.
U zbirci Pjesnik u New Yorku Lorca slika Ameriku utrku za bogatstvom i bijedu
sirotinje, snano osuujui takav svijet. Tom se zbirkom pribliio angairanoj poeziji, a
obiljejima je najblii nadrealizmu.
Njegova je poezija spoj tradicionalnog i modernog. Sredinja je tema doivljaj
panjolske. Lorca je pravi majstor rijei. Njegove su pjesme saete, oblikovane
paljivim izborom rijei. On ne slika izravno opisujui, nego neizravno dajui odjeke
zbivanja simbolima. Obiljeje njegove poezije je metaforinost pjesnike slike su
graene na metaforinim slikama.
Federico Lorca, Romanca mjesearka (Ciganski romancero)
Pablo Neruda je predstavnik hispanoamerike knjievnosti. Pie pjesnike zbirke
Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna oajna, Sto ljubavnih soneta. U njegovoj poeziji
odraava se tjeskoba suvremenog ovjeka, njegova traginost u svijetu i apsurd.
Pokretai su emocije ljubav, strast, bijes. Obiljeja Nerudaove poezije su: slobodan
stih, ritam stvaraju ponavljanja i varijacije, stih pisan u obliku reenica.
Pablo Neruda, Ljubavna pjesma
Klasici moderne proze
1913. Marcel Proust, ciklus romana U traganju za izgubljenim vremenom
Proustov ciklus romana ima oblik memoara to omoguuje prisjeanje prolih
dogaaja u 1. licu te isprepletanje proivljenog vremena i pripovjedaeve sadanjosti.
Sastoji se od sedam romana u trinaest knjiga: Put k Swannu, U sjeni procvalih
djevojaka, Vojvotkinja da Guermantes, Sodoma i Gomora, Zatoenica, Bjegunica,
Pronaeno vrijeme.
Osnovna tema Prosutova ciklusa je sjeanje. Smatra da se ne moemo voljom
prisjetiti prolih dogaaja, no moemo osjetilnom impresijom (npr. okus kolaia
madeleine u lipovom aju). Proust je knjievna djela poistovjetio sa svojim ivotom.
Za njega umjetnost daje smisao samom ivotu.
Roman Combray ima asocijativnu kompoziciju zahvaljujui osjetilnoj impresiji
izdvajaju se fragmenti, a mijeaju se vremenske perspektive. Pripovjeda eli postati
piscem, a prvo opisuje tri zvonika u kretanju kako se on pomicao u prostoru i
vremenu, tako se slika mijenjala. To nije bio objektivan prikaz zvonika, ve njegova
impresija.
1915. Franz Kafka, Preobrazba
Kafkin je svijet fantastian isprepleten s realnim to na itatelja djeluje zastraujue.
Novela zapoinje kao bajka - Gregor Samsa budi se preobraen u kukca, no tako i
zavrava ivot. U prvoj fazi gubi mogunost govora, u drugoj slijedi suavanje vida, a

u treoj se mijenja njegov odnos prema prostoru. Prevladava apsurd i alegorija,

paradoks i groteska.
1925. Franz Kafka, Proces
Roman lika.
U Kafkinoj prozi prevladava paradoks. Vlada tjeskobna, kafkijanska atmosfera. itatelj
se osjea izgubljeno u svijetu u kojem nita nikoga ne zauuje.
1922. James Joyce, Uliks
Roman struje svijesti.
Joyce pie i zbirku novela Dublinci gdje prikazuje stanovnike i ivot Dublina, roman
Uliks gdje daje svijet suvremenog ovjeka.
1925. Virginia Woolf, Gospoa Dalloway
Roman struje svijesti i primjer romana eseja. U romanu je sve svedeno na
naglaavanje unutarnjih proivljavanja likova.
1929. William Faulkner, Krik i bijes
Roman struje svijesti.
Roman struje svijesti je vrsta modernog romana iji je sadraj svijest jednog ili vie
likova. ovjekovom svijeu stalno prolaze dojmovi, asocijacije, misli. Roman donosi
dvostruku tehniku pripovijedanja tj. isprepleu se stvarna dogaanja i dogaaji iz
prolosti. Zasniva se na nadrealistikom pojmu automatskog pisanja. Unutarnji
monolog moe biti izravan kada lik iznosi svoje misli u 1. licu i neizravan kada se
javlja pripovjeda koji u 3. licu prikazuje proivljavanje lika.
Izgubljeni narataj:
Francis Scott Fitzgerald, Veliki Gatsby
Ernest Hemingway, Zbogom oruje
Luigi Pirandello unosi neke novine u realistiko-naturalistike drame: ukidanje
podjele na inove i prizore, ostvarivanje dojma improvizacije, uvoenje dramaturgije
predstave u predstavi (tehnika zrcala).
Napisao je dramu est osoba trai autora.
Obiljeja pirandelizma su: tematika problema ovjekove osobnosti, duhovna podloga,
humorizam, paradoksalnost, tehnika zrcala.
Pie romane Izopena, Jedan, nijedan i sto tisua, dramu teatra u teatru est osoba
trai autora.
U dramsku umjetnost je uveo apsurd i teme otuenja te je utjecao na razvoj teatra
apsurda.
Krajem 19. st. modernu dramu su utemeljili Henrik Ibsen i ehov. U avangardnoj
drami se pozornost posveuje scenskoj izvedbi, a scenografija se obogauje
svjetlosnim i zvunim efektima. Avangardna poetika se prvi put javlja u groteski Kralj
Ubu dramatiara Alfreda Jarrya.
Obiljeja nadrealistike drame su: odbacivanje imitacije, okantnost, zaudnost.
Antonin Artaud je predstavnik ritualnog teatra te zastupa povratak mitu, magiji i
govoru tijela.
Ekspresionistka drama se razvija kao opreka naturalistikoj drami. Pozornica je
prostor slobode i pjesnike imaginacije. Najee teme su obnova duha i potraga za

vjenim, javljaju se simbolini likovi bez osobnih imena. Ekspresionistika drama se

kree izmeu kvantitativne dramaturgije i monoloke drame. Najpoznatiji eksp.
dramaturzi su Georg Kaiser, Toller.
Poetska drama je stihovana drama. Znaajno mjesto zauzima katolika poetska
drama u kojoj se propituje odnos ovjeka i vjere.
U vrijeme kasnog modernizma javlja se epski teatar iji je predstavnik Bertolt Brecht
te teatar apsurda (antidrama) s Beckettom i Ionescom.
Antidrama se jo naziva tragina farsa, a obiljeja su: duhovna podloga osjeaj
besmislenosti, teme su otuenost meu ljudima i nemogunost komunikacije, radnja
je statina , kompozicija se ne razvija stupnjevito, ne razvija se sukob i komunikacija
meu likovima, gubi se podjela na inove i prozore.
Beckett, U oekivanju Godota
Ionesco, elava pjevaica