NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI

- Nepunoznačne ili gramatičke riječi- služe za uspostavljanje odnosa među punoznačnim

riječima
*punoznačne riječi imaju i gramatičko i leksičko značenje
- prilozi, prijedlozi, veznici, usklici, čestice

PRIJEDLOZI
- uvrštavaju se pred imenice i zamjenice za izricanje njihova odnosa prema drugim
riječima u rečenici, a o njima ovisi padež riječi na koju se odnose.
Najčešći prijedlozi:
- s genitivom (mjesto, vrijeme, uzrok, svrha, način i dr.): bez, blizu, do, ispod, ispred, iz,
iza, između, iznad, osim, poput, preko, prije, protiv, zbog…
- s dativom (cilj kretanja, suprotstavljenost, dopuštanje i sl.): k (a), nasuprot, unatoč,
usprkos
- s akuzativom: kroz, među, na, nad, niz, o, po, pod, pred, u, uz, za
- s lokativom (mjesto, vrijeme, način i dr.): na, o, po, prema, pri, u
- s instrumentalom (društvo, mjesto i dr.): među, nad, pod, pred, s(a), za

Pisanje i uporaba prijedloga

- prijedlog k/ka- kada riječ iza prijedloga počinje suglasnikom k ili g ili suglasničkim
skupom u kojemu je drugi glas k ili g
- prijedlog s/sa- kada riječ započinje sa s, š, z, ž ili suglasničkom skupinom u kojoj je
neki od njih drugi glas: ks, ps, pš, rz// kada je iza samo jedan glas (sa ć)// kada dolazi
ispred zamjenice mnom (sa mnom)
- prijedlog kroz- označava kretanje. Pogrešno ga je upotrebljavati kao sredstvo
- prijedlozi nasuprot, unatoč, usprkos- dolaze uz dativ pa ih je pogrešno upotrebljavati
uz genitiv
- prijedlozi zbog i radi- zbog označuje uzrok, a radi namjeru
- prijedlog putem- pogrešno je upotrebljavati za izricanje priložne oznake sredstva.

UZVICI/ USKLICI
- nepromjenjive riječi kojima se izražava osjećaj, raspoloženje, doziv ili se oponaša zvuk
u prirodi
 - najčešći usklici: a, ah, aha, au, e, eh, ehe, fuj, hej, ih, jao, joj, o, oh, pi, u, uh
- onomatopejski ili zvukopisni su usklici kojima se oponašaju prirodni zvukovi: buć,
bum, cvrk, dum, hop, mljac, pras, tres, zum

ČESTICE (rječce, partikule)

- koje služe za oblikovanje ili preoblikovanje rečeničnog ustrojstva i za isticanje ili
davanje drugačijega značenja pojedinim riječima.
Najčešće čestice:
- potvrdna čestica: da
- niječna čestica: ne
- zapovjedna čestica: nek(a),
- upitne čestice: zar, li,
- čestica put, puta (pokazuje poredak u nizu)
- čestica god (služi za isticanje)
- čestice evo, eno, eto (služe za upućivanje i upozorenje)

Znaš li to? Zar nitko ne zna?

Da, znam to.
Ne, ne znam. Neka odgovori tko drugi.
Tko? Tko god zna.