NACIONALNI EPOVI SREDNJEG VIJEKA:

BEOWULF

by Queen Arwen

1. UVOD. Odrastajui u dananjem svijetu, jo kao malo dijete imala sam obiaj bjeati od stvarnosti i zatvarati se u imaginarni svijet hrabrih junaka i njihovih vjernih odabranica, mudrih i monih kraljeva, raskonih dvoraca, zmajeva... Knjige koje sam itala jo su vie potkrepljivale moju matu i poticale me na daljnje sanjarenje. Naravno, sve je poelo s Trnoruicom kad sam jo bila dijete, a nastavilo se s Gospodarom prstenova i Silmarillionom. Djela J.R.R.Tolkiena u meni su jo vie raspirila ljubav spram takve knjievnosti. uvi priu o Beowulfu, znala sam da kad-tad moram proitati i samo djelo, a ovo mi se uinilo savrenom prilikom za to. Sam Tolkien je bio veliki oboavatelj Beowulfa to ga je inspiriralo da napie Gospodara prstenova, a saznanje o tome jo me vie potaknulo pri odabiru teme. 1.2. Srednji vijek traje od 476. do 1492. godine. Glavne teme koje su se provlaile kroz srednjovjekovnu umjetnost bile su Bog, strah od Boga i smrt, a atmosfera je bila tuna, bogobojazna i mrana. Teme su se dijelile na duhovne, religiozne i svjetovne. to se lirike tie, najznaajnije djelo zacijelo je Carmina Burana, zbirka pjesama na latinskom i narodnom jeziku, sastavljena oko 1230. u jednome bavarskom samostanu. Sadri 250 latinskih i 50 njemakih ili njemako-latinskih pjesama, uglavnom anonimnih autora, a sve su nastale veinom u 12. stoljeu. Takoer nailazimo i na trubadursko pjesnitvo u kojem dominiraju ljubavne teme, a od pjesnika se istiu Bernart de Ventadorn ija je najpoznatija pjesma I nije udo da mi par nijedan pjevaa nije s osnovnom milju da je ivot bez ljubavi ivot bez vrijednosti i pun dosade te Walther von der Vogelweide. U epici dominiraju nacionalni epovi koji su meusobno povezani slinom temom i atmosferom. Teme su obino domoljubne i tada pratimo narodne junake i voe u njihovim ratnim pohodima, ili ljubavne u kojima pak pratimo vitezove i njihove drage u njihovim, najee traginim, ljubavnim priama. Od epskih formi nailazimo na viteke romane s uobiajenom ljubavnom temom. Jedan od njih je Roman o Tristanu i Izoldi u kojem se obrauje poznata legenda o nesretnoj ljubavi Tristana i Izolde, gdje se velia ljubav kao osnovna pokretaka snaga ljudi i njihovih ivota te se opisuju sukobi izmeu osjeaja dunosti i asti i sudbinske snage ljubavne strasti. Roman o Rui je didaktiko-alegorijski spjev kojeg su u 13. stoljeu napisala dva pjesnika, ali je ostao nedovren. To je svojevrstan prirunik vitekog ljubavnog umijea u kojem su prikazane sve prepreke koje ovjek mora prijei da bi doao do predmeta svoje ljubavi. Od povijesnih romana javljaju se Aleksanida i Roman o Troji, a nailazimo i na egzemple, tj. ispovjesti.

1.3.

Od srednjovjekovnih epova prvo bih se zaustavila na Pjesmi o Nibelunzima,

najveem srednjovjekovnom njemakom epu, nastalom oko 1200. godine. Obrauje se historijska i legendarna tematika vezana uz staro germansko pleme Burgunda, koju smo ve prije susreli u islandskim sagama o kojima emo poslije rei neto vie. Pjesmu o Nibelunzima dijelimo na dva dijela. Dok prvi dio zadrava legendarni karakter opisujui Siegfridove avanture, njegovu enidbu i smrt, drugi dio je vie historijski orijentiran te tada pratimo zbivanja vezana uz dvor hunskog kralja Atile i propast burgundskih vladara. Oba dijela povezana su likom Kriemhilde, Siegfridove ene koja u prvom dijelu sluajno skrivljuje njegovu smrt, dok je u drugom dijelu Atilina ena te se osveuje ubojstvom vlastite brae. Iako radnja ima realnu pozadinu, vidi se utjecaj viteke knjievnosti te spajanje elemenata vitekog romana i junakih epova. Djelo nalazimo samo u kasnijim prijepisima koji se meusobno razlikuju po naslovu (stariji Nevolja Nibelunga i mlai Pjesma o Nibelunzima) i broju strofa, ali se i dalje dijele na 39 pjevanja ili avantura pisanim u etverostisima s parnim rimama, to nazivamo nibelunkom strofom. Ep je pao u zaborav nakon velike popularnosti u srednjem vijeku, da bi bio izdan u 19. stoljeu stekavi mnoge poklonike, ukljuujui i Richarda Wagnera koji je napisao opernu tetralogiju Prsten Nibelunga. Vezano s Pjesmom o Nibelunzima, dolazimo do Edde - dva zbornika staroislandskog pjesnitva. Starija Edda okuplja nordijske pjesme s mitolokom i junakom tematikom, nastale izmeu 9. i 13. stoljea na podrujima Norveke i Islanda. Mlaa Edda je prozni prirunik nordijske mitologije i poetike kojeg je oko 1220. sastavio Islananin Snorri Sturluson. Odlomak pjesme o Sigurdu tematski obrauje kljuni trenutak iz nibelunke legende koja tvori glavninu junakih pjesama u Eddi te e poslije biti obraena u ve spomenutom njemakom epu, Pjesmi o Nibelunzima. Kalevala je zbornik finskih narodnih pjesama koji potjee iz 12. stoljea. Njih je u 19. stoljeu u jedinstvenu cjelinu skupio istraiva i sakuplja finske folklorne knjievnosti, lijenik Elias Lnnrot. U zavrnom izdanju iz 1849. godine, Kalevala ima oko 23 tisue osmeraca s dosljedno provedenom aliteracijom i povremenom rimom, a podjeljena je na 50 pjevanja ili runa. Sva su pjevanja povezana temom borbe Finaca s "narodom sjevera" gdje otkrivamo udesan svijet, ivot, obiaje i vjerovanja finskog naroda koja potjeu jo iz pretkranskog doba. Pjesan o Rolandu je najpoznatija starofrancuska epopeja iz ciklusa junakih epova koja potjee iz 12. stoljea. Govori o Karlu Velikom, dakle ima historijsku podlogu u napadu Baska na dio vojske Karla Velikog koji se 778. godine vraao iz panjolske nakon pohoda 3

protiv Saracena u kojem je poginuo velik broj francuskih velikaa, ukljuujui i Hrolandusa, markgrofa Bretanje. 300 godina poslije stvarnog dogaaja nastala je legenda u kojoj je tridesetestogodinji Karlo Veliki sada dvjestogodinji vladar, a historijski nevani Hrolando sad je hrabri Roland, carev neak i olienje srednjovjekovnih vitekih ideala lojalnosti, potenja, junatva i vazalne odanosti. Ep je pisan u desetercima, a ima 4002 stiha. Kompozicija je jedinstvena i cjelovita za razliku od veine ostalih junakih epova. Pjesan o Cidu je epska pjesma anonimnog kastiljanskog pjesnika i najstariji je knjievni spomenik na panjolskom jeziku. U njemu se opisuju dogodovtine iz ivota panjolskog narodnog junaka Rodriga Diaza de Bivara, poznatog pod imenom Cid. Slovo o vojni Igorevoj je staroruski ep s kraja 12. stoljea, a ujedno je prvi pisani spomenik ruske umjetnike knjievnosti. Djelo se vjerno bavi neuspjelim pohodom novgorodsko-severskog kneza Igora na Polovce pa se pretpostavlja da ga je pisao netko od njegovih suvremenika. Tekst je bio izgubljen, a naen je tek 1795. godine, stoga nije izravno utjecao na razvoj ruske literature. 2. ANALIZA Beowulf je staroengleski junaki ep koji obrauje anglosaksonsku legendu o geatskom junaku Beowulfu. Poinje izvjeem o pogrebu mitskoga utemeljitelja danske kraljevske loze, Scylda, iji potomak Hrothgar gradi veliku pozlaenu kraljevsku dvoranu Heorot. No, jednog zloduha, poljudskog udovita znanog po imenu Grendel, smetaju radosni zvukovi gozbe koji do njegovog stanita u movari dopiru iz Heorota, te napada dvoranu usred noi gdje ubije i pojede trideset Danaca. Njegovi nasrtaji se ponavljaju tijekom punih dvanaest godina, dok su kralj Hrothgar i njegovi ljudi u nemogunosti sprijeiti Grendela u poinjanju njegovih zloina. Vijesti o Grendelovim napadima stiu do Beowulfa, neaka geatskog kralja Hygelaca, koji odluuje pomoi oajnom kralju i njegovom preplaenom narodu. Beowulf se s jo etrnaestoricom ratnika upuuje u Dansku gdje ga u Heorotu prima stari kralj Hrothgar te mu tamo daje rije da e se golim rukama boriti protiv strane krvolone nemani kojoj nijedan ma ne moe nauditi. Nakon gozbe, Beowulf i geatski ratnici ostaju u dvorani ekati Grendela koji dolazi i odmah na poetku ubija i jede jednog Geata, no kad se okomi na Beowulfa koji je leao pokraj, on ga dograbi te mu nakon gotovo izjednaene i estoke borbe istrgne ruku iz ramena. Grendel se povlai u svoj brlog u movari, smrtno ranjen, i tamo umire. Sljedeeg jutra zavladala je opa radost meu Dancima, a iste veeri pripremljena je kraljevska sveanost u Beowulfovu ast. Kralj Hrothgar i kraljica Wealhtheowa daruju Beowulfa kao nijednog ratnika dosada, a dvorski pjeva pjeva o pokolju u Finnsburhu. No, 4

nakon sveanosti, sasvim neoekivano, Grendelova majka u potrazi za osvetom provaljuje u Heorot i ubija Aeschera, suborca i jednog od najdraih Hrothgarovih savjetnika. Sljedee jutro Geati i Danci prate njezin trag do jezera u kojem ona ivi, gdje Beowulf zaranja i ubija je u dugakom dvoboju na dnu jezera odakle izranja nakon to je naao Grendelovo tijelo i odsjekao mu glavu te se s njom vraa u Heorot. Opet se prireuje gozba gdje Hrothar dri podugaak govor prepun moralnih pouka, namijenjen Beowulfu. Sljedei dan, Beowulf zajedno sa svojim suborcima plovi natrag u Geatsku, dok ga stari kralj plaui ispraa pogledom. Stigavi na dvor geatskog kralja Hygelaca, on ih sveano doekuje i prireuje gozbu na kojoj Beowulf pria o svojim pothvatima i donesene darove predaje kralju koji mu uzvraa uzdarjem. Tako zavrava pria o Beowulfovoj pustolovnoj mladosti, prvi dio epa. Nakon smrti kralja Hygelaca i njegovog sina Heardreda u ratovima protiv veda i Franaka, Beowulf postaje geatski kralj i vlada Geatima sljedeih pedeset godina. Potkraj njegove vladavine, narod poinje napastovati zmaj koji uva drevno blago koje je odbjegli rob htio ukrasti te ga je tako izazvao. Sada ve ostarjeli junak donosi odluku da sam krene u borbu protiv zmaja te se naoruava eljeznim titom protiv vatrenog zmajevog daha. Prati ga jedanaest ratnika meu kojima je i njegov roak i titonoa, Wiglaf. Prije poetka borbe sa zmajem, Beowulf se prisjea svoje burne mladosti, oprata se s pratnjom i odlazi se suoiti sa stranom nemani. U borbi mu se slomi ma te svi njegovi pratioci uplaeni pobjegnu, jedino vjerni Wiglaf ostaje i pritekne mu u pomo. Njih dvojica zajednikim snagama uspijevaju pobijediti zmaja, ali stari kralj je smrtno ranjen i umire na rukama svog titonoe koji se beskrajno tuan i neizmjerno ogoren vraa odbjeglim ratnicima i kori ih zbog njihovog kukavnog postupka. Zatim alje glasnika da geatskome narodu objavi kraljevu smrt. Glasnik najavljuje nesree koje e nastupiti sada kada kralja vie nema te ih podsjea na njihovo dotadanje ratovanje s Francima i veanima. Nakon toga prorie da e im se ti narodi sada osvetiti jer vie nema hrabrog junaka koji bi zatitio narod. Geati dolaze na poprite borbe, uzimaju blago i gurnu zmajevo tijelo preko grebena u more, zatim podiu pogrebnu lomau, spaljuju Beowulfovo tijelo iznad kojeg grade velik grobni humak u kojeg zakapaju zmajevo blago nakon ega dvanaest ratnika jae oko humka oplakujui svoga kralja i hvalei njegove vrline. 2.1. Beowulfova povijest, njegov utjecaj na englesku knjievnost i sudbina rukopisa U vrijeme kad je Beowulf nastao kao djelo nepoznatog anglosaksonskog pjesnika oko 700. godine, velik dio njegovog materijala je tokom mnogih godina kruio usmenom predajom. Anglosaksonski i skandinavski narodi osvojili su britanski otok i naselili ga nekoliko stotina 5

godina prije nego to je nastao ep te su tako donijeli i nekoliko usko povezanih germanskih jezika koji su se kasnije ucijepili u staroengleski jezik

Slika 1.1. podruja germanskih naroda Elementi prie o Beowulfu ukljuujui likove, vrijeme i mjesto radnje potjeu iz razdoblja koje je prethodilo migraciji. Radnja epa odvija se oko 500. godine. Mnogi likovi, kao to su lanovi vedskih i danskih kraljevskih obitelji, odgovaraju stvarnim povijesnim linostima. Inae poganski ratnici, anglosaksonski i skandinavski osvajai u velikom su broju iskusili

obraenje na kranstvo, nakon dolaska Sv.Augustina u Kent s namjerom da ih preobrati. Iako je Beowulf stara poganska pria, opjevao ju je kranski pjesnik koji je, piui ep, esto bio na mukama kada je kranske misli i motive trebao prispodobiti svojim likovima koji se redovito ponaaju na nekranski nain. Zbog toga je Beowulf, kakvog danas itamo, dosta razliit od onog Beowulfa s kojim je prva anglosaksonska publika bila upoznata jer, iako je Beowulf tradicionalna pria, za dananjeg se Beowulfa vjeruje da je djelo samo jednog pjesnika. Religijski elementi prilino su esti u kranskim anglosaksonskim djelima (primjerice, The Dreams of the Rood), ali kombinacija poganske prie s kranskim pjesnikom poprilino je neuobiajena. Okosnica epa ukljuuje skandinavsku kulturu, ali povelika pjesnikova pripovjedaka intervencija otkriva da je kultura u kojoj je ivio poneto drugaija od kulture njegovih predaka, kao i od kulture njegovih likova njegovih likova. Svijet u kojem Beowulf ivi i herojski kodeks asti koji odreuje velik dio prie, dio su predanglosaksonske kulture. Kao to je ve reeno, radnja se odvija u Skandinaviji, prije migracije. Ep je sastavljen u Engleskoj (a ne u Skandinaviji) i u globalu je povijestan jer nam predoava i pojanjava vrijednosti i kulturu izgubljenog vremena. Mnoge od tih vrijednosti, ukljuujui herojski kodeks asti, jo su uvijek u nekoj mjeri bile aktivne u vrijeme kad je ep napisan. Te vrijednosti su do odreene granice evoluirale u sljedeim stoljeima te su se i dalje nastavile mijenjati. U skandinavskom svijetu ove prie, sitna plemena su se okupljala oko snanog kralja koji je uvao svoj narod od opasnosti, pogotovo od sukoba s drugim plemenima. Ratnika kultura koja je rezultirala ovim ranim feudalnim poretkom vrlo je vana, kao i za priu, tako i za nae razumijevanje anglosaksonske civilizacije. Moni kraljevi zahtijevaju hrabrost i lojalnost svojih ratnika kojima se oduuju blagom osvojenim u ratu. Kraljevske dvorane poput Heorota u Beowulfu, bila su mjesta gdje su se ratnici okupljali u prisutnosti svoga gospodara kako bi pili, gostili se, priali prie i primali darove. Iako su te kraljevske dvorane nudile utoite, rani srednji vijek bio je opasno doba, a paranoian osjeaj usuda koji se protee kroz Beowulfa svjedoi o konstantnom strahu od invazija koji je muio skandinavsko drutvo. Godine 1939. dolo je do vanog arheolokog otkria koje je doprinijelo razumijevanju Beowulfa. Ostaci pogrebnog broda naeni su kod Sutton Hooa, mjesta na estuariju rijeke Deben u Suffolku, u Engleskoj.

Slika 1.2. arheoloko nalazite kod Sutton Hooa Njegov znaaj za prouavanje Beowulfa je zanimljiva mjeavina kranskih i poganskih obiaja povezanih s pogrebima, to osvjetljava i objanjava slinu mjeavinu vjerovanja u epu. Neki od predmeta naenih u grobu ukljuivali su ma, tit, kacigu, harfu i franake novie koji datiraju iz razdoblja od 650. do 670. godine to je vrlo korisno za razumijevanje epa jer neki od tih artefakata udiu ivot u dogaaje u Beowulfu, dok ep pomae pri objanjavanju predmeta u Sutton Hoou. Zajedno, arheologija i knjievnost ine detaljnu sliku anglosaksonske kulture. Prijetnja od rata ili ratovanje samo bili su uobiajeni dijelovi anglosaksonskog ivota to je oito iz broja sukoba i neprijateljstava izmeu plemena s kojima se susreemo kroz cijelog Beowulfa. Drugi anglosaksonski tekstovi kao to su Bitka kod Maldona, Cynewulf i Cyneheard te Bitka kod Finnsburha, djela su iz germanske herojske tradicije. Svjedoe o herojskim pothvatima pojedinih ratnika, njihovim strategijama, Slika 1.3. oklop bojnim vjetinama i sudbinama. Ono to Beowulfa ini znatno drugaijim od ovih djela nisu prikazivanja ratovanja, nego uspostavljanje i uvanje mira preko vladavine snanih i monih kraljeva iju nam snagu Beowulf predoava. Scyld Scefing koji je bio toliko moan da mu po bogatstvu i medovini nije bilo premca, uvao je mir jer mu se nijedno drugo pleme nije usudilo suprotstaviti. Visoka vojna mo bila je glavni faktor uvanja mira u takvim problematinim vremenima. Jedna od najuobiajenijih vrlina kralja bila je odgovorna podjela oruja i blaga. Blago koje Hrothgar daje Beowulfu nakon pobjede nad Grendelom, savren je primjer primjerene podjele blaga ratniku koji se dokazao dostojnim kralja. Hrothgarova pria o Heremodu, danskom kralju koji nije nagradio svoje ratnike zlatom zbog ega je ubrzo izgubio njihovu lojalnost, slui kao primjer Beowulfu o tome kako ne postati lo kralj. Vjernost kraljevih sljedbenika i veza izmeu zlata i uspjeha u

bitkama, usko su povezane. itajui Beowulf, otkrivamo tu vezu koja ujedno daje i objanjenje za stvarne koliine blaga naenog u Sutton Hoou. James Campbell prouava krugove moi u Beowulfu i uoava kako blago mora hraniti ratni kapacitet plemena te kako rat zahtijeva nabavku i tijek blaga pobjeda u srcima poraenih sije e za osvetom pa se sukobi niu jedan za drugim. Gledajui zavodljivu ljepotu blaga, Campbell dolazi do sumnje da bi ti drevni ratnici ivjeli i umrli za takvo blago. Izvor tehnologije potreban za stvaranje anglosaksonskog blaga o emu svjedoi slavna kopa za pojas naena kod Sutton Hooa jo uvijek nije jasan. Otvoreno noena, sluila je kao simbol ratnikove vrijednosti i znaaja u plemenu, dok je divlja svinja je Anglosaksoncima bila simbol zatite i neustraivosti u borbi. Beowulf nosi sjajnu kacigu koja u imaginaciji publike nije previe slina onoj naenoj kod Benty Grangea, u Derbysu. S tekstualnim opisima koji odgovaraju oruju, oklopima i ostalim artefaktima, uenjaci koji raspravljaju u tome da li je radnja epa smjetena u 7. stoljee u isto vrijeme iz kojeg potjee i pogrebni brod iz Sutton Hooa, imaju snane argumente (uzevi u obzir naene dokaze). Maevi, a posebno njihovi drci, ukraeni su draguljima iz ruku samih Anglosaksonaca. Kao ratno orue, to su darovi koji najvie simboliziraju vrijednost ratnika u plemenu. Nekima od njih dana su imena, kao to su Hrunting, Unferthov ma ili Naegling, Beowulfov ma. Maevi su esto naslijee koje drcima mogu prezentirati priu, kao to je sluaj s maem Eotena kojeg Beowulf uzima iz Grendelovog brloga, koji pria priu svojih predaka. Dok su maevi simboli vrijednosti i moi, oni esto mogu inicirati bijes za osvetom. Beowulfovo predvianje katastrofe zbog vjenanja izmeu Freaware i Ingelda, zasnovana je na vanosti Slika 1.5. figurica divlje svinje maeva kao znakova asti pojedinih ratnika i njihovih klanova. Slika 1.4. kopa za pojas prelazi s oca na sina, s kralja na nasljednika, ili su zadobiveni u bitkama. Dekorativne rune na

Ep zapoinje opisom pozlaenog Heorota palae ija je izgradnja bila mogua samo zbog mnogih godina mira kada je kralj skupljao blago, a zavrava Beowulfovom smru ispred zmajevog brloga gdje je davno izumrlo pleme zakopalo svoje blago. Ep opisuje kulturu toliko 9

duboko povezanu sa svojim materijalnim dobrima koja ljudi ak pokapaju zajedno sa svojim mrtvima. Razumljivo je da sa zlatom dolazi ravnotea moi, a kada moan i bogat vladar umre, neodgovorna podjela njegovog zlata uzrokovala bi neuravnoteenu mo. Geatsko zakopavanje blaga za vrijeme Beowulfovog pogreba daje naznaku neke vrste oaja zlato im ne moe donijeti nikakvo dobro ako nema kralja da ga raspodijeli. Sauvan je samo jedan rukopis Beowulfa, za kojeg neki uenjaci vjeruju da je autorov original jedan dok rukopis u veina nizu vjeruje da je to samo kopija. Beowulf je mogao biti napisan u bilo koje vrijeme izmeu 675. godine i godina iz kojih potjee sauvani rukopis, oko 1000. godine. Nitko ne zna gdje je rukopis bio prije no to se pojavio u rukama anglosaksonskog uenjaka Laurencea Nowella u 16. stoljeu. Rukopis je kasnije doao u vlasnitvo Sir Roberta Brucea Cottona i bio je pohranjen rimskog Viteliusa, ime pokraj cara polica biste Aulusa A,

mjesto 15, otkuda mu i Cotton Vittellius Slika 1.6. prva stranica Cottona Vittelliusa A.XV. A.XV. Rukopis se sastoji

od Southwikog spisa i Nowellovog spisa i devet razliitih djela unutar njih. Prije Beowulfa nalaze se tri prozna djela u Nowellovom spisu, a poslije njega je Judita. Godine 1700., Cottonova kolekcija bila je donirana britanskom narodu, da bi 1722. godine bila preseljena u Essex House u Strandu. Sedam godina poslije ponovno je preseljena u Ashburnham House u Westminsteru koju je 1731. godine zahvatila vatra. Rukopis je tada poprilino sagorio na 10

rubovima stranica, no bio je spaen tako to je baen kroz prozor zajedno s mnogim drugim rukopisima. Islananin G.J. Thorkelin i unajmljeni pisar su 1787. godine napravili dva prijepisa Beowulfa. Tek u sljedeem stoljeu, British Museum je poeo sistematino popraljati knjige oteene u poaru. Do tog vremena, Beowulfov tekst se mjestimice na krajevima stranica istroio, a od daljnjeg troenja bio je zatien tek 1845. godine. Godine 1882., Julius Zupitza je napravio crno-bijeli otisak Beowulfa, a tek 1969. godine slijedio je prijepis Kempa Malonea. 1990. godine zapoeo je rad na Elektronikom Beowulfu u British Libraryju i Sveuilitu Kentucky. To je digitalna kolekcija visoke kvalitete na kojoj se radilo fibraoptikim i ultraljubiastim zrakama. Slika 1.7. oteeni fragment rukopisa Za ovaj oteeni fragment rukopisa vjeruje se da sadri opis zmaja. Vrlo je mogue da nikad ne saznamo kako je u anglosaksonskoj tradiciji izgledao zmaj. Zanimanje za Beowulfa poelo se javljati tek u 19. st. i to iskljuivo meu uenjacima i poznavaocima staroengleskog jezika. Prvih sto godina prouavanja Beowulfa, interes za njega bio je iskljuivo povijesne naravi tekst se gledao kao izvor informacija o anglosaksonskom razdoblju, dakle prouavanje nije bilo usmjereno na Beowulfa kao umjetniko djelo, ve samo na to to on otkriva o ranim germanskim plemenima i njihovom jeziku. Tek je 1936. godine lanak oksfordskog profesora Johna Ronalda Reuela Tolkiena, Beowulf: udovita i kritiari, potaknuo prouavanje Beowulfa kao knjievnog djela. Otkrivanje pogrebnog broda kod Sutton Hooa i Tolkienov vlastiti popularni uradak Gospodar prstenova koji je bio pod velikim utjecajem njegovog ivotnog prouavanja Beowulfa, pomogli su stvaranju interes irek itateljskog kruga za taj ep. Od tada, prijevodi i adaptacije su jo vie poveale njegovu publiku, a sam Beowulf je utjecao na moderan avanturistiki fantasy i bio je inspiracija bestselerima, stripovima pa ak i stvaranju krianca Beowulfa s popularnim serijalom Zvjezdane staze. Beowulf je sada iroko prezentiran kao prvo vano djelo engleske knjievnosti, no zbog toga to nije bio iroko itan sve do 19. stoljea i nije bio priznat kao umjetniko djelo sve do 20. stoljea, Beowulf je imao vrlo malen izravan utjecaj na razvoj engleske poezije. Ustvari, Chaucer, Shakespeare, Marlowe, Pope, Shelley, Keats i mnogi drugi vani engleski pisci imali su malo ili uope nisu imali znanja o epici. Beowulf je tek sredinom i krajem 20. stoljea poeo utjecati na pisce te je ostvario velik utjecaj na mnoge vane romanopisce i pjesnike, ukljuujui W.H. Audena, Geoffreyja Hilla, Teda Hughesa i Seamusa Heaneyja koji je 1995. godine dobio Nobelovu nagradu za knjievnost. 11

2.2. Likovi Beowulf je slika savrenog junaka. Ep se bavi njegovim junatvom u dvije odvojene faze mladost i starost, te kroz tri odvojena, ali jednako teka konflikta s Grendelom, Grendelovom majkom i zmajem. Ta tri sukoba moemo shvatiti kao Beowulfove izraze potovanja herojskog kodeksa asti, ali takoer postoji i jasnija razlika izmeu Beowulfovog mladenakog junatva gdje ga vidimo kao neutraivog ratnika i njegovog zrelog junatva gdje ga vidimo kao pouzdanog kralja. Te dvije faze u Beowulfovom ivotu, meusobno razdvojene razmakom od 50 godina, odgovaraju dvama razliitim modelima vrlina tako da je vidljiva Beowulfova tranzicija iz jednog modela vrlina u drugi. U svojoj mladosti, Beowulf je velik ratnik, to vidimo u sljedeim stihovima: Monijeg ratnika nigda na svijetu ne vidjeh oplemenjen orujem; jedinstveno oblije. 1 Najvie je karakteriziran svojim snanim akama, hrabrou i snagom, to je vidljivo iz plivakog natjecanja s Brecom. On takoer savreno utjelovljuje manire, ponaanje i vrijednosti diktirane germanskim herojskim kodeksom, ukljuujui lojalnost, pouzdanost i ponos. Njegova pobjeda nad Grendelom i njegovom majkom potvruje njegovu reputaciju hrabrog ratnika i velikog junaka. U prvom dijelu epa, Beowulf malo sazrijeva, ali svoje kvalitete junaka posjeduje od poetka. Nakon to se u potpunosti pred svijetom dokazao junakom, spreman je ui u novu fazu svoga ivota. Hrothgar, koji postaje mentor i lik oca mladom ratniku, poinje mu davati savjete o tome kako se ponaa mudar vladar. Iako Beowulf jo neko vrijeme nije postao kralj, njegova zavidna karijera ratnika dobro mu je posluila da ga pripremi za njegov dolazak na prijestolje. Drugi dio epa odvija se u Geatskoj, gdje preskae sredinu Beowulfovog ivota i karijere te se fokusira na njegov kraj. Nizom retrospekcija dobivamo uvid u ono to se dogodilo u vrijeme kojeg ep ne prati te vidimo kako Beowulf raste u svojoj ulozi ratnika i kralja. Period oznaen Hygelacovom smru vaan je tranzicijski moment za Beowulfa. Umjesto da juria na prijestolje poput Hrothulfa u Danskoj, on podrava Hygelacovog sina, pravog nasljednika. Tom gestom lojalnosti i potivanja prijestolja, Beowulf dokazuje da je dostojan kraljevanja. U zavrnoj epizodi obraunu sa zmajem pjesnik istie kako se odgovornosti kralja koji mora djelovati za dobro svojeg
1

s nego to je s vama jedan, nije to obian dvorjanin nikad nije porekao svoj izgled,

taj ovjek pod opremom;

Beowulf, ArTresor naklada, Zagreb, 2001., str. 43

12

naroda, a ne samo za svoju slavu, uvelike razlikuju od odgovornosti junakog ratnika. rtvujui samog sebe na kraju, Beowulf nepotrebno ostavlja svoj narod bez kralja, izlaui ga opasnosti od napada drugih naroda i plemena. Shvatiti Beowulfovu smrt iskljuivo kao njegov osobni pad bilo bi pogreno jer bismo tada zanemarili ulogu sudbine. Borbu izmeu Beowulfa i zmaja moemo objasniti kao sudbonosnu bitku u kojoj Beowulf ima vrlo malo slobodne volje. Uostalom, ne moemo ga kriviti za njegove postupke jer je samo postupao onako kako mu to diktira ratnika kultura. Grendel, vjerojatno najzapamenija kreacija u cijelom epu, jedno je od udovita s kojima se Beowulf sukobljava. Iako ima mnoge ivotinjske atribute i grotesknu, udovinu vanjtinu, vode ga ljudski osjeaji i nagoni, kao to vidimo u stihovima: Odmah primijeti da jo ne susrete pastir zloina na stanitu ljudskom, kojega ovjeka strah mu se javi

u zemaljskim krajevima sa snanijim stiskom; u srcu i duhu;

svejedno nemae kamo. 2

Protjeran u movarno podruje, izvan granica ljudskog drutva, Grendel je izopenik koji je dugo ivio usamljeno. to se tie njegove starosti, pjesnik kae da je Grendel ivio jo u Kajinovo vrijeme te da ga je Bog protjerao isto kao i Kajina samog. Pjesnik takoer eli pokazati da je Grendelova agresivnost spram Danaca zapravo samo odraz njegove samoe i ljubomore. Iako pjesnik moda u odreenim trenucima pokazuje saaljenje za Grendela zbog toga to je izopen iz drutva i osuen na samou, takoer istie da je on zao i zlonamjeran po prirodi te da nikad nije pokazao kajanje za svoja zlodjela. Hrothgar, postariji danski vladar koji prihvaa Beowulfovu pomo u prvom dijelu epa, pomae Beowulfu u razvoju njegove zrelosti. Hrothgar je relativno statian lik, stabilna snaga u svom drutvenom krugu. Iako ivi u vrijeme herojskog kodeksa isto kao i Beowulf, njegova dob i iskustvo sa svim dobrim i loim stvarima koje su mu se dogodile, uzrokovale su suzdraniji stav prema junatvu od onog kakvog ima Beowulf. Svjestan je i privilegija i opasnosti koje mo donosi sa sobom. Upozorava svog mladog tienika da se ne preputa svom ponosu te da se uvijek sjea da se blagoslovi mogu okrenuti u tugu. Hrothgarova razmiljanja o junatvu i vodstvu koja obuhvaaju i njegovu mladost i zrelu dob, otkrivaju kontrast izmeu mlade i stare dobi, to takoer biva prekretnicom u razvoju i sazrijevanju samog Beowulfa.

Isto, str. 77

13

Unferth je ista suprotnost Beowulfu. Njegov izazov Beowulfove asti razlikuje ga od Beowulfa i pomae pri otkrivanju nekih nepoznatih injenica koje skriva herojski kodeks kojeg ratnici moraju slijediti. Unferth je prikazan kao slabi, suprotnost gotovo savrenom Beowulfu. Njegova gorina zbog Beowulfovog plivakog natjecanja s Brecom jasno pokazuje njegovu ljubomoru zbog panje koju Beowulf dobiva. To je vjerojatno i posljedica njegovog srama zbog nemogunosti da sam obrani Heorot. Unferth oito nije tip velikog ratnika o kojem e se pamtiti prie i stvarati legende. On je vrlo grub na rijeima, sve zbog svojeg ponosa i zatvorenosti. injenica da je Unferth posudio Beowulfu svoj ma u borbi protiv Grendelove majke, kasnije slama njegov zid i pomae mu da postane otvoreniji, ali on svejedno time ne dobiva na svom herojskom statusu. Za razliku od Beowulfa, Unferth se oito boji sam upustiti u borbu sa udovitem. Wiglaf je jedan od Beowulfovih vitezova i titonoa, ujedno i jedini ratnik koji je bio dovoljno hrabar pomoi mu u njegovoj borbi protiv zmaja. Wiglaf savreno potuje herojski kodeks asti to je vidljivo u tome jer je on voljan umrijeti u borbi dok pokuava pobijediti neprijatelja i, to je jo vanije, spreman je umrijeti da spasi svog gospodara, to vidimo u sljedeem stihu: Bolja je smrt svakomu ratniku negoli sramotan ivot! 3 Ba zbog toga moemo rei da se Wiglaf pojavljuje kao odraz mladog Beowulfa iz prvog dijela epa ratnik koji je snaan, neustraiv i vjeran. On utjelovljuje Beowulfovu izjavu s poetka epa da je uvijek bolje djelovati nego tugovati. Wiglaf takoer prestavlja novu generaciju junatva u budunosti kraljevstva. Njegova hrabrosti i postojanost pruaju iskru optimizma u finalnom dijelu epa kojim u najveim dijelom dominira velika koliina tuge i oaja zbog gubitka voljenog kralja i neizvjesne budunosti naroda. Razlika izmeu dobrog ratnika i dobrog kralja Tokom cijelog epa, Beowulf sazrijeva od neustraivog ratnika do mudrog voe. Njegova promjena pokazuje da drugaiji sistem vrijednosti prati svaku od njegove dvije razliite uloge. Razlike izmeu ta dva sistema vrijednosti se manifestiraju vrlo rano, jo u usporedbi Beowulfa i kralja Hrothgara. Dok mladi Beowulf, nemajui nita za izgubiti, tei osobnoj slavi; Hrothgar koji je ve poprilino star, ima mnogo toga za izgubiti te trai zatitu za svoj narod. Nakon Aescherove smrti, koji je njegov najdrai savjetnik, Hrothgar ponovno moli Beowulfa za pomo,a Beowulf se slae govorei mu da je uvijek bolje osvetiti prijatelja nego
3

Isto, str. 229

14

tugovati za njim. Ovdje vidimo kontrast izmeu Beowulfa i Hrothgara koji je opisan kao sijedi ratnik, ini se star, umoran i izvan kontrole. Njegovi ratnici su moda dobri u goenju, ali nisu u mogunosti zatititi kraljevstvo. S druge strane, Beowulf je mlad, snaan i hrabar. On smatra da sudbina esto spaava ovjeka bez usuda ako je hrabar. Nailazimo na jednak kontrast u godinama i borbenim mogunostima kada, kasnije u epu, Beowulf kao starac odlazi ubiti zmaja. U toj sceni, Beowulfove godine su u kontrastu s Wiglafovom mladou, no postoji velika razlika izmeu starog Hrothgara i starog Beowulfa. Beowulf se ne boji otii u bitku za svoj narod, za razliku od Hrothgara koji to izbjegava. Iako su njihove uloge potpuno suprotne, svaki od njih postupa onako kako im drutvo nalae, dakle u skladu sa svojom ulogom u drutvu. Dok vrijednosti i vrline ratnika postaju jasne Beowulfovim primjerom kroz cijeli ep, samo u didaktikim momentima diskutira se o odgovornostima kralja. Herojski kodeks asti zahtijeva da kralj nagradi lojalnu slubu svojih ratnika darovima i slavom. Kodeks takoer nalae da im on mora providjeti zatitu i utoite u svojoj kraljevskoj dvorani. Hrothgarovi govori djelomino naglaavaju vrijednost stvaranja stabilnosti u opasnom i kaotinom svijetu. On takoer govori o vanosti kraljeve uloge u diplomaciji, bilo s njegovim vlastitim ratnicima, bilo s drugim plemenima. Objanjenje Beowulfovog poloaja kralja podrobno se bavi tom temom. Njegova tranzicija od ratnika do kralja i, djelomice, njegova finalna borba sa zmajem pokazuju razliku izmeu herojskog ratnika i herojskog kralja. U oima nekoliko Geata, Beowulfov smion sukob sa zmajem nije bio moralno ispravan zato jer ih je osudio na stanje bez kralja u kojem oni postaju ranjivi na napade njihovih neprijatelja. No, Beowulf takoer pokazuje suzdranost prema ideji da postane kralj kada, ranije u svom ivotu, odbija uzurpirati Hygelacovo prijestolje te umjesto toga radije izabire pojaati liniju svog uspjeha tako da podri Hygelacovog sina. Poznato je da su svi poganski kraljevi bili veliki ratnici u svojoj mladosti, stoga je oito da je napetost izmeu te dvije uloge neizbjena i neuskladljiva. Vanost definiranja identiteta Beowulf je utjelovljenje herojskih vrlina, a koncept njegovog identiteta ije su dvije glavne sastavnice naslijee predaka i individualna reputacija, tj. ugled je oito u sreditu prie. itatelj se u uvodu upoznaje sa svijetom u kojem je svaka muka osoba poznata kao sin svojega oca. Likovi epa su u nemogunosti govoriti o svom identitetu ili ak predstaviti se bez osvrtanja na obiteljsku lozu. Taj osvrt na obiteljsku povijest vrlo je vaan jer u epu objanjava rodbinske veze. Likovi se ponose svojim precima koji su ivjeli asno, pokuavajui ivjeti po istim standardima kao i oni. Dok naslijee moe posluiti kao model ponaanja i pomo 15

pri definiranju identiteta, dobra reputacija je klju za njegovo potvrivanje. Primjerice, Scyld Scefing, legendarni osniva danske kraljevske loze, bio je siroe. Zbog toga to je bio bez oca, asne vrline bile su mu jedino sredstvo pri konstruiranju vlastitog identiteta. Beowulfova poganska ratnika kultura naizgled nema koncept ivota poslije smrti, a slavu shvaa kao nain osiguranja jer e sjeanje na pojedinca nastaviti ivjeti i nakon njegove smrti. To je razumljiv nain razmiljanja za svijet u kojem se ini da smrt stalno kuca na vrata. Moralni sudovi razlike izmeu herojskog kodeksa i drugih sistema vrijednosti Velik dio Beowulfa posveen je doaravanju i ilustriranju germanskog herojskog kodeksa koji cijeni snagu, hrabrost i lojalnost kod ratnika, dareljivost i politike vjetina kod kraljeva, potivanje dvorskih obreda kod ena i openito dobru reputaciju svih ljudi. Tradicionalan i visoko potovan, ovaj kodeks vrijedi za sva ratnika drutva kao sredstvo razumijevanja njihovih odnosa sa svijetom i prijetnja koje vrebaju izvan njihovih granica. Moralni sudovi svih likova zasnovani su na tom kodeksu. Njihovi individualni postupci mogu biti vieni samo kao potivanje ili krenje kodeksa. Ep rasvjetljava neke problematine toke u kodeksu nastale u odreenim situacijama koje su pokazale unutarnje kontradikcije meu vrijednostima. Ep sadri nekoliko pria koje prikazuju podijeljenu lojalnost i situacije u kojima kodeks ne nudi praktino vodstvo o tome kako postupiti. Na primjer, pjesnik navodi da se Dankinja Hildeburha udala za frizijskog kralja Finna. U ratu izmeu Danaca i Frizijaca poginuli su njezin brat koji je bio Danac i njezin sin koji je bio Frizijac, tako da je Hildeburha dvostruko tugovala. Vrijednosti kodeksa esto se razlikuju od vrijednosti srednjovjekovnog kranstva. Dok kodeks smatra da se ast stjee djelima tijekom ivota, kranstvo kae da slava lei u ivotu poslije smrti. Takoer, dok ratnika kultura kae da je uvijek bolje reagirati nego tugovati, kranska doktrina savjetuje miran stav opratanja u odnosu na svoje neprijatelje. Tijekom cijelog epa, pjesnik nastoji pomiriti, tj. dovesti u sklad ta dva sistema vrijednosti. Iako je kranin, on ne moe (a ini se da i ne eli) zanijekati osnovne poganske vrijednosti prie. 2.3. Motivi i simboli Simboli su stilske figure koje neki konkretni predmet ili pojavu zamijenjuju neim apstraktnim. Zlatna kolajna Ogrlica koju Wealhtheowa daje Beowulfu je simbol veze i vjernosti izmeu njezinog naroda i Beowulfa te, ire gledano, i Geata samih. Njezin status simbolikog predmeta je obnovljen 16

kada saznajemo da je Hygelac poginuo u borbi nosei ju, to potkrepljuje ideje rodoslovnih veza i krvne osvete. Banket Veliki banket u Heorotu nakon to je Beowulf pobijedio Grendela, predstavlja obnavljanje reda i harmonije unutar danskog naroda. Pripreme ukljuuju ponovnu izgradnju oteene kraljevske dvorane koja, skupa sa samim banketom, simbolizira ponovno roenje zajednice. Govori i davanje darova, esencijalne komponente drutvenih interakcija, jednako tako doprinose osjeaju obnovljene cjelovitosti. Narativna tradicija Ep sadri dva primjera kraljevskih dvorana: Hrothgarova velika dvorana Heorot u Danskoj i Hygelacova dvorana u Geatskoj. Obje funkcioniraju kao vane kulturoloke institucije koje proviaju svjetlo i toplinu, hranu i pie, pjevanje i pripvijedanje. Povijesno gledano, kraljevska dvorana predstavlja sigurnu luku ratnicima koji su se vratili iz bitke, malu zonu sigurnosti i utoita unutar opasnog i kaotinog vanjskog svijeta koji kontinuirano prijeti napadima od strane susjednih naroda. Kraljevska dvorana je takoer bila mjesto zajednitva gdje se uvala tradicija, vjernost se nagraivala i, to je moda najvanije, priale su se prie i dokazivao se ugled. udovita U kranskoj srednjovjekovnoj kulturi, udovite je bila rije koja se odnosila na izoblienja pri roenju koja su se uvijek shvaala kao znak od Boga znak nazadovanja ili znak da e se dogoditi neto loe. uvajui tu ideju, udovita s kojima se Beowulf mora boriti ine okosnicu epa i predstavljaju neljudsku ili nezemaljsku prisutnost u drutvu, stoga moraju biti protjerani zbog sigurnosti drutva. Oni su svi autsajderi koji egzistiraju izvan granica ljudskih obitavalita. Grendelov napad i napad njegove majke simboliziraju napad na samo ljudsko drutvo te pustoei Heorot prisiljavaju Beowulfa da ih ubije kako bi sauvao i obnovio drutvo. Mnogim itateljima, tri udovita koja Beowulf ubija imaju simboliko ili alegorijsko znaenje. Na primjer, kako je Grendel nastao od biblijskog lika Kajina koji je ubio vlastitog brata, on zbog svog muenja i ubijanja drugih esto biva shvaen i prezentiran skandinavskom drutvu kao zlo. Tradicionalna figura srednjovjekovnog folklora i uobiajen kranski simbol grijeha, zmaj predstavlja vanjskog zlotvora koji mora biti pokoren kako bi junak dokazao svoju dobrotu. Zbog Beowulfovog suoavanja sa zmajem, koje zavri obostranim unitenjem, zmaj takoer moe biti shvaen kao simbolina slika neizbjenog suoavanja sa samom smru. Kranski elementi 17

Kao to je ve reeno, Grendel i njegova majka prikazani su kao potomci Kajina, ubojice svoga roda. Dok vidimo izraze koji se odnose na Kajina i avla (oboje su kranski elementi), za njih se kae da su poslani sudbinom koja je poganski element. Daljnji kranski elementi pojavljuju se u diskusiji o tome kako se Beowulf pouzdaje u svoju veliku snagu, velik dar od Boga njemu dan, i posveen Svemoguemu na uslugu, utjehu i pomo.. Svi ti aspekti nadodani su kontrastu izmeu dobra i zla koji je prisutan kroz cijeli ep. Beowulf predstavlja dobro, Bog mu daje snagu, on je superjunak i osvetnik. Grendel, njegova majka i zmaj, s druge strane, predstavljaju zlo. Beowulf postaje superjunak jer je jedan od onih koji ne oklijevaju napraviti ono za to su predodroeni. Ba zbog toga, Beowulf ispunja svoju svrhu i ostvaruje svoju sudbinu. Poganski elementi Tijekom cijelog epa nailazimo na velik broj poganskih elemenata. Prvo, vidimo pogansko ratniko drutvo u kojem je klju odnos izmeu kralja i njegovih ratnika. To je simbolian odnos u kojem oni brane kralja i njegovu zemlju te se bore u njegovim ratovima. Zauzvrat, kralj im provia blagostanje i dobar ivot. Nudi im predmete kao to su ogrtai, maevi, kacige, zlatno prstenje, zatim medovinu, pivo, hranu, utoite i dobro drutvo. Germansko drutvo stavlja veliku vrijednost na krvnu osvetu. Ako je jedan roak ubijen, dunost onoga koji je ostao je natjerati ubojicu da plati za ivot svoje rtve, bilo vlastitim ivotom, bilo krvarinom (otkupninom u zlatu). Naposljetku, nailazimo na poganske ideje sudbine i hrabrosti. Ljudi vjeruju da sudbina upravlja njihovim ivotima. Beowulf konstantno testira sudbinu i vjeruje da e kroz hrabrost i svoje podvige uiniti moguim da ivi u sjeanjima onih koji ostaju ivjeti poslije njega. U dijelu epa koji se bavi napadom Grendelove majke, vidimo ratnike kojie lijeu na poinak u Heorotu nakon velikog slavlja Beowulfove pobjede nad Grendelom. ini se da nisu svjesni injenice da Grendel ima krvnog srodnika koji bi mogao doi i osvetiti njegovu smrt. Grendelova majka se pojavljuje na sceni, ubija jednog ovjeka i uri natrag u movaru. Kad je otriveno da je netko umro, tuga je obnovljena. U Heorotu vie nema radosti sada kada je Grendelova majka naplatila kaznu za smrt svojeg sina. U toj sceni vidimo besmisao krvne osvete koja se prevorila u zatvoreni krug to nije bila dobra pogodba jer su obje strane morale platiti. Dvanaest dugih godina Hrothgarovi ljudi su bili ubijani,a Beowulf je zaustavio to ludilo kada je ubio Grendela, no nitko nije pomislio na njegovu majku. Da je bilo vie od dva udovita u jezeru povezanih krvnim srodstvom, taj bi krvavi sukob trajao jo godinama.

18

2.4. Jezik i stil O Beowulfu se esto govori kao o prvom vanom djelu na engleskom jeziku, iako je bio napisan na staroengleskom, drevnom obliku jezika koji je sporo evoluirao u engleski kojim se danas govori. Usporeujui ga s modernim engleskim, staroengleski je preteito germanski, s poneto utjecaja latinskog i francuskog. Kako se engleska povijest razvijala, nakon to su Normani pokorili Anglosaksonce 1066. godine, staroengleski je doao pod utjecaj francuskog i latinskog. Na engleski jezik je bilo utjecaja iz mnogih izvora, a kao rezultat toga, engleski je rjenik bogat sinonimima. Primjerice, rije kingly (kraljevski) dolazi od anglosaksonske rijei cyning to znai king (kralj), dok je sinonim royal (kralj) doao od francuske rijei, a drugi sinonim regal od latinske rijei. Staroengleska poezija se vrsto dri zadane forme koja nije slina niemu vienom u modernom engleskom. Svaki stih u staroengleskoj poeziji podijeljen je na dva dijela odvojena cenzurom ili pauzom koja je esto prikazana kao praznina na stranici, to sljedei primjer pokazuje: Zapovjedi potom da se posljedak bitke objavi.... Zato jer je anglosaksonska poezija postojala kao dio usmene predaje puno prije nego to je zapisana, stih sadri sloena pravila za recitaciju, dizajnirana kao pomo bardima (pripovjedaima) da se sjete tisua i tisua stihova koje su trebali znati napamet. Svaka od dvije polovice anglosaksonskog stiha sadri dva naglaena sloga i aliterativni uzorak koji mora biti prenesen preko pauze. Svaki od tih naglaenih slogova moe se aliterirati, osim zadnjeg sloga, tako da se aliteriraju prvi i drugi slog zajedno s treim, ili se prvi i trei aliteriraju sami, kao i drugi i trei. Primjerice: Ladde ne letton. Leoht eastan com.. Lade, letton, leoht i eastan su etiri naglaene rijei. Kao dodatak tim pravilima, staroengleska poezija nudi skup retorikih savjeta od kojih su najuobiajenije perifraze sloenice, opisne pjesnike konstrukcije upotrebljene umjesto imena osobe ili mjesta, tako da brod moemo nazvati morskim jahaem, a kralja davateljem prstenova. Neki prijevodi koriste perifraze gotovo jednako esto kao to se one pojavljuju u originalu. Drugi prijevodi prilagoavaju upotrebu perifraza u skladu s modernim senzibilitetom. No, staroengleska verzija epa prepuna je perifraza koje su moda najvaniji retoriki savjeti prisutni u staroengleskoj poeziji. Stilski ukrasi karakteristini za staroengleski pjesniki stil su varijacije dvostruka ili mnogostruka izricanja istog pojma ili izraza. Podvrste varijacije su epitet, asindeton i parataksa kojima se opisuje neki pojam ili lik u nekoliko istodobnih aspekata, na primjer, opis maa: Ponovno kralj ovlada osjetilima, trgnu otar no, 19

ubojit i bruen za borbu, ili opis lika:

to ga o boku pasae... 4

Dobro je ondje poslije na prijestolju svome, ivotnim darima gajila duboku ljubav poznata po krjeposti, spram junakog kralja... 5 vazda upravljala;

Ponavljajui kratke reenice bez veznika, moe se stvoriti reenica s neodreenim brojem dodataka. Od preostalih stilskih figura nailazimo jo na poneku poredbu, litote i ironiju. 3. ZAKLJUAK Razmiljajui o Beowulfu, moram se sloiti s miljenjem J.R.R. Tolkiena da to nije samo povijesni dokument koji nam daje u uvid kako je izgledalo minulo doba anglosaksonske kulture, ve ozbiljan ep uzvienog tona koji je ve u doba svoga nastanka bio poput legende ili davnog mita, da bi sada djelovao kao jeka jeke, uspomena na odavno izgubljeno vrijeme. Oduvijek sam bila osoba koju je vie privlaila drevna prolost te sam stoga uvijek matala o tome kako bi bilo ivjeti u tom izgubljenom vremenu o kojem sam samo iz knjiga mogla neto saznati. itajui Beowulf potpuno sam se uivila u kulturu i nain ivota germanske civilizacije. Bilo bi zanimljivo ivjeti u vrijeme kada vlada herojski kodeks asti, okruen hrabrim ratnicima i mudrim kraljevima. Smatram da bih se u drutvu takvih ljudi osjeala zatieno i sigurno, ba kao i kraljevi podanici dok se nalaze u kraljevskoj dvorani. Naravno, postoje i neke stvari koje mi se nikako ne sviaju kao to su krvna osveta, astohleplje te nesiguran i kaotian svijet koji izvan zidova kraljevske rezidencije ne prua nikakav osjeaj sigurnosti. Beowulf je djelo koje nas potie na razmiljanje jer moemo vidjeti koliko je zapravo tadanji svijet bio slian dananjemu. Iako nema opasnosti od imaginarnih udovita ili drumskih razbojnika, dananji svijet jednako je nesiguran i opasan na svoj nain. Onaj koji nespreman zakorai iz sigurnosti svoje kraljevske dvorane nee dobro zavriti jer ga svijet tako nezrelog moe satrti prije no to uope shvati da je odavno preao granicu. Kao to kralj treba biti opremljen za dolazak na vlast, tako i mlad ovjek, ulazei u svijet odraslih, mora biti spreman i dovoljno zreo da preuzme odgovornosti koje mu taj svijet namee. Kroz cijeli ep pratimo Beowulfov razvoj od mladog i neustraivog ratnika koji se esto, bez ikakvog promiljanja zalijee u pothvate, olako shvaajui da bi ga njegova hrabrost mogla stajati ivota, do mudrog kralja koji prije nego to krene u posljednji sukob sa zmajem, razmilja o
4 5

Isto, str. 215 Isto, str. 163

20

posljedicama svoje odluke. Iako Beowulf jo kao mlad shvaa da svaka odluka koju donese moe odrediti daljnji tijek njegovog ivota, tek u zrelosti uvia vanost te spoznaje. Svaki ovjek u svom ivotu prolazi kroz tranziciju od neiskusne mlade osobe do zrelog ovjeka s dovoljno mudrosti i ivotnog iskustva. Beowulfov proces promjene nam slui kao bezvremeni primjer odrastanja iz kojeg moemo nauiti da je za neke spoznaje potrebno vrijeme te da svaka nova razina moi sa sobom donosi i novu razinu odgovornosti koja e nas skupo kotati ako je ne shvatimo ozbiljno. Beowulf je primijenio Hrothgarove savjete znajui da je on zacijelo mnogo mudriji i iskusniji od njega te da od njega moe neto nauiti. Smatram da bismo, uei iz Beowulfovog primjera, ipak ponekad trebali posluati starije jer su oni ve proivjeli sve ono u to emo mi tek zakoraiti.

21