PRIČA O ENEJI

Rimska povijest započinje osnutkom Rima, tj. 753., odnosno 754. godinom pr.Kr. (potvrđene pisanim
dokumentima i arheološkim iskapanjima). U mitu Rimljani vode porijeklo od Eneje, kojeg smatraju praocem rimskog
naroda. Eneja, sin božice Venere, trojanski junak, (čija je lutanja opjevao rimski pjesnik Vergilije u epu 'Eneida') pobjegao
je s ocem Anhizom, sinom Askanijem ili Julom i preostalim Trojancima iz uništene Troje.

  Eneji je sudbina namijenila zadatak da pronađe novu domovinu Trojancima. Oluja ga je nanijela na obalu
Kartage, gdje je vladala kraljica Didona, koja je lijepo ugostila Eneju i Trojance, a on je zauzvrat ispričao sve o lutanjima
i propasti Troje. Didona se zaljubila u naočitog junaka, a niti on nije bio ravnodušan, te je želio ostati s lijepom kraljicom
Kartage, no Jupiter, vrhovni bog, je poslao Merkurija, glasnika bogova, da opomene Eneju na njegovu zadaću, te je on,
iako nevoljko, noću krišom napustio Kartagu. Didona, otkrivši prevaru, proklela je Eneju i cijeli njegov rod, čime se
kasnije objašnjava neprijateljstvo između Kartage i Rima, koje je rezultiralo punskim ratovima.

Eneja je sa suputnicima nastavio putovati te su pristali na obali Italije. Latin, kralj Latina, dočekao je Eneju te
iako je njegova kći Lavinija bila obećana rutulskom kralju Turnu, on je njezinu ruku ipak dao Eneji, budući da je
proročanstvo govorilo da će se zaručiti sa strancem. Turno je objavio rat Eneji, no u dvoboju između Turna i Eneje, Eneja
pobjedi. Kralj Latin umre, a Eneja osnuje grad Lavinij, koji je nazvao po svojoj ženi. Enejin sin Askanije osniva
naseobinu Alba Longa. Njegovi daleki potomci su Romul i Rem.

PRIČA O ROMULU I REMU

U to je vrijeme kraljevao Enejin potomak Numitor, no s prijestolja ga je svrgnuo brat Amulije, dao je pogubiti
njegovog sina, a kćer Reu Silviju učini svećenicom Veste, božice kućnog ognjišta. To je učinio jer je znao da se
vestalke ne smiju udavati, pa je vjerovao da će tako Numitor ostati bez potomstva koje bi jednom moglo zatražiti pravo
na prijestolje. Međutim, u Reu Silviju se zaljubi bog rata Mars, i ona mu uskoro rodi blizance – Romula i Rema.  

Amulije se bojao da će mu blizanci, kada odrastu, oduzeti vlast, te je naredio robu da ih baci u rijeku Tiber. Val
izbaci korito na obalu, i Romul i Rem se spase. U podnožju Palatina, jednog od 7 brežuljaka, čuvši plač djece došla je
vučica Martia (Marsova vučica) koja je i danas simbol grada Rima, i nahranila ih svojim mlijekom.

Nakon nekoga vremena tuda je prolazio pastir Faustul i vidjevši djecu odnio ih je kući. Kako on i njegova žena
Aka Larencija nisu imali djece, odluče ih posvojiti, a ona im da imena Romul i Rem. Tako su Romul  i Rem odrastali
među pastirima sve do svoje punoljetnosti.

Kada su djeca odrasla, čuvši za svoju sudbinu, otišla su Amuliju i svrgnula ga s vlasti. Romul je ubio Amulija i
vlast vratio djedu Numitoru. No Alba Longa učini im se premalenom te oni odluče osnovati novi grad. Dogovorili su se
da će osnovati grad onaj, koji ugleda više ptica. Tako su odluku prepustili bogovima.

Romul se uspne na Palatin, a Rem na Aventin. Bogovi su bili skloniji Romulu te on tako ugleda 12, a Rem 6
ptica. Tako je Romulu pripala čast da osnuje grad. On uze plug i zaore brazdu oko Palatina. Izbačena je zemlja
predstavljala zidine. Rem se zavidan bratu naruga i preskoči zid. Kako Romul nije mogao podnijeti da bilo tko nepozvan
uđe u još nesagrađen grad, napadne brata i ubije ga govoreći mu: «Tako ubuduće propao svatko tko prijeđe moje zidine.»

Romul je grad sam dovršio 21.travnja 753. prne i dao mu ime Roma. U to je naselje primao pastire iz okoline,
lutalice i izbjeglice iz Lacija. Romul se smatra prvim od sedam rimskih kraljeva. Od godine osnutka Rima Rimljani
računaju vrijeme. /Ab Urbe condita tj. Od osnutka grada (Rima)/