JEROME DAVID SALINGER, PERFEKTAN DAN ZA BANANA-RIBE

SADRŽAJ

- u hotelu se nalazi 97 poslovnih ljudi , predstavnici reklamnih agencija iz New Yorka

- žena iz sobe 507 čekala je 20 do pola 3 da dobije vezu na telefonu, čitala je članak Seks je
zadovoljstvo - ili pakao, obavila higijenu, lakirala nokte
- ona (gđa Mauriel Glass) napokon je dobila vezu s New Yorkom javila joj se majka
- razgovarale su najprije o putu do Floride i vremenu koje je vruće
- majka je zatim pitala o njemu , kako je vozio je li bio pažljiv, što mlada žena (kako je u priči
stalno nazivaju) potvrđuje
- razgovor se nastavlja o knjizi koju joj je on poklonio, a riječ je o poeziji na njemačkom
- majka govorio kako je on rekao ocu mlade žena da je prava šteta što ga je vojska pustila iz
bolnice, no mlada žena navodi kako imaju oni psihijatra u hotelu , razgovaraju o tome kako
Seymour (mladi čovjek) može u trenu izgubiti kontrolu nad sobom
- mlada žena govori majci kako on svako veće svira klavir u dvorani
- razgovaraju zatim o sobi , mlada žena navodi da ove godine nisu mogli dobiti onu sobu koju
su imali prije rata
- on je na plaži trenutno i ne skida ogrtač što je majki čudno sumnja da su ga u vojsci možda
tetovirali , mlada žena govori da nisu
- u priču se uvodi lik Sybli Carpenter (mala djevojčica) i njezine majke
- majka ju maže kremom za sunčanje, ona na sebi ima žuti kupaći kostim, majka ju zatim
ostavlja da se igra na plaži i odlazi u hotel na martini
- Sybli razgovara s morem što primijeti mladi čovjek i pita ju želi li u more
- on i Sybli razgovaraju dok ga ona nespretno zapraši pijeskom , ona mu govori kako je Sharon
Lipschutz sjedila mu u krilu dok je svirao klavir zbog čega se Syibli naljutila
- mladi čovjek pogleda prema Oceanu i kaže kako će pokušati uhvatiti koji banana-ribu danas ,
djevojčica ostaje u čudu , razgovaraju gdje ona živi dok koračaju do vode, ulaze i plivaju , ona
na madracu on pored nje , on joj govori kako banana ribe ulaze u špilju i tamo jedu mnogo
banana te se počnu ponašati kao svinje zbog čega kasnije se udebljaju i više ne mogu izaći iz
špilje radi čega umiru
- Sybli odjednom kaže kako je vidjela jednu koja nosi 6 banana, nakon toga su se vratili na
obalu
- ona otrči on obuče svoj ogrtač i odlazi u hotel, ulazi u lift gdje mu zasmeta žena koja mu se
zagleda u noge kao kakav špijun , ona odluči izaći iz lifta on ulazi u sobu 507
- ugledao je ženu koja je ležala na krevetu i spavala, iz kovčega je uzeo pištolj , otkočio ga i
pucao si u desnu sljepoočnicu

POSEBNOSTI

“Perfektan dan za banana ribe” priča je koja govori o posttraumatskom stresnom

poremećaju. Nije neobično što je urednici New Yorkera nisu razumjeli. Ona govori o
nečemu što se u nas tada zvalo – partizanska bolest. To je, kako vrlo ispravno primjećuje
moj dragi mladi drug Bojan Glavašević, bolest pobjednika. Ili onih koji su makar i u
jednom trenutku povjerovali da su pobijedili. Poraženi nemaju takvih   problema: na
razini individualne psihologije, kolektivni je poraz ljekovit. “Perfektan dan za banana
ribe” najbolja je priča o ovoj temi, jer ništa u njoj nije izrečeno što se ne bi ticalo duše
samo jednoga čovjeka, i njegova razgovora sa samo jednom djevojčicom. Upravo zato,
priča je hipnotična i sveobuhvatna, ne traži čitatelja koji bi s piscem dijelio zajedničko
iskustvo. On, četrnaestogodišnji čitatelj iz 1980, ništa ne zna o ratu, jer nije u njemu
sudjelovao, niti je u ratna vremena živio, ali, začudo, u sebi jasno prepoznaje sve što
osjeća i misli ratni veteran koji će se nekoliko trenutaka zatim ubiti. Kako je to moguće?
(Ovo je retoričko pitanje, koje se postavlja pred velikom književnošću, pred moćima
velikog pripovijedanja, općenito.)