Skripta za razumijevanje Lotman,Jurij (1976) Struktura umetnikog teksta , Beograd:Nolit

Struktura umjetnikog teksta -Ako je umjetnost posebno sredstvo komunikacije, na osobit nain organiziran tekst ( u semiotikom poimanju jezika kao organiziranog sustava znakova u slubi komunikacije) onda se umjetnika djela mogu razmatrati kao poruke na tom jeziku tekstovi. Umjetnost kao jezik

-svaki jezik se koristi znakovima posjeduje pravila kombiniranja tih znakova koji tvore strukturu a ta struktura je hijerarhizirana Pristup 1. Izdvojiti umjetnost prema slinosti drugim jezicima- opisati to terminima iz teorije znakovnih sistema 2. izdvojiti osobitosti/razlike spram drugih jezika -jezik ( Lotmanova terminologija) komunikacijski sistem koji koristi znakove ureene na osobit nain > razlikovanje 1. Sistem koji ne slui komunikaciji ( oblici ovjekove djelatnosti koji po svojoj svrsi odnosno neposredno nisu u povezani sa sakupljanjem i prenoenjem informacija) 2. komunikacijski sistemi koji se ne slue znakovima( npr. izmeu sistema u organizmu)- Str.39/40 3. komunikacijski sistemi sa potpuno/gotovo potpuno neureenim znakovima(mimika, geste , etc.)

Jezik komunikacijski sistem izmeu dvije individue poiljaoc/adresant primaoc/adresat prostorno prenoenje informacije Jedna individua adresant i adresat vremensko prenoenje informacije dnevnici, biljeke etc. Autoorganizacija linosti Nacionalna kulturaindividua, ovjeanstvo individua Iz 3. Proizlazi podjela : 1. Prirodni jezici ( ruski, hrvatski ...) 2. umjetni jezici ( znanstveni, prometni ,etc.) 3. drugostupanjski jezici ( modelativni sistemi drugog stupnja) komunikacijske strukture nastale na prirodno-jezinom nivou ( religija, mit ...) UMJETNOST JE MODELATIVNI SISTEM DRUGOG STUPNJA!

Drugostupanjski- onaj koji za materijal koristi prirodni jezik ; izgrauje se kao i svaki drugi semiotiki model po jezinom obrascu Sloenost strukture zavisi proporcionalno o sloenosti prenoene informacije pri pravilno izgraenom ( tj. onome koji postie cilj radi kojeg je sainjen) sistemu ne moe biti suvine, neopravdane sloenosti

Sistemi A i B prva faza - razliita sloenost sistema koji prenose istu informaciju

1st Qtr A 2nd Qtr B

jednaki gubitak informacije u komunikacijskom umu

1st Qtr 2nd Qtr 3rd Qtr 4th Qtr

sloenost sistema koji prenose istu informaciju

1st Qtr 2nd Qtr

prihvaanje sistema

1st Qtr 2nd Qtr

Sloeniji sistem se odbacuje / pada u zaborav Umjetniki jezik je sloeniji od prirodnog ali razlog zato nije odbaen Umjetnika struktura bez obzira na materijal preuzet iz prirodnog jezika omoguduje prenoenje mnogo vedeg obima informacija koji je nedostupan elementarnim i u uem smislu jezinim strukturama Data informacija ne moe postojati niti se prenositi izvan date jezine strukture- odnosno u pokuaju prenoenja van date jezine strukture obim informacije se nuno mijenja

Odreenje forma odgovara sadraju filozofski funkcionira ; nedostatna u odraavanju odnosa struktura-ideja ( Tinjanov upozoravao na to forma+sadraj=aa+vino) Ideja je ivot, Struktura je Fiziko tijelo ideja se manifestira kroz cijelo djelo Idejni sadraj djela je struktura. Umjetniki tekst je sloeno izgraen smisao. Svi elementi su smisaoni elementi. Umjetnost vs. Drugi znakovni sistemi Suvremena teorija znakovnih sistema posjeduje dobro razraenu koncepciju komunikacije koja omoguduje da se naznae osnovne odlike umjetnikog opdenja Adresantadresat Uvjeti komunikacije : zajedniki posrednik-jezik ; ekvivalentnost elemenata (zajedniko uzajeamno ekvivalentnim varijantama je INVARIJANTA) 2 aspekta komunikacijskog sistema poruke utjelovljene u izvjesnoj materijalnoj grai( parole/govor) i apstraktni sistem invarijantnih odnosa(lingua/jezik)- po De Saussereu Proces razumijevanja u svijesti primaoca govorna poruka se poistovjeduje sa svojom jezinom invarijantom govorne poruke poistovijedene sa svojom jezinom invarijantom se izdvajaju kao znaenjska dok se one koje ne nalaze svoju invarijantu zanemaruju kao nebitne Jezik- kod deifriranja govor=poruka , jezik=kod ( u teoriji informacija) R.Jacobson proces prenoenja informacije zahtijeva dva koda kod ifriranja( govornikov i sintetiki) i kod deifriranja( sluaev i analitiki) Komunikacijska i modelativna funkcija su neraskidivo povezane. Svaki komunikacijski sistem moe biti i modelativni i obrnuto. Modelativnu ulogu imaju i znakovi-imena i znakovi- kopule koji utvruju odnose meu znakovimaimena. Izvjesna funkcija moe biti jae ili manje izraena u odreenoj socijalnoj upotrebi , meutim obje su potencijalno prisutne. Ako umjetniko djelo neto saopdava odnosno ako je komunikacijski sistem onda slijedi 1.poruka to to se meni predaje 2.jezik- apstraktni sistem zajedniki poiljaocu i primaocu Jezik djela je datost postojeda prije stvaranja teksta i jednaka je za oba pola kom. sistema. Poruka je informacija data u samom tekstu.

Teza: ako uzmemo veliku grupu funkcionalno istorodnih tekstova i razmotrimo ih kao varijante nekog jedinstvenog invarijantnog teksta, odstranivi vansistemsko onda dobijamo STRUKTURNI OPIS JEZIKA DATE GRUPE TEKSTOVA( npr. Morfologija bajke Vladimira Proppa).

Istinitost jezika istinitost poruke

U kritici je bitno razluiti to se ocjenjuje jezik ili poruka to oblikuje kriterije vrednovanja Za razliku od prirodnih jezika u kojima je granica bez obzira na konstantnu difuziju znaenjskogramatikih elemenata ipak jasno diferencirana kod umjetnosti nije tako. U umjetnosti postoje dvije prevladavajude tendencije : 1. Stalna formalizacija sadraja( primjer narativne freske roenja faraona Hatepsut) 2. Stalna semantizacija forme nita u umjetnikom tekstu nije sluajno Teza 2: prividna proturijenost U umjetnikom djelu sve pripada umjetnikom jeziku i U umjetnikom djelu sve je poruka Pitanje : nije li jezik forma a poruka sadraj umjetnikog djela? Ne otpada li tvrdnja da strukturalna analiza ukida ovu dualnost ? Jezik umjetnikog djela nije forma ako se pod pojam forme podvodi neto izvanjsko u odnosu na sadraj kao nosioca informacije. Jezik umjetnikog teksta je u svojoj sutini izvjesan umjetniki model svijeta i u tom smislu cijelom strukturom pripada sadraju- nosi informaciju. Umjetnika poruka tvori umjetniki model neke konkretne pojave- umjetniki jezik modelira univerzum u njegovim najopdijim kategorijama, koje bududi da ine najopdiji sadraj svijeta, predstavljaju formu konkretnih stvari i pojava. Izuavanje umjetnikog jezika nadilazi individualnu estetsku normu zato to on reproducira model svijeta u najopdenitijim konturama. Piev izbor anra,stila ili umjet. pravca potpada pod izbor jezika na kome on namjerava govoriti sa itaocem. Taj jezik pripada sloenoj hijerarhiji umjet. jezika date epohe, kulture, naroda ili u najirem smislu ovjeanstva. Prirodni jezici u principu doputaju prijevod on nije vezan za objekt nego kolektiv; ali on u samom sebi posjeduje ved odreenu hijerarhiju stilova, koja mu dozvoljava da sadraj jedne te iste poruke izloi sa raznih pragmatikih toaka gledita Tako izgraen jezik ne modelira samo odreenu strukturu svijeta nego i promatraevu toku gledita.

 U jeziku umjetnosti sa njegovim dvostrukim zadatkom istovremenog modeliranja i objekta i subjekta postoji stalna borba izmeu predstave o jedinstvenosti jezika i o mogudnosti izbora izmeu donekle adekvatnih umjetnikih komunikacijskih sistema. Ukoliko za prijenos poruke postoji samo jedan mogudi modelativni sistem , njegova vanost se ne moe smatrati pretjerano ralevantnom, poto mogudnost izbora nije postojala. Vedi izbor modelativnih sistema nudi strukturu jezika s proporcionalno vedim brojem informacija; objelodanjenost korelacije s odreenim modelom svijeta je veda. I upravo zato to jezik umjetnosti modelira najopdenitije aspekte slike svijeta- njene strukturne principe, u cijelom de nizu sluajeva upravo on i biti osnovni sadraj dijela; moe postati njegovom porukom- tekst de se zatvoriti u sebe sama. To se dogaa u svim sluajevima knjievnih parodija, polemika- u sluajevima kada umjetnik odreuje sam tip odnosa prema stvarnosti i osnovne principe njegova umjetnikog reproduciranja. JEZIK UMJETNOSTI SE NE MOE POISTOVIJETITI S TRADICIONALNIM POJMOM FORME.TOVIE KORISTEDI SE NEKIM OD PRIRODNIH JEZIKA , JEZIK UMJETNOSTI NJEGOVE FORMALNE STRANE PRETVARA U SADRAJNE. Informacijska vrijednost jezika i poruke , jednog teksta , mijenja se zavisno od strukture itaoevog koda- njegovih zahtjeva i oekivanja.

Pojam jezika u jezinoj umjetnosti Posjedovanje jezika uvjetuje izvjesan i ogranien inventar znaenjskih jedinica i pravila kombiniranja to omoguduje prenoenje odreenih poruka. Kakav je odnos prirodnog jezika i jezika na njemu nastale knjievnosti? Knjievnost je modelativni sistem drugog stupnja koji se ne podudara , ved nadograuje sa svojim prirodnim jezikom knjievnost ima svoj , samosvojstven sistem znakova i pravika njihovog kombiniranja koji slue prenoenju osobitih poruka ( neprenosivih drugim sredstvima). Za razliku od prirodnih jezika u kojemu se njegovi znakovi dijele na plan izraza i plan sadraja, u umjetnosti oni imaju slikovni, ikoniki karakter. Ikoniki znakovi izgraeni su na principu motivirane veze izraza i sadraja. Znak modelira svoj sadraj.Zato je diferencijacija na plan izraza i sadraja, kao u semantikoj lingvistici , opdenito teka. Takoer, to je razlog semantizacije nesemantikih( sintaksikih) elemenata prirodnog jezika. Umjesto razgranienosti ovdje dolazi do ispreplitanja ono to je sintagmatsko na jednom hijerarhijskom nivou pojavljuje se kao semantiko na drugom

Sintagmatski elementi u prirodnome jeziku obiljeavaju granice znakova i raslanjuju tekst na semantike jedinice. Ukidanje opozicije sintaktika-semantika je potiranje granica znakova = pojam teksta identian je pojmu znaka u odreenom smislu je tono jer je tekst cjelovit znak i svi zasebni znakovi su svedeni na elemente znaka umjetniko djelo je unikalan ad hoc konstruiran znak osobenog sadrajaokazionalna struktura djela namede se itatelju kao jezik spoznaje i iz domene individualnog prelazi u univerzalnost Unikalni znak pojavljuje se kao sastavljen iz tipskih elemenata i ita se po kodovima tradicije svaki unikalni znak ovisi o kulturnom simbolikom kodu ,tj. o ved uspostavljenom modusu unikalnih znakova koji mu prethode- bez obzira koliko inovatorski bio tekst koji ne uva sjedanje na tradicionalnost gubi na percepciji inovatorstva Istovremeno sa prelaskom opdejezinih znakova u elemente umjetnikog znaka zbiva se i obrnuti proces- semantiziraju se elementi znaka u prirodnom jeziku (fonemi, morfemi) im uu u niz sukcesivnog ponavljanja tekst se moe na taj nain itati kao lanac znakova koji je udeen prema pravilima prirodnog jezika, kao sukcesivnost znakova koji su krupniji od segmentacije na rijei, sve do prelaska teksta u jedinstven znak kao i na poseban nain organiziran lanac znakova manjih od rijei sve do fonema

Umjetniki tekst se istovremeno pojavljuje kao skup svih reenica, jedna reenica , jedna rije. Sintagmatika se sada percipira hijerarhijski , a ne ulanano.

1 rije

Umjetnost je najkompaktniji i najekonominiji nain uvanja i prenoenja informacija, uz dodatnu osobnost izvlaenja razliite koliine i razliitih upisanih informacija ovisno o itatelju i po mjeri njegova razumjevanja, ostajudi na dohvat ruke za nova razmatranja pri ponovnom itanju.

O mnotvu umjetnikih kodova

Obina komunikacija ima samo dva moguda ishoda s obzirom na poruku na ulazu i izlazu iz komunikac. sistema podudaranje ili nepodudaranje ( greka i nastaje zbog uma na komunikacijskom kanalu) prirodni jezici od ovoga se tite redundancom U umjetnikom tekstu izmeu razumijevanja i nerazumijevanja je iroko podruje koje omoguduje razliita tumaenja s obzirom na prije spomenuti karakter korelacije sa itateljem R.Jacobson razdvajanje gramatike sinteze i gramatike analize u lingvistici Lotman formira analogan prilaz umjetnosti itatelj ne samo da mora deifrirati poruku na odreenom kodu ved mora ustvrditi na kojem jeziku je tekst enkodiran 2 sluaja : 1. Primalac i poiljatelj koriste se jednim zajednikim kodom- to podrazumijeva zajedniki umjetniki jezik nova je samo poruka = umjetniki sistem ESTETIKE ISTOVJETNOSTI a) Svaki put situacija izvoenja, tematika etc. Sugeriraju samo jedan mogudi umjetniki jezik b) Percepcija masovnih ablonskih tekstova aktivan zajedniki kod kojeg se autor trudi umaskirati obiljejima druge ablone ili mijenjajudi ablonu itatelj u tom sluaju vri izbor na temelju mogudih ablona iz umjetnikih jezika koje poznaje svaki izbor daje jednu dodatnu informaciju 2. Primalac nastoji deifrirati tekst koristedi se kodom razliitim od njegova autora a)primalac tekstu namede svoj umjetniki jezik prekodiravanje teksta ponekad ak i ruenje poiljateljeve strukture b) primalac nastoji percipirati tekst po kanonima koji su mu poznati modelom pokuajpogreka dolazi do zakljuka da se mora nainiti nov njemu nepoznati kod pisac namede svoj jezik itatelju koji ga prisvaja , ini ga sretstvom modeliranja svijeta u tom procesu piev jezik se esto deformira, podvrgava kreolizaciji sa jezicima koji postoje u itateljevoj svijesti ( kreolizacija ima vlastite zakone prikazivanja) Odnos sluajnog i sistemskog razlikuje se prema pozicijama pisac-itatelj. Sobzirom na model kojim mora deifrirati kod , moe dodi do inkorporacije modela u tekst na nain da se sluajni elementi u itateljevoj svijesti organiziraju i semantiziraju. U tom sluaju broj znaenjskih elemenata raste. O veliini entropije umjetnikih jezika autora i itatelja Problem korelacije autorovog sintetikog umjetnikog koda i itateljevog analitikog koda oba koda su hijerarhijska i sloena tvorevina

Jedan te isti realni tekst se na razliitim nivoimamoe potinjavati razliitim kodovima to dodatno oteava Da do umjetnike komunikacije moe dodi autorov i itateljev kod u jednom trenutku moraju formirati skupove strukturnih elemenata koji se meusobno sijeku ( npr. razumijevanje prirodnog jezika na kojem je tekst napisan) dijelovi koda van presijeka su oni elementi koji se deformiraju , kreoliziraju etc. Entropija pokuaji izraunavanja veliine informacija u umjetnikom tekstu Kolmogorov : Entropija=sposobnost jezika da u tekstu odreene duine prenese odreenu smisaonu informaciju + elastinost jezika ( mogudnost prenoenja iste informacije na nekoliko razliitih podjednako valjanih naina) H= h+h (na primjeru izvora poetske informacije = dio sposobnosti premoenja informacije koji je otpao na ogranienja (rime,ritma,leksikih i stilskih normi)ako vrijedi da je h onda je mogude poetsko stvaranje;za jezike za koje vrijedi h nemogude je poetsko stvaranje ) Komponente entropije: 1.raznovrsnost mogudeg sadraja u tekstu odreene duine 2.raznovrsnost razliitih izraza za jedan te isti sadraj 3.raznovrsnost formalnih ogranienja koja su nametnuta jezikoj elastinosti i umanjuju entropiju drugog tipa Samo sa pozicije tvorca iskoritava se entropija jezine elastinosti (pjesnik zna da je istu stvar mogao napisat i drugaije i da je odabrao jednu izmeu nekoliko mogudih varijanti) dok itatelj zauzima drugu poziciju smatrajudi da drugaije nije moglo biti napisano jer on u poeziji vidi nain izlaganja osobie istine entropija jezine elastinosti prelazi u entropiju raznovrsnosti osobitog poetskog sadraja H=h+h'(raznovrsnost opdejezikog sadraja plus specifino poetskog sadraja) Ako itatelj mijenja poziciju u pjesnikovu (u npr. doba kada poezija postaje masovnom pojavom ) onda se dogada sljedede h->h'(opdejezini sadraj teksta shvada se kao izgovor da se prebrode pjesnike potekode) 4 mogude situacije str. 64/65

Problem znaenja u umjetnikom tekstu Smatra da je tvrdnja da strukturalno-semiotiko izuavanje knjievnosti odvodi od problema sadraja,znaenja i drutveno-etike vrijednosti umjetnosti je netona zato to je sam pojam znaka i znakovnog sistema neodvojivo povezan sa kulturom i ima funkciju posrednika. Jezik se prvo mora savladati kao imanentna i zatvorena struktura kako bi kada se njime jednom ovlada mogao sluiti shvadanju sadraja. Kako je orzagniziran umjetniki tekst u svojoj unutarnjoj imanentnoj ( sintagmatskoj) kunstrukciji i kakvo znaenje ima kakve su njegove semantike veze sa pojavama izvan njega samog.

Element ne moe imati znaenje ako ga se ni sa ime ne moe usporediti znaenje nastaje u sluaju kada postoje bar dva razliita niza strukture 1. Plan izraza 2. Plan sadraja Ovo o prekodiranju nisam skuila... Oblikovanje znaenja u modelativnim sistemima drugog stupnja 1. S obzirom na unutranje prekodiranje( imanentno znaenje , npr. a=b+c ) 2. S obzirom na vanjsko prekodiranje( uspostava ekvivalentnosti elemenata izmeu dva niza strukture razliitog tipa i njihovih zasebnih elemenata. Ekvivalenti se organiziraju u parove i objedinjuju u znakove. Istie da se kao ekvivalenti pojavljuju strukture razliitih tipova ukoliko su strukture u procesu prekodiranja udaljenije , utoliko je proces prekodiravanja sadrajniji Zbliavanje dvaju nizova je najrasprostanjeniji sluaj oblikovanja znaenja u prirodnim jezicima parno vanjsko prekodiranje; u modelativnim sistemima drugog stupnja susredemo se sa mnogostrukim vanjskim prekodiranjem zbliavanjem vie samostalnih struktura pri emu znak oblikuje snop ekvivalentnih elemenata raznih sistema ,a ne par) Svi navedeni oblici oblikovanja znaenja postoje u modelativnim sistemima drugog stupnja u vedoj ili manjoj zastupljenosti. Imanentno-relaciona znaenja osobito su izraena u pokuajima uopdavanja, monopolistikog obuhvadanja cijelog pogleda na svijet, sistematizaciju cijelokupne stvarnosti date ovjeku npr. knjievni romantizam nema pitanja o objektivnom znaenju o znaenju pojma na jeziku drugaijeg miljenja ) WTF? Realisti uspostavljaju odnos romantizam-ne romantizam Pukinov Lenski koristi romantiku frazeologiju kao izraz dok je sadraj autorov govor negacija izraza

MNOGOSTRUKO VANJSKO PREKODIRANJE ima raznorodnu ulogu npr. da iz niza subjektivnih sistema izgradi njihovu objektivnu invarijantu odnosno interpretacija u ovom sluaju predstavlja znak a stvarnost sadraj ( Ljermontov)ili da iz niza subjektivnih sistema ukae na odsudstvo objektivne stvarnosti ime stvarnost postaje znak a interpretacija sutina odnosno sadraj(Pirandello).