ZORA PUCA, BIT ĆE DANA

Polnoć prodjè - što me búdi

U to doba iz sna mòga?

- Preradović koristi lirsko ja (iako A. Flaker ističe da u romantizmu lirski S ne nastupa u

ime individuuma, već u ime cijelog nacionalnog kolektiviteta

  Žice same zaigraše

  Na guslama dieda mòga,

Gusle djeda moga simboliziraju pjesnikov vlastiti program. Napustit će njemački jezik
i zamijeniti tuđu liru hrvatskim jezikom, narodnim glazbalom - tako se ne samo
osjećajima nego i domorodnim ruhom svojih pjesama svrstati u hrvatsku književnu
tradiciju

  Zaigraše iz tihana:
  Zora puca, bit će dana! – nacionalno buđenje

Polnoć prodjè - još pokriva

   Mir preblagi dol i goru, - locus amoenus
   Ali lagan vietrić šaptje
   Od iztoka k sinjem moru,
   Šaptje sladko iz tihana:
      Zora puca, bit će dana!

Polnoć prodjè - uspavana

   Leži morska okolica;
   Ali jedna od iztoka
   Probudjena leti ptica,
   Pjeva sladko iz tihana:
      Zora puca, bit će dana!

Polnoć prodjè - još u tmini - mrak

   Nebo, zemlja jest i voda, - priroda
   Ali sieva od iztoka - prosvjetljenje
   Sjajna vila Slavskog roda, - snaga slavenskog naroda / kolektiva
   Glasi ovamo iz tihana:
      Zora puca, bit će dana!

Zora puca, bit će dana!

   Okreni se k zlatnom vedru,
   Slavna zemljo Dalmatinska: - snaga hrvatskog naroda
   Evo Zore u tvòm njedru,
   Da odkrije zakopana
      Blaga tvoja - evo dana! – počinje preporod u Dalmaciji

Zora puca, bit će dana

 domoljubna pjesma
 temeljni motivi: polnoć, san, žice, gusle, zora, mir, gora, vjetrić, istok, more,
okolica, ptica, nebo, zemlja, voda, vila,…
 govori o buđenju nacionalne svijesti, spominje i jedinstvo u slavnu prošlost
 ponoć – simbol svega negativnog
 Zora puca, bit će dana – simbol nade, pjesnik pobuđuje nadu u narodu da će
sutra biti bolje
 gradacija: „Žice same zaigrale“, „Ali lagan vjetrić šapće“, „Od istoka leti
ptica“, „Glasi amo iz tihana“
 promjenom ritma u zadnjoj strofi naglašava se refren, koji se sada ponavlja i na
početku zadnje strofe
 mijenja se i ton: lirski subjekt se izravno obraća Dalmaciji (slavna zemljo!)
ukazujući na njezino duhovno buđenje – evo zore, tj. zore kao svitanja, ali i
Zore dalmatinske, preporodnoga časopisa, kao glasila u kojemu se može
progovoriti probuđena nacionalna svijest
 ponavljanje: „Polnoć prođe“, „Zora puca, bit će dana“
 personifikacija: „Ali lagan vjetrić šapće“
 metafora: „Okreni se k zlatnom vedru, / Slavna zemljo dalmatinska:“
 pjesnikov odnos prema narodnoj tradiciji: veliča domoljublje, domovinu,
Dalmaciju
 pjesnikov odnos prema Slavenima: „Sjajna vila slavskog roda“ – ponosi se
time što je dio Slavena, njegove pjesme su prihvaćene