Vjenceslav Novak: Posljednji Stipančići

- hrvatski realizam: 1880./1881. – 1892./1895. (smrt A. Šenoe – spaljivanje mađarske zastave /

objavljena Matoševa novela Moć savjesti)
• pisci prikazuju hrvatsku stvarnost i aktualne društvene probleme regije iz koje potječu
• formiranje
• supostojanje različitih poetika (romantizam, realizam, naturalizam, modernizam)
• prevladavanje socijalne tematike (romani i pripovijetke)
• najčešće teme: školovanje nadarene seoske djece u gradu i njihova tragična sudbina, suprotnost
selo – grad, slom tradicionalnih moralnih vrijednosti uzrokovan pojavom novih društvenih
odnosa, propadanje plemstva, nacionalno pitanje (domaće stanovništvo – stranci)
• predstavnici:
◦ društveni romani: Eugen Kumičić: Olga i Lina; Ksaver Šandor Gjalski: U noći; Ante
Kovačić: U registraturi; Vjenceslav Novak: Posljednji Stipančići
◦ povijesni romani: Eugen Kumičić: Urota zrinsko-frankopanska; Ksaver Šandor Gjalski:
Osvit
◦ pripovijetke: Ksaver Šandor Gjalski: Pod starim krovovima; Josip Kozarac: Tena;
Vjenceslav Novak: U glib; Iz velegradskog podzemlja
◦ lirika: Silvije Strahimir Kranjčević (Mojsije, Eli! Eli! Lama azavtani?!)
*povijesni i društveni kontekst: Narodna stranka, Stranka prava i Ante Starčević (težnja za stvaranjem
samostalne hrvatske države, bez Austrije i Ugarske); Khuen Hedervary i mađarizacija, napuštanje
zemlje – većina je književnika bila pravaški orijentirana

Posljednji Stipančići
Povijest jedne patricijske obitelji.

Vrsta djela: roman

• obiteljski roman, društveni roman, roman lika

Kompozicija: uokvirena (retrospekcija), 16 poglavlja

• okvir: siromašni ženski članovi obitelji (Lucija i Valpurga)
• radnja u središnjem dijelu teče kronološki, no zapravo je ispripovijedana u retrospekciji
 • RETARDACIJA RADNJE (lat. retardatio: zadržavanje, zakašnjavanje) jedna od pripovjednih
tehnika koja služi usporavanju i raslojavanju radnje u epskom djelu i odgodi njezina ishoda.
Osnovni oblici retardacije: digresija, epizoda, ponavljanje, opisivanje, unutrašnji monolog
likova, autorova refleksija.

Najvažniji događaji: sadašnjost: opis Lucije i Valpurge, trođne sobice u kojoj borave
• prošlost: povijest Stipančićâ i Antina ženidba s Valpurgom, Jurjevo krštenje, život u domu
Stipančićevih do Jurjeva odlaska na školovanje u Beč, život u domu Stipančićevih nakon
Jurjeva odlaska, Lucijin prvi ples i sukobi s ocem, Antina spoznaja o Jurjevoj propasti, odjeci
ilirizma u Senju, smrt Ante Stipančića, Juraj i Alfred dolaze u Senj
• sadašnjost: Lucijina smrt, epilog

Pripovjedač: objektivan, 3. l. jd.

• Pripovijedanje, opisivanje, monolozi, dijalozi, pisma

Tema: analiza društva, prikaz političkih odnosa, propast senjske patricijske obitelji, prikaz odnosa u
obitelji, položaj žene u obitelji i društvu
• suvremeno društvo + povijesna zbivanja tijekom 19. st. u Senju (ilirizam, propadanje senjskog
gospodarstva, stranci koji upravljaju hrvatskim dobrima)

• dva osnovna problema koje roman postavlja: problem društva (vanjsko određenje: patricijska) i
problem obitelji (pojedinac, unutarnje određenje: patrijarhalna)
• uzroci propadanja obitelji: društveni, ekonomski, moralni, emocionalni, kulturni

Mjesto i vrijeme radnje: Senj, prva polovica 19. stoljeća

Likovi: Ante Stipančić, Valpurga Stipančić, Juraj Stipančić, Lucija Stipančić

• statični i dinamični likovi
• u duhu realističke poetike likovi su predstavnici određenih tipova ljudi: autoritativni otac
(Ante), pokorna majka (Valpurga), zanemarena kći (Lucija) i sin koji ne ispunjava
očekivanja obitelji (Juraj) 
• svi su oni istovremeno individualizirani, odnosno uz osobine tipa koji predstavljaju
posjeduju i individualne osobine koje predstavljaju njihovu osobnost
 • motivacija likova: socijalno-psihološka 
• karakterizacija likova: socijalno-psihološka – svaki lik djeluje u skladu sa svojom
pripadnošću određenoj društvenoj skupini i svojim karakterom
• neki su likovi statični (ne mijenjaju se tijekom radnje), a neki su dinamični (karakter im
se mijenja), npr., statičan je lik Valpurga, a dinamičan Juraj

Ante Stipančić
• potomak ugledne stare senjske patricijske obitelji koja je sudjelovala u gradskim javnim
poslovima (*patricij – pripadnik gradske (trgovačke) aristokracije)

• njegov otac Pavao bio je vrlo bogat, a zajedno sa svojom suprugom Katom vodio je gostionicu

• Ante je bio sin jedinac i otac mu je namijenio ulogu vraćanja stare porodične slave: poslao ga je
na školovanje za vojnog časnika; Ante je uspio doći do čina natporučnika, a nakon toga istupio
je iz službe i živio po velikim gradovima trošeći očev novac, dakle radio je isto ono što je
kasnije činio njegov sin Juraj

• u Senj se vratio kao četrdesetogodišnjak i oženio se šesnaestogodišnjom Valpurgom koja je

zbog svoje mladosti i neiskustva bila opčinjena njegovim poznavanjem svijeta, a potjecala je iz
obitelji osiromašenih plemića Domazetovića

• postavši obiteljskim čovjekom, Ante je Valpurgu učinio slobodnom ropkinjom: iako je bila
plemkinja i supruga uglednoga patricija, Valpurga je bila potpuno podčinjena Anti smatrajući ga
najpametnijim i najiskusnijim čovjekom, a bilo joj je prirodno da ju on vodi kroz život

• kada su došla djeca, taj se odnos nastavio: Ante ju je emocionalno odvojio od sina preuzimajući
u potpunosti njegov odgoj, a Luciju je prepustio Valpurgi da je pripremi za ulogu supruge i
majke

• u romanu prolazi put os samouvjerena do slomljena čovjeka: iako se Jurjevo školovanje oteglo,
a on je gotovo ostao bez novaca plaćajući njegove troškove, Ante gotovo do kraja nije sumnjao
u sina i nadao se da će se vratiti kao obrazovan i ugledan čovjek, a možda i oženiti kakvom
bogatom nasljednicom

• na kraju je svjestan vlastitoga poraza: njegova smrt na Lucijinim rukama tragična je slika
uništena čovjeka koji je činio nepravdu svojoj kćeri zanemarujući je na račun sina koji ga je
razočarao
Valpurga
• prihvatila je Antin odnos prema sebi i djeci kao nešto posve normalno
• budući da se vrlo mlada udala, nije ništa znala o svijetu, a Anti se divila kao čovjeku koji je
mnogo vidio i koji mnogo zna
• trudi se da obitelj normalno funkcionira (koliko je to u njezinoj mogućnosti), no i ona je
spremna na loše poteze (Lucija, Alfred, Tintor, pisma)

Juraj Stipančić
• prešao je put od talentirana mladića koji je mnogo obećavao do moralno izopačena čovjeka koji
nema nikakav odnos prema obitelji ni domovini
• uzroci su takvoj promjeni krut patrijarhalni odgoj i utjecaj gradske sredine
• do odlaska u Beč sve je u kući bilo podređeno Jurju: otac mu je dao najbolje obrazovanje i bio
je uvjeren da će biti ponos Stipančićevih
• Juraj nije razvio emocionalan odnos s majkom i sestrom jer je vrlo rijetko provodio vrijeme s
njima, tom se činjenicom može objasniti njegova bešćutnost prema njima dvjema i potpuni
nedostatak bilo kakve bliskosti
• nakon odlaska u Beč nije dolazio kući jer je otac smatrao da tako treba biti
• kad je trebao završiti studij, tražio je od oca sve više novaca tako da se njegovo školovanje
produžilo do devet godina
• kada je nakon očeve smrti došao u Senj, bio je potpuni stranac, način života koji je usvojio u
velegradu nastavio je i u Senju: danju je spavao, a noću izlazio te pio i kartao s društvom 
• kada je uzeo sav novac koji je mogao izvući od majke, vratio se u Zagreb
• majka mu je nakon toga jednom pisala pokušavajući preko njega zaštititi Luciju, ali on se nije
javljao; tada doznajemo da je promijenio ime: tako je Juraj postao György, čime se simbolično
briše ime Stipančića

Lucija Stipančić
• njezin je lik najprodubljeniji i najsloženiji lik hrvatske književnosti 19. stoljeća
ona je simbol žrtve, simbol djevojke prema kojoj se društvo ponaša nepravedno, ali i simbol pobune
protiv takva društva
 • u romanu se prati Lucijin život od rođenja do prerane smrti: odrastajući u patrijarhalnoj obitelji
u kojoj su žene samo naizgled slobodne, a zapravo nemaju gotovo nikakva prava, Lucija je sve
više uviđala da su ona i majka slobodne ropkinje te se pokušala izboriti za svoja prava, ali nije u
tome uspijevala zbog očeva pristupa: za njega su žene bile buduće supruge i majke, odnosno
pokorna bića bez prava na vlastiti izbor
• iako se sukobljavala s ocem, Lucija se za vrijeme očeve bolesti kajala što se ponašala prema
njemu hladno
• zbog toga što nije poznavala svijet, već je stvorila idealiziranu sliku na temelju novela i romana
koje je čitala, Lucija je naivno povjerovala slatkorječivom Alfredu
• svoj je položaj u obitelji doživljavala kao zatvor, a Alfreda je doživjela kao osobu koja će je
odatle izbaviti
• na kraju romana Lucija je odustala od života: svladana je stalnim iščekivanjem i sumnjama te
bolešću, a kada se uvjerila da pisma nije pisao Alfred te doznala za majčinu prijevaru, potpuno
se predala

Martin Tintor: Zaljubljen u Luciju, potajno joj je slao ljubavne sonete, predstavljao se kao Alfred

Patrijarhalni odnosi u obitelji

• odnos roditelji – djeca prikazan je odnosom Ante i Valpurge Stipančić prema njihovu sinu Jurju
i kćeri Luciji
• budući da je Ante Stipančić dominantan u obitelji (suprug, otac), Valpurga se pokorava njegovu
načinu odgoja, iako je svjesna da je to nepravedno prema Luciji
• Ante je usmjeren na Jurjev odgoj jer smatra da će Juraj kao muški potomak nastaviti obiteljsku
lozu, a Luciju posve zanemaruje jer je žena, a žene po njegovu mišljenju trebaju biti dobre
supruge i majke, a odluke će umjesto njih donositi njihovi muževi
• pritom je strog prema Jurju: često se ne ponaša kao otac, već kao pedagog koji je zadovoljan
rezultatima što ih postiže njegov učenik  stoga je njegovo razočaranje još veće kada Juraj ne
uspijeva u roku završiti studij
• prema Luciji je, s druge strane, najčešće hladan i nezainteresiran
• dopušta joj samo ono što po njegovu mišljenju priliči gospodskim kćerima: učenje stranoga
jezika i čitanje pravih knjiga, a ne nekakvih novela i romana
• negdje duboko u sebi svjestan je nepravde što je čini Luciji, ali svejedno nastavlja s
rasprodajom obiteljske imovine nadajući se da će Juraj sestri vratiti ono što joj je otac oduzeo
• Valpurga je upravo onakva supruga i majka kakvu Ante vidi u idealnoj ženi: ona se pokorava
njegovim odlukama, iako se s njima uvijek ne slaže, smatrajući da je Ante pametan čovjek koji
treba odlučivati o svemu  kao tiha patnica Valpurga pristaje na to da joj sina odgaja samo muž,
pristaje na Antin odnos prema Luciji te pokušava smiriti sve sukobe između njih