RANKO MARINKOVIĆ:KIKLOP

Ranko Marinković

 1913.-2001.

 Esejist,romanopisac,dramatičar

 Proslavio se 1939. grotesknom dramom

“Albatros”
KIKLOP

 Moderni roman iz 1965.godine

 Središnja točka Marinkovićevog
stvaralaštva(sinteza njegovih dotadašnjih
pripovjednih,esejističkih i dramskih iskustava)
 Roman ideje, roman svijesti, filozofski roman,
elementi kriminalističkog ili ljubavnog
romana
 Mjesto i vrijeme radnje: predratni Zagreb
 Tema: egzistencija i doživljaj hipersenzibilnog
intelektualca
 3 dijela romana:
1)atmosfera predratnog Zagreba
2)odlazak u vojsku i liječenje na bolničkim
odjelima
3)povratak u Zagreb,nove
okolnosti,neposredna ratna prijetnja,bježi u
Zoopolis
 2 podjele fabule:
1)realistični sloj: priča o intelektualcu Melkioru
Tresiću koji se panično boji nadolazećeg rata
(Drugi svjetski rat)
2)simbolički sloj:drama koju Melkior zamišlja,
priča o brodolomcima s broda Menelaj koje su
zarobili kanibali(groteskna priča koju Melkior
zamišlja kao dramu “Kanibali” koju želi
napisati)
“KRATAK” SADRŽAJ:
 Kazališni kritičar Melkior Tresić anksiozan je intelektualac koji dane provodi iščekujući
poziv u vojsku te se odlučuje na post i prisilno izgladnjivanje ne bi li izbjegao vojnu
službu. Uglavnom se kreće po zagrebačkim ulicama i kavanama te razmišlja o vlastitoj
sudbini zarobljenoj u društvenom kolapsu predratnog stanja.
 Melkior se kreće u boemskom društvu novinara, a njegovi su prijatelji Ugo, Maestro,
Fernando, likovi koji u velikoj većini dominiraju dok je Melkior tek pasivni promatrač.
Okupljaju se u kavanama “Dajdamu” i “Ugodnom kutiću”, a prate ih groteskne i
crnohumorne situacije, pijane rasprave, skandali, promjene raspoloženja i tučnjave.
 Osim Uga, Mestra i Fernanda Melkior je zaljubljen u fatalnu Vivijanu. Ostali sporedni
likovi su: ljubavnica Enka, Atma, don Kuzma. Središnja svijest glavnog lika Melkiora
stup je radnje i smisla teksta, on je nezanimljiv, beživotan i hladan simbol koji se
provlači kroz roman. Melkior je zaljubljen je u fatalnu Vivijanu koja nikako ne postaje
njegova. Mizeran i nesretan ima mazohistički poriv iživljavati se na svima koji mu
prilaze, a istovremeno se opterećuje pitanjima o budućnosti, krivnji i kanibalizmu.
 Melkior završava u bolnici pa zatim u ludnici nekoliko dana nakon poziva u vojsku te
naposljetku biva oslobođen vojničke dužnosti. Kada se riješio svog straha od vojske,
obuzima ga još veće nezadovoljstvo i praznina. Maestro počini samoubojstvo, a
Melkior se, premda sasvim rastrojen, pokušava vratiti u vojsku. Rat uzima zamah, a
Melkior odlazi iz grada, shrvan i izbezumljen četveronoške puže u Zoopolis.
 Autor jednostavnu događajnu shemu produbljuje iznimnim digresivnim
narativnim dijelovima koji obiluju analitičkim insertima do već gotovih
novelističkih cjelina. Radnja romana isprepletena je sjećanjima, snovima,
umetnutim pričama, razmišljanjima, citatima, analogijama koje ponekad
gotovo zaustavljaju radnju, ali i obogaćuju temu.
 Autor se vješto služi inverzijama kojima dramu preobražava u humor,
patetiku u banalnost, a sve to prate bizarni prizori puni erotskih detalja,
osjećaja neizvjesnosti i straha od smrti. U romanu se pojavljuje umetnuta
priča o kanibalizmu, rascjepkana na nekoliko dijelova, a karakterizira
Melkiorov psihogram. Jednom pojavljen kao fiziološki poticaj, kanibalizam
se kasnije pokušava racionalizirati.
 Odakle naziv romana “Kiklop”? Povezuje se sa snovima glavnog lika
Melkiora koji nadolazeću opasnost zamišlja u obliku jednookog Kiklopa koji
vreba i proždire sve oko sebe što je ujedno i mitološki element.
 Kako bi se Melkior spasio od ovog modernog i novovjekovnog čudovišta, on
se spušta na razinu životinje i predaje se u ruke Kiklopu. Ranko Marinković
miješajući mitološke i realistične elemente stvorio je modernu epopeju u
kojoj ideje jednog vremena izlaže ironiji i crnom humoru, a istovremeno iz
jedne kulture izvlači najcrnje demone.
Roman prati mladog novinara(kazališni kritičar)i prfesora filozofije Melkiora
Tresića,a radnja započinje na gradskom trgu( na mjestu gdje se križaju stepenice za
dame i stepenice za gospodu koje vode u podzemlje) gdje Melkior zajedno s
okupljenim mnoštvom promatra MAAR-slikopisnu reklamu koja se nalazi visoko
gore na krovu palače.Tu se pojavljuju razne reklame (za sijalice,aspirine,sredstvo za
rast kose,a u jednoj se pojavljuje i lik Napoleona...).Iz mračne veže zapomaže slijepi
prodavač. Budući da mu je Melkior htio nekako pomoći kupio je od njega svezice,a
na kraju je čak i bacio na tlo komad srebrnog novca te potom tvrdio slijepcu da je taj
novac ispao njemu . Taj prizor je vidio jedan svećenik koje je tu slučajno prolazio,te
je probijajući se kroz gužvu potapšao Melkiora po ramenu u znak odobravanja tog
njegovog plemenitog čina.Melkioru se on učinio poznat,a svećenikove velike i
klempave uši vratile su ga u djetinjstvo. Prisječajući se shvaća da je taj svećenik don
Kuzma koji je u djetinjstvu bio njegov vjeroučitelj.
Također se sjeća kako su djeca posvuda crtala veliko ,divovsko uho za koje se tek
kasnije ispostavilo da je to ustvari bilo don Kuzmino uho.Kad je Melkior saznao da
su don Kuzmine uši razlog te opsesije crtežima uha,to mu se učinilo uvredljivim i
nedostojnim pa je odlučio da više nikad neće nacrtati uho.No,i njega je dohvatila
don Kuzmina ruka. Naime,don Kuzma je ćuškao djecu kad ne bi znali odgovor na
neko vjersko pitanje,a želeći im se osvetiti za ono crtanje uha,svakom učeniku je
prišio po neki naziv iz zoologije, nekima čak i dva kombinirana(Npr. Kondor
Andski,Čudnovati kljunaš...). Jednom prilikom pitao je don Kuzma jednog malog
plašljivog dječaka(Foka Pingvinski) da mu kaže što je to ljubav,a budući da ovaj nije
znao što odgovoriti don Kuzma se već spremao ćušnuti ga,no tada se dogodilo
nešto neočekivano .Dječak se drsko zagledao u don Kuzmino uho na što se on
posramio te spustivši ruke okreno i izašao iz sobe.Također ,prisjetio se i kako im je
don Kuzma pričao o Samsonu i Dalili te kako je vidio suze u njegovim očima kad je
stigao do onog dijela u kojem je Dalia ošišala Samsonu kosu. Isto je i samom don
Kuzmi učinila neka žena(jedni kažu da je to bila lijepa trafikantica ,drugi pak kažu
da je to bila neudana učiteljica ,no možda je to bila neka savim treća podla ženska
osoba). Ta podla žena poslala je pismo biskupu i u njemu sedam pramenova koje je
odrezala don Kuzmi kao dokaz njegovog grešnog života,a u pismu je stajala i
podrugljiva šala o njegovim ušima(“pogledajte kako sada strše gole uši njegove”).
Jednog dana don Kuzma je samo tajanstvano nestao.Naklapalo se da je poslan u
Rim na neku strogu ispovijed jer mu samo kardinal ili papa mogu oprostiti neke
teške grijehe.Kasnije se čulo da se nalazi kod benediktinaca na Monte Cassinu
gdje obavlja pokoru,a nešto potom da je viđen u trapističkom samostanu u
Banjaluci gdje se moli i u apsolutnoj šutnji pravi čuveni sir “Trapist”.Zbog tih i još
nekih stvari Melkior je uzvisio don Kuzmu do biblijskog mučeništva.Sad kad ga je
ponovno vidio nakon mnogo godina šokirao se kako je don Kuzma, nekad mlad i
punašan sad postao ispijen i blijed.Krenuo je za njim krou gužvu,ali ga je
zaustavio prolaznik koji mu je dobacio komentar o tome kako se u današnje
vrijeme ne gine od tramvaja što ga je pak podsjetilo na jedan drugi susret.
Naime,jedan čovjek ga je pozdravio oslovivši ga s pogrešnim prezimenom
(“Zdravo,Filipoviću!”).Predstavio mu se kao Cviker, njegov kolega iz škole,s
latinkog koji je sjedio dvije klupe iza njega. Melkior mu je rekao da je pogriješio
njegovo prezime,a ovaj se opravdavao da ga je pomiješao s Filipovićem koji je
sjedio do njega. Iako je pokušavao,Melkior se nije mogao sjetiti nikakvog
Cvikera.Cviker mu je ispričao kako treba izvaditi bubreg i kako je izgubio
namještenje kod Prve hrvatske te kako treba predati taksiranu molbu. Bez
namještenja nema ni kredita ,a također nema više ni što založiti. Iako je znao da
ga je Cviker prevario,Melkior mu je solidarno dao svoj posljednji novac . Zato je
odlučio ne obazirati se na čovjeka s novinama koji mu je maloprije dobacio
komentar o prelaženju ceste. No,čovjek mu je prišao i pokazivao u novinama
članak o bombardiranju Londona.Razgovarali su o ratu,mobilizaciji,a ovaj mu je
rekao da su njega mobilizirali te da ga šalju u Apatin gdje će voziti tenk. Riječ
mobilizacija u Melkioru je budila neki
osjećaj tjeskobe. Nakon toga on napokon pronalazi don Kuzmu koji se važe na vagi
jednog invalida u veži gdje doznaje da bolest polako isušuje i ubija don Kuzmu,a inavalid
ga žali te mu zato ponekad namjerno pokloni nekoliko grama više po danu,a nekoliko
grama mu snizi uvečer. Kad je don Kuzma otišao,Melkior je stao na vagu ,ali više kako bi
ispitivao invalida o don Kuzmi nego se zaista vagao. Tada dolazi Ugo,Melkiorov prijatlj
koji svojim dosjetkama i šalama okuplja oko sebe veselo mnoštvo. Nakon toga Ugo
odlazi ,a netko iz mase zaviče da mu je netko ukrao novčanik te da je tim ukradenim
novcem trebao kupiti cipelice za dijete.Bio je to Cviker ,a Melkior koji je i dalje stajao na
vagi završio je kao glavni osumnjičenik za krađu. Ipak,spasio ga je biciklist koji je uspio
otjerati Cvikera za kojeg se ispostavilo da se uopće tako ne zove. Svi ga zovu Sova,a
njegovo pravo ime nitko ni ne zna. Nakon toga,Melkior odlazi u Dajdam,krčmu u koju je
stalno zalazio ,iako ga ondje nije bilo posljednja dva mjeseca. Vlasnik Dajdama bio je
papa Thenardier ,kako ga je Ugo prozvao. Osim Uga,tu stalno borave i drugi Melkiorovi
prijatelji kao što su Maestro,Cirkorije Hazdurbalović,te don Fernando koji je uvijek
ozbiljan i nekako po strani. Te večeri u krčmi su bili i Fredi,glumac koji je mrzio Melkiora
zbog loše kritke koju je napisao za njega ,te Vivijana,djevojka u koju je Melkior bio
zaljubljen i koju je budući da nije znao njeno ime prozvao Vivijana. Gotovo je izbila
tučnjava između Melkiora i Fredija jer ga je Fredi vrijeđao nazvavši ga kretenom i
glupanom.No,umiješao se Ugo i izazvao ga na tučnjavu idućeg jutra u sedam sati kod
gornjeg maksimirskog jezera.
Osim u Dajdam,Melkior zalazi i i u malu gostionicu Ugodan kutić,odmah pokraj
njegovog stana. Također,odmah preko puta njegova stana nalazi se i vojarna 35.puka
Ugodan kutić drži neka njemačka obitelj,otac,majka ,sin Kurt i kći Elza.Kurt obožava
razgovarati s Melkiorom i iznimno ga cijeni. Predlagao mu je da umoči cigarete u
octenu kiselinu i tako se oslobodi vojske baš kao što je i njegov otac na taj način
izvukao mnoge.Melkior se izgladnjivao i mučio svoje tijelo kako bi izbjegao
mobilizaciju i dok je tako jednom nakon tko zna koliko vremena nagradio svoj želudac
i večerao u Ugodnom kutiću,Kurtovi debeli prsti koji su stajali na stolu pokraj njegova
tanjura podsjetili su ga na ljudožderstvo pa nije dovršio večeru. U svojoj mašti Melkior
stvara dramu o brodolomcima s broda Menelaja koji su završili na polinezijskom otoku
kanibala.Ta priča se proteže kroz čitav roman,a povezana je s Melkiorovim psihičkim
stanjem. Ljudožderi su od preživjelih članova posade prvo pojeli najdebljeg,a to je bio
šef kuhinje. To je Melkiora podsjećalo na vojnu evidenciju,gdje izabiru najsposobnije
za rat.Najneuglednije i najmršavije članove posade , liječnika i starca
moreplovca,ljudožderi su odbacili ne smatrajući ih dovoljno primamljivom
hranom.Dakle,Melkior zaključuje da mora gladovati i izmučiti svoje tijelo kako bi bio
proglašen nesposobnim za vojsku te tako izbjegao odlazak u rat. Na drugom
katu,odmah ispod Melkiora živi kiromant ATMA ,kako ga je Melkior prozvao(njegovo
pravo ime je Adam). Kiromant ATMA posjećuje Melkiora i govori mu da je i on
zaljubljen u Vivijanu koja dolazi k njemu da joj proriče budućnost. Također mu govori
da ga je ona pitala za njega ,no da je on spreman čekati svoj red jer će ona na kraju biti
njegova.Tako ga jednom prilikom i pozove u svoj stan kako bi ga upoznao s njom kao
što mu je i obećao.No,Melkior se brzo vratio u svoj stan jer se osjećao kao višak.
Također Vivijana je gajila neke simpatije i za Uga kojem je brisala krv i čistila
rane nakon što ga je Fredi pretukao u Dajdamu. Melkior je bio ljubomoran i
zavidan jer je Ugo jednom prilikom izašao s Vivijanom u neku mirniju gostionicu
,a nakon toga su otišli i u njen stan.No,kad bi Melkior indirektno zapitkivao
Vivijanu u vezi Uga ona se pravila da ga poznaje samo iz viđenja. Maestro i
Vivijana su se poznavali i međusobno su se mrzili,ali nitko nije znao razlog
tomu.Melkior je imao i ljubavnicu Enku čiji je suprug Coco,kako ga je ona zvala,
bio liječnik koji je često radio i dežurao u bolnici .Pupo dovodi nekog prijatelja
kojeg Melkior naziva Nepoznati da prespava u njegovu stanu što Melkior
prihvaća. Ubrzo nakon toga napokon mu stiže poziv za vojsku gdje i odlazi.
Ondje se sučava s mržnjom podnarednika Čička koji mu je dodijelio i najgoreg
konja Cezara koji je do sada ubio dvojicu vojnika,a kad ubije trećeg čovjeka i
njega samog čeka smrt. Upoznaje i snalažljivog mladića kojeg je Čičak prozvao
Krele što je trebalo značiti kreten,ali upravo suprotno Krele je bio pametani i
snalažljiv te je štitio Melkiora.Jednom prilikom dok su bili u konjušnici počela je
kiša ,grmljavina i oluja ,a Melkior je cijelu noć čekao da nepogoda prođe.Na
kraju se onesvijestio zbog čega je poslije i završio u bolnici.Smjestili su ga na
tuberkulozni odjel gdje je upoznaje sestru Aciku,kojoj su se ostali bolesnici
(momak s brčićima poput Menjoua,Hermafrodit,Tartuffe) rugali zbog njezina
imena(to ih je asociralo na kihanje ).
Zatim završava u ludnici, a nakon što dobiva priznanje da nije sposoban za vojnu
službu još je više izbezumljen i izgubljen nego prije. Izašavši iz bolnice i ludnice vraća
se u građanski život.Maestro odabire njega za “svečanu ceremoniju” kako bi se
oprostio od života jer se već duže vrijeme namjerava ubiti.Maestro priča Melkioru da
je Vivijana bila udata za jednog njegovog kolegu koji je bio sportski urednik te da je
unatoč tomu začarala i njega.Kada je jednom prilikom bio s njom zazvonilo je zvonce
na vratima , a Maestro je misleći da je to njen muž dopustio Vivijani da ga strpa u
ormar. No to je bio njen drugi ljubavnik koji je prebio Maestra kad ga je našao u
ormaru, ona se bez grižnje savjesti smijala i s uživanjem gledala tu predstavu.Ubrzo
nakon toga Maestro počini samoubojstvo i umire “medicinski čistom smrću” kako bi
očuvao svoje truplo koje je prodao medicinskom fakultetu.Melkior potpuno gubi
razum što se očituje u njegovim bezrazložnim akcijama-dobrovoljno se prijavljuje u
vojnu službu a potom postaje bjegunac.Na kraju romana , već potpuno razorena
razuma besciljno luta i četveronoške puzi u izbezumljeni grad Zoopolis.
ANALIZA LIKOVA:
Melkior Tresić
 kazališni I filmski kritičar,živi kao podstanar u Zg i
radi kao novinar u jednoj redakciji. Porijeklom je
s mora, što je vidljivo iz njegovih sjećanja na don
Kuzmu. Diplomirao je filozofiju I zahvaljujući
svom obrazovanju,dobro poznaje povijest
kulture. Vrlo je načitan,što se vidi iz
intertekstualnih asocijacija u romanu u kojima
dominiraju Shakespeare, Dante, Dostojevski,
Moliere, itd.
Ne voli sentimentalnu, plačljivu, banalnu
literaturu,poput one kakvu piše Kumičić.
Povremeno piše stihove, ali oni imaju “uporabnu
vrijednost”, tj. povremeno ih posuđuje Ugu da
njima zavodi djevojke.
Sve emocije su kod Melkiora prenaglašene,a
dominantna emocija je strah. Sklon je
samopromatranju,svijest mu je stalno aktivna,
opaža stvarnost I povezuje ju sa svojim
unutrašnjim svijetom. Sav je u introspekciji, boji
se poziva za mobilizaciju, opsjednut je mislima o
ženama,koje ne razumije.Sve žene su, u njegovoj
svijesti, svedene na tjelesno.
 Glavno obilježje njegovog karaktera je
pasivnost, čak i kada zna da njime
manipuliraju, pusti ljude da ga prevare. To je
vidljivo u epizodi s Cvikerom koji se pravio da
je njegov stari školski kolega.
 On je antijunak. Nesiguran je, zavidi ostalima
na njihovoj hrabrosti, ali se ne usudi ništa
poduzeti oko toga, strah od rata ga tjera na
očajničke poteze, npr. simuliranje ludila, tu se
povlači ironična paralela s Hamletom.
Ugo:
Temeljna Ugova osobina je činjenje “acte
gratuita”, odnosno bezrazložnoga čina.
Unatoč svojim intelektualnim obilježjima, on
se ne zamara pitanjima o smislu življenja I
igrama koje povijest igra s čovjekom. On je
čovjek trenutka, sveden je na boemski život u
kojem je intelektualna svijest izgubila svrhu
djelovanja I postala sama sebi svrhom. Stoga
su njegove dramske scene, bez obzira na to
jesu li odigrane na ulici ili u Dajdamu, samo
slike duhovita čovjeka koji svoje intelektualne
sposobnosti koristi za izigravanje lakrdijaša.
Maestro

 Maestro je cinik I protivnik ideje napretka.

 “Da, kažite:Progres! Neka izvoli samo
Progres, neka prođe. Ja ostajem! Neka juri,
neka leti! Ja, biped obični, hodam na svoje
dvije noge, zadovoljan što osjećam zemlju
pod nogama, sretan što je gazim, gazim,
gazim! – i uzeo da lupa nogama po podu,
bijesno, čak i s mržnjom – tu staru prokletu
drolju što me rodila samo da bi me opet
progutala!”
Don Fernando

 Pisac, naizgled vrlo tih, suprotnost I Ugu I

Maestru, ali zapravo je vrlo opasan čovjek.
 Zbog straha za vlastitu egzistenciju osmilio
vlastitu teoriju o “preventivnoj
dehumanizaciji”, odnosno “ukidanju tragedije
skepsom”. Njegova teorija je parodija na
Raskoljnikovljevu podjelu ljudi.
 Don Fernando kasnije traži izvršitelje za svoju
teoriju.
Viviana

 Vivijana je izrazito lijepa žena koja svojom ljepotom potpuno očara

Melkiora. Zbog toga on ne vidi ono što je očito, da je ona laka žena,
nego naivno pokušava vjerovati da je anđeo. Zapravo, iza sebe ima
vrlo sumnjivu prošlost. Gotovo na kraju knjige, Maestro priča
Melkioru kako je nekad bila udata za nekog sportaša, te da je
potpuno opčinila Maestra. Kad su ostali sami i svukli se, zazvonilo je
zvonce na vratima. Maestro je, misleći da je to njen muž, dopustio
Vivijani da ga strpa u ormar. No, to je bio njen drugi ljubavnik, koji je
prebio Maestra kad ga je našao u ormaru, a ona se bez grižnje
savjesti kurvinski smijala i s uživanjem gledala predstavu. Vrlo dobro
nosi svoju masku. Prilično je neobrazovana, kako ATMA kaže,
primitivna. Melkior ju ne zanima upravo radi toga jer se zamara
umnim stvarima.
Enka

 Razmažena žena uglednog liječnika, ni po

čemu moralnija od Vivijane. Ona svejedno
uporno i iskreno vjeruje da je izrazito moralna
žena, iako muža vara ne samo s Melkiorom.
Smatra da je njen brak savršeno sretan.
Cendrava je i naučena da uvijek dobije ono
što želi, a muž ju pazi i mazi kao krhko naivno
stvorenjce koje nemože bez njega živjeti.
ALEGORIJA NASLOVA (simbolika
Polifema)
 Kiklop Polifem, mitološko čudovište po kojem je roman
dobio naslov, pojavljuje se u Homerovoj Odiseji. Bio je sin
Posejdona, boga mora, ljudožder kojem je Odisej iskopao
oko. U Marinkovićevom romanu ima drugačiju ulogu-
nadolazeći Drugi svjetski rat. Melkior Tresić je Odisej koji
želi prevariti i nadmudriti rat te ostati živ.
 Radnja romana smještena je u Zagreb, neposredno prije
Drugog svjetskog rata. U toj napetoj atmosferi strah pred
nadolazećim ratom raste do neizmjernosti, a glavni lik
romana, Melkior Tresić, intelektualac i simbol cijele jedne
izgubljene i izbezumljene generacije, kao usporedbu za
nadolazeću katastrofu, rat koji će mnogima donijeti smrt,
daje Kiklopa, ljudoždera, homersko čudovište, koji ne bira
svoj zalogaj, kao ni rat ne bira svoju ljudsku žrtvu. - I prst na
obaraču za mene je vojnik, kako veli pukovnik.
PRIPOVJEDNE TEHNIKE

 Pripovijedanje u 3. licu
 Unutarnji monolog
 Struja svijesti
 Imaginarni dijalozi
 Dijalozi
IRONIZACIJA KNJIŽEVNIH DJELA

 U romanu su citirana neka klasična književna

djela (intratekstualnost). Najčešće je to kroz
Ugova pijana recitiranja i to nam pokazuje do
ćega može doći ako se književnost krivo
protumači. Primjer toga je incident kada je
Ugo sreo Melkiora na vagi za invalide.
PUZANJE U ZOOPOLIS

 Tim činom Melkior na kraju romana gubi

svaki dodir sa svojom ljudskošću. Spušta
se na nivo životinje I bježi,potpuna
dehumanizacija.