Mihail Jurjevič Ljermontov, Junak našeg doba

TEMA: Pečorinov život (osjećaj životne dosade, besmisla, portretiranje suvišnoga čovjeka; ljubav,
prijateljstvo, egzotični pejzaž)
MJESTO I VRIJEME RADNJE: radnja se odvija na egzotičnom Kavkazu, u graničnim vojnim
utvrdama, u provincijskim ruskim gradićima i lječilištima

Grigorij Aleksandrovič Pečorin mladi je ruski časnik koji živi uzbudljivim i pustolovnim životom,
punim proturječja. Autorova je namjera bila da njegov lik osvijetli sa svih strana pa se poslužio i
psihološkom i etičkom i filozofskom karakterizacijom. Krase ga vrlo neobične karakterne crte: nagao
je i prevrtljiv, neustrašiv, zajedljiv, ironičan, ciničan, pesimističan. Osjeća se superiornim svojoj
okolini, a ipak se ne koristi svojim potencijalima nego se predaje besciljnom djelovanju: zavodi i
odbacuje žene, sudjeluje u dvobojima i drugim opasnim pothvatima i sl. Osjećaj besmisla i dosade
potiče ga da se neprestano izvrgava smrtnoj opasnosti i tjera ga na lutanja u kojima traži zaborav
(primjerice, umrijet će u Perziji). Nemiran je i nesretan; kao da ničim ne može ispuniti prazninu svoje
duše, pa ni poigravanjem ženama (osobito naivnom kneginjicom Meri) i njihovom čašću ili odanošću
prijatelja (Maksima Maksimiča i doktora Vernera); pobjede koje postiže ne vesele ga, već ga čine još
ciničnijim i praznijim.
KOMPOZICIJA: roman se sastoji od dvaju dijelova. Oba započinju proslovom (predgovorom): prvi
je
proslov autorov, a drugi izdavačev (Putnikov).
 Prvi dio – dvije pripovijetke: Bela, Maksim Maksimič.
 Drugi dio – Pečorinov dnevnik koji se sastoji od triju pripovijedaka: Tamanj, Kneginjica Meri,
Fatalist.
Ne poštuje se kronologija događanja.
PRIPOVJEDAČ: izmjenjuju se tri fiktivna pripovjedača: Putnik, Maksim Maksimič i Pečorin (svi
pripovijedaju u prvom licu). U prvom dijelu Pečorina upoznajemo iz pripovijedanja dvaju
pripovjedača-likova, a u drugom dijelu upoznajemo ga i neposredno iz njegovih vlastitih dnevničkih
zapisa.
STILSKA OBILJEŽJA: Stil se mijenja ovisno o pripovjedaču: od jednostavnoga i priprostoga
govora Maksima Maksimiča do ironičnoga Pečorinova stila.
Izmjenjuju se pustolovne pripovijetke s romantičnim i mističnim elementima (Tamanj, Fatalist) i
psihološke pripovijetke (Bela, Maksim Maksimič, Kneginjica Meri), koje u cjelinu povezuje lik
Pečorina.
KNJIŽEVNA VRSTA: roman (psihološki, roman lika i roman-dnevnik).