4.

tematsko motivski svijet dijela

Judita je zapravo priča iz Starog zavjeta, o hebrejskoj junakinji, koja je spasila svoj narod od propasti.
Motiv djela je zapravo pisćeva namjera da Juditu približi običnom čovjeku ali i da u nju udahne duh
tadašnjeg vremena. Zapravo motiv je da svom narodu tadašnjeg vremna koji je pokoren od tuđinaca
približi Juditu i kroz nju im da do znanja što se može postići kroz pouzdanje u Boga i domoljublje.Tema
je legenda o hrabroj udovici koja je spasila svoj grad od osvajačke Nabukodonosorove vojske kroz koju
se provlače teme hrabrosti, odanosti narodu, vjera u Boga.

5.karakterizacija likova

Glavni likovi: Judita, Holoferno

Ostali likovi: Nabukodonosor, Ozija, sluškinja, vojska, Arfaks

JUDITA – Manaševa udovica iz Betulije, iznimne ljepote, iskrena, hrabra i pobožna. Prikazana je kao
junakinja, a uz sve osobine ona je i lukava – ideal je domoljubnih, religijskih i krščanskih vrlina.

o ljepoti:
Dostojna bi s knezmi na sagu siditi;
I jošće hoditi na pir s kraljicami
I čtovana biti meju banicami.

karakter i vjera u Boga:

Tada sa nahaja Judit u gradu tom,

Kano svih nathaja lipostju, dobrotom,
Ka živit životom odluči prečisto,
Poče imit od kom udovičtva misto.
Mnozi ju zaisto vlastele prosiše,
Ona Bogu listo služiti želiše;
Skrovišće imiše gori gori pod slimena,
Gdi Boga zoviše s rabom zatvorena.

Holoferno – negativan lik, neumjerena, bahata osoba, predvodnik neprijateljske

vojske, nositelj negativnih radnji, neumjeren u hrani i piću što ga je i koštalo
života

A on ti si(j)aše oholo, visoko,

a sam pogledaše po vojsku105 široko;
karvavo mu oko, čarljen biše obraz*,
brada jur nikoko prosida, debel haz.
Poćaše se i u mraz, toko biše pritil,
vas obal kako praz ki još ni strižen bil.

Nabukodonosor (562.-605.p.Kr.),oholi babilonski kralj koji je dao naredbu generalu

Holofernu, da stavi pod opsadu grad Betuliju u Judeji.
Arfaks: kralj Medeje kojeg je porazio Nabukodonosor
Ozija – gradski knez, poglavar Betulije, pozitivna odlika je što nije htio odustati od
obrane i spašavanja građana.
6. sažetak

Iz samog naslova dijela koji nosi puni naziv “Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdaži istorija
svete udovice JUDIT u versih hrvackih složena kako ona ubi vojvodu Oloferna po sridu vojske
njegove i oslobodi puk israelski od velike pogibli”, već možemo vidjeli o čemu se u djelu radi.

Držeći se bibljske priče Marulić svoju zamisao ostvaruje kroz legendu o hrabroj udovici koja je spasila
svoj grad od osvajačke Nabukodonosorove vojske, hrabreći tako narod i podgrijavajući mu nadu u
spas u gotovo beznadnoj situaciji kada su Turci već haračili po splitskom polju i, kako reče nadbiskup
Zane, uništavajući sve ognjem i mačem odvodili u tužno ropstvo ne samo muškarce nego i žene.
Opisujući asirski tabor Marulić zaista ima pred sobom Turke pa se u spjevu pojavljuju sultani i veziri,
subaše i njihove bedevije, i talambasi i svioni skenderi, a Oloferne nalikuje kakvom ondašnjem paši ili
veziru i sve je podređeno osnovnoj ideji o spasavanju grada.

Judita počinje predgovorom koji je pisac posvetio svom kumu Dujmu Balistriliću, splitskom
kanoniku, a u predgovoru je prikazao i tri bitne karakteristike ovog djela: epska struktura, biblijska
tematika, te hrvatska epska tradicija.

1. pjevanje / 1. libar

Započinje epskom invokacijom. To znači da pjesnik doziva Boga i moli ga za pomć kako bi mogao
napisati svoje djelo. Odmah potom dolazi uvod u kojem govori o Nabukodonosoru, asirskom vladaru
koji je uspio pobijediti Aefaksata, medijskog kralja, koji je želio postati vladar cijelog svijeta.
On je poslao naokolo glasnike s ciljem da mu se svi narodi u susjedstvu pokore no glasnici se vračaju
uobraženom vladaru neobavljena posla. Nabukodonosora je to jako razbijesnilo, te je odlučio uz
pomoć svog vojskovođe Holoferna pripremiti sve što je potrebno kako bi krenuo u pohod na susjedne
narode

2. pjevanje/ 2. libar

Holofernova vojska krenula na pohod Sirije i Mezopotamije. Nakon što je vojska pokorila te narode,
nisu se predali samo Židovi. Međutim i oni polako posustaju u borbi braneći se kako Holoferno ne bi
zavladao Jeruzalemom.
Holoferno je strašno bijesan kad je čuo kako se Židovi brane i suprostavljaju njegovoj vojsci te je
pozvao Ahiora ne bi li saznao otkud ovom narodu snaga za borbu protiv tako jake i snažne vojske.
Ahior mu objašnjava da je ključ nijihova uspjeha u njihovoj vjeri u Boga.

3. pjevanje /3. libar

Opisuje se strašan Holofernov gnijev, te on prijeti i tjera Ahiora prema Betuliju, židovskom gradu.
Holoferno prijeti kako će razoriti Betuliju i pogubiti Ahiora. Građani Betulije ljepo ugoščuju Ahiroa te
su mu priredili gozbu u njegovu čast. Uskoro Holoferno opsjeda grad.
Kako nije mogao pokoriti grad više od gnjeva nije znao što učiniti. Dosjetio se kako bi mogao prekinuti
dovod vode u grad što je i učinio. Tada su ljudi uskoro počeli oboljevati, a osim bolesti u gradu su
nastupili glad i žeđ. Građani su se zamalo predali, no poglavar Ozij nije se još htio predati. Zamolio je
pet dana vremena kako bi izbavio građane, no nije tada želi priznati da zapravo ne zna kako će to
učiniti.
Tada se pojavljuje mlada Judita, udovica, koja tvrdi kako ona ima rješenje s kojm će uspjeti osloboditi
grad. Ona je bila ljuta na svoje sugrađane koji su se odlučili predati sumnjajući u Božju pomoć.

4. pjevanje/4. libar
Judita zaziva Boga i moli ga za pomoć. Moli ga da oslobodi njen grad. Nakon toga odluči skinuti svoju
udovičku odječu i oblači najljepše haljine. U pratnji sluškinje Abre odlazi do asirskog logora. Kada je
stigla pred logor, govori stražarima kako mora vidjeti Holoferna jer će mu priopćiti kako može najlakše
zauzeti grad. Stražari je odluče odvesti do Holoferna koji je, čim ju je ugledao, bio očaran njenim
izgledom.

5. pjevanje/5. libar

Holoferno priprema gozbu u Juditinu čast kako bi je osvojio. Za vrijeme gozbe on puno jede i pije, a
Judita ga na to još više potiće. Kada se toliko najeo i napio srušio se i zaspao. Judita je tada uzela
njegov mač i odsjekla mu glavu. Uzela je njegovu glavu i spremila je u torbu te se iskrala iz logora.
Stražarima je svoj odlazak objasnila tako što je rekla da u pratnji svoje sluškinje se mora uputiti u
pustinju kako bi se molile. Zapravo su one otišle natrag u svoj grad Betuliju. Kada su građani saznali
što je Judita učinila, to im je dalo dodatnu hrabrost, te su pokorili Asirce

6. pjevanje/6. libar

na kraju se prikazuje pobjednička borba građana Betulije, te bijeg Asiraca. Građani su dugo slavili
Juditu čija je hrabrost i domišljatost spasila grad. Judita je doživjela veliku starost, te je živjela u
Betuliji sve do smrti. Imala je 105 godina kada je umrla, no usprkos dugovječnom životu, prema
legendi nikada nije bila sretna, što zapravo govori kako je u ime naroda žrtvovala vlastiti mir i sreću.

7.ideja djela

Ideja djela je približiti narodu tog vremena koji je pokoren od tuđinaca i čija se domovina nalazi u
žalosnom stanju Juditu kao biblijsku lenedu, koja nosi poruku kako se uz vjeru u Boga, domoljublje i
ljubav prema vlastitom narodu mogu napraviti čuda. Ideja je pisca zapravo pojednostavniti biblijsku
priću, približiti je običnom čovjeku, te prenijeti poruku koju ona nosi. Juditu daje kao primjer na koji
se način narod može osloboditi tiranske vlasti, te da uz Božju pomoć, ljubav prema narodu i hrabrost
možemo postići sve što želimo.

8. stil i jezik

Judita je bolo prvo umjetničko djelo koje je napisano hrvatskim jezikom, zapravo starim hrvatskim
čakavskim (splitskim) narječjem. Upravo ta činjenica nam zapravo otežava čitanje, međutim uz pomoć
rječnika, nakon nekog vremena, to nam narječje postaje čak i zanimljivo. Djelo je podijeljeno na šest
pjevanja koja se zovu libari/libri. Na početku svakog piše što se u njemu nalazi, a kao svi epovi tog
doba počinje invokacijom.

Djelo je pisano dvostrukim rimovanim dvanaestercom: stih od dvanaest slogova s parnim rimama
prvih dijelova stiha i krajeva stiha.

Stil je vrlo slikovit, sa puno usporedbi i metafora. Likovi, posebno Judita, opisani su vrlo detaljno. Kroz
cijeli ep provlači se ljubav prema Bogu i domovini i potiče se narod da vjruje u Boga, obranu
domovine i hrabra dijela, tako da možemo zaključiti da ima i religijsko-domoljubni karakter.

9. vlastiti dojam

Djelo mi je bilo vrlo teško za pročitati jer je pisano starim čakavskim narječjem koji je nama u
današnje vrijeme gotovo nerazumljiv. Međutim iako je trebalo više vremena za pročitati djelo, nije mi
žao, jer je djelo zanimljivo i poučno. Posebno mi se svidjelo kako pisac kroz djelo zapravo poručuje
kako se nikada ne treba predati, već s vjerom u Boga, nastojati činiti herojska djela pa i po cijenu
vlastitog života i sreće. Svidjelo mi se što djelo zapravo kazuje kako i jedan mali čovjek može učiniti
čuda za svoj narod, a preneseno sam shvatila da nam zapravo pisac poručjuje i kako se u
svakodnevnom životu trebamo boriti za sebe i svoje bližnje. Sviđa mi se zapravo i to što djelo pruža
nadu i utjehu da u svim situacijama zapravo postoji rješenje, te da svi mi u nekim situacijama možemo
biti Judita koja će nekoj nesreći, problemu ili jadu stati na kraj.