SINTEZA – NARODI I DRŽAVE STAROG ISTOKA

Sumerska civilizacija nastala je oko 4 tisućljeća pr.Kr. na samom jugu Mezopotamije.

Egipćani su ih nazivali ljudi vrnih glava, no njihovo porijeklo je nepoznato. Izumili su klinasto
pismo, koje su dešifrirali znanstvenici Gotefend i Rawlinson. Sumerani su još poznati po
otkriću kotača. Nisu imali jedinstvenu državu nego više gradova-država a najpoznatiji su bili:
Ur, Uruk, Kiš, Nipur, Lagaš.. U središtu gradova nalazili su se stepenitasti hramovi - zigurati
na čijem se vrhu nalazila prostorija koja se zvala cela i u koju je pristup imao samo kralj.
Zigurati su bili građeni od opeke, a svaki je bio posvećen nekom zaštitničkom božanstvu
grada-države. Sumerani su najviše štovali božansko trojstvo ANU, ENKI i ENLIL, ali i božicu
plodnosti Inanu te boga Sunca Šamaš.
Oko pol. 3.tisuć. pr.K. sumerskim gradovima-državama zavladali su Akađani, narod
semitskog porijekla čiji se kralj Saragon proglasio "kraljem četiriju strana svijeta" jer je
vladao prostorom od od Perzijskog zaljeva na jugu do planinskog lanca Taurus na sjeveru, te
od gorja Zagros na istoku do Sredozemnog mora na zapadu.
Glavni grad njihovog kraljevstva bio je Akad na rijeci Eufrat.
Važna zasluga Akađana je širenje kulture Sumerana na cijelom teritoriju pod njihovom vlašću.
Istovremeno sa sumerskom civilizacijom u njenom susjedstvu se razvijala najstarija civilizacija
na području današnjeg Irana. Riječ je o elamskoj civilizaciji. Njihov glavni grad zvao se Suza .
U njemu je pronađen Hamurabijev zakonik koji je nastao u 18.st.pr.K. kada je
Mezopotamijom vladao narod Amorićani (Babilonci) čija se prijestolnica zvala Babilon, a
njen bog-zaštitnik Marduk. Grad je u 16.st.pr.K. opljačkao hetitski vladar Muršili I, ali nije ga
uspio zadržati. Po povratku u svoju prijestolnicu Hatušu je ubijen u uroti. Tada započinje
opadanje moći njegove države čije će slabljenje iskoristiti država Mitani koju je osnovao
narod Hurita i koja je zavladala područjem: sjever Mezopotamije, jugoistok Anatolije i dio
Iranske visoravni.. Istovremeno, vlast u Mezopotamiji, sve do 12.st.pr.K., preuzeo je nomadski
narod Kasiti.
U 17. i 16.st.pr.K. Egiptom su vladali Hiksi, narod semitskog porijekla čiji je dolazak na bojnim
kolima označio kraj Srednjeg kraljevstva. Oni su utemeljili novu prijestolnicu u delti Nila, grad
Avaris , a smatra se da su zajedno s njima u Egipat došli i Židovi. Ipak, u 16.st.pr.K. vladari
tebanske dinastije ih uspijevaju protjerati i tako ponovo uspostaviti vlast domaće dinastije, a
prijestolnicom postaje grad Teba čiji je zaštitnik bio bog Amon. Vladari Novog kraljevstva
pokapani su u Dolini kraljeva koja je bila dio Tebanskih nekropola, velikog područja na
zapadnoj obali Nila nasuprot Tebe koje je UNESCO 1979. uvrstio u popis svjetske baštine. U
tom velikom kompleksu, pored Doline kraljeva, u mjestu Deir el Bahri, veličanstveni hram je
podigla kraljica Hatšepsut koja je vladala u 15.st.pr.K. i bila poznata po svojim ekspedicijama
u zemlju Punt bogatu sirovinama. Za njenog nasljednika Tutmozisa III., koji također vlada u
15.st.pr.Kr., Egipat je imao najveći opseg. Darove su mu slali čak i Hetiti i Babilonci. No,
dominacija Amonovog svećenstva nije se svidjela faraonu Amenofis IV. koji je bio poznat i
pod imenom Ehnaton, a koji u 14.st.pr.K. zajedno sa svojom ženom Nefertiti pokreće vjersku
reformu u kojoj središnje mjesto zauzima bog Aton čiji je simbol bio sunčev disk. On podiže i
novu prijestolnicu, grad Amarnu. No, nakon njegove smrti, za vladavine njegova sina
Tuthankamona čiju su grobnicu u Dolini kraljeva 1922. godine otkrili lord Carnvon i Howard
Carter, Amonovo svećenstvo ponovo preuzima vlast.

U to vrijeme dolazi do novog uspona Hetita pod Šupilulijumom I. koji širi vlast na osvajaju
državu Mitani isjevernu Siriju te tako dolazi u ravnopravan položaj s Egiptom. Njegov
nasljednik, Muvatali će se poč.13.st.pr.Kr. sukobiti s egipatskim faraonom Ramzesom II. oko
prevlasti u sj. Siriji u čuvenoj bitci kod Kadeša nakon koje je svatko zadržao svoj teritorij.
Spomenuti egipatski faraon je poznat i po svom hramu u Abu Simbelu i po svojoj
dugovječnosti, a smatra se da je upravo za vrijeme njegove vladavine Mojsije izbavio Židove
iz egipatskog ropstva i poveo ih u Obećanu zemlju Kanaan u kojeg su stigli nakon 40 godina
pod vodstvom Jošue da bi se u 11.st.pr.Kr. pod vodstvom Šaula sva židovska plemena
ujedinila u jedinstvenu državu. Ipak, nakon Salomonove smrti 926.god.pr.Kr. jedinstveno
židovsko kraljevstvo se dijeli na 2 zasebne države: Izrael s glavnim gradom Samarijom i Juda
s glavnim gradom Jeruzalemom.
No, u 8. i 7.st. pr.K., Židovi će, kao i Feničani, doći pod Asirsku vlast. Za njihov uspon zaslužna
je reforma vojske koju je proveo za Tiglat-Pilesera III. Na vrhuncu svoje moći, za Asurbanipala
II. u (1.pol.7.st.pr.K.) ta država je obuhvaćala obnovljen je Babilon i zauzet Memfis na sjeveru
Egipta. Njena prijestolnica Niniva bila je poznata po svojoj knjižnici u kojoj se sačuvalo oko
25 000 glinenih pločica te najbolje očuvana verzija velikog sumerskog epa o Gilgamešu.
Ipak, 612.god.pr.Kr grad su osvojili Medijci i Kaldejci, poznati još kao Novobabilonci.
Novobabilonci će nakon pobjede kod Kerkemiša 605g.pr.K. preuzeti vlast nad područjem
cijele Mezopotamije, Sirije i Palestine s glavnim gradom Babilonom koji je bio opasan
dvostrukim zidinama s devet vrata, a najpoznatija su bila Ištarina vrata koja su vodila do
svetog dijela grada gdje su se nalazili hramovi Esagil i Murdukov hram. U jedno od 7 čuda
staroga svijeta ubrajali su se i Viseći vrtovi koje je kralj Nabukodonosor izgradio za svoju
suprugu. Isti kralj poznat je i po tome što je 587.g.pr.K. razorio Jahvin hram i odveo Židove u
roptstvo. No, nakon što je perzijski kralj Kir II. 539.g.pr.Kr. zauzeo Babilon oni su oslobođeni.
Kir II. je prethodno zauzeo Mediju i Lidiju u Maloj Aziji a pripadao je dinastiji Ahemenida..
Njegov sin Kambiz zauzima Egipat 525.g.pr.K., a potom Darije I. Veliki koji je vladao
6/5.st.pr.Kr. (521.-485.g.pr.K.) širi vlast na Trakiju i Libiju te započinje Grčko-perzijske ratove
koji su završili 449.g.pr.Kr. pobjedom Grka.
Darije I. je podijelio cijelu državu na provincije - satrapije koje su bile povezane brojnim
cestama. Najduža je spajala nekadašnji lidijski glavni grad Sard i stari elamski grad Suzu.
Darijeva grobnica nalazi se u mjestu Naqsh – i – Rustam. Najraskošniji perzijski grad bio je
Perezepolis u kojem su se isticale dvorane apadane (koja je mogla primiti 10 000 ljudi) i
„dvorane stotinu stupova“. Njega je 330.g.pr.K. razorio i spalio Aleksandar Makedonski.
Perzijska vjera naziva se Zoroastrizam, a sveta knjiga Avesta. Prema njoj, u svijetu se
sukobljavaju princip dobra i princip zla,a pobjedi dobra doprinosi svaki pojedinac osobno.