Marcel Proust Combray

Marcel Proust francuski je knjievnik i pripadnik aristokratskog kruga. Njegov roman Combray roman je memoara u kojem je saeta pieva prolost. Smjeten je u razdoblje kasnog modernizma na pomolu 20. st. Svojim knjievnim opusom koji doslovce spaja 19. i 20. st. Proust je izvrio presudan utjecaj na razvoj moderne europske knjievnosti. U ovom eseju namjeravam se osvrnuti na tezu o vremenu koju autor razlae u svom djelu. Combray pripada ciklusu od sedam romana pod zajednikim nazivom U potrazi za izgubljenim vremenom. Sam naslov ciklusa upuuje nas na autorovu tezu o vremenu. Naime, polazna toka i osnovna pokretaka snaga Proustovih umjetnikih djela jest e za ivotom i odranjem toga ivota i njegova sadraja od tako oigledne prolaznosti. esto se nou budio i zamiljao pojedine trenutke iz davno protekle mladosti. Prolaznost svega to je volio, to ga je inilo iznimno sretnim i ispunjenim, sve oitija spoznaja da ivot mora zavriti gubitkom svega onoga to mu je bilo drago, stvorila je u njemu raspoloenje, da razoaran i izgubljen pred nadama budunosti, okrene svoj pogled prema prolosti. I tada je bila dovoljna i jedna jedina asocijacija njunih i okusnih osjeta pa da pred njegovim oima poput iskre sijevne panorama onoga to je u ivotu doivio. Prostor i vrijeme u Combrayu se neprestano isprepliu. I tada mi odjednom pred oima iskrsne uspomena. Taj okus pripada komadiu medlene koji mi je u Combreyu, u nedjelju ujutro (toga dana, naime, nisam izlazio sve do poetka mise), davala tetka Leonie kad bih doao u njenu sobu da je pozdravim; namoila bi ga u obian ili lipov aj i tada mi ga dala. Simbol etnje iznimno me dojmio i razvio moj stav o prostoru i drutvu s kojim je Junak djela bio suoen. Put koji vodi do imanja vojvode De Guermantes utjelovljenje je aristokracije, bogatstva i visokog drutva, a nasuprot njemu skrenuvi na krianju prema kui Charlesa Swanna skrenuli smo prema simbolu umjetnikog stvaranja. Budui da se Junakova kua nalazi izmeu ta dva posjeda, etnja malo jednim, malo drugim posjedom, simbolizira i njegovu borbu izmeu ivota u visokom drutvu i umjetnikog stvaralatva u kojem je pronalazio svoju sigurnost i utjelovljenje. Njegovo bjeanje od stvarnosti u zagrljaj lijepih sjeanja iz prolosti je sasvim opravdan ukoliko poblie prodremo u svijest likova kojima je Junak bio okruen. Iako ih

gledamo iskljuivo kroz njegove oi sasvim lako dolazimo do spoznaje da se jedni drugima obraaju samo i ukoliko im je neto potrebno, na prvom mjestu je osobni interes. Ba zbog toga lik Junaka me se posebno dojmio. Zapravo, njegova ustrajnost u borbi s prolaznosti vremena i e za ivotom su za mene nadasve oaravajui ukoliko ne zaboravim injenicu u kakvom drutvu je ivio. Njegovu hipersenzibilnost u dananje vrijeme je teko shvatiti, ali Combray bi bio jo jedan u nizu obinih i otrcanih romana da glavni lik nije toliko zaljubljen i oaran svojim sjeanjima na prolost. Jedan od najivljih Proustovih sjeanja jest onaj tete Leonie. Shrvana bolom nakon mueve smrti, Leonie se povlai u sebe i veinu vremena provodi u sobi. Poljubac kojim bi svakog dana, za dobro jutro uz lipov aj i kolai madlene, Junak poastio svoju tetu, postao je glavni izvor i put ka prolosti koji je izvukao na povrinu roj sitnih sjeanja to su krasili njegove uspomene na ljeta provedena u Combrayu. Al od neke davne prolosti, nakon smrti bia, nakon razorenja tvari, vie nema niega, tada jo uvijek ostaju miris i okus I im sam prepoznao okus u lipov namoen aj komada medlene koji mi je svake nedjelje davala teta Leonie (tada jo dodue nisam znao razlog zbog kojeg me ta uspomena tako usreivala, nego sam to otkrie morao odgoditi za mnogo kasnije), odmah se pojavi i stara, siva kua u kojoj je bila njezina soba pa se kao kazalini dekor pridrui malom paviljonu koji je gledao na vrt, () Trg kamo su me slali prije ruka, ulice kojima sam trao poslom, putovi kojima smo ili u etnju kad je bilo lijepo vrijeme. Ingrid afranek u svom komentaru o romanu potvruje injenicu da je Combray za Prousta bio izvorite itavog djela, polazite i konani cilj njegova traganja za sjeanjem i prolou. Takoer pronalazi proustovske teme od kojih je glavna preobrazba bolesnog i razmaenog djeaka u umjetnika. Preosjetljiv je i trai smisao ivota, razoaran u ljubav i prijateljstvo. Proustov pripovjedaki stil oituje se dugim i kompleksnim reenicama koje upotpunjuje asocijativno nizanje njegovih misli. Precizno su oblikovane s mnogo metaforike i simbolike. Koristi se tehnikom dvostrukog pripovijedanja, tj. sjeanje junaka i pripovjedaevo objanjenje dogaaja. Konano, kao to sam pokazala, prolosti se ne moemo prisjetiti naporom volje. Tek sluajan, nenadani okus, miris, moe nas vratiti kroz vrijeme i pobuditi u nama najdublja sjeanja za koja smo vjerovali da su vjeto skrivena. Izvor naeg nezadovoljstva moe vie biti posljedica nae povrnosti i nemogunosti da svoj ivot sagledamo kako treba, nego

posljedica uroenog nedostatka u nama. Kada neto proivimo i osjetimo po drugi put spoznajemo da je ljepe i vrednije no to smo mi ponijeli u sjeanju. Prousta je na taj zakljuak nagnao debeo, soan i jednako dobar kao nekada, kolai madlene, njegov lijek za zaborav i bijeg od stvarnosti. I tako je Proust krenuo u potragu za izgubljenim vremenom, da ga pronae i otme prolaznosti uvezavi ga u korice svojih knjiga, jer vrijeme u kojem ivimo je izgubljeno. Izgubljeno je zato to je prolo. Sjeanjem, dajemo mu smisao.

Petra Urban 4.G