FUNKCIJA DIJALOGA U DRAMI

Dramu , anr u knjievnosti koji se javlja jo od antikih vremena, s pretpostavkom da je

nastala u Grkoj u 5. stoljedu prije Krista, ponajprije moemo klasificirati kao jedno od tri
osnovna knjievna roda uz epiku i liriku. U tom svjetlu, ona se ponajprije definira kao rod koji
obuhvada knjievna djela koja se sastoje od dijaloga i monologa koje izgovaraju likovi, a moe
biti pisana u stihu ili u prozi. Nadalje, moemo je promatrati i kao knjievnu vrstu koja se
razvija sa tragedijom i komedijom, istiudi posebno onu inaicu Grke komedije i tragedije
koja je izvrila presudan utjecaj na razvoj drame u svim europskim knjievnostima,te kao
dramsku umjetnost u totalitetu njezinih sastavnica, odnosno kao neposredno prikazivanje
teksta pred publikom u kojem dramski tekst dobiva svoj pravi smisao.
Drama se razlikuje od drugih knjievnih djela po tome to se sav tekst izvodi u glumakoj
realizaciji. Vaan faktor kod izvoenja nekog dramskog teksta jest publika. Glumci i publika
stvaraju poseban odnos. O publici ovisi uspjenost drame, a o glumcu da prestavi tekst na
pravi nain. U drami nema pripovjedaa, nego glavne dijelove ini govor glumaca. Fabula
dramskog teksta se ne pripovijeda, ved se postie izmjenom dramskih situacija. Dramska
situacija je odnos meu likovima u nekom trenutku. Dramska se situacija ostvaruje govorom
i postupcima likova. Govor likova ostvaruje se kao dijalog(razgovor meu likovima)
ili monolog (izlaganje jednog lika). Dramski dijalog je osnovni oblik u kojem se razvija
dramska radnja. Istovremeno, to je i osnovni oblik u kojem dramski pisac ostvaruje svoje
djelo, jer, zasnivajudi svoje linosti na takav nain da ih glumci mogu na pozornici oivjeti i
konkretizirati, dramski pisac koncipira svoje djelo kao razgovor linosti, a sam se iz njega
povlai. Upravo ovo prividno odsustvo autora sutinski razlikuje dramu od epskog djela.
Ustvari, jedino pomodu dijaloga, i u formi dijaloga, dramski pisac vodi radnju i oblikuje likove.
Zato je dramski dijalog mnogo vie nego obian razgovor, ili obina dijaloka rasprava: u
njemu se izraavaju razliite tenje i naravi likova, kroz njega dolazi do njihovog sukoba,
stvara se napetost i pokrede radnja u cjelini. Ved spomenuta dramska radnja, koju se
ostvaruje dijalogom, temelji se najede na nekom sukobu ili zapletu koji se na kraju
razrjeava. Taj dramski sukob izaziva stalnu napetost koja je pokreta radnje i zanimanja
gledatelja, a ostvariti se moe jedino dramskim dijalogom. On je najprikladnije sredstvo za
izraavanje suprotnosti izmeu karaktera dvaju likova koji se pojavljuju u djelu i koji
zastupaju razliita stajalita, od kojih ona vlastita nastoje dokazati ispravnima, a osporiti tue
misli ili osjedaje. Dramski se dijalog razvija i produbljuje postepeno, sve do jednog trenutka u
kojem nuno dolazi do sukoba ili nekakvog drugog rjeenja, odnosno situacije u kojoj nema
pomirenja. Od tog se trenutka drama dalje razvija kao prikaz posljedica nerazrjeenih
okolnosti. Da je dijalog osnovni segment dramske radnje, dokazuje nam i drama Bez
treega,psiholoka drama u tri ina s dvama osnovnim likovima: Markom Baridem i Gigom
Baridevom . Upravo je njihov razgovor nositelj ne samo dramske radnje i razumijevanja djela
u cjelini, ved se kroz njega oituje i psiholoka analiza samih likova, prema kojoj je drama i
klasificirana. Samo dijalozima, moemo doznati to se to dogaalo u vremenu u kojem su bili
razdojeni, kako su njihovi ivoti tekli, i samo na takav nain, pisac moe konkretno prikazati
karaktere i otkriti pravu narav dramskog tekstai ujedno iskazati prvotnju ideju. Kao to nam
je i u svakodnevnom ivotu potreban dijalog s osobama oko nas da bi smo mogli ostvarivati
ivotne ciljeve i zadade, tako se ta ivotna stvarnost prenosi i u sam knjievni tekst. Upravo
zahvaljuduji dijalokim oblicima, iz ved spomenute drame, doznajemo da je Marko Barid,
profesor matematike nekoliko godina proveo u zarobljenitvu u Rusiji, te se nakon
dugotrajnog lutanja vrada kudi. U sutini, on je zapravo ljubomoran pri pomisli da ga je za to
vrijeme njegova ena Giga iznevjerila i podala se drugom mukarcu. Voen je ljubomorom
koja ga zasljepljuje i inicira na razgovor sa svojom enom, te ini okosnicu cijelog djela. Giga
Barideva predstavlja afirmaciju enskoga lika, u kojem je sve to ini protiv nje, i ini nam se
kao da je njen dramski tekst apsurdan, besmislen i usudit du se redi, podrugljiv i intrigantan.
Ujedno, dijalozima se ocrtava opis prilika i ivota ljudi koji se oblikuju u neposrednom
odnosu prema drutvenim i politikim zbivanjima, oslikava se galerija likova iz dana prije
Prvog svjetskog rata, za vrijeme rata, te poslijeratnog razdoblja. Obrauje se stanje Markove
bolesne ljubomore koji se bavi milju da ga je ena iznevjerila dok je on izbivao iz kude.
Pokuaj realizacije jedne tipine drutvene drame voene ljubomorom i mogudnodu
nevjere. U osnovne karakteristike djela ubrojit du unutarnji i vanjski(meu likovima) sukob,
zatim razgovor izmeu mua i ene koji je zasnovan na dubokom nesporazumu, zbog kojeg
esto dolazi do neoekivanih i naglih dramskih preokreta.Pomodu drugih dramkih
elemenata, kao to su didaskalije, pisac itateljima prikazuje radnju i likove. Saznaju se
njihovi pokreti, razmiljanja i sve ostalo to je vano. Njima se stvara ugoaj koji vlada u
djelu.
Kratko reeno, dramski dijalog je ono to dramu ini dramom u svim njenim segmentima.
Jedino razgovorom, autor moe svoju ideju realizirati i ostvariti do zamiljenih granica, te se
na taj nain poblie pribliiti gledatelju i to uvjerljivije doarati taj imaginarni svijet.
Impresioniranjem publike, autori ovakvih knjievnih tekstova ocrtavaju ne samo osnovne
karakteristike svojih djela, ved cjelokupnog anra dramske knjievnosti.