Predrealizam (Šenoino doba)

1860. – 1881.
Razdoblje predrealizma u hrvatskoj književnosti započinje 1860. kada je ukinut Bachov
apsolutizam. U to se vrijeme javlja August Šenoa svojim prvim radovima. Šenoa je svojim
djelovanjem obilježio cijelo razdoblje, pa se ono naziva i Šenoinim dobom. Razdoblje
predrealizma završava smrću Augusta Šenoe 1881. g.
Književno je stvaralaštvo ovoga razdoblja obilježeno podvojenošću između romantičarskoga i
realističkoga stila.
August Šenoa (1838. – 1881.)
August Šenoa rodio se u Zagrebu u građansko-obrtničkoj obitelji češkoga podrijetla. Studirao
je pravo u Zagrebu i Pragu, ali nije završio studij. Bio je gradski vijećnik, umjetnički ravnatelj i
dramaturg Hrvatskoga zemaljskog kazališta te potpredsjednik Matice hrvatske.
Časopis Vijenac uređivao je od 1874. godine do smrti. Svoj pristup književnosti prikazao je u
književnoteorijskim člancima Naša književnost i Zašto pišemo?
NAJVAŽNIJA DJELA: Prijan Lovro (pripovijetka), Zlatarovo zlato, Seljačka buna (povijesni
romani), Propast Venecije, Postolar i vrag, Kameni svatovi (povjestice).
Ostala djela: zbirka lirskih pjesama Zimzelen (pjesma Budi svoj!); pripovijetke Turopoljski top,
Kanarinčeva ljubovca, Barun Ivica, Karanfil s pjesnikova groba; povijesni romani Čuvaj se
senjske ruke, Seljačka buna, Diogeneš, Kletva (nedovršeni roman); socijalni romani Prosjak
Luka, Branka i dr.; komedija Ljubica, feljtoni Praški listovi i Zagrebulje.

Poetika
Svoj je literarni program Šenoa iznio u programatskom članku Naša književnost (1865.).
Zastupao je mišljenje da književnost treba biti tendenciozna, odnosno da se njome mora
djelovati na društveni život. Da bi se to postiglo, treba razvijati narodni duh, a zanimljivom
pričom valja privući čitatelja.
Osim toga, djela se trebaju baviti i povijesnim temama jer na taj način čitatelj može uočiti
analogiju sa sadašnjošću i ne ponavljati pogreške.
August Šenoa stvorio je i odgojio hrvatsku čitateljsku publiku. Utemeljio je modernu hrvatsku
umjetničku prozu, a osobito roman, pripovijetku i feljton. Njegov povijesni roman Zlatarovo
zlato (1871.) prvi je hrvatski umjetnički vrijedan roman novije hrvatske književnosti.
August Šenoa, Prijan Lovro
TEMA: propast intelektualca seoskoga podrijetla u sukobu s malograđanskom sredinom.
 Okvir: seosko vlastelinsko imanje na koje je pripovjedač pozvan u berbu.
 Priča o Lovri: glavna se radnja događa u Pragu 60-ih godina 19. stoljeća (radnja iz
digresije i epiloga odvija se u Postojni, Ljubljani, Beču, Zagrebu i Dalmaciji).
KNJIŽEVNA VRSTA: novela.
KOMPOZICIJA je uokvirena: u okvirnu priču o razgovoru pripovjedača i udovice umetnuta je
priča o Lovri koja se kronološki pripovijeda obuhvaćajući jednu prašku godinu koju su
pripovjedač i Lovro zajedno proveli, a na početku se kronologija prekida epizodom o Lovrinu
djetinjstvu i mladosti. Na kraju saznajemo što je bilo s Lovrom nakon njegova rastanka s
pripovjedačem.
PRIPOVJEDAČ je ujedno i lik (književnik) koji ima biografskih sličnosti s autorom Augustom
Šenoom, ali pripovjedača i autora ne možemo poistovjetiti. Pripovijeda iz prvoga lica, ali
nastoji biti objektivan.
Lovrin lik oblikovan je socijalno-psihološkom karakterizacijom: siromašni intelektualac
seoskoga podrijetla prikazan je kao osjetljiv i osjećajan mladić, ponosan i strastven. Na
pripovjedača nije ostavio povoljan prvi dojam, ali kad ga je bolje upoznao, postao je svjestan
njegovih vrijednosti. Lovro je bio vrlo inteligentan i ambiciozan, ali malo-pomalo prisiljen je
odustajati od svojih planova i pristajati na razne kompromise (primjerice, na izbor studija koji
isprva nije želio, na brak iz računa i sl.). Isprva vrlo samouvjeren i svjestan svoje intelektualne
superiornosti, teško se miri s činjenicom da su mu kao siromašnom čovjeku seoskoga
podrijetla sva vrata zatvorena, a da nesposobniji od njega uspijevaju. Posljednje životno
razočaranje – propast bračnih planova s Anđelijom – nije mogao podnijeti te je počinio
samoubojstvo.
Brojni su razlozi Lovrina sloma: podrijetlo, napuštanje sjemeništa, financijska situacija,
malograđanska sredina, fatalni odnosi sa ženama (Malvinom, Minkom i Anđelijom).
STI LSKA OBILJEŽJA: Prijan Lovro prvo je djelo u hrvatskoj književnosti pisano realističkim
stilom. U okvirnoj priči autor se zalaže za realističku metodu (stvarnost treba precrtati) koju
zatim primjenjuje u glavnoj priči (priči o Lovri). Šenoa je poticaj za kreiranje lika Lovre našao
u stvarnosti, a u njegov lik ugrađene su i neke autorove osobine.
Realistička obilježja: tema (propast intelektualca seoskoga podrijetla), načelo istinitosti
(pripovjedač ističe: Što vam evo kazujem, živa je i prosta istina), načelo tipičnosti (tip
studenta), socijalno-psihološka motivacija lika, zanimljivo fabuliranje, detaljno opisivanje i
kritiziranje društva u kojemu uspjeh ovisi o podrijetlu i obiteljskim vezama.
Pripovjedač kritizira hrvatske književnike i zalaže se za realističku metodu: Al da vam pravo
kažem, mnogi naši pisci pišu o naravi ne motreći narav, pišu o ljudskom srcu ne poznavajući
ga. Takvim pristupom Prijana Lovru možemo dovesti u vezu sa Šenoinim teorijskim člancima
Zašto pišemo? i Naša književnost.