Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet
Odsjek za hrvatski jezik i književnost-jednopredmetni

Prikaz romantičarskih elemenata u drami D. Demetra Teuta

Kolegij: Nova hrvatska književnost

Studentica: Lucija Mihaljević
Mentorica: doc.dr.sc. Dubravka Brunčić

Osijek, siječanj 2018.

KRATKI SADRŽAJ

UVOD.................................................................................................................... 1
DIMITRIJA DEMETER ....................................................................................... 2
TEUTA .................................................................................................................. 3
ANALIZA ............................................................................................................. 4
MOTIV DOMOLJUBLJA ................................................................................. 4
MOTIV PEJZAŽA ............................................................................................. 5
MOTIV NOĆI .................................................................................................... 6
MOTIV SNA ...................................................................................................... 7
ROMANTIČARSKA METAFORIKA.............................................................. 8
MOTIV HIPERBOLIZACIJE OSJEĆAJA ....................................................... 9
MOTIV ROMANTIČARSKE LJUBAVI ....................................................... 10
ZAKLJUČAK ..................................................................................................... 11
LITERATURA .................................................................................................... 12

Osijek, siječanj 2018.

UVOD

U ovom seminarskom radu interpretirat ću dramu hrvatskog književnika Dimitrija Demetra.

Kroz njegovu Teutu, vodeći se stručnom literaturom, prikazat ću obilježja romantizma koji su
prisutni u istom. Kako bih mogla što detaljnije interpretirati djelo, pobliže ću se osvrnuti na
samog autora kao osnivača kazališta u Hrvatskoj, njegovo stvaralaštvo i razdoblje u kojem je
stvarao. Zatim slijedi najvažniji dio ovog seminarskog rada gdje ću opisati elemente
romantizma kojima djelo obiluje. Nakon same analize, slijedi zaključak u kojem se obrazlaže
zbog čega upravo ovo djelo pripada razdoblju romantizma u Hrvatskoj.

1
DIMITRIJA DEMETER

Dimitrija Demeter rođen je u Zagrebu, 21. srpnja 1811. godine u uglednoj grčkoj trgovačkoj
obitelji. Nakon gimnazije u Zagrebu i Grazu, školovanje nastavlja u Beču gdje započinje studij
medicine. Vrativši se u u rodni Zagreb, posvećuje se utemeljenju hrvatskog profesionalnog
glumišta.1

Pisao je na novogrčkom i hrvatskom jeziku. Za vrijeme školovanja u Grazu i Beču, pod

utjecajem Ljudevita Vukotinovića, Frana Kurelca i Ljudevita Gaja, odlučuje se za hrvatsku
kulturu te objavljuje Dramatička pokušenja- dio parvi, prvo djelo na hrvatskom jeziku 1838. Iz
predgovora ovoga djela vidljiva je Demetrova opčinjenost hrvatskim glumištem, te za njega
Nikola Batušić kaže da je prvi hrvatski cjeloviti dramaturgijski spis. Također, ovaj autor stječe
titulu prvog dramatičara ilirskog pokreta, a nakon objavljivanja Teute pripisuje mu se naziv
prvog hrvatskog dramatika.2

Jedno od najboljih djela hrvatske preporodne književnosti Grobničko polje, objavljuje 1842.,
nakon čega slijedi drugi dio Dramatičkih pokušenja kojima ujedno pripada i Teuta, novele Ivo
i Neda i Vijavica iz 1844., novele Jedna noć i Otac i sin te libreto za operu Ljubav i zloba,
Vatroslava Lisinskog iz 1846. Pet godina nakon, piše libreto za drugu operu Lisinskog- Porin
ili Oslobođenje Hrvata ispod franačkog jarma. Djela koja piše na hrvatskom jeziku su: Smrt
kralja Zvonimira, Metul i Murat II. Pod Dubrovnikom. Posljednje scensko djelo na hrvatskom
jeziku koje je Demetar napisao je Pomoć iznenada, izvedena 1869. godine u Zagrebu.3 Tri
godine nakon, 24. lipnja, Dimitrije Demetar umire u rodnom Zagrebu.4

1
Batušić, Nikola, Demetar, Dimitrija, u: Leksikon hrvatskih pisaca, ŠK, Zagreb, 2000., str.
163.
2
Hećimović, Branko. „Dimitrija Demeter – kazališni pregalac i književnik“, Croatica, 4 (1973),
5, str. 108.-109.
3
Batušić, Nikola, Predgovor u SHK, Zagreb, 1997., str. 19.-21; 29.
4
Batušić, Nikola, Demetar, Dimitrija, u: Leksikon hrvatskih pisaca, ŠK, Zagreb, 2000., str.
163.

2
TEUTA

Teuta je drama u pet činova, pisana je epskim desetercem te prikazuje događaj iz nacionalne
prošlosti- rat Ilira vođenih kraljicom Teutom protiv Rimljana. Djelo je objavljeno 1844. godine
i druga je, a ujedno i posljednja, knjiga Demetrovih Dramatičkih pokušenja.5 Radnja završava
pobjedom Rimljanja i padom Ilira u rimsko sužanjstvo. Do takvog raspleta radnje dolazi zbog
dileme između ljubavi i razuma, tj. ljubavi i dužnosti. Dimitrije Hvaranin popušta snazi osjećaja
nad razumom, te izdaje domovinu radi Teutine naklonosti.

Za ovo dramsko djelo, Batušić kaže da je političko-povijesna drama koja svojim značenjem
snažno izražava političke ciljeve narodnog pokreta, a ujedno sažima elemente romantizma,
klasicizma i sentimentalizma.6

Teuta je prvi put izvedena 1864. godine i to bez značajnog uspjeha. Upravo joj se neuspješna
scenska realizacija najviše zamjera. No, djelo je zaslužilo i niz pohvala koje su pisali Vladimir
Mažuranić, Dinko Politeo, Stjepan Miletić, Franjo Marković i August Šenoa koji je kritizirao
Demetra kao kazališnog dramaturga i artističkog ravnatelja zagrebačkog kazališta.7

U Povijesti hrvatske književnosti Ivo Frangeš za Teutu kaže da je najbolja drama hrvatskoga
ilirizma, ali i vrijedno kazališno djelo, iako mjestimično pretrpano, razvučeno.8

5
Hećimović, Branko. „Dimitrija Demeter – kazališni pregalac i književnik“, Croatica, 4 (1973),
5, str. 112.-113.

6
Batušić, Nikola, Predgovor u SHK, Zagreb, 1997., str. 17.-18.
7
Hećimović, Branko. „Dimitrija Demeter – kazališni pregalac i književnik“, Croatica, 4
(1973), 5, str. 113.
8
Frangeš, Ivo. Povijest hrvatske književnosti, Zagreb/ Ljubljana, Nakladni zavod Matice
hrvatske/ Cankarjeva založba, 1987., str. 155.

3
ANALIZA

MOTIV DOMOLJUBLJA

Tematski kompleks specifičnog shvaćanja domovine, koji se javlja u romatizmu, ima posebno
značajno ulogu u književnostima manjih naroda srednje, istočne i jugoistočne Europe, koji su
bili dio neke velike državne zajednice poput Ruskog, Habsburškog ili Otomanskog carstva. .
„Na valu novonastalog patriotizma u tih se naroda razvijaju ʻpreporodni pokretiʼ u kojima
posebno važnu ulogu dobivaju književnici koji se u ispunjenju svojih nacionalno-pedagoških
zadaća ne ograničavaju samo na aktivizam u političkim borbama, nego te zadaće jednako tako
nastoje tematizirati u svojim djelima“9

Motiv domoljublja se očituje kroz lik nacionalnog kolektiva, dakle čitavog ilirskog naroda koji
je spreman boriti se za svoju zemlju.

„DIMITAR (sam)
…Ti ćeš cvasti kao nikad jošte,
Otadžbino, ispod moga štita!
Kad mač rimski, što zahtijevam, svrši,
Skršit ću ga ko stvar nekorisnu;
Zemlju gazit stran gospodar ne smije
Gdje će kosti počivati moje!“

9
Bobinac, Marijan, Uvod u romantizam, Leykam international, Zagreb, 2012., str. 278.
4
MOTIV PEJZAŽA

Aleksandar Flaker u svojim Stilskim formacijama, navodi kako je motiv romantičkog pejzaža
bio sveden na oznaku lokaliteta, dok u romantizmu poprima oznaku ekspresije pjesnikovih
osjećaja. Romantički su autori u svojim djelima opisivali doživljaje i osjećaje likova vezanih
za prirodu, te odnos lika prema prirodi. 10

U ovoj drami, prisutni su elementi planinskog pejzaža koji nam simboliziraju mir i prekid lika
Gromovida s grešnim ljudskim svijetom.

GROMOVID
,,Prot' naravi nikad se ne borih;
Nu ne htjedoh rob da budem strasti.
Svjetlost dvora i dražesti časti
Ništetne su obmane od kojih
I od svijeta izrođena, grešna,
U gorske se davno sakrih luge,
Muž slobodan u narav slobodnu…“

Drugi motiv pejzaža koji se u djelu pojavljuje jest morski pejzaž. Navodi se kako se na valovima
sinjeg mora odigravaju bitke, a isti ti valovi oduzimaju život- Teuta se s djetetom u naručju baca
u more, nakon što primi vijest o Dimitrijevoj pogibelji.

„RELJA
Udarismo na brodove rimske;
Poslije kratka boja nestalo ih:
Mnoge proždru vali sinjeg mora . . .
Ostali se razbjegnu u nevid.“

„TEUTA
K njemu, k njemu, k njemu!
(Baci se s doksata u more)“

Flaker, Aleksandar. Stilske formacije, Zagreb, Sveučilišna naklada Liber, 1976., str 113.-114.
10

5
MOTIV NOĆI

U predromantičarskim i romantičarskim djelima, svjetlosti prosvjetiteljstva suprostavlja se

magija noći te se one više ne vezuju isključivo za negativnu konotaciju. Fenomen noći i tame,
u romantizmu, postaje izvorište fantazije, prostranstva neodređenosti, mnogoznačnosti, ali i
prostranstva začaranosti i strahota.11

Međutim, u ovom primjeru se uz motiv noći vežu isključivo loši događaji. Tijekom noći dolazi
do prodora Rimljana, odvija se bitka a na samom kraju se tada Iliri iskrcavaju na otok Hvar.

„PRVI VOJNIK
…Kad se sinoć po noćnome mraku
Na izdajstvom otvorena vrata
Ubojice uvukoše u rimski…“

„SVEVLAD
Zasjednički Latin
Na drugoj se strani otoka
Valjda noću iskrca potajno,
i osvoji tvrđu dok sva naša
Na moru je bojak bila vojska.“

11
Bobinac, Marijan, Uvod u romantizam, Leykam international, Zagreb, 2012., str. 248.-249.

6
MOTIV SNA

Romantičarski su autori posezali za zbivanjima u nadnaravnoj sferi, Bobinac u svom Uvodu u

romantizam navodi nemogućnost razlikovanja između sna i jave u fiktivnom svijetu te zamjene
identiteta likova12. No, u ovom djelu to nije slučaj. Nema dvojbi je li nešto java ili san. Ono što
se pojavljuje je motiv sna čiji se sadržaj obistini.

„TEUTA

…Na snu vidim gdje krvavi vali

Krše stupe mojega prijestolja;

A uza me uvijek ona slika,

Tako mila i strašna zajedno!

Hvaranine – tko te je poslao?

Dobrotvorni ili zli bogovi?

Ja te vidjeh već jedared u snu

Kako si mi krunu s glave trgo;

Nu drugi put iz krvave rijeke

Kako si mi vraćao ju opet…“

12
Bobinac, Marijan, Uvod u romantizam, Leykam international, Zagreb, 2012., str. 251.

7
ROMANTIČARSKA METAFORIKA

Mnogim riječima u romantizmu se dodaju atributi te one dobivaju mnoštvo novih konotacija te
postaju simbolima. Brojne se takve metafore i simboli, nastali u romantizmu, i danas koriste u
jeziku.13 U ovoj drami, motivu srca dodaju se epiteti: hrabro, junačko, ushićeno, mirno i drugi
te na taj način simboliziraju karakter ili emocije lika.

„SRDOVLAD
…Odolijevat hirom jedne žene
Nije poso za junačka srca…“

„DIMITAR
Razberi se, viteška suprugo!
Hrabro srce kuca ti u grudih…“

Također, Dmitar prilikom svog rastanka kada razgovara s rimskim vojnicima spominje: ,,valovi
u njedrih''. Flaker u svojim Stilskim formacija smatra kako se morsko-navigacijskom
metaforikom izriče prikaz stanja duševnog nemira, što je vidljivo u ovom primjeru.

13
Flaker, Aleksandar. Stilske formacije, Zagreb, Sveučilišna naklada Liber, 1976., str 115.-116.

8
MOTIV HIPERBOLIZACIJE OSJEĆAJA

Motivi hiperbolizacije osjećaja prisutni su kod središnjeg lika ove drame- Teute. Njezini
osjećaji prelazi iz tzv. ,,krajnosti u krajnost''. O ovom obilježju govori i Flaker, navodeći
semantičke opozicije kao važno romantičarsko obilježje.14 Semantička opozicija koja
najprigodnije opisuje lik Teute je opozicija dobro-zlo. Motiv zla najavljuje Teutinu zlu narav,
tj. njen odnos prema drugima te djelovanje u skladu sa svojom moći. Iz sljedećeg primjera
vidljiv je njen odnos prema zaljubljenom paru- Cvijeti i Milivoju:

A vas dvoje bjež'e od mog gnjeva i gledajte, da vas nikad više ne opazi zjenica mog oka. Jer
inače, ko na zvjerad divlju, napustit ću na vas hrte moje.

Nadalje, najzastupljenija semantička opozicija u djelu je život- smrt. Nakon što Teuta iskazuje
svoje osjećaju Dimitru i naziva ga svojim životom, ona si ujedno i oduzima vlastiti nakon što
primi vijest o njegovoj pogibelji:

Ovamo se kraljica povraća, a sa sinkom u naručju svome. (Kraljica dotrči k doksatu, za njom
ljekar i dvorkinja).

14
Flaker, Aleksandar, Stilske formacije, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1976.,str. 117.-
118.
9
MOTIV ROMANTIČARSKE LJUBAVI

Ljubav se često navodi kao jedan od posebno značajnih motiva u književnosti romantizma.
Okolnost prema kojoj je motiv ljubavi stekao tako iznimno mjesto u romantičarskoj
književnosti, vezan je s čovjekovim pravom da ljubav bude prema izboru vlastita srca.15

Ovaj motiv je pokretač same radnje ove tragedije. Karakter lika Teute mijenja se kroz cijelo
djelo. Isprva je prikazana kao žena koja uživa u svojoj moći, strogo se odnosi prema drugima,
prezire brak i ulogu majčinstva: Mniš li jer sam žena, ko u muhe da su meni sile? ja vas poznam,
oholi muževi; dobit ćete nadamnom sad slavit Dijane mi! Tog junaka nema da se s njime ne bih
takmit smjela.

Nakon što joj Dimitar priznaje svoje osjećaje, Teuta i dalje ne dopušta ulazak muškarca u svoj
život. No, njen svjetonazor se mijenja nakon što shvati koliko ju Dmitar zapravo voli. Najočitiji
primjer u kojem se primjećuje kako je ljubav pokretač radnje je sam čin Teutina samoubojstva,
što je jedno od temeljnih motiva romantizma.

Proguta ga… Nisi l' tako reko? Ne, ja nisam dobro čula – je li? Proguta ga - reci još
jedanput. K njemu, k njemu, k njemu!

te riječi Ljekara o konačnoj sudbini Teute:

Prekasno je, proždr'ježe ju vali.

15
Bobinac, Marijan, Uvod u romantizam, Leykam international, Zagreb, 2012., str. 273.
10
ZAKLJUČAK

Djelo Dimitrija Demetra Teuta, nacionalno-povijesna je tragedija koja nam prikazuje život žene
sa zavidnog položaja i moći. Tragedija u pet činova tematizira gubitak nacionalne neovisnosti,
te prikazuje gubitak slobode Ilirskog kraljevstva, iz Demetrova vremena, zbog unutarnje
nesloge. Po uzoru na druge romantičarske drame, autor se za pokretača radnje odlučuje za motiv
ljubavi, koji je i kod mnogih drugih romantičarskih autora određivao sudbinu likova. Isti motiv,
u ovom djelu, zaslužan je za obrat osobnosti glavne ,,junakinje'', te ona na koncu pristaje na
brak i majčinstvo. Autor je tragičnim završetkom- pogibijom Dmitra i smrću Teute i
zajedničkog im sina, nastojao prikazati kako se moć i druge privilegije slamaju pred ljubavlju.

Iz ovoga djela, Demeter je uvodeći temu iz stvarne prošlosti, zagovarao ideale Preporoda kroz
koje jača nacionalno zajedništvo.

11
LITERATURA

1. Batušić, Nikola. Predgovor u SHK, Zagreb, 1997.

2. Batušić, Nikola, Demetar, Dimitrija, u: Leksikon hrvatskih pisaca, ur. Dunja Fališevac
i dr., ŠK, Zagreb,2002.
3. Bobinac, Marijan. Uvod u romantizam, Zagreb, Leykam international, 2012.
4. Demeter, Dimitrija. Teuta, u: Dimitrija Demeter, Mirko Bogović – izabrana djela,
PSHK, knj. 31, Zagreb, 1968.
5. Flaker, Aleksandar. Stilske formacije, Zagreb, Sveučilišna naklada Liber, 1976.
6. Frangeš, Ivo. Povijest hrvatske književnosti, Zagreb/ Ljubljana, Nakladni zavod Matice
hrvatske/ Cankarjeva založba, 1987.
7. Hećimović, Branko. „Dimitrija Demeter – kazališni pregalac i književnik“, Croatica, 4
(1973)

12