MARCEL PROUST, U traenju izgubljena vremena

- romaneskni ciklus U traenju izgubljena vremena (prolo, isprazno) sadri 7 romana u 13 knjiga (roman-rijeka) napisanih
asocijativnom tehnikom - naslovi -> ITANKA!; roman nadmauje uobiajene okvire romana odrastanja/odgojnoga
romana (tzv. Bildungsroman - pria o osjetljivom djeaku koji odrasta u umjetnika); u romanu oivljuje sliku francuskoga drutva
u doba Drugoga carstva (aristokracija, visoka i via buroazija) i kritizira njegovu moralnu pozadinu ciklus znai prekretnicu iz
tradicionalnoga u moderni roman - roman toka svijesti; uz Kafku i Joycea zaetnik je modernizma u europskoj knjievnosti;on je afirmirao
nov tip proze koji se temelji na impresionistikoj poetici - impresionistiko oblikovanje vremena, prostora i likova;

- NAZIV: Combray = narodna etimologija: "ue, spajanje dvaju svjetova"; jezgra, ishodite i konani cilj pripovijedanja
(ime pod kojim Proust opisuje Iliers/Ilie/,gradi u kojemu je provodio praznike;Combray je mitska zemlja u knji. i alegorija cijelog romana
- OBLIK fiktivnih memoara pisanih u 1. licu kao autobiografija glavnoga junaka (samoga autora- djelomino: slinosti s junakom:
bogata graanska obitelj, praznici kod tetke u Illiersu, obrazovanost, ulazak u aristokratsko drutvo, razoaranje, povlaenje iz drutva);
mem. oblik omoguuje proimanje i simultanost vremenskih razina, subjektivno upravljanje proteklim i proivljenim ivotnim isjecima

- OSNOVNE TEME ROMANA POVRATAK, DJETINJSTVO, OTUENJE, OSAMLJENOST, povezuje ih

NEKOMUNIKACIJA, VRIJEME, SJEANJE, ZNAK UMJETNOST
- TEMA: traenje smisla ljudskoga postojanja u procesu prolaznosti --> traga za svojom esencijom = biti
- tema nepriopivosti, nesporazuma i osamljenosti u ljudskome svijetu
- pria o preobrazbi, odrastanju preosjetljivoga, boleljivog djeaku u umjetnika
--> cilj traganja: nadvladati prolaznost i smrt novim poimanjem vremena (utjecaj Henrija Bergsona i filozofije intuicionizma)
--> VRIJEME se troi se i osipa, no mogue ga je vratiti oivljavanjem prolosti i ponovnim proivljavanjem prolih dogaaja
u sjeanjima; osjetilnim podraajima (okusi, mirisi intuitivno, ne racionalno) izvlai iz podsvijesti svoga junaka pojedine
dogaaje iz prolosti, koje on ponovno proivljava u sadanjosti jo intenzivnije jer je obogaen novim iskustvima i slobodno moe
upravljati njihovim trajanjem (skrauje i produuje pojedina razdoblja prema osobnim osjeajima i eljama); pripovjeda vlada
vremenom, osmiljava ga, a stvarajui priu o prolosti, zaustavlja vrijeme i svome ivotu daje stalnost

- RADNJA: pria o preobrazbi bolesnoga, razmaenoga i osjetljivoga djeaka u umjetnika (sadraj romana ine sjeanja
koja pokreu osjetilne impresije iz stvarnosti ivot i umjetnost sastoji se od sustava znakova koje treba nauiti interpretirati
stvari i bia imaju dvostruko znaenje: neposredno, prividno i dublje, istinitije za kojim treba tragati - jedino intuicija
prua uvid u sr ivota samo umjetnost moe otkriti prvobitni doivljaj pod naslagama rutinskoga trajanja)

- LIKOVI - likovi doivljavaju svoje korekcije,no ne mijenjaju se oni,ve je rije o pogrjenim prosudbama; primjerice djeakovi
su roditelji pogrjeno procijenili Legrandina, a kasnije shvaaju da je snob, djeak u mati idealizira vojvotkinju te je vrlo razoaran
kad je prvi put ugleda u combrayskoj crkvi; Swannov mondeni ivot u krugu visokog plemstva nepoznanica je djeakovoj obitelji te
ga primaju u kuu samo kada nema uglednih gostiju, ... o Vinteuilevoj keri mislilo se da je dobroduna i dostojna oeve ljubavi, no
ona ga za ljubav svoje lezbijske prijateljice ponizuje ak i nakon njegove smrti; ...
- nisu cjeloviti karakteri kao u realistikom romanu ve simboli, slike stanja, izraz svjetonazora
- podvojenost bia, nepriopivost, nesporazum, osamljenost u ljudskome svijetu, neautentinost, autentinost umjetnosti
- GLAVNI JUNAK: dekadentan, pasivan, bezvoljan, preosjetljiv, povuen, kontemplativan, bjei od realnoga ivota, trai smisao izvan
samoga sebe oekujui pomo od drugih, ali se uruavaju svjetovi koje je u duhu sagradio uvia nitavnost drutvene hijerarhije i
vlastitoga mondenog uspjeha, spoznaje nemogunost ljubavi, prividnost prijateljstva i nestalnost vlastitih osjeaja; oajan, bolestan i
pred kraj ivota uvia da mora napisati knjigu koja e biti pripovijest o uludo utroenom vremenu, i tako mu naknadno dati smisao
i opravdati ga ovom spoznajom zavrava roman takvu strukturu kritiari su nazvali ciklikom; (majka i baka utjelovljuju
iskrenost, skromnost, sklad mudrosti i dobrote, autentine, bogate duhom, vole umjetnost i prirodu, nesebine; majka i baka ne
skrivaju nekakav drugaiji, nepoznat ivot; hipersenzibilnost = opsjednutost majinim poljupcem (idilian, bajkovit) =
Edipov kompleks...; platonska ljubav prema Gillberte, keri Swanna i Odette, djetinje oboavanje vojvotkinje de Guermantes ...)

- ULOGA UMJETNIKOGA DJELA: = daje smisao ljudskom ivotu; umjetnost je jedina mogunost autentine komunikacije
s drugima ivot se moe i mora osmisliti jedino naknadno u naporu knjievnoga stvaranja koje prolost sjeanjem dovodi u
sadanjost i daje joj smisao, sada ponovno proivljenog u sjeanju (Proust: pravi je ivot dostojan ovjeka mogu samo u romanu)
spasenje umjetnou javlja se preko impresija i reminiscencija (= metaforiko-simboliko znaenje):
1. IMPRESIJA (nehotino sjeanje izazvano trenutanim impresijama):a) BIJELI GLOG =sveanost, pobonost, istoa, mistinost;
simbol svibanjskih pobonosti i mistine ekstaze; asocijacije na duhovni ivot; b) RUIASTI GLOG = utilniji, sveaniji,
obeanje neke nepoznate sveanosti, vee ga uz 1. ljubav, uz Gilbertu, tjelesne asocijacije; c) LOPOI - dinamino
kretanje lopoa podsjea na neurastenine pokrete bolesnika, bude u njemu knjievne asocijacije na Danteove
grjenike kojima pjesnik eli pomoi, ali mora uriti za Vergilijem, kao to i on sam mora slijediti roditelje;
d) CRKVENI ZVONICI - njihov se izgled i odnosi mijenjaju pomicanjem pripovjedaa u prostoru i ivotni su
dojmovi trenutani, prolazni (oni ovise o kutu gledanja): protjecanjem vremena mijenja se kut gledanja i isti motiv izgleda
izmijenjen doivljaji su subjektivni i zato relativni (vanost subjektivne percepcije, a ne objektivnih okolnosti i objektivne
 stvarnosti); iako je udaljenost meu zvonicima stalna, pripovjedaa to ne zanima, njega zanima kako se ti zvonici (i stvarnost)
u cijelosti odraava u njegovoj svijesti (prostor i vrijeme - relativni, ovise o nama, podloni su promjenama);
na povratku iz etnje prema Guermantesu, vozei se u koiji, djeak, ugledavi martenvilleske zvonike i zvonik u Vieuxvicqu,
doivljava prvi stvaralaki trenutak - osjetio je ushienje kad ih je opisao i postao svjestan mogunosti da svoj doivljaj pretoi
u rijei (samo intuicijom ovjek moe naslutiti bit, a on nasluuje svoj poziv knjievnika--> Lik/Pripovjeda eli postati knjievnikom.
Svoju prvu stranicu uspio je napisati nakon intenzivnog doivljaja slike triju zvonika u kretanju: kako se on sam pomicao
u prostoru i vremenu, tako se ta slika mijenjala. Ono to je napisao nije bio objektivan prikaz zvonika, ve njegova impresija
kojoj je dao smisao proivjevi ju u svom duhu (utjecaj impresionizma stavlja naglasak na dojam, na traenje novih prostora i
novih slikarskih tehnika) - zanima ga subjektivna, individualna impresija stvarnosti (mirisi, boje, igra svjetlosti,
gustativni doivljaji - stvara sliku svijeta i zatim je podvrgava intelektualnoj analizi).
2. REMINISCENCIJA: a) KOLAI MADELAINE umoen u lipov aj naa prolost skrivena je u nekom predmetu; osjet izaziva
u ovjeku uivanje i uzbuenje, neobjanjivu radost, ushienje (prije se osjeao slab, bespomoan, smrtan, utuen i iznemogao);
naporom duha on pokuava dokuiti razlog uzbuenja, oivljava prolost i uspomene; ova epizoda umakanja kolaia "madelaine"
oznauje pamenje tijela nehotino sjeanje koje potiu osjetilni dojmovi iz stvarnosti; VRHUNSKU VRIJEDNOST za
Prousta ine samo naknadni doivljaji koje treba ponovno rekonstruirati da oni dobivaju izuzetno znaenje i sasvim novi smisao
- odnos knjievnosti i ivota Proust ne eli "dokinuti" odnos izmeu knjievnosti i ivota, nego ga eli "obrnuti" - ne daje stvarni
ivot smisao umjetnosti, nego umjetnost mora dati smisao stvarnom ivotu; umjetnost je jedina mogunost autentine komunikacije
s drugima: istina nije u vanjskom svijetu, duh mora pronai istinu; cilj nije pronai izgubljene svjetove, nego se uzdignuti do svijeta umjetnosti

- NOVO / moderni elementi u romanu Combray (i cijelom ciklusu): prozi

1. minuciozni poentilistiki opisi i produbljena psiholoka analiza, impresionistiki opisi prirode, el. glazbenoga i likovnoga u
2. osnovna tema ciklusa: traenje smisla ljudskoga postojanja u procesu prolaznosti, tema komunikacije, sjeanja
3. dvostruka pozicija pripovjedaa: djeak (doivljeno vrijeme) i odrasla osoba, (promiljeno vrijeme)
- simultanost vremenskih planova / subjektivni pripovjeda/ nepouzdani pripovjeda
4. roman se sastoji od: retrospekcija (samoanaliza), impresija (dijalog junaka sa stvarnou, opisi), reminiscencija (oivljavanje prolosti)
5. novo poimanje vremena (simultanost vremena i prostora)
(psiholoko vrijeme = subjektivno utjecaj francuskoga filozofa Henri Bergsona, tvorca intuicionizma = idealistiki
smjer koji omalovaava znanstvenu, loginu spoznaju, suprotstavljajui joj neposredno promatranje, intuiciju jedino intuicija
prua uvid u bit ivota, ...; on nastoji dokinuti vrijeme i uspostaviti bezvremensku vjenost, odnosno neku vjenu sadanjost;
- SJEANJE --> BERGSONOVA FILOZOFIJA IMPRESIONIZMA:
1. tjelesno pamenje (probuena osjetila)/ nehotimino i univerzalno sjeanje, tj. sjeanje intuicijom
--> taktilan, olfaktivan, gustativan ili auditivan podraaj budi nehotino, sluajno probueno sjeanje; - nismo svjesni
koliko pamtimo tijelom, potisnuto je u nama (majin poljubac - bajkovit - jedino je tada bio sretan, iako to tada nije osjeao)
2. intelektualno pamenje / intelektualna spoznaja stvarnosti / hotimino i mehaniko sjeanje
--> nakon to je sjeanjima povezao prolost i sadanjost, pripovjeda gradi intelektualnu spoznaju stvarnosti, odnosno
pita se o smislu svega proivljenoga i stvara osobnu ivotnu filozofiju; spoznaja o krhosti znanja i nepostojanju
objektivnih istina, o impresionistikom subjektivnom individualizmu i relativiziranju stvarnosti;
asocijativna tehnika (osjetilno oivljavanje prolosti) tehnika vremenskoga simultanizma
- pamenje inteligencije - Combray nije nita posebno, ne pamti ga
6. dugaki unutarnji monolozi tehn. psiholoke introspekcije - ulaenje u svijet podsvijesti- solilokviji- monologizacija karaktera
7. Proustove reenice - esto duge, ali uvijek kristalno jasne, nikad ne prekidaju tok asocijacija = tehniku unutarnjega monologa
8. nema socijalne i psiholoke karakterizacije likova (vaan je pripovjedaev doivljaj lika i njegovo vienje lika); otueni likovi
9. defabularizacija - fabula nije u 1. planu, reducirana je i fragmentarna, - teite je na unutarnjem, na psihikom svijetu
junaka, - struktura romana nije kronoloka ve asocijativna (ich-form); zaokruena kompozcija
10. impresionistiko oblikovanje likova, vremena i prostora (likovi - u stalnom mijenjanju, glume, ..., otuenje)
11. esejistika obiljeja romana - opisi slika, razmiljanja o umjetnikim djelima, o vremenu, o prirodi) - Proust esejistiki
progovara kao subjektivni likovni kritiar i ponaa se kao impresionistiki slikar.
12. stilski postupci impresionizma i simbolizma - ideja razaranja stvarnosti (odnos prema vremenu) i ljubav prema fragmentu
13. simbolika: - Combray - podvojenost - tek na kraju u znaku jedinstva (* 2 puta - dijalektiki pribliavanje suprotnosti)
- dva puta za etnju = dva pola stvarnosti - 2 pola Proustove osobnosti (Swann - alter-ego pisca):
1. put k Swannu / put prema Msgliseu (glogovi - ruiasti glog)
= konkretan, tjelesni, senzualan, grjean; graanstvo; idovstvo; enja za sreom (najava prve ljubavi - Gilberta, put
ulnosti; tradicionalno, intelektualno, duhovno, priopivost; Swann - simbol umjetnikog stvaranja kojem junak tei
2. put prema Guermantesovima (lopoi, zvonici - pogled na njih)
= put povijesti i kulture, prolosti i tradicije, univerzalan i racionalan, put intelekta i tenje k umjetnikom stvaranju;
utjelovljenje aristokracije, visokog drutva, salona i zabava kojima se junak izdaleka divi i eli im se pribliiti; kranstvo;
- sumnja u svoje sposobnosti, smatra da nema talenta i da nee biti uspjean knjievnik
* podvojenost izmeu osjeajnosti i intelekta, tijela i duha--> izmirenje je mogue je samo u umjetnosti, koja je spoj
ulnosti i kulture pretoen u izraz -> tu podvojenost svoga bia, tjelesnu udnju, graanski ivot te aristokratizam duha i
stvaranja, Proust sjedinjuje stvarajui roman, a djeak postaje pripovjedaem u romanu - Pronaeno vrijeme
- STARO u romanu Combray: a) prepoznatljiva slika drutvenih krugova u Francuskoj, u duhu drutvenog romana 19. st., b) veim
dijelom kronoloki tijek radnje, c) iako vrlo jednostavna, radnja postoji i moe se prepriati, d) djelomino drutvena motivacija likova

- utjecaj na Prousta: a) Bergsonova filozofija intuicionizma (intuicija prua uvid u sr ivota - opis zvonika),
b) Freudova psihoanaliza (sjeanje tijela - potiu ga osjetilni impulsi iz stvarnosti) - psiholoka introspekcija,
c) utjecaj impresionista: 1. opiru se realizmu i objektivnoj spoznaji, 2. opisi (vizualno, taktilno, olfaktivno ..., razliite perspektive...),
3. subjektivan doivljaj, 4. subjektivan opis prostora i vremena (opis zvonika), 5. "impresionistika slika" --> roman, 6. opis
cvijea (glogovi, lopo...), 7. opis likova na temelju trenutnih dojmova, 8. impresionistiko oblikovanje vremena, prostora i likova

- vrsta: monoloko-asocijativni roman (psiholoko-filozofska ralamba sjeanja i uspomena )->pretea: F. M. DOSTOJEVSKI,Zloin i k.

- roman koji se ne gradi vie na fabuli (postoji fabula, ali nije primarna dominiraju unutarnji monolozi (pripovjeda ulazi u
junakov unutarnji svijet) i oblikovanju karaktera, nego na to uvjerljivijem reproduciranju ovjekove svijesti
- pripovjeda/lik pripovijeda u 1. licu tehnikom solilokvija ili ispovijesti, pripovijedanje nije kronoloko, nego je potaknuto
asocijacijama, vrijeme je subjektivizirano (isprepleu se prolost i sadanjost); stil je impresionistiki (opis pejsaa i prikaz likova)
- Proust opisuje svoje sjeanje simultana tehnika pripovijedanja (postoje dva svijeta: svijet pojavnosti i svijet sjeanja;
veza meu njima su osjeti, svako osjetilo sadri u sebi mo oivljavanja prolosti; istina nije u vanjskom svijetu, duh mora pronai
istinu - zato Proust traga, ali cilj nije pronai izgubljene svjetove, nego uzdignuti se do svijeta umjetnosti
- postoje dvije vrste monoloko-asoc.romana: ROMAN STRUJE SVIJESTI (pripovjeda nestaje i ostaje samo sredinja svijest
i ROMAN ESEJ - Pr. je roman veim dijelom roman esej izraava misli o prirodi, meuljudskoj komunikaciji, otuenosti
i umjetnosti - prema stilu je IMPRESIONISTIKI ROMAN - zanima ga subjektivna, individualna impresija stvarnosti; zaokupljen
je mirisma, bojama, igrom svjetlosti i analizom gustativnih doivljaja kojima stvara sliku svijeta i zatim je podvrgava intelektualnoj analizi

USPOREDBA Balzac, Otac Goriot Proust, Combray

tema drutvena sjeanje
fabula razgranata reducirana
vrijeme kronoloki slijed dogaaja retrospekcija, fragmentarnost, simultanost vremena
karakterizacija vanjska, socijalna i psiholoka gotovo nita ne saznajemo o junakovu fizikom izgledu, ostali su likovi
likova karakterizacija vieni oima junaka - pripovjedaa
knjievni opisivanje i detaljiziranje introspekcija; osjetilni doivljaj svijeta; impresije iz prirode - dijalog
postupci umjetnika i stvarnosti; impresionizam - dinamini opis zvonika
pripovjeda sveznajui pripovjeda subjektivan pripovjeda